Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6bf64cb9e03ede008b45c3/80

PUTOPIS IZ KINE: Zgode i nezgode na putu do Kine

U nekoliko nastavaka donosimo vam zanimljivi putopis budućeg mladog glumca, Splićanina Josipa Ledine, koji je zajedno sa svojim kolegama s osječke akademije za umjetnost i kulturu otputovao u daleku Kinu

Treća godina glume i lutkarstva osječke akademije predstavljala je Hrvatsku na dva međunarodna kazališna festivala u Kinu: Maritime Silk Road International Arts Festival, i China Quanzhou International Puppet Festival. Grupu studenata predvodili su poznati kazališni pedagog, redatelj, profesor na Akademiji i prorektor osječkoga sveučilišta Robert Raponja, umjetnička suradnica Katica Šubarić i predsjednica UNIME Hrvatske i ravnateljica MLU Osijek Jasminka Mesarić. Među studentima bio je i jedan Splićanin Josip Ledina koji već treću godinu studira glumu na Akademiji u Osijeku. U narednim člancima Josip će nam pokušati dočarati kako izgleda život u Kini i što Kinezima znači kazališna umjetnost i što znači biti mladi hrvatski glumac i umjetnik u Kini. 

Došao je i taj dan, odlazak u daleku Kinu, kolijevku carskih dinastija, zemlju bogate povijesti i kulture. Mnogi bi pomislili da smo s uzbuđenjem odbrojavali dane pred odlazak, ali smo tih dana imali pregršt studentskih obaveza na akademiji i pregršt projekata, tako da smo se za Kinu spremili jedan dan pred odlazak. Letili smo iz Budimpešte. Otišli smo se registrirati, napraviti chek in za let na šalteru Air Chine. Prilikom čekanja u redu, shvatio sam da smo jedini Europljani na letu, okruženi mnoštvom Kineza. Na ulasku u avion srdačno me pozdravila stjuardesa Air Chine, prelijepa mlada Kineskinja šarmantnog osmijeha. I ostale stjuardese izgledale su predivno, kao da su pobjegle iz "Zabranjenog grada". 

GULIVER MEĐU LILIPUTANCIMA 

Hodajući do svoga sjedala koje je bilo u zadnjem dijelu aviona, primijetio sam kako me Kinezi gledaju s divljenjem. Odmjeravali su me i čudili se mojoj visini i veličini. Osjećao sam se kao Guliver (ipak sam visok 195 cm) okružen Liliputancima. Okretali su se i s radošću buljili, a nerijetko i rukama pokazivali na mene svojim suputnicima. Lako bi me pogledom pronalazili jer je jedino moja glava, tjeme i kosa virila iznad naslonjača sjedala. Naravno, nisam se mogao suzdržati i počeo sam umirati od smijeha. Ničim izazvan, postao sam zvijezda…Avion Air Chine je bio grandiozan, ogroman. U avionu smo imali sve što smo htjeli hranu, piće, televiziju, glazbu. Kao pravi studenti, dobro smo iskoristili sve blagodati avionske karte. Kušali smo kineska piva, degustirali kineska vina, i ostale sokove. Kada sam otišao na wc, mislio sam da se netko šali. Wc za muškarce je bio uz vanjsku stranu aviona, tako da je strop bio lučni svod. Osim što sam trebao pognuti glavu dok sam ulazio, nisam se ni mogao približiti školjki jer je iznad nje strop bio visine otprilike 1 metar. Nakon pustolovne avanture u wc-u, uspješno završene, izašao sam iz klaustrofobične wc kabine osjećajući se kao pobjednik. Pri pogledu na sjedalo, shvatio sam da mi se i mali Kinezi, koji su sjedili blizu wc-a, dive, pokazujući gestama kako je wc malen, a ja „ big, big“ dižući svoje ruke visoko u zrak. 

SLIJETANJE U PEKING 

Nakon 10 sati leta, bili smo iznad Pekinškog teritorija. S velike visine, Peking nije djelovao veliko, ali dok smo se spuštali sve niže i niže, naš se avion samo utapao u sivilo megalomanskih nebodera, zgrada i avenija. Kada smo sletjeli, osjetio sam toplinu zraka i kinesko sunce. Pri izlasku iz aviona primjećivao sam samo livade. Kada smo ušli u autobus zračne luke, dobrano smo se vozili 15 minuta do neke stanice. Kada smo izašli morali smo se voziti brzim vlakom još 10-ak minuta. Nakon vožnje dočekao nas je prizor pekinškog aerodroma koji izgleda kao grad. To je drugi aerodrom na svijetu po broju putnika. Odmah smo se čekirali za idući let koji je bio za osam sati. Prije check in-a smo trebali ispuniti žutu kartu za strane putnike, da smijemo ući u Kinu. U tom je redu bilo oko 2.000 ljudi, svi stranci. Indijci, Rusi, Aapi, Amerikanci i ostali… Ovdje nas nitko nije gledao sa divljenjem i čuđenjem. Napokon smo prošli sve prolaze i check in za Xiamen. Opet smo se vozili brzim vlakom i došli na terminal. Uočio sam kod Kineza jednu neobičnu naviku, koja mi je toliko odvraćala pažnju, a to je pljucanje. Svi pljucaju, od velikih do malih, od siromašnih beskućnika do naočitih ljudi.

 Svi "hračkaju" po ulici. Kako smo imali još par sati slobodno, otišli smo razmijeniti novce u mjenjačnicu: euro i dolare u kineske yuane, oslikane vođama i ostalim važnim ljudima iz partije. Kina je komunistička država, ali to ne bih uočio da nisam vidio vojnike po aerodromu i poneku crvenu petokraku kao ukras na zidovima zračne luke. 

OBOŽAVATELJ PRED WC-om 

Zatim smo otišli na zahod. Već na samom ulazu mali Kinezić pokazuje gestom kako sam velik. Izvadio je svoj Iphone i fotografirao selfie sa mnom. Odmjerava me od glave do pete, smijao se i govori nešto na kineskome. I ja učinim selfie da mi ljudu vjeruju da imam "fanove". Kada sam izlazio iz wc-a, obožavatelj je još bio tamo, Počeo nas je pratiti. Ubrzo smo se sakrili u gužvi. U Burger Kingu se nismo najbolje sporazumjeli jer osoblje kao i većina na aerodromu ne zna engleski, ali nekako uz osmijeh i prst kojim pokazuješ što želiš, sve glatko prođe. Cijelo osoblje je gledalo u nas bijelce… Dok smo sjedili i jeli, jedan momak koji je sjedio za susjednim stolom je iz visine, voayerski je fotografirao naše cure, pokušavajući uhvatiti pravu ptičju perspektivu. Shvatio je da smo ga vidjeli što čini te je brzo sklonio mobitel i nastavio jesti. 

GDJE JE KUFER? BEZ BRIGE STIŽE NOVI 

Mrtvi umorni stižemo na let do Xiamena. Let je bio ugodan. Otišli smo uzeti prtljagu. Moj se kufer nije vrtio s ostalima. Oblio me hladan znoj.. Biti na drugome kraju svijeta, bez prtljage- pa valjda nisam takav "baksuz", rekoh sam sebi zazivajući dobrog Svetog Antu Padovanskog da uskoči. Nedugo nakon vapaja, maleni Kinez gura jedan kufer na kolicima. Ugledao sam svoj kufer na kolicima. Skoro proplakah od sreće.. Približava se kufer, pogledam ga pomnije i vidim: kufer oštećen, otpala 2 kotačića… Što ću sada? Uz pomoć asistentice idem prijaviti štetu, potpišem nešto na kineskim papirima. Pitali su me želim li novac ili novi kufer. Odabrao sam drugu opciju. Odjednom radnik otvori vrata, a ispred mene se stvori veliki hangar, prepun novih kufera, tako da sam lako i brzo prebolio štetu. Na izlazu iz aerodroma dočekale su nas naše voditeljice, ujedno i prevoditeljice koje nam je dodijelio festival: Jenny i Korina. 

QUANZHOU- kineski "Split" 

Promatrao sam ulice kuda smo prolazili. Bile su to široke avenije uređene, prepune zelenila, uređena i oblikovana drveća, ulice pune palmi. Palme su me podsjetile na Split, naše palme umiru a kineske bujaju na svakome koraku. Vani je puhao topao i vlažan vjetar, bilo je ugodnih 16 stupnjeva. Bili smo očarani i zadivljeni veličinom grada kada smo stigli u grad Quanzhou u provinciji Fuijan. Svjetla velegrada su obasjavala dugačke avenije kojima se mijenjao mozaik ispunjen dinamičnim kineskim pješacima, motoristima i vozačima automobila. Svi trube, glasno pričaju, komentiraju, pravi mravinjak na cesti. Pomislih u sebi, ovdje su svi "ćuknuti", pa ovo je Kineski Split. Grad ima osam milijuna stanovnika, s okolicom 22… Bus nas je odveo do hotela. Izlazimo iz busa polumrtvi pogledamo prema hotelu, ostajemo bez daha i brzo se razbuđujemo: domaćini su nas odveli u hotel od pet zvjezdica, hotel Marko Polo. Upijali smo tu raskoš i bogatstvo kineske arhitekture. Veselili smo se i radovali. Prije dva dana u menzi ručamo za desetak kuna, a u Kini imamo hotel s pet zvjezdica. Naravno, sve troškove pokriva festival. Nakon recepcije, šetali smo dugačkim lobijem do lifta. Zezali smo se da je lift skuplji od nas. Soba mi je bila na osmom katu. Bila je predivna. Iako mrtvi umorni, od silnoga uzbuđenja nismo mogli ići spavati. 

Nastavak čitajte u nedjelju...

Facebook komentari

hr Sat Jan 27 2018 04:23:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5907772fb4739834688b462b/80

Što kažu znanstvenici o tome koliko nam vode dnevno treba

Za one kojima je muka popiti preporučenih osam čaša vode dnevno, znanstvenici imaju dobru vijest - ne vrijedi isto pravilo za sve.

Po stručnjacima je 'osluškivanje' vlastita organizma najbolji način da se utvrdi kada nam je dosta vode. 

To zvuči dosta neodređeno, ali znanstvenici s australskog sveučilišta Monash utvrdili su da je ljudima, u trenutku kad je organizmu tekućine dosta, vodu teško gutati. 

Dakle, 'osluškujte' vlastito grlo. 

"Potrebno je raditi ono što vaš organizam traži - pijte vodu kad ste žedni, a ne po utvrđenom rasporedu", kaže Michael Farrell, glavni autor studije objavljene u časopisu  Proceedings of the National Academy of Sciences.

Farrell i njegovi kolege zatražili su od 20 sudionika istraživanja da piju vodu u dvije situacije, nakon naporna vježbanja, kad su bili žedni i poslije, kad su vodu morali piti 'na silu'. 

U drugom su slučaju morali uložiti triput više napora da popiju zadanu količinu vode - što je bio jasan znak da tijelo regulira pretjeranu konzumaciju na način da je fizički otežava.  

Odnosno, objašnjava Farrell, refleks gutanja postaje sputan nakon što je popijena dovoljna količina vode. 

Dakle, kad je posrijedi mit o osam čaša vode na dan, dobra je ideja ostati hidriran, ali pritom treba slušati vlastito tijelo.

Treba istaknuti i da previše vode može biti pogubno. Prekomjeran unos tekućine može dovesti do hiponatremije, odnosno oticanja stanica tijela, što posljedično dovodi do grčeva, mučnine, povraćanja, gubitka svijesti, a u ekstremnim slučajevima i do smrti. 

Facebook komentari

hr Thu Feb 22 2018 11:19:23 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a8e90c42af47f97068b46eb/80
Foto: Instagram

Pipi djevojka se odvažila na nešto novo: Prva tetovaža Ane Sasso

Predivna missica odlučila se ukrasiti svoje tijelo prvom tetovažom...
Ana Sasso istetovirala je na svojoj podlaktici riječi faith, hope i love, kao i jedno srce. Riječ je o njenoj prvoj tetovaži, a sve je podijelila sa svojim pratiteljima na Instragramu. 

Bivšu miss Jugoslavije i popularnu Pipi djevojku rijetko se može vidjeti u javnosti, no svoje obožavatelje tu i tamo obraduje objavama na društvenim mrežama. Missica koja se titulom okitila prije 35 godina, i danas izgleda zanosno, baš kao i u danima najveće slave. 


Facebook komentari

hr Thu Feb 22 2018 10:44:44 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a8e7cac2af47fcc068b46d4/80

Znate li koja je najprljavija stvar u vašoj kući (a nije wc školjka)?

Kao društvo opsjednuti smo čistoćom. Brišemo sve površine u našem domu antibakterijskim sredstvima možda i više nego bismo trebali.

No, obavljamo li svo to čišćenje na pravi način i je li naš dom zbog toga doista sigurniji?

U nekim slučajevima, oprez je zaista prijeko potreban kao, na primjer, kod rukovanja sirovim mesom. Naime, treba biti oprezan da se eventualne štetne bakterije ne bi raširile po čitavom prostoru. Zbog toga bi trebalo preispitati i staru naviku pranja kokoši prije nego je se stavi u lonac na kuhanje, piše BBC, prenosi Jutarnji list.

Budite zato pažljivi sa sirovim mesom i ne perite piletinu. No što je s ostalim površinama u kući? Koliko dobro njih čistimo?

Bacanje novca?

Da bi se dobio odgovor na to pitanje, tim BBC-jeve emisije 'Trust me, I'm a Doctor' regrutirao je tri obitelji i dao im pomičnu kuhinjsku radnu plohu.

Na početku su si sudionici morali temeljito površinu plohe prebrisati antibakterijskim maramicama, nakon čega su se plohama mogli normalno služiti kao što to obično rade u svojim kuhinjama. Poanta je bila vidjeti koliko će dugo plohe ostati čiste i bez bakterija.

Na analizu u laboratorij su poslani brisevi ploha iz raznih etapa njihovog korištenja.

'Prvi bris uzet je oko sat vremena nakon početka korištenja ploha i već tada je moguće vidjeti dokaze o razvoju bakterija i gljivica', rekla je mikrobiologinja Lynn Dover.

Drugim riječima, mikroorganizmi se na radnoj površini pojavljuju odmah nakon čišćenja antibakterijskim sredstvom.

'Uzorak uzet nakon 12 sati pokazuje dramatičan porast u broju bakterija i različitih vrsta plijesni.'

Zaključak je da kupovinom i korištenjem antibakterijskih sredstava vjerojatno uzalud bacate novac i vrijeme jer ne samo da će bakterije i gljivice ponovno doći, već su neke od njih potpuno bezopasne, a druge čak i vrlo korisne za održavanje zdravlja.

Kvake i držači

U svoj toj brizi oko čistoće, često se usredotočujemo na radne površine, a zaboravljamo na neke druge dijelove kuhinje koji su možda i prljaviji.

Studija koju je proveo NSF International, uključivala je 22 obitelji koje su zamoljene da kroz period od 30 dana uzimaju briseve s kuhinjskih površina, mobitela, kvaka na vratima i sličnih mjesta kako bi se mogla napraviti analiza koja bi pokazala koja su mjesta najzagađenija koliformnim bakterijama (uključujući i E. Coli). Ironično, najviše takvih bakterija bilo je na pomagalima za čišćenje poput spužvi i krpa za brisanje posuđa.

Čak 75 posto spužvi za pranje suđa bilo je kontaminirano koliformnim bakterijama. Osim njih, te su bakterije nađene i na drugim mjestima:

45 % kuhinjskih odvoda

32 % radnih površina

18 % dasaka za rezanje

Analizirane su i površine u kupaonici, a koliformne bakterije nađene su na 27 posto držača za četkice za zube i 9 posto ručkica ormara.

Iako većina koliformnih bakterija nije posebno opasna, njihovo prisustvo pokazatelj je generalnog onečišćenja i prisustva fekalnih bakterija.

Fekalne bakterije do kuhinje ne dolaze zbog kontakta s ljudskim izmetom, već preko sirovog mesa koje je često kontaminirano takvim bakterijama.

Najveći rasadnih bakterija su kuhinjske krpe koje su najpogodnije za njihovo razmnožavanje jer su najčešće vlažne i mokre.

Doktor Chuck Gerba, prosefor mikrobiologije na Sveučilištu Arizona, slaže se da su kuhinjske spužve i krpe među najprljavijim predmetima u svakom kućanstvu.

Njegova studija je pokazala da prosječna daska za wc ima oko 50 bakterija po četvronom inču (6,5 cm2), dok na istoj površini spužve ili kuhinjske krpe ima između milijun i deset milijuna bakterija.

Drugim riječima, vaša kuhinjske spužva je oko 200.000 puta prljavija od zahodske školjke.

Facebook komentari

hr Thu Feb 22 2018 09:59:31 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5904383bb47398fd5e8b462c/80

Razina stresa kod oca u trenutku začeća utječe na razvoj djetetovog mozga

Kako znanost napreduje tako je sve vidljivije da je začeće novog bića puno više od spajanja jajne stanice i spermija

Dosad se mislilo da je za razvoj djeteta u trbuhu ključno psihičko i fizičko stanje majke, njezin životni stil i prehrana, no prema najnovijim otkrićima, na razvoj bebe uvelike utječe i očevo psihičko stanje.

Znanstvenici sa Sveučilišta Maryland, predvođeni neuroznanstvenicom Tracy Bale, otkrili su da razina stresa kod oca utječe na razvoj mozga kod djeteta, piše Život i stil.

Naime, ako je otac u trenutku kada je začeo dijete bio pod stresom, to je utjecalo na kvalitetu njegove sperme, odnsno na RNA, genetski materijal koji pomaže odrediti koji će geni utjecati na razvoj mozga.

Ukoliko je otac pod stresom, na razvoj djetetovog mozga utjecat će geni koji će ga učiniti manje otpornim na nepovoljne uvjete iz okoliša, odnosno teže će se kroz život nositi sa stresom. Drugo istraživanje pokazalo je još jednu zanimljivu činjenicu.

Znanstvenici sa Sveučilišta Adelaide otkrili su da osim sperme i jajne stanice te ostalih dosad poznatih faktora, dijete oblikuje i sjemena tekućina te njezina interakcija sa ženskim spolnim organima. Kako znanost napreduje tako je sve vidljivije da je začeće novog bića puno više od spajanja jajne stanice i spermija. 

Facebook komentari

hr Thu Feb 22 2018 09:06:49 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .