Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5ad48fc62af47f25808b464d/80

Zagrebački inženjer Boško Kontić dešifrirao Da Vincijev kod

Pitao se zašto Da Vinci nije koristio zlatni rez, a onda je otkrio njegov tajni obrazac – polaris.
Da Robert Langdon nije fiktivan lik i da živi u Hrvatskoj, jedno je sigurno – zvao bi se Boško Kontić. Jer ovaj inženjer elektrotehnike iz Zagreba baš poput glavnog junaka poznatog romana Dana Browna “Da Vincijev kod“ tvrdi kako je otkrio tajnu slika Leonarda da Vincija, te da se najvažnija krije u njegovom remek-djelu Mona Lisi, piše vecernji.hr.

– Smatram da je Da Vinci, radeći ovu sliku, svjesno stvarao savršeno umjetničko djelo po kojemu je htio da ga se pamti. Također, mislim da je iz istog razloga baš u ovu sliku sakrio niz tajni te da ona ima sasvim drugo značenje od onog koje je na prvu vidljivo – ističe 62-godišnjak koji se zadnjih 30-ak godina bavi i slikarstvom. Upravo je kroz rad na vlastitim slikama počeo proučavati zakon zlatnog reza i tako je krenulo njegovo otkrivanje misterija slike koja se čuva u pariškom Louvreu. 

Sve u znaku brojeva 

Zlatni rez zapravo je matematički pojam, konstanta koja se najčešće spominje u povijesti umjetnosti, a korištena je za postizanje savršenstva u kompoziciji, prvo u antici. Procvat je doživjela u renesansi, a prema tom božanskom ili zlatnom omjeru, kako se još naziva, manji se dio prema većem odnosi kao veći dio prema cjelini. 

– Bilo mi je logično da zlatni rez koristim kako bih analizirao slike Leonarda da Vincija. To sam učinio i ništa. Nije bilo apsolutno nikakvog poklapanja, a on se smatra genijem renesanse. To me navelo na razmišljanje jer mislim da je nemoguće da on, čiji lik i djelo praktički utjelovljuju to razdoblje, nije koristio zlatni rez, a poznato je koliko su mu bili važni matematika, geometrija i pravilnosti – kaže Kontić koji je zaključio kako je Da Vinci sigurno koristio neki drugi princip. Tražio je, tražio, mjerio i proučavao te je na kraju, 2015. godine, pronašao njegov tajni kompozicijski obrazac – “polaris”. Riječ je o kompozicijskoj strukturi, složenoj geometrijskoj tvorevini zasnovanoj na zlatnom rezu, a koji se sastoji od kvadrata, dijagonala, vertikala, horizontala, kružnica i pentagrama. 

– Kada sam ga primijenio na Mona Lisu, ali i ostale Da Vincijeve slike, sve je bilo jasno. Savršeno se poklapalo, pokazalo je sasvim neki novi svijet i otkrilo tajne koje je slikar sakrio u svoja djela i koje su do sada bile potpuno nepoznate – govori Kontić koji je polaris nazvao po polarnoj zvijezdi koja je bila tema nekoliko Da Vincijevih alegorijskih crteža. Kontić napominje da je to njegov naziv te kako Da Vinci svoj obrazac sasvim sigurno nije sam tako nazvao, ali je nedvojbeno da ga je koristio. 

– Uz pomoć računala i detaljnih matematičkih analiza primijenio sam polaris na sve njegove slike, a obrazac je točan do te mjere da čak mogu odrediti dimenzije slike u milimetar. Polaris se toliko očito poklapa s njegovim djelima da bi se čak mogao koristiti za utvrđivanje je li neka slika uistinu Da Vincijeva – kaže 62-godišnji Zagrepčanin koji je najviše tajni otkrio u Mona Lisi. On tvrdi, naime, da je Leonardo da Vinci u toj slici predvidio svoju smrt u 56. godini. 

– Unatoč tome što je preminuo 1519. u 67. godini, uvjeren sam da je u vrijeme kada je slikao Mona Lisu, između 1503. i 1506. godine, Da Vinci smatrao da će uskoro umrijeti – kaže Kontić te ističe kako je antički slikar Apel bio je Leonardov slikarski uzor, kako po načinu slikanja tako i po pitanju ugradnje godine pretkazanja smrti u sliku. Također kaže da je Da Vinci u to vrijeme u više izvora dao naslutiti da očekuje svoj skori kraj. Tako se u njegovim rukopisima iz toga vremena učestalo ponavlja riječ “moro”, što očigledno, što u skrivenim konstrukcijama, a Kontić dodaje kako se, koristeći polaris, može vidjeti da je Mona Lisa baš cijela u znaku broja 56. Za početak, u visini vrata Mona Lise, tamnom bojom naslikani su oblici koji izgledaju kao brojevi pet i šest. Prvi je uspravan i smješten s desne strane žene, a drugi je polegnut i nalazi se na njezinoj lijevoj stani. 

– Te je brojeve lako uočiti i golim okom ako se slika proučava u dovoljno dobroj rezoluciji, nisu potrebne neke računalne analize, a polaris mi je samo pomogao pronaći njihov smještaj. Također, treba napomenuti da su brojevi napisani zrcalno simetrično, onako kako je Leonardo da Vinci običavao pisati – objašnjava Kontić te dodaje kako nije slučajno da se broj 5 nalazi poviše desne, a broj 6 poviše lijeve ruke. On, naime, smatra kako je jedan od prikaza broja 56 na slici izveden upravo s pomoću ruku Mona Lise, a da bi se on shvatio, potrebno je u obzir uzeti broj 72 koji se na slici vidi pokraj Mona Lise, ispod malenog mostića iznad njezina lijevog ramena. 

On je pronađen nakon što je Lumière Technology iz Pariza, tvrtka specijalizirana za digitaliziranje umjetničkih djela, skenirala sliku te izradila njezine skenove veličine po 450 megabajta. S pomoću njih povjesničar umjetnosti Silvano Vinceti istraživao je Mona Lisu te je 2010. godine objavio da je na slici pronašao taj broj 72 ispod desnog luka mosta.

Kontić je zaključio da je taj broj povezan s knjigom franjevačkog svećenika Luce Paciolija, inače vrsnog matematičara koji je blisko surađivao s Da Vincijem u periodu od 1499. do 1506. godine. Na 36. listu, odnosno 72. stranici njegove knjige “Summa de arithmetica, geometria, proportioni et proportionalita“ iz 1494. godine prikazani su tako različiti položaji prstiju ruke, a koji se odnose na prikaz brojeva prstima.

– I uistinu, prema toj skici broj 6 prikazan je s uzdignutim palcem, skupljenim prstenjakom i s ostalim ispruženim prstima, a broj 50 s blago polegnutim palcem i s ostalim ispruženim prstima. Uspoređujući te crteže s rukama Mona Lise, može se zaključiti da položaji prstiju na slici odgovaraju brojevima 6 i 50 – govori Kontić te zaključuje kako je pomalo neprirodan položaj Mona Lisinih ruku majstor poput Da Vincija zasigurno naslikao s namjerom.

Daljnja se Kontićeva analiza također temelji na pronalasku Silvana Vincea, koji je osim broja 72 ispod mosta, u desnom oku Mona Lise pronašao slovo L, iako je dio stručnjaka njegove nalaze osporio.

Slikao je za sebe 

– Pretpostavlja se da je neki znak sakriven i u lijevom oku, možda S, B, CE ili čak VI. Oni koji se bave proučavanjem Mona Lise zaključili su da je slikar u njezine oči sakrio svoje inicijale te da L stoji za Leonardo, a VI za Vinci, no ja smatram da se ta slova očito potvrđuju moju teoriju s obzirom na to da je L rimski broj 50, a VI šest – napominje Kontić koji svojom teorijom objašnjava i zagonetni osmijeh Mona Lise te tvrdi da je Da Vinci njime odlučio pokazati svoje slikarsko umijeće te suptilno dati do znanja da slika krije tajnu. 

– Također, mislim da je uvjeren u skoro napuštanje zemaljskoga života, osmijehom pokazao mirenje sa sudbinom te spokojno čekanje smrti – kaže Kontić koji tvrdi da je to i razlog zašto je Da Vinci odlučio naslikati baš Mona Lisu.

– U to se vrijeme on bavio izričito matematikom i geometrijom, a odbijao je narudžbe za slikanje portreta na kojima je mogao i znatno više zaraditi. Zašto je onda slikao ženu nekog trgovca? – pita se Boško Kontić te objašnjava kako je u to vrijeme smrtnost žena na porodu bila izrazito visoka. Smatra se, naime, da je Mona Lisa zapravo bila Lisa del Giocondo, supruga firentinskog trgovca Francesca del Gioconda. Udala se u 15. godini te je do vremena kada ju je Da Vinci slikao rodila već troje djece od kojih je jedno umrlo. Također, ona je Del Giocondu bila već treća supruga, a prve dvije umrle su zbog komplikacija na porođaju.

– Mislim da je Da Vinci slikao baš nju jer je osjećao da će i ona, kao i on, uskoro umrijeti. Smatram da ta slika nikad nije bila namijenjena da se preda obitelji Del Giocondo te da je ostala u vlasništvu Da Vincija jer ju je on od početka slikao za sebe, a ta se tvrdnja može povezati i s nekim teorijama da Mona Lisa sliči svom tvorcu te da je neka vrsta autoportreta, jer je Da Vinci slikao osobu po koju smrt dolazi – zaključuje Kontić koji o svojim teorijama još nije dobio mišljenje stručnjaka, no siguran je u postojanje tajne Mona Lise. Kako kaže, i sam Leonardo da Vinci je rekao: “Neka me ne čita tko nije matematičar”, a mistika te njegova povezanost s brojevima još uvijek ne prestaje. Baš na današnji dan, 15. travnja, obilježava se, naime, rođendan Leonarda da Vincija – 566!


hr Mon Apr 16 2018 13:58:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1bc250b9e03e41108b456a/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Vozili ste brže od 130 na sat? Evo zašto vas ne mogu kazniti

Rješenje nisu samo države s većim maksimalno dozvoljenim brzinama, i u Hrvatskoj zbog određenih odredbi vozači nisu kažnjavani ako prekorače 130 km/h

Autoceste su projektirane tako da bi se na njima moglo voziti brzo, no u želji da pojurimo onoliko koliko bismo htjeli ili mogli sprečava nas stalni strah od kazni. Legalno na autocestama možete slobodno juriti samo u Njemačkoj koja ostaje jedina država bez ograničenja brzine. Neko vrijeme brzinu nisu bili ograničavali i dijelovi Australije te savezna država Novi Meksiko u SAD-u, no vrijeme jurnjave je u međuvremenu i ondje završilo. Ograničenja nema ni na britanskom Otoku Man, no ondje nema ni autocesta, piše Auto start.  

Dakle, njemački 'autobahni' su svjetski raritet, egzotika i mnogi u Njemačku dolaze da bi 'vidjeli to čudo' i doživjeli iskustvo jurnjave bez granica. No mnogi koji dođu brzo se i razočaraju. Sve veći dijelovi autocesta u Njemačkoj su iz raznoraznih razloga (ekologija, zaštita od buke, oštećenje autoceste) obilježeni znakovima ograničenja pa dionice na kojima možete juriti koliko vas volja postaju sve rjeđe. A gdje nema ograničenja promet je uglavnom izuzetno gust pa ćete na njemačkim autocestama vrlo često, umjesto da jurite 200 km/h i brže, plaziti u koloni ili stajati u zastojima.  

Osim što nema ograničenje brzine, Njemačka nema nikakav oblik naplate cestarine za osobna vozila na autocestama pa su one, za razliku od naših, prepune automobila. I tako Njemačka, s gustim prometom i autocestama koje su nerijetko u mnogo lošijem stanju od naših, nema ograničenja, a mi na polupraznim autocestama koje su uglavnom u savršenu stanju i savršeno konstruirane, moramo paziti da ne pojurimo brže od 130 km/h. No, u Hrvatskoj na autocesti se može voziti i dok auto na brzinomjeru pokazuje 160 km/h, a policija vas neće moći kazniti.

Kad automobil pokazuje brzinu 160 km/h vi zapravo vozite 5 ili čak 10 km/h sporije od toga. Brzinomjer svakog automobila (bez iznimke) ima u sebi ugrađeno tvorničko odstupanje tako da pokazuje malo veću brzinu od stvarne. Dakle kad na brzinomjeru stoji 160 vi vjerojatno vozite 155 km/h. Da vas pri toj brzini zaustavi prometna policija ne bi vas mogla kazniti. Naime, nakon što policija očita tu brzinu od nje će oduzeti 10 posto tolerancije, što u tom slučaju iznosi 15,5 km/h. Tako ispada da ste vi zapravo, po slovu zakona, vozili 139,5 km/h. Iako je i to brže od maksimalno dopuštene brzine i vi ste pritom u prekršaju, policija vas ne može kazniti. Zašto? Zato što kazna za takvu vrstu prekršaja ne postoji.  

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u članku 54. stoji: “...na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom”. Međutim u istome članku nema odredbe po kojoj bi se kaznilo nekoga tko vozi od 0 do 10 km/h brže od ograničenja izvan naseljena mjesta. Jednostavno kazna za takav prekršaj ne postoji, on se tolerira, a kažnjavaju se samo prekoračenja od 10 km/h naviše. Zbog te sive zone, presretači iglavnom ne zaustavljaju vozače niti će ih neka nadzorna kamera snimiti pri toj brzini.  

Naime, u državama diljem svijeta nisu ni približno liberalni glede jurnjave kao u Njemačkoj. 'Najbolji od ostalih' su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U toj se državi na jednoj autocesti smije voziti 160 km/h. Riječ je o novoj autocesti 'Abu Dhabi', koja je u promet puštena ove godine. Ipak, ako prekršite maksimalnu brzinu samo 1 km/h bit ćete strogo kažnjeni jer su kamere na svakih nekoliko kilometara. Ispada da se u 'drugoj najbržoj državi svijeta' smije voziti samo nekoliko km/h brže nego u Hrvatskoj.  Osim Ujedinjenih Arapskih Emirata, pustinjska oaza za jurnjavu je i Kraljevina Saudijska Arabija. Službeno ograničenje na autocestama je 140 km/h, no policija u principu tolerira prekoračenje do 20 km/h. Ni policijske kontrole nisu tako česte kao u Emiratima, a kamere su vrlo rijetke. 

Maksimalna brzina do 140 km/h dozvoljena je i u dvjema europskim državama. U Poljskoj takvo ograničenje vrijedi na novoizgrađenim autocestama, a stare, kojima nedostaje moderna prometna infrastruktura i  nerijetko imaju i semafore te klasična križanja, imaju ograničenje do 100 km/h. Policija u Poljskoj je također vrlo tolerantna pa vas na autocesti s ograničenjem do 140 km/h neće kazniti ni ako vozite 150 km/h. Prilikom vožnje Poljskom primijetili smo da ni veće brzine u osnovi ne predstavljaju problem. Naime, klasična putna brzina za većinu bržih vozača kreće se između 160 i 180 km/h, kamera je malo, kao i policijskih ophodnja. Slično je u Bugarskoj, drugoj europskoj državi u kojoj je maksimalna brzina podignuta na 140 km/h.  

Među svjetske brzinske oaze, vjerovali ili ne, spada i SAD, preciznije Teksas. U toj saveznoj državi na snazi je ograničenje do 85 milja na sat, oko 137 km/h, što je više nego u velikoj većini Europe. U ostatku SAD-a nisu ni približno tako izdašni pri postavljanju ograničenja, a na Havajima ne smijete voziti brže od 97 km/h. 

Najstrože države s modernim mrežama autocesta su u Europi i Aziji. Singapur i Makao imaju zakrčene autoceste koje uglavnom vode kroz gusto naseljena područja pa je ograničenje 90 km/h razumljivo. A u Latviji i Estoniji su (pre)oprezni tijekom zime,  kada maksimalnu brzinu sa 110 spuštaju na krajnjih 90 km/h. Autoceste su projektirane za velike brzine, no u većini država te se brzine ne smiju postizati. Ograničenja se opravdavaju sigurnošću, no u Njemačkoj, gdje se nerijetko juri i 250 km/h, imaju jedan od najmanjih postotaka poginulih na autocestama u odnosu na ukupan broj vozila koja se po njima kreću, bolji nego i u Hrvatskoj.  

Novi automobili su nemjerljivo sigurniji i stabilniji od onih iz razdoblja kada su se ograničenja postavljala. I zbog toga su neke države već najavile kako ozbiljno razmišljaju o povećavanju ograničene brzine na svojim autocestama. A to mnogi nestrpljivo čekaju, piše 24sata.hr

hr Sat Dec 08 2018 21:25:29 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c0bb5010e4938fd3e8b4576/80
Foto: Pixabay

Je li sigurno pojesti hranu koja je pala na pod ili treba zanemariti pravilo od 'pet sekundi'

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.
Koliko ste puta čuli za pravilo pet sukundi? Ako slučajno niste, riječ je o tome da se smatra da hranu koja je pala na pod možete podignuti i konzumirati ako ju podignete u roku od pet sekundi, piše Večernji list.

To se pravilo povezuje sa studenticom Jillian Clarke, koja je sudjelovala u istraživanju na Sveučilištu Illinois. Postavila je komadiće hrane na pločice i držala ih u određenom vremenskom razdoblju kako bi utvrdila hoće li se bakterije "uhvatiti" na hranu.  

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Clemson 2007., utvrđeno je da količina bakterija koja će prijeći na hranu ovisi o tome koliko bakterija ima na određenoj površini, a ne o vremenu izloženosti.

Nije svejedno ni kakva je površina na koju je hranu pala, pokazalo je isto istraživanje. Primjerice, na tepihu će biti manje bakterija nego na pločicama ili drvenim površinama. Vjeruje se da su glatke površine "opasnije" kad je riječ o bakterijama.

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.

Ipak, većina ljudi odmah baca hranu koja padne na pod ne razmišljajući o pravilu "pet sekundi" jer smatra da čim je palo na nečistu površinu da je i hrana postala nečista. 



hr Sat Dec 08 2018 13:12:18 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c08d0330e493871398b45db/80
Foto: PIXABAY

Znanstvenici otkrili revolucionarni test kod rođenja koji bi mogao spasiti milijune od kancerogenih bolesti

Revolucionarni test koji bi se radio kod rođenja djeteta mogao bi spasiti milijune života

Znanstvenici su objavili da su napravili 100.000 genetskih sekvenciranja na dobrovoljcima uz pomoć kojih će se moći predvidjeti dugoročni rizik od raka.

Genetski podaci pet milijuna Britanaca pomoći će u odlučivanju kako najbolje liječiti tumor kod bolesnih osoba, odnosno da li bi ga trebalo liječiti operacijom ili kemoterapijom, piše Mirror.

Test, koji trenutno košta oko 500 funti ili 4150 kuna po osobi, omogućit će ljudima koji imaju povećan rizik od razvijanja određenog tipa tumora da prilagode dijetu ili da piju tablete kako se tumor ne bi ni pojavio.

Znanstvenici tvrde da bi genetsko sekvenciranje moglo postati rutina te jednog dana zamijeniti testove koji se danas obavljaju pri rođenju.

Britanska vlada rekla je da je Nacionalna zdravstvena služba (NHS) prvi zdravstveni sustav na svijetu koji se na ovoj razini bavi ljudskim genima. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock rekao je da je sekvenciranje 100.000 gena veliki korak na putu prema zdravstvu budućnosti, piše RTL.

"Razumijevanje ljudskog koda na ovoj razini je dio naše misije da pacijentima pružim personaliziranu brigu kako bismo im pomogli živjeti duže, zdravije, i sretnije živote", rekao je Hancock.

DNK podaci pacijenata će, zajedno s povijestima bolesti pacijenata, omogućiti da se predvidi kako će tumor reagirati na određene tretmane.

U određenom trenutku bi određena vrsta genetskog testiranja trebala postati rutina. Kako cijena bude padala, rekli su voditelji projekta, sekvenciranje genoma će postati sve prisutnije.

Voditelji projekta priznali su da su hakeri pokušali ukrasti podatke iz baze DNK koji bi mogli biti vrijedni tvrtkama koje razvijaju nove načine liječenja.

hr Thu Dec 06 2018 08:31:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bfbbf270e493860268b45ab/80

Prvi Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe

Glazbena mladež Split kao jedan od suorganizatora sa ponosom predstavlja 1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018) koji će se održati u Splitu od 7. do 9. prosinca 2018.
1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018), jedinstveni simpozij u hrvatskom glazbeno-istraživačkom miljeu, ima za cilj okupiti i povezati hrvatske i inozemne doktorande i mlade znanstvenike (do pet godina od obrane doktorske disertacije) iz područja muzikologije, etnomuzikologije, teorije glazbe i glazbene pedagogije.

Jedan je od dugoročnih ciljeva ovog Simpozija stvoriti platformu za nove znanstvene diskurse s aspekta suvremenih istraživačkih interesa koja će predstavljati prijeko potreban prijelaz od inicijalne do samostalne znanstveničke djelatnosti s naglaskom na umrežavanje i afirmaciju mladih istraživača u međunarodnom znanstveničkom krugu. Ovo je prvi ovakav događaj u Hrvatskoj.
hr Wed Dec 05 2018 12:34:52 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .