Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/59fc53c1b9e03e749b8b4569/80
Foto: Wikipedia

Put bez povratka: Evo zašto su odabrali Lajku

"Zamolila sam je da mi oprosti i pomilovala po glavi posljednji put"
Pri svemirskoj utrci između Sovjeta i Amerikanaca svaka minuta je značila, a koliko god su bili motivirani međusobnom konkurencijom, znanstvenici su prije slanja ljudi u svemir morali provjeriti jesu li takav put živa bića uopće u stanju preživjeti. Stoga su, umjesto čovjeka, prvo odlučili poslati psa - i to na ono što su znali da će biti put s kojeg se nikad neće vratiti. U jeku svemirske utrke, Sovjeti su 3. studenog 1957. godine u svemir lansirali prvo živo biće - mješanku Lajku, koja je tragično uginula istog dana., piše express.hr

 Preživjela je rusku zimu
Sputnjik 2 lansiran je manje od mjesec dana nakon što su Rusi lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1.  Nikita Hruščov tražio je od svojih inženjera novi spektakl nakon lansiranja prvog satelita i tada je pala odluka da će u orbitu lansirati životinju. Prije Lajke bilo je nekoliko pokušaja s drugim psima, no samo u svrhu prikupljanja podataka o snalaženju u bezgravitacijskom stanju.

Tri godine staru mješanku našli su na moskovskim ulicama. Moskovske zime i glad bili su razlog zbog kojeg su znanstvenici mislili da bi pas mogao podnijeti ekstremne uvjete.

 Zašto baš Lajka?

 Uz nju, pripreme za let su prolazili još i psi Albina i Muška, ali Lajku su odabrali iz nekoliko razloga, objašnjava ruska biologinja Alilija Kotovskaja, koja je bila i ponosna Lajkina trenerica. Da bi se psi prilagodili na boravak u kapsuli dugačkoj samo 80 centimetara, Kotovskaja ih je svaki dan premještala u sve manje i manje kaveze, a morali su proći i test s centrifugom koja je simulirala snagu i buku lansiranja satelita.

Od svih drugih kandidata, upravo je Lajka bila najbolja na svim testovima, a njezina prilagodljivost postala je njeno prokletstvo, piše Listverse. - Dobro je bilo što je ženka, jer pri mokrenju nije morala dizati nogu, pa je samim time zauzimala i manje mjesta. Općenito, bila je mala i prilagodljiva, a u korist joj je išlo što brzo uči - objasnila je Kotovskaja. Osim toga, Sovjetima se svidjelo što je Lajka fotogenična te je imala znatiželjan pogled iz kojeg kao da se mogla iščitati inteligencija i dobrota, a i samo njeno ime nosilo je simboliku.

Naime, Lajka znači lavež, a Sovjeti su doista namjeravali "zalajati" na bahate Amerikance. Znali su da će umrijeti - Nije postojalo načina da Lajku vratimo natrag i znali smo da će umrijeti, pa su se večer prije misije svi članovi ekipe došli oprostiti s dragom Lajkom - priča Kotovskaja. No, ovo je bila misija u kojoj je smrt bila jedini ishod. Očekivalo se da će Lajka uginuti, a Sputnjik 2 nisu ni planirali vratiti nazad. Lajku su tri dana uoči lansiranja stavili u kapsulu u kojoj je mogla samo sjesti ili leći.  Tijekom polijetanja Lajkino se srce jako ubrzalo, a tek poslije tri sata se vratilo u normalu. Onda je, odjednom, tijekom devetog kruga oko Zemlje, temperatura u kapsuli narasla do 40-ak Celzijusa.

Razlog je bila premala izoliranost od sunčevih zraka. Sputnjik 2 je nakon lansiranja ušao u orbitu i misija je proglašena uspješnom, a Sovjeti su tvrdili tada i kako bi Lajku mogli spustiti padobranom. No, tijekom leta se odlomio dio termalne izolacije. Senzori na psu pokazali su kako joj je puls bio tri puta veći od normalnog i smirivanje pulsa trajalo joj je tri puta duže od onog pri testovima na zemlji.  

Lajka je bila žrtvovana kako bi testirali sigurnost svemirskih letova za ljude, a tek 2002. otkriveno je kako je stvarno uginula i koliko je dugo preživjela. Godinama su Rusi tvrdili kako je Lajka bezbolno uginula u orbiti nakon nekoliko dana leta. Čak su i planirali uspavati Lajku nakon tjedan dana testiranja.  No, senzori su već pet do sedam sati nakon lansiranja pokazivali da nema znakova života, otkrio je 2002. Dimitrij Malašenkov, jedan od znanstvenika koji je radio na Sputnjiku 2. 

 Dok je letjelica bila u četvrtoj orbiti oko Zemlje, znanstvenicima je bilo jasno da je Lajka uginula od stresa i visoke temperature. Malašenkov je rekao kako se pokazalo da je u tako kratkom vremenu bilo nemoguće realizirati pouzdan sustav kontrole temperature. 

S Lajkom je radio i znanstvenik Oleg Gazenko koji je 1998. rekao kako mu je žao zbog njezine smrti. Izjavio je kako je rad sa životinjama za sve bio oblik patnje jer su se prema njima ponašali kao prema bebama koje ne mogu pričati.  - Kako vrijeme prolazi, sve više žalim zbog te misije. Nismo trebali to napraviti. Iz misije nismo naučili dovoljno da bi opravdali ubojstvo psa - rekao je Gazenko. 



Facebook komentari

hr Fri Nov 03 2017 12:42:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/58628a631eea8f339b8b45ab/80
Foto: Ilustracija

Znanstvenici ukazuju na bogatstvo na deponijima smeća diljem Europe

Znanstvenici su završili prvu studiju o dragocjenom materijalu koji se nalazi na velikim deponijima smeća i na otpadu diljem Europe u sklopu projekta ProSUM koji se provodi na razini Europske unije.

Konzorcij 17 partnera, koji predstavljaju istraživačke institute, geološke institute i industriju, u srijedu je pokrenuo internetsku bazu podataka o "urbanim rudnicima" na kojoj su detaljno navedene dragocjene sirovine skrivene u odbačenim akumulatorima i baterijama, u elektroničkim uređajima ili na otpadima vozila diljem Europe. 

Cilj projekta ProSUM je utvrditi inovativne mogućnosti za upotrebu sekundarnih izvora kritičnih sirovina (KS) u reciklažnoj industriji te ukazati na mjesta na kojima se nalaze aluminij, bakar i zlato u vrijednosti od više milijarda dolara. 

Grupa, koja uključuje i Sveučilište UN-a, navodi da su bogat izvor spomenutih sirovina suvremena vozila, a među njima su litij iz električnih automobila te čelik i magnezij. 

Ističe da je u pametnim telefonima koncentracija zlata 25 puta veća nego u najbogatijoj podzemnoj rudi. 

Projektom ProSUM uspostavljena je europska mreža znanja o sekundarnim izvorima kritičnih sirovina koje su od vitalnog značaja za današnje visoko tehnološko društvo. Svrha projekta je koordinirati i prikupiti podatke o sekundarnim izvorima kritičnih sirovina te usporediti karte zaliha iz "urbanih rudnika". 

Projekt se financira iz programa Obzor 2020 (Horizon 2020) Europske unije za istraživanje i inovacije u razdoblju od 2014. do 2020.

Facebook komentari

hr Thu Jan 18 2018 15:46:47 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a60b1c4b9e03eb64e8b4660/80

Loš zadah? Možda je zbog jezika!

Većina ljudi zna da dobra oralna higijena znači četkanje zuba i upotreba zubnog konca, ali što je s jezikom?

Neugodan zadah iz usta, medicinski nazvan halitoza, problem je s kojim se svatko od nas susreo bar nekoliko puta u životu, na vlastitom primjeru ili u svakodnevnim susretima s drugim ljudima.

U većini slučajeva rezultat je loše higijene usta i usne šupljine, no može biti znak i nekih drugih zdravstvenih problema. 

Usta su dom loših i dobrih bakterija. One se ne gomilaju samo na zubima, nego i na jeziku. Loše bakterije, osobito Helicobacter Pylori, jedan su od glavnih uzroka lošeg zadaha. 

H. Pylori uglavnom živi na jeziku, pa svaki put kada perete zube, četkicom prijeđite i preko jezika. Ako ste u mogućnosti, zube četkajte dva do tri puta dnevno. 

S obzirom na to da bakterije bujaju u suhim ustima, dodatni savjet za loš zadah je ispijanje više tekućine.

Ako ni čišćenje zuba niti jezika ne pomognu, vrijeme je za posjet liječniku.

Uzrok lošeg zadaha, naime, može biti i u dišnim putevima ili u želucu.

Najbolja prva pomoć protiv lošeg zadaha je žvakaća guma. No i tu postoji zamka. Naime, žvakaće gume koje sadrže šećer neće vam pomoći, pa treba pripaziti da kupite one bez dodatka šećera.  

Facebook komentari

hr Thu Jan 18 2018 15:46:23 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a60629fb9e03ead508b4585/80
Foto: Pixabay

Što kada strah postane fobija?

Zamislite da vas oblije znoj, drhtite i nekontrolirano brinete da ćete možda propustiti telefonski poziv zato što ste ostavili mobitel kod kuće? Zvuči apsurdno, ali to je vrlo stvarno stanje nazvano nomofobija.

Nomofobija je jedna od više od 250 poznatih fobija, vrsta tjeskobe koje su najčešće rezultat nekog osobnog dramatičnog iskustva, objašnjava profesor psihologije Juergen Margraf.

Taj dramatičan događaj pohranjen je u mozgu i neki okidači mogu izazvati i tjelesnu reakciju.

Bez obzira je li riječ o gelotofobiji, strahu od ismijavanja, ili oneirogmofobiji, strahu od "mokrih snova", osoba koja pati od fobija to teško podnosi, a može se i razboljeti.

Fobija se klasificira kao bolest nakon što se ispuni nekoliko kriterija, kaže Margraf. Primjerice, kada strah dosegne nepodnošljivu ili jedva podnošljivu razinu ili kada fobija ograničava kvalitetu života.

U tom slučaju osoba bi trebala potražiti pomoć psihoterapeuta. "Fobije se često liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom", kaže Peter Falkai, ravnatelj sveučilišne klinike za psihijatriju i psihoterapiju Ludwiga Maximilijana.

Terapeut će s pacijentom pokušati kreirati situaciju koja izaziva tjeskobu i zatim je analizirati i pokazati moguća rješenja. Terapija se obično kombinira s odgovarajućom količinom antidepresiva, a vrsta fobije utječe na izbor terapije.

Neki ljudi fobiju uspiju prevladati sami, ali ako samoterapija ne da rezultate, rad s iskusnim terapeutom najbolji je način da ovaj psihički poremećaj postane kroničan.

Facebook komentari

hr Thu Jan 18 2018 10:02:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6050f8b9e03e17518b4568/80

Davor Rostuhar osvojio Južni pol i postao prvi Hrvat koji je to uspio

Ekspedicija je trajala 47 dana tijekom kojih je Davor sam, hodajući na skijama prešao 1163 km od ruba Antarktike do Južnog Pola

 Davor Rostuhar, 17.01.2018. u 19:00 sati po hrvatskom vremenu, uspješno je završio Prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol.

Ekspedicija je trajala 47 dana tijekom kojih je Davor sam, hodajući na skijama prešao 1163 km od ruba Antarktike do Južnog Pola, i time postao prvi Hrvat te 21. osoba u svijetu koja je to uspjela.

 Sve što mu je potrebno za život (šator, hrana, oprema i sl.) vukao je u sledu koji je na početku ekspedicije težio 135 kg. Dnevno je hodao između 10 i 12 sati te prelazio u prosjeku 25 km dnevno. Imao je ukupno tri dana pauze. Temperature su bile između -15 i -27, uz osjećaj hladnoće čak do -50.

- Presretan sam jer sam sami sebi dokazao da je moguće ostvariti snove. Postavio sam si ambiciozan cilj i putem do ostvarenja htio dokazati da se uz puno rada, vjere, truda i predanosti može ostvariti što god poželiš.Nadam se da će ova moja priča motivirati i druge ljude, kao što su drugi motivirali mene. Slijedite svoje snove. Moguće je! - kazao je Davor

Facebook komentari

hr Thu Jan 18 2018 08:47:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .