Splitski zločin, koji je javnosti donio osjećaje grozote, straha i ljudske slabosti, pokazao je u kolikoj mjeri cijelo društvo može, zapravo ne može, odgovoriti na izazove koji, po mnogim mišljenjima, tek predstoje.
Strašno trostruko ubojstvo usred bijela dana, ubojica koji je hladnokrvno odšetao, odbacio oružje i presvukao se te mirno sjedio u ugostiteljskom objektu te policija i splitski gradonačelnik koji se ne mogu dogovoriti čija je informacija bila točnija niti tri dana poslije ne prestaju puniti medijske stupce i retke.
Krvavi pohod u Splitu bio je upozorenje za cijeli sustav, tvrdi splitska psihologija Sonja Vedrana Runjić.
– Što se još treba dogoditi kako bismo pokrenuli taj tromi sustav i prestali govoriti o izoliranim slučajevima, te zadovoljiti policijskim statistikama koje nas uvjeravaju kako živimo u sigurnom okruženju. Gotovo da nema dana kada ne slušamo ili ne čitamo o nekom nasilnom činu u obitelji, na cesti, u školi. Izloženi su mu svi – djeca, roditelji, nastavnici, djevojke, supruge, drugačiji i oni koji misle drugačije. Na nasilje ne odgovaramo na odgovarajući način, priča Runjić komentirajući i izjave splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića-Opare koji je rekao kako za Split treba izbaciti epitet ‘grad-slučaj’.
Za ubojstvo opravdanja nema, ali mnogi ističu kako je svojim činom osumnjičenik Filip zapravo ‘uzeo stvar i svoje ruke’ i time povećao osjećaj nepravde i bijesa mnogih ljudi.
– Ovo je zasigurno znak ozbiljnog poremećaja ličnosti. Među ljudima je snažan osjećaj nepravde, bijesni su i ogorčeni na učinkovitost sustava. Ogroman broj građana nezadovoljan je korupcijom i kriminalom u svim segmentima društva i ponekad pojedinci, stjerani u kut i sa snažnim osjećajima nezaštićenosti, uzimaju ‘pravdu u svoje ruke’. Razumijem razloge koje su do ove situacije doveli, ali ulica nije rješenje.
Poznato je da se takozvana ‘zlatna mladež’ kada, novim skupim automobilom usmrte nekoga na pješačkom prijelazu, a da nisu čak ni stali izvuku jer ‘..to su dobra djeca iz dobrih obitelji..‘, tvrdi splitska psihologinja kojoj je, kaže, nezamislivo da se trostrukog ubojicu smatra herojem dok u isto vrijeme ljudi iz politike govore kako će mu, primjerice, nositi kolače.
– Davidu Komšiću koji je bivšu trudnu djevojku izboo nožem potvrđena je smanjena kazna zatvora. Daruvarac? Horvatinčić?
Prošli je tjedan donesena oslobađajuća presuda u slučaju vukovarske policajke te ista takva u ne primjerenom odnosu profesora prema učenici. Svako malo neki osuđeni kriminalac pobjegne u susjednu nam državu. Proceduralne pogreške? Zastara?
Divlji zapad, pravda koju kroji ulica je zastrašujuća i opasna, te ishitreni proizvod lakomislenih korisnika društvenih mreža u kojem ubojicu podržavaju i osnivaju grupe potpore.
Poražavajuća je spoznaja da živimo u državi u kojoj većina ne vjeruje pravnom sustavu, te trostrukog ubojicu smatra herojem. Građani su zahvalni što ih je riješio zla, te prikupljaju sredstva za najskuplje odvjetnike.
Vijećnik Splitskog gradskog vijeća kaže: ‘…ubijeni su dilali, tukli i prijetili…’, dok bi ubojici jedan saborski zastupnik nosio kolače u zatvor. Pametnom dosta! Sve je stvar percepcije, nadodaje Sonja Vedrana Runjić koja baš radi u suradnji sa splitskom Socijalnom službom koja se našla na meti medijskih napada jer je od ranije bilo poznato kako su osumnjičeni i njegova cijela obitelj bili pod prismotrom splitskog Centra.
– Trebalo bi znati što je Centar poduzimao od kada je obitelj u tretmanu. Javnost često te djelatnike doživljava kao one koji malo ili loše rade što je kriva percepcija teškog i odgovornog posla. Kako bi se postigao dobar rezultat neophodna je suradnja svih članova obitelji, škole, liječnika obiteljske medicine, te osobe koja je u nadzoru i djelatnika Centra, objašnjava psihologija koja zaključuje kako su se tijekom cijelog slučaja događale nespretne reakcije službi koje su dodatno zbunjivale javnost.
– Policija je molila građane da ne izlaze iz kuća, dok je gradonačelnik objavio na društvenim mrežama da je ubojica uhićen. Čini se da informacije cure, te da je koordinacija loša, zaključuje dugogodišnja i iskusna psihologinja priču koja je, bez obzira na sve okolnosti, motive i razloge, u najmanju ruku, ostala crnim slovima zapisana u noviju splitsku povijest.