Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6bf64cb9e03ede008b45c3/80

PUTOPIS IZ KINE: Zgode i nezgode na putu do Kine

U nekoliko nastavaka donosimo vam zanimljivi putopis budućeg mladog glumca, Splićanina Josipa Ledine, koji je zajedno sa svojim kolegama s osječke akademije za umjetnost i kulturu otputovao u daleku Kinu

Treća godina glume i lutkarstva osječke akademije predstavljala je Hrvatsku na dva međunarodna kazališna festivala u Kinu: Maritime Silk Road International Arts Festival, i China Quanzhou International Puppet Festival. Grupu studenata predvodili su poznati kazališni pedagog, redatelj, profesor na Akademiji i prorektor osječkoga sveučilišta Robert Raponja, umjetnička suradnica Katica Šubarić i predsjednica UNIME Hrvatske i ravnateljica MLU Osijek Jasminka Mesarić. Među studentima bio je i jedan Splićanin Josip Ledina koji već treću godinu studira glumu na Akademiji u Osijeku. U narednim člancima Josip će nam pokušati dočarati kako izgleda život u Kini i što Kinezima znači kazališna umjetnost i što znači biti mladi hrvatski glumac i umjetnik u Kini. 

Došao je i taj dan, odlazak u daleku Kinu, kolijevku carskih dinastija, zemlju bogate povijesti i kulture. Mnogi bi pomislili da smo s uzbuđenjem odbrojavali dane pred odlazak, ali smo tih dana imali pregršt studentskih obaveza na akademiji i pregršt projekata, tako da smo se za Kinu spremili jedan dan pred odlazak. Letili smo iz Budimpešte. Otišli smo se registrirati, napraviti chek in za let na šalteru Air Chine. Prilikom čekanja u redu, shvatio sam da smo jedini Europljani na letu, okruženi mnoštvom Kineza. Na ulasku u avion srdačno me pozdravila stjuardesa Air Chine, prelijepa mlada Kineskinja šarmantnog osmijeha. I ostale stjuardese izgledale su predivno, kao da su pobjegle iz "Zabranjenog grada". 

GULIVER MEĐU LILIPUTANCIMA 

Hodajući do svoga sjedala koje je bilo u zadnjem dijelu aviona, primijetio sam kako me Kinezi gledaju s divljenjem. Odmjeravali su me i čudili se mojoj visini i veličini. Osjećao sam se kao Guliver (ipak sam visok 195 cm) okružen Liliputancima. Okretali su se i s radošću buljili, a nerijetko i rukama pokazivali na mene svojim suputnicima. Lako bi me pogledom pronalazili jer je jedino moja glava, tjeme i kosa virila iznad naslonjača sjedala. Naravno, nisam se mogao suzdržati i počeo sam umirati od smijeha. Ničim izazvan, postao sam zvijezda…Avion Air Chine je bio grandiozan, ogroman. U avionu smo imali sve što smo htjeli hranu, piće, televiziju, glazbu. Kao pravi studenti, dobro smo iskoristili sve blagodati avionske karte. Kušali smo kineska piva, degustirali kineska vina, i ostale sokove. Kada sam otišao na wc, mislio sam da se netko šali. Wc za muškarce je bio uz vanjsku stranu aviona, tako da je strop bio lučni svod. Osim što sam trebao pognuti glavu dok sam ulazio, nisam se ni mogao približiti školjki jer je iznad nje strop bio visine otprilike 1 metar. Nakon pustolovne avanture u wc-u, uspješno završene, izašao sam iz klaustrofobične wc kabine osjećajući se kao pobjednik. Pri pogledu na sjedalo, shvatio sam da mi se i mali Kinezi, koji su sjedili blizu wc-a, dive, pokazujući gestama kako je wc malen, a ja „ big, big“ dižući svoje ruke visoko u zrak. 

SLIJETANJE U PEKING 

Nakon 10 sati leta, bili smo iznad Pekinškog teritorija. S velike visine, Peking nije djelovao veliko, ali dok smo se spuštali sve niže i niže, naš se avion samo utapao u sivilo megalomanskih nebodera, zgrada i avenija. Kada smo sletjeli, osjetio sam toplinu zraka i kinesko sunce. Pri izlasku iz aviona primjećivao sam samo livade. Kada smo ušli u autobus zračne luke, dobrano smo se vozili 15 minuta do neke stanice. Kada smo izašli morali smo se voziti brzim vlakom još 10-ak minuta. Nakon vožnje dočekao nas je prizor pekinškog aerodroma koji izgleda kao grad. To je drugi aerodrom na svijetu po broju putnika. Odmah smo se čekirali za idući let koji je bio za osam sati. Prije check in-a smo trebali ispuniti žutu kartu za strane putnike, da smijemo ući u Kinu. U tom je redu bilo oko 2.000 ljudi, svi stranci. Indijci, Rusi, Aapi, Amerikanci i ostali… Ovdje nas nitko nije gledao sa divljenjem i čuđenjem. Napokon smo prošli sve prolaze i check in za Xiamen. Opet smo se vozili brzim vlakom i došli na terminal. Uočio sam kod Kineza jednu neobičnu naviku, koja mi je toliko odvraćala pažnju, a to je pljucanje. Svi pljucaju, od velikih do malih, od siromašnih beskućnika do naočitih ljudi.

 Svi "hračkaju" po ulici. Kako smo imali još par sati slobodno, otišli smo razmijeniti novce u mjenjačnicu: euro i dolare u kineske yuane, oslikane vođama i ostalim važnim ljudima iz partije. Kina je komunistička država, ali to ne bih uočio da nisam vidio vojnike po aerodromu i poneku crvenu petokraku kao ukras na zidovima zračne luke. 

OBOŽAVATELJ PRED WC-om 

Zatim smo otišli na zahod. Već na samom ulazu mali Kinezić pokazuje gestom kako sam velik. Izvadio je svoj Iphone i fotografirao selfie sa mnom. Odmjerava me od glave do pete, smijao se i govori nešto na kineskome. I ja učinim selfie da mi ljudu vjeruju da imam "fanove". Kada sam izlazio iz wc-a, obožavatelj je još bio tamo, Počeo nas je pratiti. Ubrzo smo se sakrili u gužvi. U Burger Kingu se nismo najbolje sporazumjeli jer osoblje kao i većina na aerodromu ne zna engleski, ali nekako uz osmijeh i prst kojim pokazuješ što želiš, sve glatko prođe. Cijelo osoblje je gledalo u nas bijelce… Dok smo sjedili i jeli, jedan momak koji je sjedio za susjednim stolom je iz visine, voayerski je fotografirao naše cure, pokušavajući uhvatiti pravu ptičju perspektivu. Shvatio je da smo ga vidjeli što čini te je brzo sklonio mobitel i nastavio jesti. 

GDJE JE KUFER? BEZ BRIGE STIŽE NOVI 

Mrtvi umorni stižemo na let do Xiamena. Let je bio ugodan. Otišli smo uzeti prtljagu. Moj se kufer nije vrtio s ostalima. Oblio me hladan znoj.. Biti na drugome kraju svijeta, bez prtljage- pa valjda nisam takav "baksuz", rekoh sam sebi zazivajući dobrog Svetog Antu Padovanskog da uskoči. Nedugo nakon vapaja, maleni Kinez gura jedan kufer na kolicima. Ugledao sam svoj kufer na kolicima. Skoro proplakah od sreće.. Približava se kufer, pogledam ga pomnije i vidim: kufer oštećen, otpala 2 kotačića… Što ću sada? Uz pomoć asistentice idem prijaviti štetu, potpišem nešto na kineskim papirima. Pitali su me želim li novac ili novi kufer. Odabrao sam drugu opciju. Odjednom radnik otvori vrata, a ispred mene se stvori veliki hangar, prepun novih kufera, tako da sam lako i brzo prebolio štetu. Na izlazu iz aerodroma dočekale su nas naše voditeljice, ujedno i prevoditeljice koje nam je dodijelio festival: Jenny i Korina. 

QUANZHOU- kineski "Split" 

Promatrao sam ulice kuda smo prolazili. Bile su to široke avenije uređene, prepune zelenila, uređena i oblikovana drveća, ulice pune palmi. Palme su me podsjetile na Split, naše palme umiru a kineske bujaju na svakome koraku. Vani je puhao topao i vlažan vjetar, bilo je ugodnih 16 stupnjeva. Bili smo očarani i zadivljeni veličinom grada kada smo stigli u grad Quanzhou u provinciji Fuijan. Svjetla velegrada su obasjavala dugačke avenije kojima se mijenjao mozaik ispunjen dinamičnim kineskim pješacima, motoristima i vozačima automobila. Svi trube, glasno pričaju, komentiraju, pravi mravinjak na cesti. Pomislih u sebi, ovdje su svi "ćuknuti", pa ovo je Kineski Split. Grad ima osam milijuna stanovnika, s okolicom 22… Bus nas je odveo do hotela. Izlazimo iz busa polumrtvi pogledamo prema hotelu, ostajemo bez daha i brzo se razbuđujemo: domaćini su nas odveli u hotel od pet zvjezdica, hotel Marko Polo. Upijali smo tu raskoš i bogatstvo kineske arhitekture. Veselili smo se i radovali. Prije dva dana u menzi ručamo za desetak kuna, a u Kini imamo hotel s pet zvjezdica. Naravno, sve troškove pokriva festival. Nakon recepcije, šetali smo dugačkim lobijem do lifta. Zezali smo se da je lift skuplji od nas. Soba mi je bila na osmom katu. Bila je predivna. Iako mrtvi umorni, od silnoga uzbuđenja nismo mogli ići spavati. 

Nastavak čitajte u nedjelju...

hr Sat Jan 27 2018 04:23:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5864d2b11eea8f24a58b4568/80
Foto: Pixabay

Gdje čuvate kozmetiku? Prebacite ju u hladnjak

Ako želite produljiti vijek trajanja svojeg omiljenog parfema nikako ga ne držite u kupaoni - mjesto mu je u hladnjaku. Kao i lakovima, kremama za oči, ali i maskama za lice

1. Parfem

Nagle promjene temperature i svjetlost imaju loš učinak na parfem. Može se promijeniti miris ili njegov intenzitet. Najbolje je parfeme držati u hladnjaku, budući da je hladno i mračno mjesto (kad se zatvore vrata) pa je idealni okoliš za dugotrajnost parfema, piše 24sata.hr.

2. Lak za nokte

Budući da je u pitanju emulzija, duže će mu trebati da se stvrdne i osuši ako ga čuvamo na hladnom mjestu poput hladnjaka. 

3. Krema za oči

Krema za oči će duže trajati, ali i imati više učinka na oči i podočnjake ako se čuva u hladnjaku. Hladnoća kreme će smanjiti nadutost oko očiju i umiriti iritaciju.

4. Maska za lice

Duže će trajati i imat će jači efekt na lice i oči. Hladnoća maske za lice će brže opustiti kožu i mišiće te će ublažiti osjećaj iritacije kože.

5. Krema za sunčanje

Puno duže će vam trajati ako ju držite u hladnjaku. Ostavljanje kreme za sunčanje na višim temperaturama smanjuje njezinu učinkovitost i zaštitni faktor.

6. Prirodna kozmetika

Sva prirodna kozmetika bi se trebala držati u hladnjaku jer ne sadrži konzervanse. U pitanju su organski proizvodi koji ne sadrže parabene, sulfate, niti ikakve konzervanse, pa će ih mjesto u hladnjaku sačuvati od razvoja raznih bakterija.

Ovi proizvodi ne smiju u hladnjak

Nikako u hladnjaku nemojte čuvati ruž za usne, koji će se pod utjecajem niske temperature stvrdnuti, a esencijalna ulja će mu izbiti na površinu. Također, tekući puder može promijeniti svoju gustoću i brzo će se pokvariti.

Držanje olovke za oči stalno u hladnjaku će ju jako stvrdnuti i smanjiti njezin učinak, ali u redu je par minuta prije nanošenja staviti ju u hladnjak kako bi lakše povukli ravnu crtu i kako se ne bi previše topila.

hr Thu May 24 2018 21:54:39 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b07084d2af47f0c008b45ff/80
Foto: Screenshot Youtube

Balada o finalu: "Torcida od bijesa pijeni, Dalmacio moja mi smo pokradeni"

Dvojac s Radio Dalmacije opjevao jučerašnje finale kupa
Dvojac s Radio Dalmacije Marin Maljković i Siniša Garbin osmislili su stihove u kojima su opjevali jučerašnje finale kupa u kojem je Hajduk oštećen. 

Na pjesmu "Zagrljeni" autora Đele Jusića, "Zagrljeni" napravili su inačicu pod naslovom "Balada  o finalu Kupa (Pokradeni)". 

Poslušajte! 








hr Thu May 24 2018 20:45:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ad477502af47f89778b480c/80
Foto: Guliver/Thinkstock

Pila 800 laksativa na dan i lagala da je u terminalnoj fazi raka kako bi sakrila težak poremećaj

Njezin suprug shvatio je da mu žena nije bolovala od raka tek kada je pročitao nalaz autopsije

Mlada Australka, majka malenog djeteta, uzimala je dnevno preko 800 laksativa kako bi uvjerila obitelj i prijatelje da ima terminalnu fazu raka jajnika, a u stvari je prikrivala anoreksiju.

Claudia La Bella (28) primljena je u bolnicu u Adelaideu u Australiju u teškom stanju - s jakim bolovima u trbuhu, kronično dehidrirana i sa samo 35 kilograma. Nije mogla stajati na nogama. 

Ispostavilo se da je dvije godine pila preko 800 laksativa na dan. 
Njezin suprug ostao je u šoku kada je čuo da mu žena nema rak jajnika.

"Vjerovao sam joj. Odrasla je osoba, ne dijete. Držao sam je za riječ. Govorila mi je da uzima laksative kako bi iz tijela izbacila toksine nastale kemoterapijom", izjavio je njezin suprug John La Bella. Kaže, jedino mu je bilo čudno kada je molila da doktorima ne spominje njezin rak., piše Ordinacija.hr

hr Thu May 24 2018 20:09:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b06ab082af47f12008b45ab/80

Ljeto stiže: Pripremite se za preplanuli ten na prirodan način

Ljeto stiže, temperature zraka i mora se penju...

Jesmo li spremni za more i sunčanje? Stručnjaci već godinama spominju štetnost prevelikog izlaganja suncu i njegovom UV-zračenju. More i sunce u kombinaciji imaju i dobrih učinaka, a ne samo onih loših.

Sami smo odgovorni za svoje zdravlje i način provođenja vremena na plaži. Svi već znamo da podnevno sunce šteti našoj koži, čini je suhom, izaziva alergije i opasne madeže (melanome). Izbjegnimo zato sunčanje u periodu između 11 i 16 sati. Ostalo vrijeme je poželjno za naše zdravlje.

Boravak na suncu hrani našu kožu vitaminom D i potiče prirodno tamnjenje kože. More, najljepše na svijetu, puno raznih vrsta mineralnih soli potiče cirkulaciju i jača mišićni tonus.Trebamo što više plivati i često ulaziti i izlaziti iz mora. Dobro bi bilo da više vremena provedemo u moru negoli na plaži.

Koristimo kreme s velikim zaštitnim faktorom prilagođenim svojoj koži. Svjetlija koža traži i veći zaštitni faktor, a onoj tamnijoj bit će potreban manji faktor. Pijmo dosta tekućine i po mogućnosti nosimo šešir i sunčane naočale

Lijepo je dobiti brončanu boju kože, ali ne žurimo u tome. Ništa ne ide preko noći. Nakon nekoliko dana sunčanja i korištenja krema s odgovarajućim zaštitnim faktorom možemo primjeniti "dalmatinsko ulje za sunčanje". Otkrit ćemo vam njegove sastojke.

Ako već niste napravili svoje ulje za sunčanje, krenite što prije, bit ćete zadovoljni.

Za ovu uljnu smjesu bit će nam potrebno maslinovo uljemladi zeleni orasimrkva i neven.

Orahe isjeckati što sitnije, mrkvu naribati, dodati nevenovih latica ukoliko imamo. Sve pomiješati i staviti u teglu s maslinovim uljem. Ostaviti u polusjeni 40 dana. Povremeno promiješati. Nakon toga procijediti i koristiti prilikom sunčanja. Svi će se diviti vašoj boji kože.

Omjer sastojaka: 2,5 dl maslinovog ulja, 6-7 oraha, dvije mrkve, nekoliko cvjetova nevena.

hr Thu May 24 2018 13:48:24 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .