Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5702b0220890d206008b76ca/80

S Rakelom po svitu: Mrtvi klokani i druge životinje po putu, policijske spačke, medijska pomoć i susreti s domaćim Hrvatima

Željan je oduševljen Australijom, a tek je došao. Pomoć mnogih Hrvata i Australaca ga je oduševila, a unatoč svojoj ljepoti, za Željana je ipak preskupa
Iako dva mjeseca nije vozio motor jer ga je iz Kopra poslao brodom za Sidney, planirao je Željan prvog dana napraviti 950 kilometara, svratiti do Canberre, ostati tamo sat vremena i produžiti do Melbourna. Prije samog početka, napomenuo je za sve koji možda žele poslati svoj motor brodom u Australiju ili avionom da kutija u koju ćete spakirati svoj motor treba biti od specijalne šperploče koja je atestirana da nema nikakvih crvi ili kukaca u sebi.

Ako pak radite kutiju od običnog drveta, to drvo se mora termički obraditi i to od ovlaštene tvrtke za taj posao. Motoru odspojili bateriju, isprazniti rezervoar, malo ostavite ali recite da nema ništa i lažite, govori Željan, da ste ispustili ulje iz motora, njemu je do sada svaki put uspilo, a za svaki slučaj izvadite i Carnet i tek onda možete poslati paket u Australiju.

- Prije izlaska na cestu,  evo vam i par savjeta za vožnju kroz Australiju. Treba izbjegavati bajkere MC moto klubova jer su veliki problem u Australiji. Nasilni su i stalno se ubijaju međusobno, pa vlasti razmišljaju da im zabrane nositi klupske oznake ili kolore i da im zabrane vožnje motora u većim kolonama. Ne voziti rano ujutro ili poslije sumraka jer ima mnogih životinja po cesti. Problem nisu samo klokani, tu su i wombati, koale, te razne ptice s kojima su sudari jako česti. Kroz pustinju nositi puno vode i stalno pijte. Ne preporučuje se ići sam na put, a na piće u pubu valja paziti jer se često događa da lopovi žrtvi u piće stave nekakvu drogu, pa je poslije pokradu. Paziti na druge sudionike u prometu jer ima jako loših vozača po cesti. Najgori su Kinezi, a većinom se u Australiji voze podignuti terenci s velikim bull barovima sprijeda zbog stalnih sudara sa životinjama. Stoga bi sudar motoriste i tih grdosija bio jako opasan. Izbjegavati vožnju iza ili blizu velikih kamiona koji imaju po tri i četiri velike prikolice zajedno. Oni proizvode jako veliku turbulenciju vjetra, pa vožnja iza njih izaziva osjećaj kao da je probijena guma. Pogotovo ako kamion koji je ispred vas pregazi klokana, vi to ne možete vidjeti nego tek kad kamion prođe preko njega i onda vi naletite na njega. Svakih 350 kilometara kroz pustinju se nadolijeva gorivo na velikim benzinskim stanicama. Preporučuje se nositi i dodatnu kantu s gorivom jer se ne smije dogoditi da ostanete bez njega. Naravno nemojte zaboraviti, pogotovo na dugim i praznim cestama van gradova, u Australiji se vozi lijevom stranom - upozorava Željan. I tako je krenulo. Nakon 280 kilometara stigao je u Canberru i popeo se na vidilicu snimiti panoramu ovog grada s 360.000 stanovnika. Camberra je ujedno i glavni grad Australije, udaljen je 280 kilometara od Sidneya i 650 kilometara od Melbournea. Iako ima samo 360.000 stanovnika on je i najveći grad Australske unutrašnjosti. Poslije je Željan u gradu ulijevao gorivo kada mu je prišao jedan gospodin upitavši: "Mogu li vam slikati oznake kluba?". 
Ispostavilo se da je čovjek iz Slavonskog Broda i jako se iznenadio vidjevši mu na leđima oznake BMW Motoklub Split. Kad je vidio da motor ima i splitske tablice, totalno se raspametio. Uzeo je kameru kako bi ga snimio, ali je nakon 20-ak sekundi došla radnica s pumpe i zamolila ih da prestanu snimati jedan drugoga. Uporaba takvih naprava na pumpnim stanicama je zabranjena – rekla im je ljubazno, ali odlučno. 

Stakleni kavez na 88. katu

Nakon snimanja i slikanja Canberre, krenuo je dalje prema Melbourneu cestom Huma Highway i iznenadio se vidjevši u mjestu Holbrooke podmornicu pored glavne ceste. Toliko je velika da mu nije stala u kadar, ali je doznao kako je riječ o "HMAS Otway", staroj podmornici Oberon klase koju je australska mornarica darovala gradiću 1995. godine. Nije bila kompletna, ali ju je lijepo vidjeti jer izgleda kao da izranja iz betona okruženog travom.

- Tijekom vožnje sam ostao iznenađen koliko uz cestu ima mrtvih klokana. Uočio sam brojne i velike krvave mrlje po cestama, ali i leševe svakakvih životinja. Osim toga, ima i mnogo dijelova iskidanih guma i razbijenih prednjih branika osobnih vozila, te zadnjih blatobrana od velikih kamiona. Ceste su zapravo kao one u SAD-u, nisu ograđene i životinje im očito imaju lak pristup. Što se brzine tiče, maksimalno je dopušteno 110 kilometara na sat. S obzirom na to da su kamere i radari posvuda, svi se pridržavaju ograničenja - govori Željan. 

Predvečer, nakon prevezenih 950 kilometara stiže na adresu koju mu je dao prijatelj i član BMW MK SPLIT Stipe Utrobičić, dolazi do predivne privatne kuće od obitelji Lonac koji su inače iz Sarajeva i u Australiju su doselili 1994., te su proživjeli veliku patnju i sve strahote okupiranog Sarajeva u ratnim 90-tim godinama.

Domaćin Željko Lonac je sutradan 21. ožujka uzeo slobodan dan da bi mu pokazao grad. Išli su jednim dijelom grada njegovim autom, pa onda parkirali i vlakom produžili do samog centra. Nakon doručka ga Željko odveo na Eureka Skydeck vidilicu odakle je mogao snimiti lijepe kadrove gradske panorame. 

- Moram reći da je s vrha pucao lijepi pogled na Melbourne, ali mi nije bilo baš svejedno budući da su se zbog jakog vjetra stakleni zidovi i prozori jako tresli. No, Željku to nije bilo dosta. Odlučio je probamo The Edge, što je naziv za jedan stakleni kavez. Kada se u njega uđe, hidraulički se  izvuče iz zgrade i postane balkon. Štos je u tome što kavez ima stakleni pod, a nije baš ugodan osjećaj kada ispod nogu vidite ponor s 88. kata. Nažalost, unutra nije bilo dopušteno slikanje i snimanje, ali mi je Željko za uspomenu kupio sliku iz staklenog kaveza, kao i kapu za suvenir - priča nam Željan oduševljeno.

Najbolčji zaštitar Australije je - Hrvat

Željko je bio oduševljen Željanovom nakanom da obiđe cijelu Australiju, ali kako Željan nije imao dovoljno financija zamolio ga je ako može, da ga poveže s kakvim Hrvatskim medijima u Australiji. Preko medija bi Željan mogao ispričati svoj naum i zamoliti sve zainteresirane da kontaktiraju Željana koji mu žele pokazati svoj grad i eventualno pružiti smještaj i hranu. 

- Moram vam napomenuti da je Australija ekstremno skupa pa tako kutija cigareta košta 170 kn, a tri sata parkinga u centru Sidneya čak 450 kuna. Željko me povezao s hrvatskim radiom 3ZZZ, a u Sidneyu sam napravio istu stvar s novinama Boka Cropress koji su napravili predivan članak na dvije stranice. Nakon što sam navečer dao intervju za Melburnski radio 3ZZZ, otišli smo kupiti trajektne karte za Tasmaniju. Visoka cijena me međutim neugodno iznenadila, povratna karta iznosi 550 dolara, što je 3300 kuna, odnosno 11 rezervoara goriva ili 11 noćenja u pubovima uz cestu. Malo me to zateklo, pa sam nakon kraćeg razmišljanja odlučio, moja Tasmanijo, ipak ne vrijediš toliko novca da potrošim samo na trajektne karte, radije ću temeljitije obići Melbourne i Philip Island - smije se Željan.

Idući dan je počeo s još jednim intervjuima za medije. Najprije je na televiziji CRO TV CH 31 Yanyi Yaman dao intervju na hrvatskom jeziku, da bi odmah nakon s Maxom Pennom pričao na engleskom. Na Željanovo iznenađenje, nakon intervjua s gospođom Yanyi, ona mu je prišla i dala nešto novca za gorivo, iznenadila ga je. Pomislio je nakon ovakvog marketinga i ovoliko medija, valjda će plan uroditi plodom i valja će s minimalnim sredstvima uspjeti obići ovaj pusti kontinent.

U nastavku dana se okupirao pronaći najboljeg zaštitara Australije. To ga je interesiralo iz jednostavnog razloga što je i sam vlasnik zaštitarske tvrtke, a najbolji zaštitar u cijeloj Australiji je zamislite Hrvat. Uspio je doći do njegovog kontakta i uspio se susresti s najboljim zaštitarom u Australiji Ivicom Glavašem

On je naime, dobio nagradu za najboljeg zaštitara u državi jer je u šumi, koju svaku večer čuva, jedne večeri opazio upaljeno vozilo. U tom vozilu se nalazila osoba koja je provukla cijev iz auspuha kroz prozor kako bi napravila samoubojstvo. Taj nesretnik nije znao da je izabrao "krivu šumu" za samoubojstvo, Ivica ga je opazio na vrijeme i spasio mu život. Zbog tog čina, Ivica je dobio orden i proglašen je najboljim zaštitarom. 

Renato iz pjesme Daleke Obale

Pričali su tako o svemu pomalo, a izrazio je želju da dođe u Split upoznati Željanove djelatnike za koje, nakon što je pogledao spot na YouTube-u, kaže da ga podsjećaju na vojne plaćenike. Nasmijali su se naravno tom njegovom komentaru, ali je Željanu ipak nekako godilo da zaštitari Protector Rakele izgledaju tako ozbiljno. Usput rečeno, spomenuo je kako su mnogi ozbiljni hrvatski mediji pisali da je Glavaš policajac, no istina je da se radi o zaštitaru.

U kuću domaćina je poslijepodne navratio Tony Kašić, predsjednik i osnivač Hrvatskog moto kluba Yashi. Vrlo brzo su dogovorili klupsku vožnju po panoramskoj Greate Ocean Road cesti dugoj 253 kilometara, sve do mjesta zvanog Twelve Apostols. Šlag je toga dana stigao na kraju, bilo mu je malo neugodno zbog domaćina jer im je kuća bila puna ljudi koje je Željan htio upoznati, ali obitelj Lonac je bila jako gostoljubljiva da su napravili i večeru za sve njegove nove prijatelje. 

- Međutim nedostajala mi je još jedna osoba s mog popisa. O toj NN osobi sam stalno slušao u poznatoj pjesmi Osamdesete, splitske grupe Daleka obala u kojoj Marijan Ban pjeva: Renato je u Australiji, Špiro je inspektor u općini, a di si ti, di si ti moja ljubavi... Dame i gospodo, predstavljam vam Renata Grancierija, odnosno spomenutog Renata iz Australije. Kad je i on stigao u kuću od mojih domaćina to je bilo to, posljednja slagalica koja je falila, nakon toga sam nazvao Radio Dalmaciju i uživo javio svoj izvještaj gdje sam i s kim u društvu i dao sam Renatu telefon da i on u eter nešto kaže. Treba znati da je Renato već 20-tak godina u Melbourneu zajedno s suprugom, također Splićankom. Ima on svoj bend i često nastupa, a najavio je nove projekte s Nenom Belanom. A riječi pjesme su ga očito inspirirale da napravi vizit kartu na kojoj doslovce piše - Renato iz Australije. Rekao mi je da priprema pjesmu o Hajduku i bilo mu je jako drago kad sam mu dao par suvenira "bijelih". Preciznije rečeno, cijeli se naježio, a oči su mu se zacaklile - prepričava Željan. 

Nakon ugodnog cjelovečernjeg druženja, ujutro je točno u devet sati ispred kuće domaćina Željka Lonca čuo poznatu buku Harley-Davidsona. Kao što su se sinoć dogovorili Željan i Kašić, po Željana su došla dva člana Hrvatskog MK Yashi - Damir Marković iz Slavonije i Gordan Pastuović iz Zadra. Kada su izvan grada stali u jedan McDonalds restoran radi doručka, priključili su im se Silvija Pero Ribić iz Karlovca, koji su također stigli na HD motociklu. Vozili su tako stotinjak kilometara i onda zastali popiti vruću čokoladu u jednom restoranu, smještenom u sklopu tvornice čokolade. 

Put ih je kasnije doveo do poznate Moto GP staze na Phillip Islandu, otoku 140 kilometara udaljenom od Melbourna. Doduše, nisu ih pustili na stazu na kojoj se razne utrke održavaju još od 1956. godine, ali su se malo slikali i snimali u njenoj neposrednoj blizini. Otok je poznat i kao okupljalište velikog broja najmanjih pingvina na svijetu "Eudyptula minor". Te simpatične životinje žive u malim drvenim kućicama, s time da mladi po cijeli dan čekaju da im stariji, nakon cjelodnevnog lova u moru, navečer donose ribu za jelo. 

Policijska navlakuša

- Zvuči čudno, ali svaki od tih patuljastih pingvina, čiji je prosjek visine samo 33 centimetra, zna gdje mu je kućica pored stotine drugih i točno ulazi u nju. Objasnili su mi da su vjerni svojim partnericama i svaka vrsta preljuba je skoro nemoguća. Svake večeri se događa parada pingvina, odnosno masovni povratak iz mora, te odlazak u kućice radi spavanja i hranjenja mladih. Nismo propustili obići i koale "Phascolarctos cinereus", usporene male životinjice koje žive na drveću. Prvi ih je opisao zoolog Georg August Goldfuß 1817. godine, a vrlo su zanimljive jer predstavljaju jedan od simbola Australije - oduševljeno priča Željan.

Sutradan znajući da ga opet čeka vožnja po Great Ocean Road cesti s bajkerima hrvatskog porijekla, nije od uzbuđenja mogao dobro ni spavati. Već u osam sati ujutro je stigao u Croatia Melbourne klub ispred kojeg je bilo 15-ak motora, uglavnom Harley-Davidsona. Karavana je nakon doručka krenula s ciljem dolaska do Twelve Apostols i sve je bilo u redu dok nije na jednom od brojnih zavoja na putu uz ocean ugledao ispred sebe automobil bijele boje. 
Vozio je jako sporo i u jednom se trenutku dao malo udesno, kao da ga pušta da prođe. Tako sam i napravio i još mu svirnuo u znak zahvale. Vožnja se nastavila, kada eto ti nakon tri minute policije na cesti. Zaustavili su ga i kažu: "Prije tri minute ste prošli preko pune linije". Odmah je Željan shvatio igru, u onom bijelom vozilu je također bio policajac, namjerno je vozio sporo i navukao ga na prekršaj.

Iskustvo ga naučilo da svađe s policijom nemaju smisla, stoga je cijelu priču prebacio na šalu. Hladno je razgovarao sa Željanom i prvo što je rekao da skine kožne rukavice na kojima ima niklovanog metala. Odmah ga upozorio da su takve rukavice zabranjene u Australiji i da ako ima više od dva prstena na ruci je također zabranjeno i kažnjivo. Bio je toliko milosrdan da je rekao kako ga neće kazniti zbog rukavica i neće mu ih oduzeti, ali mu savjetuje da ih skine i sakrije. 

Međutim kaznu za brzu vožnju i pretjecanje preko pune linije mora platiti čak 280 dolara. Zamolio ga je za 30 sekundi obraćanja i da ga sasluša. U to malo vremena se Željan predstavio, rekao odakle je, što radi i što je sve do sada proputovao i da će biti prvi policajac koji ga kažnjava tijekom do sada prijeđenih 250.000 kilometara. To ga je malo iznenadilo i ozbiljno ga zapitao: "Ma daj, zar ću stvarno ja biti prvi "asshole" koji te kažnjava?". 

12 Apostola

- Odgovorio sam mu "Da gospodine i volio bih vas slikati, te da mi date svoje ime i prezime jer vi ste ipak prvi u ovih 250.000 kilometara putovanja po cijelom svijetu. Sorry, stari, ali moram, oprosti.". Vjerovali ili ne, izvinjavao mi se skoro pola ure. Bilo mu je baš neugodno, ali mi je ipak uručio "čestitku" od 280 dolara, ali mi je nešto i šapnuo na uho kako da se izvučem i ne platim ništa. Na kraju je još dodao "Ljubomoran sam na tebe radi tvojih putovanja". Susret s njim mi je osim toga ukazao i na još jedan fenomen. Zamislite, taj obični policajac mi je usred pokrajine Victoria u Australiji, čim sam rekao da sam iz Splita, kao iz topa ispalio: "Split? Famous club Hajduk". Dakle i ovdje u zemlji klokana, koala i pingvina znaju za našega Hajduka. Hm, baš čudno, nisu me pitali ni za političare ni stranke, nego odmah Hajduk, potvrđeno po ko zna koji put najjači simbol Grada pod Marjanom - smije se Željan.

Zbog cijele priče s kaznom su ga ostali članovi kluba Yashi kasnije nastojali oraspoložiti. Jedan ga je počastio ručkom, dok mu je Zadranin Pastuović platio pun tank goriva. Što reći, ljudi su prva liga. Čak su rekli: "Čast nam je što smo te upoznali i što se vozimo zajedno". Nakon prevaljenih 300 kilometara stigli su do turističke atrakcije, 60 metara visokih stijena uz obalu Južnog Oceana zvanih Twelve Apostols. Nalaze se između Princetowna i Port Campbella i zbog potreba turizma nose naziv 12 Apostola, a radi se zapravo o devet kamenih gromada. 
Pri povratku u klub je članovima održao predavanje o svojim dosadašnjim putovanjima. Premda su bili umorni, ipak su svi ostali do 22 sata. Iskoristio je tu prigodu i zahvalio im se na gostoprimstvu, hrani, piću i gorivu. Na samom rastanku mu je prišao i Nik Roguljić koji mu je dao kontakt za Cobber Pedy mali gradić u pustinji koji mu je na putu prema Urulu, te kontakt za Brisbane. Na kraju mu je dao i nešto novaca za gorivo. Sutradan su opet krstarili cestama Victorije, ponovo su mu lijevali gorivo i častili ručkom, te su ponovno prešli oko 550 kilometara i uživao je Željan u predivnom druženju i prirodnim ljepotama Australije. 

- U dva kišna dana smo napravili stvarno lijepu kilometražu, oko 1000 kilometara. No, dosadila mi je kiša i radujem se polasku za Urulu kamenu gromadu do koje se dolazi kroz pustinju i nalazi se nekih 2500 do 3000 kilometara u unutrašnjosti Australije. Dosta je bilo turizma, sad počinje avanturizam. Hvala svim dragim ljudima koje sam upoznao pogotovo predivnoj obitelji Lonac i članovima MK Yash ali srce vuče pustinji, neizvjesnost i prepuštenost samom sebi, snalaženje u vremenu i prostoru. Jedva sam čekao ujutro krenuti - govori Željan.
U sljedeći ponedjeljak pročitajte kako je prošao put od 2.000 kilometara kroz unutrašnjost Australije koja je napuštena i hoće li koga od Hrvata sresti u malim pustinjskim gradovima, gdje ljudi žive ispod zemlje. Hoće li uspjeti pronaći za njega osobno najveće blago u Australiji, legendarni "MFP Ford XB GT INTERCEPTOR" iz poznatog filma MAD MAX II.
hr Mon Apr 04 2016 20:20:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5755f4a71e353ee3138b462a/80

Željan Rakela: "Život je poput wc papira, što ga manje imate to se brže okreće, živite život i uživajte u njemu"

Nakon 50 dana putovanja Rakela se napokon našao u svom rodnom Splitu, a mi vam donosimo priču o zadnjih nekoliko dana njegove australske avanture

Nakon 46 dana putovanja po Australiji, došlo je vrijeme da se Željan Rakela zaputi natrag kući. Oprostio se od svoga domaćina Kuštre i njegovih roditelja Ante Ivke,  a zatim pravac- aerodrom. Da bi došao do Dubaia, trebalo je izdržati 15 sati u avionu, zatim još tri sata čekanja leta da bi nakon „samo“ još šest sati stigao u Frankfurth.

- Uzeo sam taksi, platio ga 50 eura da me doveze do hrvatske katoličke crkve gdje me dočekao domaćin, fra Marinko Vukman s kojim me povezao prijatelj i član BMW MK Split Tonko Bodrožić. Kod Vukmana sam bio točno 20 minuta kada su me zvali iz kargo aerodroma da je već stigao i motocikl. Naprosto nevjerojatno kako su točni ovi iz Tigers carga, moja iskrena preporuka. Fra Marinko i ja smo onda otišli do restorana Mediteran jer me njegov vlasnik gospodina Marelja žarko želio upoznati. On isto vozi BMW-a, čuo je za mene i nije htio propustiti priliku da se upoznamo. O jelu vam ne trebam ni pričati - taman je bio veliki banket nekakvih konzula, tako da je ostalo čudo hrane, predjelo je bila odlična pašticada sa suhim šljivama i smokvama, a poslije rakovi, salata od hobotnice i školjke. Najeo sam se nemilo 'ovih likarija' nakon dva dana u zrakoplovu i one njihove 'plastične' spize, a moje opće poznato pravilo je uvijek na snazi  'ne jedeš kad si gladan, nego kad je prilika '. U restoranu sam dao intervju za novine Feniks i onda otišao spavati već u 19 h s obzirom da nisam pošteno oka sklopio više od 32 sata – počeo  je prepričavati nastavak svoga putovanja Rakela.

Iduće na redu bilo je rastavljanje kaveza i sastavljanje motora. Bio je 48. dan Rakelinog putovanja. Trebalo je samo doći do aerodroma. Kako ga fra Marinko, zbog svojih obveza, nije stigao odvesti, Rakela se zaputio taksijem. Fratar mu je ponudio novac za taksi, no Rakela je to ljubazno odbio. Naumio je sam platiti prijevoz, ali u svome naumu na kraju ipak nije uspio.

 50 dana putovanja

- Cijena je trebala biti 40 €, ali je taksist u mlađe dane isto bio avanturist s ruksakom na leđima. Kada je čuo moju priču, vožnju mi uopće nije htio naplatiti. Na ovom putu nikako da potrošim novac! U Tigers uredu me dočekao ovaj ljubazni gospodin, Englez James Andrews. Kada je vidio da se moj alat sastoji od jednog letermana (kombiniranog noža), samo se nasmijao i osigurao mi je veliku kutiju alata, te organizirao prijevoz motora s carine do njihovog ureda kako bih ga u miru mogao sastavljati. I to nije sve! James je puna tri sata  sa mnom rastavljao kavez i pomogao mi da sastavim motor. No, rješavanje papira i carine me koštalo 250 €. Točno u 16 sati sam upalio motor i krenuo prema Münchenu. Napravio sam oko 400 km i stigao kod novoga domaćina, koji je također član BMW MK SPLIT, Jure Jurčevića kod kojeg sam uživao u ukusnoj večeri i predivnom gostoprimstvu – pričao je dalje Rakela.

Već idućega dana Rakela se zaputio put domovine. Nakon točno 50 dana putovanja, napokon se ponovno našao na hrvatskoj granici.

- Na moje iznenađenje policajac na granici me prepoznao jer čita moje putopise i upitao  "odakle sada Rakela, je li neki daleki put ili nešto bliže?". Odgovorio sam mu "daleki, ni manje ni više nego iz Australije".  Slatko se nasmijao, zaželio mi sretan povratak kući i upitao "hoće li biti putopis u Moto pulsu?". Odgovorio sam mu "naravno, samo da malo dođem sebi" – kazao nam je.

Oko 11 sati Rakela je došao u prostorije HAK-a, gdje je vratio karnet i natrag dobio polog od deset tisuća kuna. Upravo toga dana igrao se derbi između Dinama i Hajduka u Zagrebu, a kako se Rakela našao točno pred prostorijama BBB- a i primjetio da su ga neki navijači Dinama prepoznali, brže bolje je sjeo na motor i pravac BMW Tomić.

 Trema prije Splita

- U 12 sati sam bio kod servisa Tomić gdje se Igor Ivankić odmah uhvatio posla. Sinkronizacija je nakon 20.000 km bila odlična, baš kao i ventili i izgaranje. Ulje iz getribe i kardana je bilo kao novo što pokazuje da se nakon toliko kilometara i velikih vrućina ništa nije pohabalo. Štoviše, ulje nije ni pocrnilo. Međutim, veliko iznenađenje za sve nazočne u servisu bila je zadnja guma. Kada ju je Igor razmontirao, toliko je postala kockasta da je sama stajala poput auto gume. ' Hm, valjda će izdržati zadnjih 400 km' - promislio sam tada. Servis me koštao 1100 kn, a Igor me poslije svega vodio na večeru. Eto što vam je serviser, napravi motor preko reda i na kraju vas odvede na večeru... Prespavao sam kod svog prijatelja Borisa Blažićka, dugo u noć sam mu pričao svoje doživljaje na ovom putovanju, nisam odmah mogao zaspati od uzbuđenja jer sam sutra u svom rodnom gradu – prisjetio se Željan Rakela.

- Vožnju do Splita sam 50. dana putovanja rutinski odradio. Kako sam se približavao Splitu, trema je bila sve veća, stalno sam razmišljao o tome da mi gume i motor izdrže, samo da dođem pa da se onda sve raspadne. Počeo sam se spuštati niz Klis i kad sam ugledao najlipši grad na svitu, oči su mi se napunile suza, tada sam pomislio ' napokon kući, opet sam uspio u svom naumu i sad ću biti neko vrijeme miran'.  Moja supruga Ivana, kojoj je bilo najteže ovih 50 dana, i prijatelji su me dočekali kod crkve Sv.Frane oko 11 sati. Kao i mnogo puta dosada, bio sam sretan zbog povratka u Split, te se sjetio one stare poslovice – svuda pođi, ali uvijek kući dođi. Ovog je puta to bilo nakon uistinu dugog, ali uspješnog putovanja na drugi kraj svijeta i uspio sam u svom naumu, proći sam cijelu Australiju na motoru – ponosan je Rakela.

Dao je Rakela nakon  putovanja intervjue za lokalne medije i odmah počeo planirati novo putovanja. Ostala mu je još samo Južna Amerika. S prijateljem Leandrom Mandezom iz Argentine dogovorio je dvomjesečni posjet Južnoj Americi, ali taj je put morao odgoditi na neko vrijeme zbog iščekivanja važnog dana – rođenja svoje princeze Lana Marije.

- Sada ću malo mirovati što se tiče velikih avantura motorom, i pripremati se za najveću životnu avanturu sa djetetom. Zadnjih deset godina, od svoje 30. do 40., sam uzeo najbolje godine mog života i potrošio ih na proputovanju motorom i terencem po svijetu.  Ta putovanja su me puno ispunila. Preporučujem svima da putuju što više i da se prepustite samom putu. Potrošen novac na putovanja je za mene najbolje potrošen novac. Ja sam putovao sa svojim novcima, sa novcima sponzora, i sad Australiju sam prošao na račun ljudi koje sam putem upoznavao, tako i vi izaberite bilo koji od ova tri načina i krenite u nepoznato. Život je poput wc papira, što ga manje imate to se brže okreće, živite život i uživajte u njemu. Ljudi često trče za novcem, zarade više njego im stvarno treba, ali zbog te trke nemaju vrijeme koje je jednako bitno kao i sam novac. Najbitnija stvar je balans, otrov u malim količinama često može biti lijek, kao što  i lijek u velikim količinama često može biti otrov.  Želim vam da svoje vrijeme, novac i život pravilno izbalansirate tj. dozirate i da uživate u životu – završio je priču o svojoj avanturi Rakela.

hr Tue Jun 07 2016 07:00:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/574c96bfaae0e38c0d8b45d5/80
Foto: Željan Rakela

Rakela u Sidneyu: "Klokanovo meso me nije baš oduševilo, čudno je tamne boje i nema okus po našem mesu"

Što je sve Rakela doživio i vidio u Sidneyu, donosimo vam u nastavku njegovog putovanja, točnije možete pročitati što se događalo od njegovog 42.dana putovanja, sve do ukrcaja na avion za Dubai

Nakon prijeđenih 18 tisuća kilometara po Australiji, ujutro 42. dana putovanja Željan Rakela našao se u Sidneyu.

- Probudio sam se oko 8.00 sati jer je po mene u 9 sati stigao Steve Kuštro i otisli smo u posjet galeriji Charlesa Bilicha, jednog od najboljih australskih slikara hrvatskog porijekla. Imao sam sreće da sam osobno upoznao ovog gospodina koji je ostavio dojam dobrog i ugodnog čovjeka. Pričao sam mu o svojim putovanjima motorom po svijetu i putu oko Australije što ga je oduševilo, postavio mi je brojna pitanja, ali me pitao i kako to sve financiram. Nabrojio sam mu neke sponzore iz Hrvatske- Šago racing, Splitsko-dalmatinsku županiju, Dental centar Marušić, HGK, Grad Split... Bilo mu je jako drago da mi je pomogao Grad Split i gradonačelnik Željko Kerum, pa je našao shodnim da mu po meni pošalje jednu sliku. ´Evo, jedna slika za tebe i jedna za Željka', rekao mi je dok ih je potpisivao. Tako sam eto, od Charlesa Bilicha s posvetom dobio sliku s motivom Opera Hause, a Kerumu sam ponio sliku prve australske svetice Mary Mackillop - počeo je prepričavati svoju novu pustolovinu Rakela.

Charles Bilich je kazao Rakeli da neko vrijeme neće surađivati s Hrvatima jer je imao samo- loša iskustva. Tvrdi da su neki uzimali njegove slike, obećali otvoriti galerije, ali je na kraju ostao bez slika, a od galerija- ništa. Također je kazao da neki ljudi prodaju lažne slike pod njegovim imenom.

- Iza toga smo otišli u argentinski klub gdje me je pozvao Splićanin Duško Jurčević, poznatiji kao Pedro. Mnogi ga iz vremena kada je živio u Splitu znaju pod nadimkom Sandokan. Čim smo stigli navalili smo kao vukovi na argentinski barbeque u kojemu su bile i jako ukusne krvavice. Pedro je stari Splićanin koji dugo već živi u Sidneyu. Strastveni je navijač Hajduka, pa sam ga razveselio poklonivši mu zastavicu Hajduka. Kada je zastavicu pokazao drugim Argentincima u klubu, počeli su omalovažavati Hajduka i hrvatski nogomet i počeli su se hvalisati u stilu – kod njih se igra najbolji nogomet, najbolji igrač svih vremena je Diego Armando Maradona... - nastavlja dalje Rakela.

Ali, stao je njima Pedro na kraj! Izvukao je asa iz rukava!

- Na moje iznenađenje naš Pedro se nije puno nervirao. Već sam pomislio kako je izgubio onaj dalmatinski žar i dišpet kad je u pitanju naš grad ili Hajduk, ali je u tom trenutku, na iznenađenje svih prisutnih, iz torbice izvadio argumentirani dokaz - tekst iz njihovih argentinskih novina u kojem crno na bijelo piše da je Maradona porijeklom s Korčule! Svi su onda 'ostali paf' i prekinuli diskusiju, a ja sam guštao kako ih je Pedro 'sredio'. Pogledao me, namignuo i rekao ´neka ih, neka sada i oni znaju odakle im je njihov najveći Diego´. Novinski list je išao iz ruke u ruku, svi su tražili svoje naočale i pomno čitali, dok su oni zabrinuto gutali svako slovo sa novinskog papira, Pedro i ja smo guštali u slasnom roštilju i krvavicama - priča s oduševljenjem Rakela.

Drugoga dana Rakela je otišao u Pedrovu kuću za koju kaže da ga je podsjetila na antikvarnicu. Inače, Pedro živi sa suprugom Suzy koja je porijeklom iz Irske, ali je unatoč tome naučila hrvatski. Pedro i Suzy su veliki zaljubljenici u latino- američku glazbu pa nije trebalo dugo da naprave party za ekipu. Došao im je prijatelj Meksikanac s djevojkom, a vrlo brzo je krenula glazba. Zabava se zatim preselila kod Stevea gdje su- bacili klokana na gradele.

- Moram priznati da me klokanovo meso nije baš oduševilo. Malo je čudno tamne boje i nema ukus našeg mesa. Pojeo sam samo jedan komad, a Steve nije htio ni probati, pa smo se obojica prebacili na dobro poznato meso- pečenu kokoš i teletinu. Na kraju dana sam sa Steveom šetao po Sydneyu u potrazi za suvenirom kojeg mi je Steve obećao pokloniti ukoliko se vratim živ i zatvorim krug oko Australije, tj. šeširom koji na sebi ima obruč od krokodilske kože i u njoj krokodilske zube. Našli smo ga, i Steve je ispunio obećanje- platio ga je masnih 150 dolara. Zauzvrat sam mu morao obećati da ću na dolasku u Split skinuti kacigu, te staviti taj lijepi i vodonepropusni šešir od kravlje kože na glavu i tako doći na najlipšu rivu na svitu - prisjeća se Rakela svoga putovanja.

Obilazak Sidneya nastavio se i idućega dana, u društvu Stevea. Okolicu Sidneya obilazili su brodom. Vidjeli su sve znamenitosti, a Rakela preporuča svakome tko je u prilici- da razgleda ovaj grad.

- Predvečer smo pokupili Stevovu curu Irem sa posla, posjetili smo hrvatski klub Punch Ball. Ulaznice od 20 $ po osobi sam ja platio unatoč tome što se Steve bunio. Jelo je, uz našu muziku bilo super, a vidio sam i puno poznatih ljudi - vlasnika hotela Lav u Podstrani Slavka Bošnjaka, vlasnika restorana WildFaire i vlasnika novina Boka press. No, upoznao sam i Luku Lausa, porijeklom iz mjesta Čara na Korčuli - prepričava dalje Rakela.

45. dana putovanja Rakela je morao riješiti stvari vezane uz prijevoz motora u Europu.

- Steve i ja smo otišli u Tigers agenciju radi plaćanje cijene i dogovora oko detalja transporta BMW-a u Europu. Gospođa Margaret je bila jako ljubazna i objasnila mi je zbog čega moram platiti onaj račun naknadno poslan nakon 15 dana od preuzimanja motora. - To je naša cijena za papirologiju, morali su vas na to upozoriti ovi u Kopru - kazala mi je. Bilo kako bilo, platio sam taj račun u iznosu od 1050 $, premda sam znao da mi je to duplo skuplje nego prijevoz kamionom od Kopra do Hamburga i brodom od Hamburga do Sydneya (560 $). Cijena prijevoza zrakoplovom iz Sydneya do Franfurkta je 2240 $, što je OK kada znam da sam transport iz New Yorka do Londona platio 1800 $. Margaret ipak moram biti zahvalan jer bi bilo i skuplje da nije napravila popust radi Borisa Tošića, njene velike mušterije - kazuje nam Rakela.

Nakon toga, Rakela je nazvao sve koji su mu na bilo koji način pomogli dok je putovao Australijom. Za oproštaj ga je Pedro pozvao na večeru u azijsku četvrt. Jeli su u libanonskom restoranu Jasmins.

- Donijeli su nam piletinu, janjetinu, čevapčiće i druge poslastice, ali mi je Pedro objasnio točan redoslijed i način na koji treba jesti. To je jelo bilo puno ukusnije nego ono koje sam jeo na putovanjima kroz Siriju, Jordan, Pakistan i Iran. Tada nisam znao da se tanki kruh treba odvojiti i u njega stavljati hrana poput tortilja. Cijena za nas petero je bila bagatela – samo 70 dolara. Nakon večere smo otišli u hotel Shangri-Lai na 56. kat odakle 'puca' predivan pogled na Harbor most i zgradu Opere. Odatle sam se, kao i svakog ponedjeljka, javio uživo za Radio Dalmaciju. Tu sam bio sa Steveom na početku putovanja i sada na samom kraju - pojašnjava Željan Rakela.

Uslijedio je noćni izlazak za koji Rakela kaže da je fenomenalan- svi se zabavljaju, smiju, dobro su raspoloženi... i sve je vrlo "safety".

- Nisam mogao pratiti Steva i Irem, ipak oni piju kao pravi Australci. Ja sam pio svaku drugu turu, dok oni nisu preskočili nijednu. Uživali smo u australskoj pivi i nekim kratkim viskijima. Nakon cijelog puta mi je trebalo da se malo opustim, veselio sam se brzom povratku kući, ali za doći u još uvijek za mene najlipši grad na svitu treba jos mnogo toga napraviti. Tulumarili smo do dugo u noć, sva sreća da sam se spakirao prije samog izlaska vani, inače onako mamuran nema šanse da bih uspio sve spakirati. 46. dan putovanja rano ujutro sam se oprostio od Steva Kuštre i njegovog oca Ante i majke mu Ivke koji su mi bili odlični domaćini. Prije odlaska, Ante mi je rekao: "znaš, mnogi stari iseljenici koje ja znam kažu da je Hajduk bio Titov klub, ja ti ne volim Tita, ali obožavam Hajduka, dok moj Stiv više voli Dinamo". Tad mi je izvukao jedan papir na kojemu je bio službeni znak 100. godišnjice Hajduka, odradio sam jednu sliku prije rastanka sa tim papirom i ukrcao se u avion. Australiju sam napustio u 16 sati i krenuo prema Dubaiu koji je bio udaljen 15 sati leta avionom - govori nam dalje Rakela.

- Tih 15 sati leta sam razmišljao o svemu što sam proživio na ovom putovanju, o velikim udaljenostima, brojnim novim prijateljstvima i stotinama uspomena. Australija je stvarno nešto posebno i jako mi je drago da sam ovaj put napravio i to potpuno sam, u nijednom trenutku se nisam s nikim u paru vozio i na to sam jako ponosan. Osim na Australiju, misli su mi išle i na moj grad, moju suprugu, prijatelje, ali i one koji to nisu. Svi su mi falili- i oni koje volim i oni koje manje volim, jer oni su začin bez kojih ovaj grad ne bi bio tako poseban, jedva čekam doći na Rivu i vratiti se svom rodnom gradu - prisjetio se o čemu je razmišljao na svom letu.

Kako je bilo na povratku kroz Europu, čitajte u idućem nastavku putopisa na našem portalu.

hr Tue May 31 2016 07:00:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/57437034fe96ffea728b4594/80
Foto: Željan Rakela

Rakela: U Australiji sam pronašao ulicu "Bolan street", vjerojatno "uspjeh" nekoga iz Bosne!

U ovom dijelu putopisa doznajte Željanove pustolovine na relaciji Longreach- Mackay- Brisbane

Nastavio je Željan Rakela svoje putovanje po Australiji, a baš kao i dosada, bilo je prepuno uzbuđenja. Riječ je o dionici Longreach- Mackay- Brisbane. Tek nakon tri dana Rakela se „dokopao“ signala i odjednom dobio poruku na sva tri mobitela od Roberta Homkija iz Mackaya. Nije ga do toga trenutka poznavao, no znao je da je Hrvat i prijatelj Australke Sherri Jo Wilkins koja je tri godine putovala svijetom na dvokotaču. Čak dvaput je bila Rakelina gošća u Splitu i noćila u prostorijama BMW MK Split. Tom prigodom Rakela ju je proveo po Splitu i okolici, a sada se ona odlučila odužiti na ovaj način – poslavši Homkija za vodiča. Do njega je Rakela doduše morao prijeći dodatnih 100 km (koji su se pretvorili u 200 km jer je zbog kiša bila zatvorena cesta od grada Alphe do Clermonta).

- Kako nisam imao nikakvog domaćina u blizini dobro će mi doći, moram paziti i na budžet, a volio bih se pošteno najesti i odmoriti. Odlučio sam krenuti prema mjestu Mackay i upoznati nove domaćine, jer su oni najbitniji na mojim putovanjima, ne iz tog razloga što ću samo uštedjeti, nego što ću upoznati nove ljude i što će mi ti ljudi na najbolji i najbrži način pokazati sve najbolje o njihovoj okolici i njihovom gradu – kazuje nam Željan Rakela.

Put ga je vodio kroz brda, a nadmorska visina od preko 500 m ga je iznenadila jer je Australija na njegovom dotadašnjem putu bila uglavnom- niska. Puno stabala i zelenila Rakelu je podsjetilo na rodnu zemlju, točnije na Liku.

- Upozorenja na cesti su malo drugačija. Primjerice, vidio sam u najmanju ruku čudne natpise uz cestu - odmori na sljedećem odmaralištu ili umri. Isto je s cigaretama - sve moraju biti zapakirane u crno bez reklame, a na njima su slike umrlih od raka koji su prije bili pušači. Malo morbidno, ali je tako. Mislim da to nema toliko utjecaja na sadašnje pušače, ali će vjerojatno obeshrabriti mlade da nikada i ne počnu pušiti – prisjeća se Rakela.  

Na ovoj ruti nije bilo toliko pregaženih klokana, ali se zato Rakela nagledao malih crnih svinja, za koje kaže da ih do te dionice- nije vidio. U sumrak i nakon tisuću prijeđenih kilometara, Rakela je stogao u grad Mackay, kod svojih domaćina- obitelji Homki. Peteročlana obitelj lijepo ga je ugostila, proveli su večer u ugodnu druženju uz jelo.

- Navečer sam prije spavanja računao prijeđenu kilometražu - u tri dana sam prošao 3350 km, maksimalno sam iskorištavao dnevno svjetlo, što znači da se Down Under ne može voziti više od 1300 km dnevno ako se pazi na  ograničenja i vozi se do malo prije sumraka.

Noga mi je sada bolje, ali i dalje ne mogu mjenjati brzine prstima, pa se služim petom. Oteklina oko zgloba je i dalje velika, ali lakše skidam čizmu i mogu se malo jače osloniti na nogu. Promjenila se i boja- u početku je bila modra, pa crna, a sada je postala žuto-zelena što znači da prolazi – kazuje dalje Rakela.

Opasnost vreba na svakom koraku

- Sljedećeg dana smo Renay, Boris i ja otišli u razgledavanje Mackaya. Prvo su me odveli do predivnih velikih pješčanih plaža. Kažu da se  ljeti na visokim temperaturama ne smije kupati jer ima mnogo meduza koje te mogu ubiti, a nađe se i morskih pasa, kao i krokodila. Rekao sam im da je baš šteta gledati ovako velike pješčane plaže kako su prazne bez kupača. Odmah se pohvalio kako su riješili taj problem izradom velikog bazena usred grada, besplatnog za sve građane.Odmah su me odveli do tog bazena koji je zaista velik, to je ustvari aqua park. Ali, ni to nije neko sigurno rješenje jer u Australiji uvijek postoji nekakva opasnost – primjetio sam  u aqua parku svako malo znakove upozorenja od zmija. Natpisi upozorenja na opasnost postavljeni su  kod svakog grmića unutar ograđenog parka. Pomislio sam tada  " blažena naša pitoma Dalmacija " – priča dalje Rakela.

Nakon kupanjca u bazenu, domaćini su odveli Rakelu do parkinga na kojem nedjeljom budu izloženi oldtimeri, a zatim su produžili do šoping centra Mayer gdje se Rakela počastio remenom od krokodilske kože.

- Za šoping centar Mayer kažu da im je poput dnevnog boravka. Naime, kako se zna dogoditi da kiša pada mjesecima ili pak vladaju ekstremne vrućine, pa ne mogu vani, svi se tu skupljaju. Tu smo jeli i obilazili razne prodavaonice, od kojih mi se najviše svidjela ona s predmetima od  raznih koža, uključujući krokodilsku. Trgovina se zove RM Williams, a prodavačica nam je pokazala čizme od klokanove kože koje im je upravo donio njihov kupac. Interesantan je podatak da su te čizme stare 32 godine i donio ih je da mu poprave đon koji se skroz potrošio, ali je koža na čizmama ostala nepromijenjena. Nakon toga sam odlučio da moram kupiti nešto od te firme jer je njihova kvaliteta zaista impresivna, pa sam kupio kožni remen od krokodilske kože za uspomenu na ovo putovanje, jer do sada nisam ništa sebi kupio – pojasnio je Željan.

Valjalo je krenuti dalje pa je Rakela sljedeće jutro ustao u 5 sati. Nakon doručka i oproštaja s domaćinima, Rakela je krenuo prema Brisbaneu, glavnom i najnaseljenijem gradu države Queensland koji broji dva milijuna stanovnika i time je treći grad po veličini u Australiji.

Moram vam reći kako svako jutro u cik zore kad bih kretao na put, vidio sam mnoštvo ljudi koji trče i to je normalno za većinu Australaca. Probude se rano ujutro čim zora svane, otrče par kilometara, istuširaju se i krenu na posao. Dok njihovim kolegama treba par sati da se razbude na poslu ovi su od prve minute spremni na puno opterećenje. Zbog stalnih radova na cesti i puno zastoja, poslije 1000 km stigao sam tek predvečer u Brisbane. Moji domaćini u Brisabaneu su članovi obitelji Jakovac. Oni su Hrvati, u Australiji žive već 50 godina i vlasnici su tvrtke Majestic pools koja pravi kvalitetne bazene o čemu svjedoče brojne nagrade. Imaju preko 700 zaposlenika i jedna su od najvećih tvrtki za bazene u Australiji, rade najzahtjevnije poslove kao što su bazeni s hidraulikom na krovovima nebodera. Željko Jakovac je ujedno strastveni motorist, cijeli se život vozi na dva kotača i sve što smijem reći je da mu Hells Angelsi nisu strani pojam. Puno smo pričali o motociklima, a ponosno mi je pokazao svog uglancanog Harley- Davidsona koji stvarno divno izgleda. Najavio mi je kako će sutradan njegov sin Jason doći po mene sa specijalnim off-road Jeep Wranglerom da me provoza po Brisbaneu – nastavio je sa prepričavanjem svoje pustolovine Rakela.

Bolan street

Jason je došao po njega već u 7 sati ujutro, a bio je to 39. dan njegova putovanja. Jason radi u obiteljskoj firmi, a u slobodno vrijeme trenira ninjutsu. Vodio je Željana u razgledavanje, a nekoliko sati kasnije ulogu vodiča preuzeo je njegov brat Andy.


- Dok me Jason vozio u svom terencu na trenutak mi je pala u oko tabla sa imenom ulice. Morao sam ga zamoliti da zaustavi vozilo kako bih izašao i slikao se pored spomenute table. Interesantan je bio naziv ulice BOLAN STREET, vjerovatno je netko u poglavarstvu grada Bosanac pa se izborio za taj naziv ulice. Bili smo na par vidikovaca gdje sam snimio panoramu grada i njihov atraktivni Story most. Poslije par sati me na daljnje razgledavanje vodio njegov brat Andy koji je odvjetnik i također radi u firmi s bratom, ocem i majkom. Njegov zadatak je da naplaćuje potraživanja od klijenata koji ne plate pravnim putem, a ako on ne uspije, onda u naplatu idu otac Željko nadimka Black Cobra koji također ima crni pojas u ninjutsu i brat Jason. Andy i ja smo se ukrcali u brod koji izgleda poput velikog riječnog glisera koji ujedno služi i kao javni gradski prijevoz  kojim se vozite po rijeci. Naravno, brod ima i svoje stanice poput gradskog autobusa. Svakome bih preporučio vožnju rijekom jer se na taj način može lijepo razgledati ovaj predivan grad – kazuje nam dalje.

S Andyjem je Željan prošetao gradom i popio nekoliko pića, a iako su ga braća zamolila da ostane još koji dan kod njih kako bi ga provozali i van grada, Željan je ponudu morao odbiti zbog nedostatka vremena. Motor je morao poslati na avion za Frankfurth.

- Na večeru smo Željko i ja išli u restoran čudnog naziva "Najgori vegetarijanski restoran" u Brisbaneu. Ironično ga tako zovu jer tu prodaju nevjerojatne količine mesa.  U izlogu stoje razne pozicije mesa i gost samo treba izabrati koju će poziciju nakon čega mu bude ispečena po želji. Ja sam se odlučio za steak koji se drži preko 200 dana u specijalnim klimatskim uvjetima prije nego ga ispeku. Bilo je oko pola kilograma u njemu i guštao sam u svakom zalogaju – bio je mekan i ukusan. U zoru 40. dana putovanja sam ustao u 5 sati. Željko mi je pripremio lijepi doručak, spakirao sam se, pozdravio s njim i krenuo prema Sydneyu. Cesta je bila super, imao sam čak i nekakvih 300 km auto ceste, pa sam bez većih problema  oko 18 sati stigao u Sydney ponovo kod obitelji Miličević koji su bili i moji prvi domaćini kada sam stigao na ovaj kontinent. Te večeri sam bio posebno sretan zato što  putovanje nije bilo lako, ali je ipak prošlo bez većih problema. U 29 dana od primitka motora prošao sam blizu 18 tisuća kilometara i zatvorio krug oko Australije. Napokon se moja karta Australije zaokružila i moja misija je uspjela, jos samo treba motor poslati u Europu i stići natrag u najlipši grad na svitu – ponosan je na svoj pothvat Rakela.

Motor je uskoro bio spreman za transport, a i sam Željan Rakela. Zaokružio je svoj pustolovinu po Australiji, no tu priči nije kraj... Koje je sve Hrvate sreo u Sydneyu te kako se proveo sa starim Splićaninom, pročitajte u novom nastavku priče na našem portalu.


hr Tue May 24 2016 06:03:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5739ebdbfe96ff6c448b4608/80
Foto: Dalmacija News

Rakela na jezeru Argyle jedva izvukao živu glavu: Da nas je povukla struja, ne bi nam bilo spasa

U ovom dijelu putopisa doznajte kako se Željan na velikoj brani suočio sa smrću.
Kununurra, 33. je dan putovanja, jutro je počelo stavljanjem leda na nogu i malo je bolje. Naš Željan je oko 10 sati s domaćinom Nikolom otišao pogledati maleni grad Kununurri gdje živi oko 7000 ljudi. Prvo su otišli do ljekarne gdje je kupio tablete za bolove i razne masti za natečeni zglob. Nikola, njegova kćer Donna i sin Rick nagovaraju splitskog avanturista da malim avionom odleti do velikog jezera Argyle, te velikog rudnika ljubičastih dijamanata i nacionalnog parka Bungle Bungle. 

S obzirom na to da nisu tako davno pale velike kiše, cesta prema tamo je zatvorena, a i zbog ozljede jako teško hoda tako da mu ostaje jedini način da to vidi iz zraka. Zahvaljujući dosadašnjim domaćinima i njihovim donacijama mogao bi si priuštiti takav zanimljiv izlet.

Donni i Ricku je njihov otac Nikola Čavlović kupio hotel s 26 velikih apartmana i njegova vrijednost se procjenjuje na oko 10 milijuna dolara. Inače, Nikola je prije 50 godina došao u Australiju bez ikakve škole. No, sam je naučio jezik i počeo raditi kao građevinar, da bi na kraju imao najveću građevinsku tvrtku u Kunnunnari. Odselio se u Perth, ali su Rick i Donna željeli ostati živjeti u Kunnannari i baviti se turizmom, pa im je otac izgradio predivan hotel, u kojemu Željan trenutno boravi.

- Što ćeš, to ti je Australija. Bez škole uz pošten rad postaneš milijarder, ne znam ni jednog stranca koji se doselio u Hrvatsku da nije znao jezik i nije imao školu, pa postao uspješan biznismen a kamoli milijarder. Na žalost, znam mnoge što imaju velike škole, govore više stranih jezika i jedva da su konobari, a većina ih je na zavodu za zapošljavanje i onda se čudimo zašto nam mladi kvalitetni ljudi odlaze van. Rano ujutro idućeg dana sam se probudio zbog strašnih  bolova u 4:30 i stavio hladne obloge, te pripremio kameru i fotoaparat. Točno u 5:30 su po mene došli iz agencije s kojom letimo na izlet. Za volanom kombija bio je pilot Cessne koji će nas voziti. Na aerodromu nas je ukratko upoznao s Cessnom nakon čega sam se ukrcao sa jos trojicom ljudi. To mi je bio prvi put da letim ovako malim avionom i mogu reći kako je jako bučan i dosta trese, a i propadanja su česta. Ipak, sve u svemu uživali smo u divnom pogledu na čarobni krajolik - započinje nam pripovjetku Željan.

Jezero s 35.000 krokodila


Jezero Argyle je umjetno jezero u kojem, kako kaže pilot, živi oko 35.000 krokodila i da je to najveće stanište riječnih krokodila na svijetu, dobro je da nisu sletjeli na njega. Vidjeli su i veliki rudnik ljubičastih dijamanata kojeg je po priči obožavala Elizabeth Taylor. Zaposlenici u njega dolaze zrakoplovom i smjene su svakih 15 dana. Naravno, svaki radnik prolazi kroz temeljiti pretres kako bi se spriječilo odnošenje dijamanata. 



Let je trajao puna dva sata, a stajao je Željana 275 dolara. Puna cijena je 315 dolara, ali su se domaćini odrekli svoje provizije. Unatoč visokoj cijeni, razgledavanje jezera, rudnika i nacionalnog parka Purnululu iz ptičje perspektive vrijedi svakog dolara. Purnululu je nacionalni park koji se nalazi na visoravi Kimberly u Zapadnoj Australiji, a najbliži gradovi su mu Kununurra na sjeveru i Halls Creek na jugu.



Na njegovoj površini od 23.972 kilometara kvadratnih i prosječnoj nadmorskoj visini od 578 metara, smještene su planine Bungle Bungle koje se sastoje od kvarcnih sedimentnih stijena iz Devona, koje su nastale prije oko 375 do 350 milijuna godina, koje su domorodci Kija zvali Purnululu "pješčenjak" ili "plast sijena", po čemu je park i dobio ime. 

Ove stijene su u razdoblju od 20 milijuna godina erodirale u niz kupastih stijena u obliku košnica čije su litice išarane tamnim horizontalnim linijama cijanobakteriskim naslagama, jednostaničnim organizmom koji obavlja fotosintezu. Bakterije su naime, ostale fosilizirane u crvenkastim slojevima gline, s velikom koncentracijom oksidiranog željeza, koja se prebrzo sušila dok bi se bakterije skupljale na vlažnoj površini. Ovaj jedinstveni kupasti krš svoj izgled duguje zajedničkim djelovanjem više geoloških, bioloških i klimatskih pojava.

Brod pun paukova


- Nakon što sam se vratio sa predivnog obilaska sa avionom, tek što sam se vratio u apartman i stavio hladne obloge, te malo legao da odmorim, prekinuo me Rick koji je lupao na vatra i zvao vičući "Rakela, get ready for adventure". Brzinski sam došepao do Rickovog terenca za kojega je bio zakačen brod. Ubrzo smo Rick, njegov kum i ja došli do jezera, terencem su ubacili brod u jezero i za par sekunda smo već vozili brodom po jezeru Argyle u kojem živi oko 35.000 krokodila. Otišli smo 40 kilometara daleko i onda skrenuli u džunglu gdje smo se probijali kroz močvarno raslinje, s time da je Rick morao stajati na pramcu i sijeći grane mačetom koje su nam smetale. Sve je to lijepo i krasno, ali su grane bile pune velikih paukova koji su padali po nama. "Nisu opasni, jer ako te ubode imaš četiri sata da stigneš do bolnice", "umirio" me Rick. Iako smo ih cijelim putem gazili, bio ih je pun brod. Srećom, nikoga od nas nisu uboli - prisjeća se Željan. 



Kada su doplovili ispred predivnog vodopada, shvatio je Željan koliko je ovdje priroda lijepa i surova. Naime, dok su se divili krajoliku, čuli su glasni škljoc ispred njih, ptica koja je bila na vodi jednostavno je nestala jer ju je zgrabio krokodil. Kada su odlučili krenuti natrag, zbog velike trave im se zaglavio propeler. Rick ga je s rukama u vodi očistio, ali mu ipak nije bilo svejedno hoće li ga napasti "Lacosta". 

Njima dvojici očito nije bilo dosta avanture pa su Željana odveli do velike brane. Tamo je jako opasno i zabranjeno se približavati brani, pogotovo toga dana jer je bila otvorena i ispuštala je višak vode iz jezera. Rick je pokazao signale do kojih je dozvoljeno ići ali dalje je strogo zabranjeno i jako opasno. 

Njih dvojica su popili koje pivo više i mislili su da Željana nisu uspjeli dovoljno preplašiti s krokodilima i paucima, pa kao da im nije bilo dosta, Rick je dao gas i gliserom ušao u zabranjenu zonu, a njegov kum ga je podržavao u toj suludoj namjeri. 

Nužda u hlačama je znak


- Došli smo skroz na kraj brane, gdje sam okinuo jednu sliku, i kad smo se počeli okretati da se vratimo natrag, naš gliserčić je stajao na mjestu iako je Rick davao gas. Gliser se naglo okrenuo na lijevu stranu i bilo nam je jasno da nas je počela struja vući. U tom trenutku u jezero je upao tranzistor i par limenki pive, a Rick i njegov kum se više nisu smijali već su se uozbiljili kao kad magarac piša. Struja nas je počela povlačiti sve više i jedva smo se izvukli plovidbom unatrag. Tada sam shvatio, ova dvojica su totalni luđaci. U tom trenutku smo se sva trojica počeli smijati od sreće, ali vas uvjeravam kad nas je struja počela vući prema otvoru iz brane, bili smo smrtno ozbiljni, jer da nas je povuklo i ne bi nam bilo spasa, što od gušenja i lomova, a i krokodili su tu da ih ne zaboravimo. No, drago mi je da sam dobio svoju dozu adrenalina mada nije bila potrebna i odlično smo se zabavili - prepričava Rakela.

Ponovno su zakačili gliser na Rickov terenac i svo troje otišli do njega u garažu. Tamo je Željan vidio i njegovo vozilo s kojim vozi utrke koje su jako popularne u Australiji, a voze se na zemljanoj stazi, vrte se u krug i često sudaraju. U garaži je također vidio veliki znak na kojem stoji kako je zabranjeno piti alkohol, ispred njih je bilo samo par limenki, ali nakon par sati popilo se sve što je bilo za popiti. 

- Oni su bili na pivi, a ja sam pio Jack-Colu koja je pakirana u malim staklenim bočicama od tri decilitra i vec je promiješana kako treba. Tu večer mi je Rick rekao zanimljiv podatak. Pitao me je "Znaš li Rakela kad mi Australci prekinemo sa pićem?" , odgovorio sam da ne znam, a on kaže "Mi pijemo, pijemo, pijemo i kad obavimo nuždu u hlačama to nam je znak da treba da stanemo". Tu večer se puno popilo, nisam napravio nikakvu nuždu u hlače, ali mi je glava utrnula kao i noga i ništa me nije boljelo, gledao sam kroz maglu svoju natečenu nogu i smijao se sam sebi kako je tako velika, a ništa ne boli kao da je od nekakve gume. Moji prijatelji su me otpratili do apartmana i ostavili na kauču u dnevnom boravku gdje sam se ujutro i probudio - smije se Željan.

"Sinoć sam legao jutros", kako bi u Splitu rekli, u 1:30 je legao, probudio se u četiri sata i već u pet sati bio na motoru. Glava mu se pomalo trijeznila od sinoćnje oproštajne zabave na kojoj je pio dosada najbolju Jack-Colu. Ispočetka je planirao ići u Townsville, ali tamo nije imao nikoga od domaćina pa se uputio za Brisbane. 

U Splitu leteće pantagane, u Australiji prelijepe papige


Mamurluk mu je brzo prošao kada mu je navigacija pokazala da skrene za 1200 kilometara... Nakon dva sata vožnje je prevalio 200 kilometara, pa ga je navigacija opet "ubila u pojam" jer je pisalo "skreni za 999 kilometara". Baš depresivno. Poslije prevaljenih 1150 kilometara stigao je u Tennantcreek. Tu je tražio bilo kakav jeftini smještaj u kampu i na kraju dobio staru prikolicu bez WC-a za samo 50 dolara. 

- Moram priznati da je bilo staro, ali je barem bilo čisto. Za večeru sam imao sir i čajnu kobasicu koju mi je dao domaćin Nikola. Zbog vrućine su dobro pustile masnoću, ali me nije smetalo, onako gladan sam pojeo sve do zadnje mrvice. Dobro sam se naspavao i oko sedam sati sjeo na BMW-a. Noga me malo smetala, ali sam je obložio ledom da bude ugodnije. Poslije 400 kilometara sam ušao u Queensland. Putem me prala kiša što nije neobično za ovo područje gdje padaline traju po tri mjeseca. Prevalivši 1150 kilometara ušao sam u grad Winton i opet iznajmio staru kamp kućicu. BIla je čista iako ima nekakvih kukaca. Međutim, sklopili smo primirje, ne diram ja njih, niti one mene. Noga lagano prolazi, a sutra ne želim forsirati nego voziti samo 850 kilometara do Rockhamptona. Odatle do Brisbanea ostaje nekih 600 kilometara. Svako jutro čizmu jako zategnem i dodatno zaljepim srebrenom samoljepljivom trakom kako bi bila što bolje bandažirana, ali i dalje moram mjenjati brzine petom - objašnjava Željan.

Izjutra, 37. dana putovanja Željan je malo duže ostao u krevetu. Na cesti je bio oko osam sati i vozio se po zavojima i nizbrdicama. Bilo je i radova na cesti, ali ga nije bilo briga. Odlučio se za laganini vožnju no ipak, svako malo ga mrtvi klokan podsjeti da bude oprezan. Uočio je i pregažene male crne divlje svinje koje do sada nije susretao. Bolje prizore od toga priredile su mu velike bijele i male zelene papige koje su u velikim jatima letjele preko ceste. 

- Dok sam gledao te velike bijele papige pomislio sam "evo što ti je država, u nas lete golubovi tj. leteće pantagane, a ovdje papige od 2.000 dolara". I tako sam nakon tri dana vožnje i prevaljenih 2400 kilometara u gradu Longreach napokon dobio signal i poruku na sva tri mobitela od Roberta Homkija iz Mackaya. On je Hrvat i veliki prijatelj s Australkom Sherri Jo Wilkins, koja već tri godine putuje motorom po svijetu. Dvaput je bila moja gošća u Splitu i spavala u prostorijama BMW MK Split. Htio sam ga upoznati unatoč tome što sam morao prevaliti dodatnih 100 kilometara. Na žalost, put je bio duži 200 kilometara budući da su zbog kiša zatvorili cestu od grada Alphe do Clermonta. Kako nisam imao nikakvog domaćina u blizini dobro bi mi došao, moram paziti i na budžet, a volio bih se pošteno najesti i odmoriti. Odlučio sam krenuti prema mjestu Mackay i upoznati nove domačine - odlučio je Željan.

Iako mu se time put produžio za 200-njak kilometara, a usto se još mora i vratiti 100 kilometara, splitski se avanturist ipak odlučio za posjet svojim novim domaćinima, jer su oni najbitniji na putovanjima. Ne iz tog razloga što će samo uštedjeti, nego što će upoznati nove ljude i tako na najbolji i najbrži način doznati sve o njihovom gradu i okolici. Kako se Željan Rakela proveo u Mackayu, te na putovanju do Brisbanea čitajte sljedećeg ponedjeljka...
hr Mon May 16 2016 18:09:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .