Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5acce1f72af47f40758b4573/80

Kako je dečko iz Splita pokrenuo globalni startup koji je u Americi dobio milijunske investicije

Ivan Burazin još je debelo u 30-ima, a dosad je napravio sljedeće: odjel firme u kojoj je radio pretvorio je u vlastitu kompaniju, osnovao je startup Codeanywhere koji danas ima sjedište u Palo Altu, pokrenuo je Shift, najveću developersku konferenciju u zemlji.
Tehnologija je u proteklih 10 godina promijenila način na koji živimo i radimo, a u idućih nekoliko godina promjene će biti još brže. Dolaze nove prilike na koje moramo biti spremni; imat ćemo još više mogućnosti za povezivanje, dijeljenje i posao. Stoga nam je u ovom projektu partner Hrvatski Telekom koji danas ulaže u mrežu i pronalazi nove načine kako tehnologijom podržati gospodarski razvoj Hrvatske; novim tehnologijama, inovacijama, uslugama, ulaganjima u pametne gradove i mlade. What’s next serijal nastao je u sklopu platforme Generacija Next, a ovaj tjedan glavni nam je protagonist Ivan Burazin iz Splita.

- Moj prvi exit dogodio se na drugoj godini fakulteta. Prodao sam svoju internetsku tražilicu za filmove, serije i glazbu jednom poduzetniku iz Turske. Od prodaje sam, između ostalog, kupio sebi novi laptop i bratu Xbox. Brat mi je pomogao oko te tražilice pa smo imali dogovor da, ako je ikada uspijem prodati i zaraditi dovoljno, kupit ću mu Xbox. Za studentske prilike to je bilo mnogo. - kaže Ivan Burazin kroz smijeh.

Ovu anegdotu prepričava u šali. Pod exit Burazin zapravo misli na situaciju u kojoj osnivač tvrtke, nakon što je poslovanje doveo na održivu razinu, prodaje sve dionice tvrtke nekom većem igraču, a nije baš uobičajena praksa da se taj izraz koristi i kod prodaje amaterskih internetskih tražilica za nekoliko tisuća dolara. Kako god, Burazin je od tada pokrenuo vlastitu IT tvrtku, a zatim je s kolegom Vedranom Jukićem pokrenuo startup Codeanywhere koji je do danas privukao stotine tisuća dolara investicija, a onda je posve usput utemeljio i vodeću domaću developersku konferenciju – Shift.

KAKO JE DOŠAO DO PRVOG BIZNISA

Burazin je rođen u Kanadi, u Torontu i tamo je živio do kraja srednje škole.
- U Kanadi sam se zainteresirao za računala i informatiku, kao i valjda većina ljudi, kroz videoigre. U to vrijeme smo svoje slobodno vrijeme provodili igrajući se na igraćim konzolama; na Nintendu, Sega MegaDriveu i slično. I tako, malo po malo, naručivao sam specijalizirane časopise, uglavnom zbog igrica. Usput sam čitao i o informatičkim tvrtkama: kako rade, što 
rade, kako posluju – i to me zaintrigiralo. Po završetku srednje škole sam došao u Split, a kada sam 2000. godine upisivao fakultet, logično je bilo da upišem računarstvo - kaže.

Na prvoj je godini fakulteta iz hobija razvio tu svoju tražilicu, zvanu Gappon, digao je do razine da zarađuje oko 1000 kuna mjesečno, a onda odradio i taj svoj prvi exit.
- I tako, negdje na trećoj godini fakulteta zaposlio sam se kao sistemski inženjer u jednoj splitskoj tvrtki.
Tamo je radio tri godine, došao do mjesta voditelja informatičkog odjela, a u međuvremenu je završio fakultet i odlučio se izdvojiti.
- Dakle, u odjelu u kojem sam radio pod sobom sam imao još dvoje ljudi. Došao sam na ideju da taj odjel pretvorim u vlastitu tvrtku. Ideja je bila da nam tadašnja tvrtka i dalje isplaćuje bruto plaće koje nam je plaćala dotada, ali bi odjel u kojem smo radili postao izdvojena tvrtka kojoj bi se outsourcali poslovi, a mi bismo mogli raditi i za druge klijente.

No, mali problem je bio kako to reći šefu. Na jednom službenom putovanju dogovorio sam sastanak s njim. Svašta mi je u tom trenu prolazilo glavom, glas mi je drhtao. Bilo me malo strah. Čovjek mi je ipak bio šef, stariji, iskusniji i cijenio sam ga. U jednom trenutku sam mu prepričao svoju ideju. Njegov je prvi odgovor bio – ne. Ipak, nakon malo uvjeravanja je rekao: ‘Ma hajde! Dobar si, idemo raditi’. Tjedan dana iza toga već sam osnovao svoju prvu tvrtku, Procedo, koja mi je bila prvi pravi biznis i koju imam i danas - kaže Burazin.

KAKO JE PRVI PUT VIDIO CODEANYWHERE

- Među prvim klijentima Proceda bila je jedna banka iz Splita, a voditelj IT odjela te banke bio je Vedran Jukić. Mi smo se površno poznavali, ali kako smo komunicirali kroz posao, počeli smo se i više družiti. Postali smo prijatelji. I jedan dan me on nazove da dođem do njega, da mi želi nešto pokazati. Dođem ja tako do njega, Jukić mi pokaže ekran i kaže: ‘Vidi ovo’. Na ekranu je bila bijela pozadina i crni tekst. Inače, programi za kodiranje obično imaju tekst u različitim bojama na crnoj pozadini - pojašnjava.

To što mu je Jukić pokazivao bila je inicijalna, jednostavnija verzija nečega što će kasnije postati njihova zajednička tvrtka Codeanywhere. “Pokušat ću vam objasniti plastično. Dakle, većina ljudi na svojim računalima ima instaliran Word. Na svom računalu bez problema možete raditi u Word dokumentu, ali kada ugasite svoje računalo i odete kod babe, s njezinog računala koristeći njezin Word ne možete raditi u dokumentu u kojem ste radili kod kuće. U tom trenutku nastupa Google Docs. 
Dakle, u Google Docsu, na internetu je ‘pohranjen’ vaš Word dokument, te koristeći se internetom možete ući u dokument s bilo kojeg računala i raditi u njemu. I doma i kod babe. Vedran je meni zapravo pokazivao Google Docs za programere. Programeri su također mogli programirati samo na svojim računalima, a Vedran je došao na ideju da mogu programirati i s babinog računala”, priča. Nekoliko dana prije toga na TechCrunchu je pročitao vijest da je Google kupio tvrtku Writely koja je razvijala tehnologiju iz koje je nastao Google Docs.“Shvatio sam kako je to slično i rekao Vedranu da je to genijalna ideja koja sigurno vrijedi milijune. On mi je na to, pomalo nepovjerljivo, rekao: ‘Evo tebi pola ideje, a ti meni zaradinovac.’ Rukovali smo se, i to je bilo to”, kaže.

PRVA INVESTICIJA I DJEČJE BOLESTI

Tvrtku su nazvali Codeanywhere (programiraj bilo gdje), kako kaže Burazin, zato što to najplastičnije moguće opisuje što tvrtka radi. Ispočetka su na projektu radili iz hobija jer su obojica bili zaposleni. “Neko vrijeme smo proizvod držali na ledu. U tom trenutku tehnologija još uvijek nije bila spremna da se proizvod i komercijalizira. Nismo nikoga zapošljavali, no imali smo troškove. Trebalo je platiti servere, dizajn i drugo. Godine 2012. sam se počeo raspitivati i tražiti nekog investitora koji bi nam pomogao, no nitko nije bio zainteresiran. U to vrijeme ta scena nije baš bila razvijena u Hrvatskoj. Na sreću, poznavao sam Tomislava Tukića, splitskog poduzetnika kojem sam predstavio proizvod. On mi je rekao – ‘može investicija 26 za 26’. Dvadeset šest tisuća eura za dvadeset šest posto tvrtke. Bio je to dosta velik udio, ali nama je trebao novac, a nitko drugi nije htio investirati. Osim toga, Tukić je bio izvrstan investitor koji nam je pružao podršku”, kaže Burazin.

Novac im je, kaže, trebao za razvoj, ali i za marketing. Kada imate startup tog tipa, uobičajena praksa pri traženju investitora i razvoja tvrtke je odlazak na različita startup natjecanja i konferencije iz branše na kojima se prezentiraju proizvodi, prezentira brend i prikupljaju investicije. “I mi smo nakon prve investicije s Codeanywhereom išli svugdje. Bili smo na konferencijama u Pekingu, Beču, New Yorku, baš svugdje. Konferencije su koncipirane tako da imaju i natjecateljski dio i da, ako se vaš startup kvalificira u najboljih 20, imate priliku svoj proizvod predstaviti na pozornici ispred žirija koji čine novinari, investitori i ostali ljudi iz branše. Ako ste dobri, osvojite nagradu ili investiciju, ili mediji pišu o vama“, objašnjava Burazin.

- Išli smo na bezbroj tih konferencija i svugdje smo ušli u tih top 10 ili 15, ali nigdje, baš nigdje nam nitko nije htio dati nijedan dolar investicije. I onda te to počne frustrirati. Ono baš depresija, razočaranje - ističe Burazin. Iz sadašnje perspektive bilo mu je jasno i zašto je to tako. “Mi smo tada bili kauboji. Nismo imali odgovore na važna pitanja koja su zanimala investitore: ‘Što ćete ako Google uđe u vaš prostor? Koja vam je go-to- market strategija?’ i slično. Napravili smo stranicu koja je zarađivala nešto sitno, nekoliko tisuća dolara mjesečno, a nismo imali plan ni kako ni zašto. Funkcionirali smo na Freemium modelu, odnosno na način da se Codeanywhere može do jedne mjere koristiti besplatno, ali da se premium model naplaćuje od 3 do 50 dolara mjesečno. Danas je taj model mnogo kompleksniji - kaže.

KAKO SU PRIVUKLI 600.000 DOLARA INVESTICIJE

Ako ste mislili da sada dolazi pasus o samosažaljenju, morat ćemo vas razočarati. “I onda smo hakirali jednu stranicu i dobili investiciju od 600.000 dolara”, prisjeća se Burazin. “Dobro, nismo hakirali, to je pogrešna riječ. Samo smo shvatili na kojem načelu ta stranica funkcionira i to iskoristili. Dakle, postoji stranica koja se zove Angel list – a “angel” se odnosi na anđele investitore. Najjednostavnije, to su pojedinci koji ulažu u tvrtke u ranim 
fazama razvoja. Stranica Angel list sadrži zapravo listu zanimljivih startupova i funkcionira kao neka društvena mreža za investitore i startupove. I mi smo shvatili na koji se način biraju startupovi koji su predstavljeni na naslovnoj stranici. 

Važno je biti na prvoj stranici jer si tako mnogo vidljiviji investitorima. Shvatili smo da se na naslovnoj stranici objavljuju startupovi koji u kratkom vremenu dobiju veliki broj followera, s tim da svi followeri naravno ‘ne vrijede’ jednako. Bilo je važno da vas prate poznati investitori i utjecajni ljudi iz branše. Kako smo često odlazili na konferencije, imali smo priliku doći i upoznati se s utjecajnim ljudima, trudili smo se s njima i održavali kontakte. Svima koje bismo upoznali poslali smo e-mail i zamolili ih za uslugu, da nas prate na Angel list stranici. Tako smo naglo skupili 200-300 jako važnih followera i predstavili su nas na naslovnoj stanici, a Angel list je poslao newsletter gdje su predstavili najboljih pet startupovatog dana”, kaže.

- Malo zatim javio mi se jedan gospodin iz SAD-a mailom u kojem je pisalo: ‘Pozdrav, imam uspješan posao s najmom servera i htio bih licencirati vašu tehnologiju. Znači ne investirati, nego licencirati.’ Vedran i ja smo razgovarali o tome. Nismo imali u planu licenciranje, ali smo se dogovorili da ćemo puknuti neku cijenu, dati mu ponudu, pa što bude. Ne sjećam se točno iznosa, ali mislim da je bio dosta visok. Nakon nekog kratkog pregovaranja, povuci –potegni, svidjeli smo mu se, pa je ipak odlučio investirati i konačni dogovor je pao na 600.000 dolara investicije i udio od 40 posto u tvrtki. Novac nam je sjeo na račun nakon otprilike osam mjeseci i bili smo izvan sebe. Meni je fascinantno to što smo se u tom razdoblju možda dva, tri puta s investitorom čuli i izmijenili nekoliko mailova. Nikada nije došao u Split da nas upozna - prisjeća se.

DO 100.000 KORISNIKA U PET MINUTA

Nakon te investicije morali su prestati biti kauboji. Jukić je dao otkaz u banci, a Burazin se povukao iz svoje tvrtke i počeli su se baviti isključivo Codeanywhereom. “Dobili smo prvog pravog investitora koji je dobio i veliki udio u tvrtki. Morali smo promijeniti i način poslovanja. Bilo je jako važno kamo novac ide. U tom trenutku smo počeli zapošljavati, počeli smo ulagati u marketing i razvoj – postali smo ozbiljni”, govori Burazin. Toliko ozbiljni da su 2014. godine, odnosno godinu dana nakon primljene investicije, ušli u finale na TechCrunch Disruptu, jednoj od najvažnijih tech konferencija uopće. “Bilo je to u New Yorku. Izlagao sam pet minuta, a nakon što sam se spustio s pozornice, u tih pet minuta dobili smo novih 100.000 korisnika. Samo za usporedbu, tada smo ukupno imali 500.000 korisnika”, priča. Danas, četiri godine kasnije, Codeanywhere ima ukupno milijun i 200 tisuća korisnika. 

Nekako usput, dok se sve to događalo, Burazin je pokrenuo tehnološku konferenciju –SHIFT, koja će se ove godine sedmi put održati u Splitu. “Dakle, 2011. godine Codeanywhere je još bio u povojima. Te smo godine prvi put išli na jedan event, konferenciju u Beču. Konferencija je nazvana Startup Week Vienna, a u međuvremenu je promijenila ime u Pioneers. Uglavnom, tamo smo prezentirali svoj proizvod, družili se i ja sam upoznao osnivače te konferencije. Meni se to jako svidjelo. Bio sam oduševljen idejom i energijom na 
konferenciji. Bilo mi je i malo krivo što tako nečega nema u Hrvatskoj. To sam ispričao osnivačima te konferencije u Beču i kroz razgovor smo došli na ideju da nešto slično organiziramo u Hrvatskoj”, kaže. 

PRVI SHIFT I MALI NESPORAZUM

Već iduće godine, 2012., organizirana je prva konferencija u Splitu. Bila je to preteča današnjeg Shifta i zvala se StartupLive Split. Zamišljena je kao manja sestrinska konferencija bečkog Startup Weeka. “Tu se dogodilo nekoliko pogrešaka jer nisam detaljno pročitao upute koje smo dobili iz Beča. Naime, kao njihov poddogađaj, što smo zapravo trebali biti, nismo smjeli konkurirati njihovom glavnom eventu, konferenciji u Beču. Trebale su to biti samo radionice u koje bismo uključili startupove, koje bismo imali priliku prezentirati i izložiti svoje ideje. Mi smo, umjesto toga, napravili pravu konferenciju sa 250 sudionika i uglednih govornika. Prvi Shift smo organizacijski odradili nekoliko prijatelja i ja. Na otvorenju smo se rasplakali od sreće. Večer prije otvorenja imali smo samo 20 prijavljenih sudionika, a tu posljednju večer ih se prijavilo više od 200. 

Međutim, kada su stigli gosti iz Beča i vidjeli da to baš i nije mali događaj, situacija je bila blago nezgodna. No, sve smo uspjeli primiriti, ispričao sam se i na kraju je sve ipak bilo uredu. Sad smo dobri prijatelji”, kaže Burazin. Sljedeće godine, logično, nisu mogli raditi poddogađaj Startup Weeka Vienna, već su morali napraviti vlastiti brend, identitet i tako je nastao Shift. “Ideju smo uspjeli razviti jer sam dosta često išao na inozemne konferencije s Codeanywhereom i tamo hvatao ljude da budu govornici na Shiftu. Tako smo uspijevali dovesti ljude iz Googlea, Amazona, Netflixa i slično. Slali smo im fotografije mora, Bačvica, Splita. Često se događalo i da bi im se sve to svidjelo pa bi nas pitali mogu li povesti ženu ili muža. Mi bismo rekli da nema problema. Bilo nam je jako važno da skupimo govornike za konferenciju. To nam je stvorilo druge probleme, financijske. Prve tri godine Shift je ostvarivao gubitak, od 10 do 80 tisuća kuna. Nismo mogli pokrivati troškove od sponzorskih ugovora i prodaja kotizacija jer smo htjeli da to i organizacijski i profilom sugovornika budena visokoj razini”, kaže.

CANNESKI FESTIVAL ZA DEVELOPERE

Shift je, kaže, zamišljen kao neka vrsta canneskog festivala za startupove. “Mislili smo da će ta scena tijekom razdoblja od pet godina buknuti, da će se na tržištu pojavljivati sve veći broj kvalitetnih startupova koji će doći na konferenciju, a s njima i sve ostalo što prati IT industriju. To se nije dogodilo. Startup scena je malo zamrla. Ljudi koji su po nekoj logici trebali biti startupovci radije su se zapošljavali kao developeri, pa smo se i mi morali prilagoditi. Shift je danas developerska konferencija, što je zapravo bio i logičan slijed budući da s tvrtkom, odnosno proizvodom Codeanywherea, prije svega targetiramo developere, pa je Codeanywhere postao glavni sponzor Shifta. Ako Shift izgubi novac, Codeanywhere ga pokrije”, kaže Ivan Burazin.

Shift je danas najveća developerska konferencija u Hrvatskoj i jedna od vodećih u regiji. Prošle godine su imali 1100 gostiju iz IT industrije, a ove godine očekuju više od 1300. “Možda to zvuči malo otrcano, ali Shift je duhom i sadržajem više američka, nego hrvatska konferencija. Najveći broj govornika su stranci, najčešće Amerikanci. Kroz izbor govornika želimo ljudima koji dođu približiti taj američki duh; da je moguće osnovati tvrtku i prodati je za milijardu dolara. Kroz Shift su prošli neki od naših najboljih startupova, na primjer PhotoMath, BellaBeat i Oradian. Oni su prijašnjih godina bili pobjednici na konferenciji, a sada su već lideri u svojim sektorima. Povukli su investicije i razvili svoje proizvode koji sad rastu na tržištu”, govori Burazin i dodaje da je Shiftu Split ogromna prednost. Kako je cilj da to postane neka vrsta Cannesa za tech, onda im, kaže, Dioklecijanova palača, more, splitski HNK, gdje se sve događa, idu na ruku. 

- Shift je poseban najviše zbog nekih neformalnih situacija. Na primjer, prije nekoliko godinana konferenciji je gostovao Justin Kan, pokretač Twitch TV-a koji je prodan za 970 milijuna dolara. Nakon što je službeni party bio gotov, Kan, COO Zynge (poznati po igricama za Facebook, Farmville), ja i još nekoliko sudionika otišli smo do benzinske, kupili pivo, čips, sjeli na zidić i dočekali jutro. To se baš i ne događa na drugim konferencijama. Sljedeći dan sam radio intervju s gospodinom Kanom na pozornici i on je u tom razgovoru rekao nešto što mi je bilo super: ‘Znaš, jedino što ti treba je ustrajnost. Ja nisam neki direktor, nisam ni neki developer, a i loš sam marketingaš. Ali sam gurao svoj startup dok ga nisam prodao za gotovo milijardu dolara. Ja želim da sudionici Shifta čuju takve priče - kaže Burazin.

hr Tue Apr 10 2018 18:10:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ba95772cb557a39ba8b4737/80
Foto: FB Domenica Zuvela

Domenica: s nestrpljenjem čekam svoj novi album!

Sigurno nema onoga tko nije čuo zaraznu pjesmu "Vidi se iz aviona" i uskoro se uhvatio kako ju pjeva. Glas mlade Korčulanke Domenice Žuvele krije se iza pjesme, a za nju kažu da je nova nada hratske glazbene scene.
Pjesma je Domenicu  iz anonimnosti prebacili upravo u ono suprotno, novu glazbenu nadu. Kako se ona u svemu tome snašla te što kaže o svom relativno „naglom dolasku“ na hrvatsku glazbenu scenu otkrijte u nastavku.

Tvoje pjesme posebno "Vidi se iz aviona" i "Ljubavna limunada" postale su hitovi. Jesi li to očekivala i koliko te to zapravo iznenadilo?

Kada nešto radiš, nadaš se najboljem uspjehu! Drago mi je da su ljudi prihvatili moje pjesme i da ih rado pjevuše. 

2. Snimila si duet  Kedžom. Kako je došlo do njega i kako si zadovoljna s tom pjesmom, izgleda da je publika dobro reagira i na nju?

Pjesma "Mi protiv nas" nastala je još prije moje samostalne karijere, a spletom okolnosti nakraju je postala duet. Kada sam je čula prvi put, poželjela sam da bude moja pjesma i upravo iz tih razloga mi je drago da takvu pjesmu s nekim dijelim, pogotovo s Kedžom. Iznenađena sam pozitivno reakcijama publike, pogotovo na koncertima kada je ljudi pjevaju od početka do kraja. Neopisiv osjećaj. 

3. Kako si zadovoljna s nastupima ovo ljeto? Gdje te možemo nadalje očekivati?

Jako zadovoljna. Imala sam nastupe po Dalmaciji, a svaki slobodan trenutak sam iskoristila da budem doma na svom otoku Korčuli. Sada me čeka me puno novih izazova, izlazak nove pjesme i nastupi u Sloveniji.  

4. Je li u planu neki album i možeš li nam nešto reći o tome?

Uskoro izlazi moj novi singl za koji sam snimila i video spot, koji će se svakako naći na mom budućem albumu. Radimo na novim pjesmama, što me jako veseli. I s nestrpljenjem čekam album, ako ne u ovoj godini, u idućoj sigurno.

5. Relativno si “ nova“ na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Kako se nosiš s tim pritiskom ako uopće postoji?

Zapravo sam skroz opuštena po tom pitanju. Radim ono što volim - pjevam, a to nije za mene ništa novo. Ostalo je sve stvar iskustva. 

6. Nastup na Eurosongu, ako bi te pozvali da predstavljaš Hrvatsku? Što misliš o tom glazbenom natjecanju?

Iskreno, ne znam. Koliko god je velika čast predstavljati svoju državu, smatram da je to preveliki teret koji ne može svatko nositi. 

       


hr Tue Sep 25 2018 07:40:19 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a884e082af47f0d008b465a/80

Evo zašto kosu nakon pranja ne smijete ostaviti dugo mokru

Kad smočimo kosu voda dolazi do folikula koje pritom povećavaju svoj volumen do 30 posto. Čestim povećavanjem i smanjenjem obujma, folikul puca te se tako uništavaju vlasi kose

Kad je kosa mokra molekularna struktura joj se počinje mijenjati. Voda se upija preko tvrdog vanjskog sloja vlasi kutikula i prodire u korteks, koji tom prilikom otiče. To znači da korteks trenutačno gubi snagu i teže drži težinu mokre kose. 

Inače, vlas kose se pretežno sastoji od bjelančevine keratina, cilindričnog je oblika, te ima tri sloja - kutikulu, korteks i medulu, gdje je kutikula vanjski sloj, korteks srednji i medula unutarnji sloj vlasi. Korijen leži zaštićen ispod površine u cjevastom uleknuću kojeg nazivamo folikul. To je zapravo ulegnuće epiderme (površinskog sloja kože) u dermu (unutarnji sloj).

Kad je kosa mokra dio vode se probija do folikula te je on sposoban upiti vode do 30 posto svoje vlastite težine. Što duže je folikul mokar sve više natiče. Budući da se folikul više puta iznova suši pa potom ponovo upija vodu iz kose, počinje pucati, trajno oštećujući korijen kose, piše Daily Mail

Bolje je brzo osušiti kosu fenom, nego ju pustiti da se prirodno suši, objašnjavaju stručnjaci.

Bitan je način sušenja kose

- Da ne bi pucala, mokru kosu se ne smije češljati četkom, već češljem širokih zubaca. Prije sušenja kosu treba dobro isušiti ručnikom (bez jakog trljanja), već laganim stiskanjem ručnika oko kose. Trljanjem se može slomiti već oslabjela vlas kose s rezultatom vlasi nejednakih dužina - savjetuje dr. Tim Moore, potpredsjednik australske tvrtke Smart Devices.

- Početak sušenja treba biti na niskim temperaturama kako bi se s kose prvo riješili kapljica vode, potom treba povećati temperaturu (ali ne na vruće) i osušiti kosu - objasnio je.

Dr. Moore je dodao da kosa kad je vlažna buja, što uzrokuje da kosa pod pritiskom puca, što rezultira i raspucalim vrhovima.

Mlako sušenje kose

Koristite li sušilo nakon svakog pranja kose, na nju nanesite regenerator koji se ne ispire. Također, nabavite sušilo koje ima mogućnost sušenja toplim, a ne vrućim zrakom, koji je najčešći uzrok mehaničkog oštećivanja kose.

Čuvajte se ovih greški:

  • Sušilo i pegla za kosu oštećuju kosu, zato prije oblikovanja koristite posebne proizvode koji sadrže ulja za zaštitu kose. Pazite da temperatura uređaja ne bude visoka

  • Zbog previše proizvoda kosa može izgledati i postati teška, dok se svakodnevnim pranjem ispiru sva prirodna ulja koja štite kosu od isušivanja i oštećenja. Da bi kosa bila sjajna odaberite kvalitetan šampon i regenerator, a ostale proizvode izbjegavajte što je više moguće. 

  • Četkanje od korijena kose može slomiti i oštetiti kosu na sredini, a naročito na vrhovima gdje je osobito tanka i lako se petlja. Kosu češljajte najprije od vrhova i lagano se krećite prema korijenu, piše 24 sata
hr Mon Sep 24 2018 21:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5affcb592af47f93018b47c4/80
Foto: Pixabay

Genijalni trikovi za čišćenje! Bit će vam žao što i prije niste znali za njih

Ako ste među onima kojima je potreban cijeli vikend ili nekoliko sati da biste sve temeljito očistili, donosimo vam savjete
Održavanje stambenog prostora čistim pola je zdravlja, a uz svakodnevnu rutinu, većinu muči zanemarivanje nekih dijelova kućanstva koji se ne čiste svaki dan. Ako ste među onima kojima je potreban cijeli vikend ili nekoliko sati da biste sve temeljito očistili, donosimo vam savjete.

Kamenac sa slavina ili tuša najlakše ćete očistiti uz pomoć jabučnog octa. Napunite plastičnu vrećicu octom i "uronite" glavu tuša u vrećicu. Zavežite na vrhu gumicom i ostavite da djeluje pola sata. Nakon uklanjanja vrećice bit će dovoljno da samo isperete slavinu ili miješalicu tuša bez ikakvog ribanja i trošenja energije, 

Ako imate multipraktik, znate da je čišćenje nakon uporabe jedan od najtežih poslova. Kako si ne biste zadavali glavobolju, nakon što ste pripremili svoj napitak, u posudu ulijte toplu vodu, malo tekućeg deterdženta i uključite. Nakon toga samo isperite i sve će biti čisto bez dodatnog napora. 

Da biste očistili masni filtar kuhinjske nape, zakuhajte vodu u dovoljno širokom loncu, dodajte sodu bikarbonu i zatim uronite filter. Vidjet ćete kako će se očistiti u trenu. 

Začepljenu WC školjku lako ćete odčepiti a da ne zaprljate ruke. Neobična tehnika trebala bi jednostavno poslužiti svrsi, a sve što biste trebate napraviti jest da školjku prekrijete prozirnom folijom u više slojeva kako biste bili sigurni da nigdje "ne pušta zrak". Zatim pustite vodu, a kada se folija "napuhne", stisnite je prema dolje kako biste "pritisnuli" zrak, time i sadržaj u WC školjki dublje u odvod. 

Na masni i zagoreni lim za pečenje istresite sodu bikarbonu, poprskajte jabučnim octom, ostavite tako pet minuta, zatim lagano protrljajte površinu četkom ili spužvom i samo isperite. 

Ako imate dijete, zasigurno ste već čistili  pošarane zidove. Uzmite tenisku lopticu i njome "pobrišite" zid. 

Začepljeni odvod sudopera ili umivaonika lako ćete odčepiti bez uporabe snažnih i otrovnih kemikalija. U odvod istresite sodu bikarbonu, zalijte octom. Nakon toga izlijte u odvod vruću vodu. 

Nakupljeni kamenac u kuhalu za vodu također ćete jednostavno ukloniti uz pomoć mješavine vode i octa koju trebate uliti u posudu kuhala, gotovo do oznake maksimuma. Uključite kuhalo da mješavina prokuha i nakon toga je samo izlijte i isperite običnom vodom.  Mrlje od vode na staklenim čašama lako ćete ukloniti ako ih uronite u mješavinu vode i octa, piše večernji.hr


hr Mon Sep 24 2018 20:25:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ba9185ccb557a37be8b4637/80
Foto: Pixabay

Preživio je strujni udar, 40 operacija i dva ranjavanja. Najveća pegula ili najsretniji čovjek na svijetu?

Uroš Vasić iz Jagodine je preživio 40 teških operacija, pet sepsi, dva ranjavanja, izgorio je do kosti kad ga je udarila struja pod naponom jačine 25 tisuća volti i smršavio je 40 kilograma. Rekli su mu da neće moći podići ništa teže od jednog kilograma, no on danas aktivno trenira.
Nakon udara struje pod naponom od 25 tisuća volti bio je u komi jer je izgorio do kosti. Imao je 40 teških operacija u potpunoj anesteziji, pet je puta dobio sepsu, dva puta ga je udario automobil, a dva puta pogodila sačma iz lovačke puške. Sve se to dogodilo 30-godišnjaku iz Jagodine u Srbiji, piše Blic

"Kod mene nema 'ne mogu'. Imao sam 16 godina i otišao sam s prijateljem na pecanje, ovdje na rijeku Belicu, bio je 27. travanj 2004. Kad sam se vraćao, nosio sam grafitni štap za pecanje i na pružnom prijelazu dogodila se eksplozija! Struja napona 25.000 volti prošla je kroz štap, podigla me je metar i pol u visinu i tako me je vukla tridesetak metara. Bio sam u plamenu, eksplodirala mi je tenisica! Gorio sam. Pao sam u tešku komu i tu gubim pamćenje", prisjeća se Vasić strašne nesreće.

Tada je krenula borba za njegov život. Iz Jagodine je prevezen u Ćupriju. Mislili su da za njega nema nade te da nema smisla vožnja do Beograda. Kada je vozilo hitne pomoći ipak krenulo s Vasićem u komi, na putu se pokvarilo.

Vitalni organi ostali dobri

"Tek oko ponoći stigli smo u Beograd. Lice mi je bilo izgorjelo, leđa, ruka. Mišići su bili razneseni, na pojedinim dijelovima ostale su samo kosti. Srećom, vitalni organi su bili dobri. Poslije tri dana, na iznenađenje svih, probudio sam se. Bio sam prikovan za krevet, sav u zavojima. Zavoji su išli do pola očiju, a nisam se mogao pomaknuti. Jedan trenutak je promijenio sve. Prvih dana je tijelo bilo toliko opterećeno bolom da se više nije moglo naći gdje boli i što se događa, a onda sam počeo osjećati bol od koje se umire", prepričava Vasić i dodaje kako je u bolnici prvih mjesec i pol dana spavao sjedeći.


Za šest mjeseci bio je u, kako kaže, 64 potpune anestezije, imao je 40 teških operacija i smršavio 40 kilograma. 24. rujna 2004. godine izašao je iz bolnice na svojim nogama iako liječenje još nije gotovo i pred njim je bilo još operacija. Kako kaže, i dalje čeka da se pogodi idealan trenutak: vrijeme, novac i još neki uvjeti.

Prisjeća se kako mu je najgore bilo kad je čuo da nema spasa za njegovu ruku i nogu: "Poslije nesreće, zakazali su mi amputaciju ruke i noge. 'Kako ću igrati nogomet?!' Bezbroj pitanja za tadašnjeg tinejdžera. Odveli su me u operacijsku salu i dali potpunu anesteziju. Pozdravio sam se s rukom i s nogom. Kad sam se probudio iz anestezije, pitao sam što se dogodilo. Kažu mi da je liječniku koji me je trebao operirati hitno nešto iskrsnulo i došao jedr. Zdravko Petković, koji je procijenio da se ruka i noga ipak mogu spasiti".

Liječnici su mu rekli da neće moći, nakon takvih ozljeda, više normalno funkcionirati, kao niti podići teže od kilograma. Danas on ima, kako sam tvrdi, više životne energije od bilo koga. "Samo idem dalje! Navikao sam se na bol, trpim ju 24 sata, ali kada najviše zaboli, ja trčim, tako da ima razloga zašto boli. Vježbam u teretani, u dobroj sam kondiciji i planiram istrčati polumaraton", kazao je Vasić.

Trenutno radi u turističkoj agenciji, ali ima razne ambicije. Jedna od njih je bavljenje motivacijom i treninzima osoba koje imaju invaliditet ili su preživjele tešku nesreću, prenosi dnevnik.hr

hr Mon Sep 24 2018 19:01:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .