Večer sjećanja u prepunim Alkarskim dvorima otvorio je, kroz suze, prof. Jakov Dukić pričom o samim početcima Stipe Šarića i njegovih anegdota u druženju sa Stipom:

„Još uvijek nam je pred očima slika Oliverova ispraćaja do Vela Luke. Naš Stipe rano je izabrao svoj put – bio je oduševljen Oliverom. Stipe nam fali! Moćna se ekipa svirača i glasova okupila u Alkarskim dvorima. Fali za bacit ćakulu na dnu Pijace. Fali za onaj duet koji sam čuo na radiju – Kad mendule procvitaju. Htio sam ti reći što to ima u Sinju – Dinko piva u klapi, Nikica je snimio spot s MORT-om, Čačija je dobio Alku, Mojimir je imao autorsku večer u Omišu, a Boško je sad alkarski vojvoda!“

 Upravo je prekrasna, skoro tri sata, duga Večer sjećanja krenula jednom autorskom naziva „Noćna serenada“ , a potom je glazbenik Josip Matanović rekao kako je ova noć u sjećanju na Stipu s onim na kojima je on pjevao jedino drukčija po tom što njega nema, ali publika je u potpunosti ista:

„Gotova ista je situacija bila prije 53 godine kada smo svirali ovdje Maturalne plesove. Kao i sada, bilo je puno mladosti, veselja, pjesme i ostalog. Sviralo se od Crvenih Koralja preko Bijelih Strijela i ostalih. Na kraju, Stipe je bio vrhunski glazbenik, ali još bolji čovjek. Nikad nije povisio glas niti se naljutio na ikoga. Bio je čovjek kakav bi svi mi trebali biti!“

 Na pozornici su se izmijenjivali brojni izvođači: Stari Alkari, Uzbuna, Luxor, Joško Delić-Zurzi, Đirli, Ivan Borović Ban, Dinko Šarić, Stipe Radić, Branko Horvat, vokalni kvartet Lipe, Ljuta kuća, Iva Ajduković, Tedi Spalato, Jelka Borković, Zorica Kondža, Inga Romac Šarić, Novi Alkar i Ivana Radan Đova koji su domaćim i stranim uspješnicama i zaborava trgali kako se sviralo u vrijeme zlatnih godina djelovanja Stipe Šarića.

 Najveći pljesak dobila je Stipina supruga Inga Romac-Šarić dok su sinjska grla u prekrasnoj zvijezdanoj noći dobro zagrijali Tedi Spalato i Zorica Kondža s pjesmom „Zar je voljeti grijeh“.

 Cijela Večer sjećanja „Stipi na spomen“ održavala se u organizaciji Kluba Sinjana u Zagrebu, a u povodu desete obljetnice smrti poznatog sinjskog glazbenika.

 Večer sjećanja odvijala se pod dirigentskom palicom voditelja Duška Čurlića, a prekrasni glazbeni povratak u vrijeme Stipe Šarića odvijao se u okviru manifestacije „Dani Alke i Gospe Sinjske 2018.“.

 Na platnu iznad pozornice okretale su se Stipine slike i slike s njegovih nastupa, a u toj projekciji ocrtavali su se ljudi koji su prolazili po zidinama Dvora i kao da se ispisivala priča kako generacije prolaze, ali kako i Stipe, uz sve svoje pjesme, i dalje ostaje duboku urezan u srcima Sinjana i Cetinjana.

- Primjerice, MR mozga najčešće se koristi za utvrđivanje i praćenje moždanog inzulta/udara, krvarenja u mozak i tumora mozga, kao i kod utvrđivanja demijelinizacijskih bolesti kao što je to multipla skleroza.
MR kralježnice najčešće se koristi pri dijagnosticiranju i stupnjevanju diskus hernije, degenerativnih promjena i posttraumatskih stanja. 

Slično je i kod MR zglobova na koju se šalju pacijenti kad postoji upit za posttraumatska stanja i degenerativne promjene na zglobovima, ligamentima i hrskavičnom tkivu. MR abdomena i zdjelice, pak najčešće koristimo kod dijagnosticiranja tumorskih promjena na parenhimatoznim organima gornjeg abdomena (jetri, gušterači, slezeni, žučnom mjehuru i žučnim vodovima te bubrezima i nadbubrežnim žlijezdama ) te na unutrašnjim spolnim organima (maternici i jajnicima). 

Ovdje je MR važan i kod stupnjevanja već utvrđene onkološke bolesti/tumora kao i nakon provedene terapije radi procjene učinkovitosti liječenja, objašnjava dr. med. Nikola Bilić, specijalist radiologije iz Poliklinke AVIVA. 

2. Trajanje pregleda magnetskom rezonancom ovisi o regiji koja se snima.

Uzevši u obzir pozicioniranje pacijenta u aparatu i snimanje, npr. kod MR segmenta kralježnice ili MR mozga, proces u prosjeku traje oko 20 do 30 minuta dok kod snimanja abdomena i zdjelice snimanje rijetko traje kraće od 30 minuta po segmentu (dakle 30-ak minuta za MR gornjeg abdomena i isto toliko za MR zdjelice). 

Jedno od najčešćih objašnjenja za ovaj fenomen je običaj iz drevnih poganskih kultura, kao što su Kelti, koji su vjerovali da duhovi i bogovi žive u stablima, piše 24 sata.

Kucanje o deblo stabla vjerojatno se prakticiralo kako bi se potaknulo dobro raspoloženje te zatražila zaštita nadnaravnih bića. Također, to je mogao biti način iskazivanja zahvalnosti za sreću koju čovjek ima.

Još jedna teorija jest da su ljudi kucali o drvo kako bi izbjegli zle duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće, čime se sprječavao preokret njihove sreće u nesreću. U međuvremenu, kršćani često povezuju ovu praksu s drvetom križa s Kristovog raspeća, piše History.

U prošlosti su poganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će tom gestom otjerati zle duhove.

Neki povjesničari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen. U svojoj knjizi 'Zov igrališta' (The Lore of the Playground), britanski folklorist Steve Roud prati povijesni razvoj dječje igre iz 19. stoljeća pod nazivom "Tiggy Touchwood", vrstu igre u kojoj su igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput vrata ili stabla.

- Budući da je igra bila zamišljena da pruži 'zaštitu' igračima, gotovo je sigurno da je ona izvor suvremene praznovjerne prakse kucanja o drvo", objašnjava Roud, piše N1.