Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5d386c2f29111c351d8b45be/80

MAČKULA IV: Povezanost čuvara i konja u Sinju je poput braka, dobro to zna sinjska heroina Tea Dolić

Nepuna dva tjedna ostala su do početka ovogodišnjih alkarskih svečanosti u Sinju. Čitatelje našeg portala i Sinj povezat ćemo u rubrici "Mačkula" kroz koju će biti riječi o Alci i raznim zanimljivostima viteškog natjecanja iz centra Dalmatinske zagore
Mnoge alkarske priče s razlogom imaju epitet uspješne. Mnoge su priče usko vezane uz Alkarsko trkalište dok je, i podosta njih, svoje obrise počelo kreirati na sinjskom Hipodromu, omiljenom mjestu mnoge djece i mladih jer, jednostavno rečeno, Alka i viteško nadmetanje za Sinj i njegove stanovnike znači mnogo više od tek nekoliko dana u mjesecu kolovozu.
Baš jedna takva je i junačka, s pravom težinom te riječi, i ona o mladoj Tei Dolić, bivšoj čuvarici konja, uspješnoj jahačici u Konjičko-galopskom klubu "Alkar" i pravoj sinjskoj heroini koja, unatoč bolesti, na svom trnovitom putu preskače konjičke, ali i životne prepreke.

- Moja ljubav prema konjima krenula je od malih nogu, dječja želja mi je bila čuvati alkarskog konja i na kraju mi se taj san ostvario. Neopisiv je osjećaj čuvati konja alkaru, zapravo, najbolje reći da si istinski vezan uz njega, kad je on u trci i ti si s njim. Od ove godine sam se, simpatično je za reći, "umirovila" na poziciji čuvara konja, ali sam zato dobila dvije izvrsne mlade nasljednice - Lanu Trgovac i Anteu Soldić koje čuvaju konja mom favoritu Alenu Filipoviću-Grčiću - ponosno nam govori Tea koja je dugi niz godina čuvala konja alkaru Alenu jer je, kako kaže, za nju napravio nešto najljepše u životu, a o čemu smo i ranije pisali. Alen joj je poklonio konja, pa su tako Vili i Tea postali najbolji prijatelji, kroz šalu je tada rekla kako joj ne treba princ na bijelom konju kada ima svog Vilija.


Alka nije samo jedan dan u godini...

Mnogi su bili skeptični kada je Tea krenula konjičkim koracima, mnogi su govorili kako tu za pripadnice "ljepšeg spola" budućnosti nema, ali i tu je Tea razbila sve stereotipove pa je, uz fantastične nastupe u preponskim utakmicama, slavodobitnica i Ženske Alke koja će se, petu godinu zaredom, i ove godine održati u triljskom naselju Gaz, baš u nalik na onu mušku, pravu Sinjsku Alku.

Nije lako sve ono bitno sažeti u tek nekoliko redaka teksta, trebale bi tone i tone slova da bi se na pravi način opisalo ono što čuvari konja žive u tim alkarskim danima, ali ono sigurno je, kako nam kaže i Tea, da to trodnevno prikazivanje na televiziji i  "udarnim temama" u brojnim medijima je zapravo tek završnica svega onoga što jedan čuvar konja, ali i svaki drugi sudionik oko Alke, jednostavno mora raditi tijekom cijele godine:
- Za dan Alke, kada čuješ mačkule u 6 sati, više nema spavanja, hvata te uzbuđenje sigurno jače nego samog alkara. Pažnja prema konju i čuvanje je jedan kompleksan posao koji se ne sastoji od svega tri dana alkarskih svečanosti nego povezanost tijekom čitave godine - otkriva nam 22-godišnja Tea i nastavlja:

- Pripreme za sam dan Alke kreću nekako ovako - ujutro dođemo u Ergelu, okupamo konja i osvježimo ga i poslije ručka na Hipodromu radimo posljednje pripreme kako bi cijelo natjecanje prošlo u savršenom redu - provjeravamo opremu i kitimo konja. Iduća postaja je kuća alaj-čauša, tamo se svi skupljamo pa onda već ustaljeni odlazak u Alkarske dvore i naposljetku samo natjecanje na Alkarskom trkalištu.
Alkar i čuvari konja su, blago rečeno, jedan tim. Jedno bez drugog ne mogu i tu je, kod svakog alkara, prisutna velika doza povjerenja prema mladim čuvarima konja. Oni su alkareva desna ruka.
Kada sam čuvala konja živila sam jednostavno za te dane. Najveći uspjeh je kad tvoj alkar nešto osvoji - priča nam Tea koja, i bez obzira na "umirovljenje" na poziciji čuvara konja, s radošću svoje dane provodi na Hipodromu i Alkarskom trkalištu.



Ni liječnici nisu vjerovali...

Tea je, uz višegodišnje čuvanje alkarskih konja, i vrsna jahačica u Konjičko-galopskom klubu Alkar. Perspektivna i nadasve uspješna priča iz viteškog grada na težini još više dobiva uz činjenicu kako je tu ljubav, skoro, prekinulo saznanje o epilepsiji od koje ova mlada Sinjanke boluje:
- Prije nekoliko me dana jako pogodio tekst o studentici iz Vrgorca koji je stanodavac izbacio iz stana u Splitu zbog napadaja epilepsije. Odmah sam se poistovjetila s njom. Nitko ne pita u tom trenutku kako je njoj, kako se osjećaju njezini roditelji? Kada su moji roditelji saznali da bolujem od epilepsije bili su shrvani, a posebno je meni zasmetala reakcija doktora koji su, doslovno, rekli da ne govorimo nikome o mom poremećaju, da bi to moglo izazvati izolaciju drugih ljudi - otvoreno o svojoj bolesti priča Tea.

Nakon prvog napada stigao je i drugi, nakon što su liječnici ukinuli svakodnevnu terapiju, a dogodio se u tijeku snimanja filma "Alka", uoči 300. obljetnica održavanja viteške igre. Tea je bila kuma na krizmi, ostala je duže u noćnom izlasku, a već rano ujutro krenule su obveze oko snimanja filma. Umor je u tom trenutku bio koban, na vlastitoj je to koži osjetio njezin miljenik, alkar Alen Filipović-Grčić:
- Ja i Alen krenuli smo na snimanje filma, zavezala sam se i od toga se trenutka ničega više ne sjećam dok nisam došla k sebi i otvorila oči, a preda mnom je bila Hitna pomoć i mnoštvo ljudi. Shvatila sam što se dogodilo - priča Tea koja, u prvom redu, želi pokazati kako se može boriti s takvom bolešću te kako je, bez obzira na brojne predrasude ljudi, posebice doktora, ipak uspjela ostvariti svoj san.

Baš su doktori imali različito mišljenje oko talentirane sportašice pa je prilikom odlaska na zdravstvenu provjeru prije vozačkog ispita, ali i onog za konjički sport Tea dobila "crveno svjetlo" od liječnika opće medicine, ali onaj za sportsku medicinu mislio je drukčije - dao je Tei priliku koju je ona iskoristila na najbolji mogući način jer kako drugačije opisati uspjeh na svakom turniru i natjecanju na kojeg Tea otiđe, bilo u Hrvatskoj, ali i van granica domovine.
One novijeg datuma su uspjeh prije nekoliko mjeseci u Zagrebu gdje je u utakmici na 60 cm, na "Uskršnjem konjičkom turniru", Tea osvojila prvo mjesto, a ništa manje vrijedna nije niti treća nagrada na utakmici na 70 cm održanoj u okviru memorijala "Ivica- Ićo Glavan" u Sinju.

Iako je priča o Tei Dolić, sinjskoj heroini s potkovom u srcu, zapravo pokazatelj kako ljubav i želja premošćuju sve prepreke -  priča je ovo koja pokazuje i koliko važnu ulogu u životu alkara imaju čuvari konja jer kako bi mnogi stariji Sinjani rekli - Bez pravog konja nema ni uspjeha.



hr Wed Jul 24 2019 16:33:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d442ff529111cbd308b4569/80
Foto: Filip Grubišić, Petar Malbaša, DN

MAČKULA XXIII: Neznani majstori Alke: Stipe Šimundža, Ivica Vrca i dobošari

Pred nama su 304. alkarske svečanosti koje će početi natjecanjem za pobjednika 304. Bare danas od 17,30 sati na Alkarskom trkalištu. U isto vrijeme u subotu počinje Čoja dok će, sat vremena ranije, u nedjelju, početi natjecanje za slavodobitnika 304. Alke

Iako u prvom planu nakon svih alkarskih svečanosti bude slavodobitnik, junak koji osvoji najveći broj punata u natjecanju Alke, iza cijele organizacije ovih viteških događanja u Sinju stoji zapravo mala vojska majstora koji počesto nisu na medijskim prvim mjestima, ljudi koji nemaju prava na pogrešku, a još manje imaju radno vrijeme.

Nekoliko sati prije početka ovogodišnjih alkarskih svečanosti ušminkavali su se i posljednji detalji kako bi svi gosti, ali i domaćini u gradu alkara našli mir i dobrodošlicu, a na Alkarskom trkalištu uz topot konja i zvuke Gradske glazbe Sinj vremeplov u prošlost.

Neke su stvari bile posložene još puno, puno dana prije, a jedna od tih, točnije cijelogodišnja briga za konje, u rukama je Stipe Šimundže, direktora Alkarske ergele:
- Alkarski konji tijekom cijele godine imaju posebnu ishranu i treninge, a ja sam dobio mjesto voditelja jer sam veterinar po struci, a i ranije sam sudjelovao u alkarskim svečanostima, natjecanju prepona i stalnom kontaktu s konjima. Najkraće rečeno, alkarski konj mora biti dobar. On se treba prilagoditi na Trkalište, na podlogu Pijace i sinjskih ulica, jahač mora biti zadovoljan konjem i zapravo svatko kad vidi alkara i konja bi trebao zamisliti da su oni jedno i kako je to jedan živi suvenir - kazao je Šimundža.

Ovaj 53-godišnji Sinjanin konje kreće, za alkarske svečanosti, intenzivno pripremati već krajem svibnja, a sve u sklopu Alkarske ergele:
- Alkarska ergela je krenula s radom 2004. godine kada je Upravni odbor Viteškog društva donio odluku da se osnuje jedan takav uzgoj za potrebe Alke, uzgoj alkarskog konja. Ideje o sličnim mogućnostima postojale su i prije, ali sve do, te spomenute, 2004. godine nije se krenulo u realizaciju - zaključuje Stipe Šimundža.

Alkarska staza posebno je osjetljiva, zna to dobro Ivica Vrca koji se brine za podlogu i svaki detalj oko Trkališta već punih 15 godina:
- Naš posao je vrlo zahtijevan, ali posao je došao do jednog profesionalnog nivoa. Svi obavljaju ono za što su zaduženi. Tu su i nove palke, puno bolje složene nego prošle godine pa su i okolni stanovnici na ovoj ulici Alkarskog trkališta dobili slobodne pristupe kućama i slično - govori Vrca naglašavajući kako će najudarnije obveze biti u samom tijeku Alke.

Zanimljiva situacija dogodila se 1976. godine. Kiša je odnijela podlogu pa se, od tada, sinjska podloga tretira poput kakvog teniskog terena. Čim krene kapljica kiše odmah i najlon ide preko staze. Pravi je to sinjski Wimbledon.

- Alka je pravo čudo. Kada se sve završi, sve se vrlo brzo i makne s Trkališta, a samo nekoliko dana kasnije rekli bi da, ta čuvena ulica, nije tu nikad ni postojala. Posebno kada se sjetimo da će tu u nedjelju proći cijeli državni, crkveni, politički i vojni vrh. Znate i sami kako su uvijek u mjesecu rujnu neki izbori pa kroz šalu kažemo da koga stavimo u Svečanu ložu da taj sigurno pobjeđuje - kroz smijeh nam razgovor zaključuje Vrca.

Bez taktova Gradske glazbe Sinj alkarska bi povorka zapravo bila nijema postrojba vojnika, ali kada Glazba stane sa svojim notama glavnu ulogu preuzimaju dobošari. Njih četvorica koja kreiraju korak čete alkarskih momaka, štoviše njihov udarac bubnja vezan je za svaki polazak arambaše koji predvodi alkarske momke - Zoran Mastelić, Damir Vučković, Ivan Cvitković i Stipe Botica.

Sinjskim je dobošarima ipak najznačajnija prošla godina kada su stare bubnjeve, teške gotovo deset kilograma, zamijenili oni novi upola lakši. Bila je to donacija tvrtke MBM Commerce d.o.o., a radi se o četiri marševska bubnja koje je izradio jedan od najboljih proizvođača bubnjeva ‘Sonor’. Bubnjeve je izabrao dirigent orkestra HRM-a Toni Ćićerić.

Stipe je dobošar s najmanjim stažem, 2013. godine debitirao je u alkarskoj povorci nakon "umirovljenja" Nikice Čovića, poznatog sinjskog bubnjara i člana mnogih grupa, a poznatog po angažmanu u domaćoj "VIS Alkar".

Ivan Cvitković zbog zdravstvenih je problema dva dana prije početka alkarskih svečanosti vojvodu izvjestio kako neće moći sudjelovati na ovogodišnjim 304. alkarskih svečanostima pa su "sinjski oci" kao zamjenu pronašli mladog Gorana Bikića.
I ovim putem Ivanu želimo brz oporavak i što skoriji povratak u četu alkarskih momaka.

Razgovor smo s dobošarima obavili tjedan dana prije alkarskih svečanosti kada je, još uvijek, u kombinacijima bio i Ivan pa prenosimo i njegovu izjavu.

Zoran: "Kao glazbar u Gradskoj glazbi Sinj kreuno sam 1978. godine, a od 1996. sam dobošar u alkarskoj povorci. Osjećaj neopisiv, sudjelovanje u povorci mi znači puno, a još i više kad znam da mi imamo vrlo važnu ulogu u svemu. Znate i sami kako bez Glazbe i dobošara niti četa momaka ne bi imala dušu."

Damir: "Početci u alkarskoj povorci su kao i kod kolege Zorana. Od 1978. u Glazbi, a potom od 1996. u povorci. Drugačiji je osjećaj kada si u Glazbi, gdje je 50 ljudi, i ovdje kada smo nas četvorica. U Glazbi uvijek možeš malo zastati, uhvatiti dah. Ovdje pak ne. Ovdje nema prava na grešku.
Zanimljiv je bio naš početak. Pripremao nas je Nikica Čović, ali trebalo je gotovo dva mjeseca da pokrete ruku na bubnjevima uskladimo s korakom. Po cijela popodneva smo Zoran i ja bili u Sinjskom polju i vježbali."

Ivan: "Kao i moji kolege Damir i Zoran, u alkarsku sam se povorku uključio 1996. godine. Dotad je jedini bubnjar bio naš Nikica, ali su u Viteškom društvu shvatili kako su potrebna pojačanja pa smo tako kreirali četvorku. Vrijeme je prebrzo prošlo, svaka Alka ima nešto svoje i svaka ostaje u dubokom sjećanju."

Stipe: "Debitirao sam 2013. godine nakon što me je nazvao Nikica i rekao kako je njegovo vrijeme završilo i kako ga mora netko zamijeniti. To mi je bila ogromna čast i bez razmišljanja sam to prihvatio.


304. alkarska nadmetanja samo što nisu krenula. Svim alkarima želimo čvrstu desnicu i bistro oko sokolovo, momcima držanje dostojno pradjedova, a svim ostalim sudionicima i manje znanim kotačićima uspješne sinjske priče alkarski "Sritno!"


hr Fri Aug 02 2019 14:44:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d43c44f29111c522f8b457f/80
Foto: Petar Malbaša, privatni arhiv

MAČKULA XXII: Prekaljeni vitez i junak: Boško Ramljak 24 godine prije datuma 304. Alke ranjen je u Oluji

Pred nama su 304. alkarske svečanosti koje će početi natjecanjem za pobjednika 304. Bare danas od 17,30 sati na Alkarskom trkalištu. U isto vrijeme u subotu počinje Čoja dok će, sat vremena ranije, u nedjelju, početi natjecanje za slavodobitnika 304. Alke
- Već sam s pet godina, u mom naselju Odrina trčao Dječju alku i kao svakom pojedincu u Sinju želja je bila jednom nastupiti na ovoj pravoj Sinjskoj Alci. San se ostvario pa sam postao alkarski momak, kasnije arambaša, bio sam i član Upravog odbora Društva, jednu godinu barjaktar, a sada sam alkarski vojvoda - tako u kratkim crtama glasi alkarski put aktualnog alkarskog vojvode Boška Ramljaka.

Prvi sinjski vitez, na čelu cjelokupne alkarske povorke, drugu će godinu zaredom biti ovaj prekaljeni ratnik. Drugu će godinu zaredom prve kolovoške nedjelje pred brojnom političkom, društvenom i kulturnom elitom u nekoliko minuta vojvoda morati kazati ono najbitnije u očuvanju Alke i boljitku domovine, a sve će to biti popraćeno tisućama lica iz Sinja i još, neznani broj, ljudi pred malim ekranima.

Zbilja težak i odgovoran zadatak, a posebice u ovoj godini kada se, baš prvi susret predsjedničkih kandidata, očekuje u Sinju. Tih dana, u viteškom gradu, kao da se vrijeme zaustavi, zaboravi na sve terete i križ svakodnevnog života, a grad pod Kamičkom prodiše "punim plućima". Nije to čudna stvar kada se viteštvo i junaštvo u Sinju jednostavno živi. 

Ipak, viteštvo i junaštvo Boške Ramljaka svoje korijene ima i u Domovinskom ratu. Ovaj kršni Sinjanin bio je u sastavu MUP-a, kasnije u 126. brigadi pa u djelatnom sastavu Vojne policije. U svom ratnom putu dvaput je ranjavan. Prvi puta u akciji "Maslenica", a dvije godine kasnije i u "Oluji", ali to ga je, kako kaže Ramljak, učinilo jačim i pokazalo mu koje su prave životne vrijednosti. Štoviše, posebno će emotivan biti datum ovogodišnje Alke:
- Kao i tisuće Sinjana i Hrvata krenuo sam u obranu suvereniteta Hrvatske. Ponosan sam na te dane i ova će Alka imati poseban značaj. Točno na dan Alke, 4. kolovoza sam bio ranjen. Taj dan bit će sigurno pun emocija, ali u spomen na stvaranje države danas mi je čast biti alkarski vojvoda.
Ove fizičke rane su nekada manje bole od onih duševnih. Uvijek se sjetim prijatelja koji nisu s nama. Mi danas imamo privilegije da uživamo u slobodi naše države pa je tako i Alka jedan djelić zahvale njima i našim pradjedovima - kaže Ramljak.

Baš je tog 4. kolovoza 1995. Ramljak ozlijeđen zajedno s Nenadom Mrkotom na borbenom pravcu Pakovo selo – Žitnić, a na svu sreću, od siline minobacačke granate, spasio ga je borbeni prsluk. Desna ruka i lijevi lakat nisu imali zaštitu, pa je "na samom rubu životne litice" bila borba s njegovom rukom. Zapravo, da se Ramljak nije usprotivio amputaciji vjerojatno bi današnja situacija bila drukčija, ali ipak je odabrani liječnički tim iz SAD-a uspio i spasio ozlijeđeni dio tijela.



Pred nama su dani 304. alkarskih svečanosti, a uloga vojvode jako je zahtijevna. Svaki, zapravo, ima neki svoj osobit način, neku svoju osobnost po kojoj ga ljudi pamte. Nije lako zadovoljiti uvijek kritični sinjski puk, s modernizacijom se pokušava i Alka poboljšati u tom pogledu, ali Ramljak ističe kako je, njegov cilj, Alku dati ljudima, ali i ne dopustiti da itko zadire u njenu suštinsku vrijednost i da itko u taj starinski način stavi nešto novo.

Zanimljivo je to kako je Ramljak bio najmlađi arambaša u povijesti, sa samo 28 godina (od 1998. do 2006. godine) i prvi bez brkova, a jedan je među rijetkima koji se iskušao i u pješačkom i u konjaničkom dijelu povorke. Ipak, kako kaže, s Alkom se u Sinju živi i umire, a neki događaji kroz bogatu alkarsku karijeru ostat će mu vječno zapisani u srcu.

- Kroz mnoge alkarske godine bilo je raznih lijepih trenutaka. Jedan od najljepših trenutaka bio je posjet svetom Ocu papi Ivanu Pavlu II. Velika stvar za cijelo društvo s obzirom da je Alka konzervativna-katolička udruga koja štuje Majku Božju. Godinama se razmišljalo i da Alku održimo u Vukovaru. To je još jedan datum koji je ostao zlatnim slovima upisan u alkarsku povijest. Uspjeli smo to 2017. godine izrealizirati. Bilo je vrlo teško, ali prezadovoljni smo sa svime. Nema tog mjesta više koje bi moglo imati takvu čast kao što su ga imali stanovnici Vukovara, herojskog grada u obrani Hrvatske - kaže nam Ramljak koji, po starim običajima, jaše na bijelom konju. Kako je ovaj vitez visok 196 cm sukladno tome i određene visine mora biti i konj što je posebno težak izazov.



Ovogodišnja će Alka proći u znaku trojice debitanata među alkarima, ali ono što ima veću važnost za Ramljaka je upravo alkarska budućnost. Baš je, odlukom o tri nova imena, želio još malo doprinijeti u svojim alkarskim ciljevima, govori alkarski vojvoda:
- Moji ciljevi su poboljšanje uvjeta na sinjskom Hipodromu i već smo dosta po tom pitanju napravili van ceremonijalnog dijela i samog alkarskog natjecanja. Ipak, nove su tribine na Trkalištu, imamo prekrasno zdanje muzeja i Alka samo može ići naprijed! - kazuje Ramljak i zaključuje:
Posjetiteljima alkarskih svečanosti želim ugodan boravak u našem gradu. Pozivam ih da posjete mnogobrojna kulturna i sportska događanja, uživaju na Sinjskoj Alci zakazujući susret u gradu alkara dogodine u prigodi 305. Sinjske alke - poručuje alkarski vojvoda Boško Ramljak.
hr Fri Aug 02 2019 07:04:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d42d7c829111c412d8b45bd/80
Foto: DN, Petar Malbaša

MAČKULA XXI: Razgovori s povodom: Barjaktar Petar Gabrilo i debitanti u alkarskoj povorci: Vrca, Šuća i Vučemilo

Pred nama su 304. alkarske svečanosti koje će početi natjecanjem za pobjednika 304. Bare sutra od 17,30 sati na Alkarskom trkalištu. U isto vrijeme u subotu počinje Čoja dok će, sat vremena ranije, u nedjelju, početi natjecanje za slavodobitnika 304. Alke
Odlukom alkarskog vojvode Boška Ramljaka barjak s likom Gospe Sinjske na ovogodišnjim će alkarskim svečanostima nositi Petar Gabrilo, časnik Hrvatske vojske, 49-godišnji magistar prava. Gabrilo je od 1998. do 2002. bio u pratnji alkarskog barjaka, a nova uloga svakako je dodatan ponos za ovog dragovoljca Domovinskog rata:
- Ove sam godine odlukom vojvode postao alkarski barjaktar i to je velika čast i ponos, u prvom redu za mene, ali i za cijelu moju obitelj. Ponosan sam ja, ali osjećaja sam da su više ponosni moji prijatelji i poznanici koji su mi cijelo vrijeme davali podršku - rekao je Gabrilo koji je sudjelovao u više međunarodnih mirovnih misija.

Kazao je novi barjaktar kako mu taj znamem predstavlja mnogo u životu:
- Simbol barjaka za mene znači mnogo. Kao što barjak na kninskoj tvrđavi simbolizira ponos, slavu i slobodu naše države tako i alkarski barjak, s Gospinim likom, simbolizira vjeru, junaštvo i viteštvo ljudi ovog kraja - zaključio je Gabrilo.

Vrca na 304. Alci `u sridu´

Novi među odabranih 17 alkara kopljanika je Marko Vrca, prošlogodišnji vojvodin ađutant koji je dobio povjerenje alkarskog vojvode. "U mirovanje" na godinu dana vojvoda je stavio Kristijana Bikića kako bi i alkari imali debitanta u svojim redovima.
- Fantastična godina za mene. Presretan sam, ne mogu skriti i dalje svoje emocije. Žao mi je što neće Kristijan biti tu, ali tako je ispalo i poštujemo odluku vojvode. Od malih nogu volim konje, ta povezanost došla je preko majke koja je loze Lovrić, a i otac je bio dugogodišnji dužnosnik Viteškog društva. U prošlom vremenu, između dvije Alke, sam se oženio, čekamo i bebu, a na kraju i ovo. Neznam što više reći - vidno je emocionalno ushićen bio debitant Marko Vrca.

Ovaj 31-godišnjak završio je informatički menadžment, a u pratnji barjaka debitirao je 2012. godine. Vježbenik je od 2002., a posljednje dvije godine vršio je dužnost vojvodina ađutanta.



Isukana sablja i mrk pogled Šuće

Spomenuta isukana sablja bit će glavno oružje vježbeniku Marku Šući koji će debitirati u alkarskoj pratnji na ovogodišnjim 304. alkarskim svečanostima. Nije ovaj 28-godišnjak krio veliko zadovoljstvo, štoviše, ponestalo mu je riječi u izjavi:
- Zadovoljstvo i sreća, neopisiv osjećaj, što više reći. Moja obitelj i ja smo ponosni. Još dok sam bio razigrani dječačić stalno sam bio na Hipodromu, pratio alkare posebice i na kraju sam došao u priliku da budem sudionik ovog velikog događaja u Sinju. Strpljivo sam čekao priliku i vojvoda mi ju je ukazao. Hvala mu na tome - rekao je kratko Šuća.


Dječački san ostvario se Filipu

Na mjestu vojvodinog ađutanta novo je alkarsko ime. Odlučio je Boško Ramljak kako će tu časnu i odgovornu dužnost obavljati mladi 22-godišnji Filip Vučemilo:
- Još sam od četvrte godine u uskom dodiru s konjima, ljubav sam njegovao u Sinju, a sada to radim u Zagrebu u kojem se konjima i profesionalno bavim. To je moj dječački san, vjerojatno kao i san mnogih momaka, i veliko zadovoljstvo. Kao kruna mog bavljenja s konjima je zapravo ovaj ulazak u alkarsku povorku, a još više ovo časno mjesto vojvodinog ađutanta - rekao je Vučemilo.

Njegov otac Frano ove se godine oprostio, bio je dugogodišnji alkarski momak, ali po Statutu otac i sin ne mogu biti u istoj alkarskoj povorci pa je ovo bio i logičan slijed nakon što je na mjesto ađutanta primljen Filip:
- Gledao sam dvadesetak godina ćaću kako voli Alku i sam mi je rekao da kada dođe dan da ja uđem u Alku da će se on tada oprostiti. Tako je i bilo. Hvala mu, bit će mi najveća podrška s tribina - zaključio je presretni novi vojvodin ađutant koji će imati ulogu prijavka vojvodi o održanim alkarskim svečanostima.

Filip je i član Konjičkog kluba Karoca iz Zagreba s kojim reda zapažene uspjehe. Onaj najsvježiji je drugo i treće mjesto u trećem kolu 
Croatia Cup-a i 3. kolo Karoca GP serije održane sredinom mjeseca srpnja u Zagrebu.

Zanimljivo je kako je ovakva odluka da je vojvodin ađutant debitant u alkarskoj povorci bila posljednji puta 1971. godine, a 48 godina kasnije isto je učinio Boško Ramljak.

Podsjetimo, alkarske svečanosti počinju sutra, 303. Barom od 17:30 sati. U isto vrijeme će se u subotu 17 alkara kopljanika boriti za pobjednika 304. Čoje, a sinjski "Dan D" bit će nedjelja od 16:30 sati kada će se pod starom tvrđavom odvijati boj za slavodobitnika 304. Sinjske Alke.




hr Thu Aug 01 2019 14:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d420a7329111c3c2d8b456e/80
Foto: Petar Malbaša, DN

MAČKULA XIX: Četrnaest godina na čelu: Arambaša Ivo Vukasović vođa je kršnih i stasitih momaka

Brojimo sitno do 304. alkarskih svečanosti, a čitatelje našeg portala i Sinj povezat ćemo u rubrici "Mačkula" kroz koju će biti riječi o Alci i raznim zanimljivostima viteškog natjecanja iz centra Dalmatinske zagore
Iako primat u alkarskim svečanostima uvijek uzmu alkari kopljanici koji se bore za titulu slavodobitnika ništa manje časno i zahtjevno nije biti alkarski momak. Alkarski momak mora biti markantan, dinarskog izgleda, visok i stasit, uzvišenog držanja i gordog hoda, ali i s dozom muzikalnosti jer stupa s taktovima najbolje limene glazbe, kako Gradskoj glazbi Sinj tepaju stanovnici Dalmatinske zagore.

Posebno se kršnim izgledom i stasitošću može pohvaliti zapovjednik čete alkarskih momaka arambaša Ivo Vukasović-Parin koji četrnaest godina stupa na čelu alkarske povorke. Dugogodišnji sportaš, sportski djelatnik, zabavljač, čovjek za društvo i pjesmu, pravi domaćin... Moglo bi se nabrajati još tko zna koliko epiteta koji bi opisivali Ivu Vukasovića.

- Ja se sam sebi divim, ali meni Gospa Sinjska daje snagu da budem svestran čovjek - kaže 64-godišnji predvodnik momačke čete.



Odnedavno se umirovio, radni vijek proveo je u sinjskom HEP-u na mjestu voditelja voznog parka, a šest je punih mandata bio čelni čovjek njegovog Mjesnog odbora Brnaze. Vukasović je sudjelovao u Domovinskom ratu, a iako je, od prvih koraka djetinjstva, bio vezan za Alkarsko trkalište ovaj gordi upravitelj alkarskih momaka nikada nije pomišljao o alkarima kopljanicima, naprotiv oduvijek je sanjao biti alkarski momak.

Još od 1994. godine Parin je u momačkoj četi, a za arambašu se kandidirao 2006. kada je nadmoćno pobijedio devetoricu kandidata. Sve ostalo je povijest, barem tako kaže Vukasović, koji je izabran u još tri navrata, 2010., 2014. i posljednji put prošle godine.
- Kada sam izabran i četvrti mandat na čelu alkarske povorke nekoliko minuta poslije me nazvao sinjski gvardijan fra Petar Klapež i rekao: "Ivo, moraš biti ponosan". Ja zbilja jesam ponosan jer sam shvatio da sam prebrodio sve dobro, ali i kritike od Skupštine, Uprave, a osobito vrlo zahtjevnu sinjsku javnost - kazuje arambaša koji ističe kako bez pomoći obitelji i njegova dužnost ne bi mogla biti ostvariva. Najveći je oslonac supruga Mirjana, koja u alkarskim danima podnese najveći teret:

- Živim u Brnazama sa svojom obitelji, a žena je ta koja je glavna u svemu. Treba joj "dignuti spomenik", razumna je i s ljubavlju radi sve kako moja dužnost ne bi patila. Već sam mnogo puta izjavio pa i sada ponavljam - ona je zapravo žrtva. Svake godine dočeka na stotine gostiju, a svake godine imamo i posebnog gosta - gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. On jedva čeka doći u moju kuću, jedva čeka da skupa zapjevamo "Kada umrem umotan u bilo" jer on navija za Hajduk, a ja sam dinamovac. To su dva kluba bratska, s njima se ponosi Hrvatska. 
Vjerujte mi, to je ključ uspjeha zbog čega je on pet mandata na čelu metropole, a ja sam šest bio na čelu mojih Brnaza. 
Ovu dužnost ja radim iz ljubavi, ali bez pomoći žene sve bi bilo teško. Naravno, neizostavan su dio cijele priče i kćer Ana te sin Ante. Nažalost, on nema ambicije za Sinjsku Alku, ali to je njegova odluka - govori nam arambaša na pretposljednjim probama pred ovogodišnja alkarska natjecanja.



Momačka četa ove godine brojit će 37 momaka, njih 17 bit će glavna pomoć alkaru kopljaniku dok svog momka imaju i ostale dužnosti u Alci - od vojvode do pratitelja barjaka. Ove godine će alkarskom pržinom u debitantskom nastupu proći trojica novih kršnih momaka na čast svojih pradjedova:
- Najteži čin u funkciji arambaše jest kad se nekomu moram zahvaliti. Iako po Statutu nije ograničen broj godina velika je želja mladosti za ulaskom u alkarsku povorku pa mi svake godine ovo razdoblje prije alkarskih svečanost zapravo bude iscrpno. Ove godine, srećom, je bilo malo lakše pa je tako moj zamjenik, Senijo Šabić se zahvalio jer smo u četu momaka primili njegov sina Sinišu, a kako je Frano Vučemilo dobio nasljednika u alkarima kopljanicima više nije mogao biti dio momačke čete. Mjesto Ante Vukovića ostalo je upražnjeno pa smo tako primili Marka Mrđena i Petra Jelinčića - kaže Vukasović.

Ipak, u dugogodišnjem sudjelovanju u alkarskim svečanostima jedan je trenutak onaj koji se, za arambašu Vukasovića, pamti s posebnom dozom emocije. Trenutak Svečane alke u Vukovaru 2017. godine:
- I sad se naježim na spomen Svečane alke u Vukovaru. Ponosan sam što sam gazio kao zapovjednik momačke čete ulicama Vukovara. I dan danas zahvaljujem Ivanu Penavi i svim njegovim suradnicima, ali i svim Vukovarcima na onakvom prijemu. Mogu biti ponosni, Sinjani će se oduvijek sjećati te posebne Alke - zahvalio se Parin.

Uz zagovor Gospe Sinjske i Božju pomoć na kraju razgovora svim je alkarima kopljanicima zaželio uspješne 304. svečanosti uz puno pogodaka `u sridu´, a alkarskim momcima gordo držanje, markantan pogled i korak dostojan pradjedova. Na ponos puku Sinja i Cetinskog kraja, a u spomen na junake, vitezove iz 1715.

hr Thu Aug 01 2019 09:17:40 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .