Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5c03e63e0e493868318b4621/80
Foto: Privatni album

Volonterka o svom iskustvu u Tanzaniji: Djeca te prigrle kao da si jedan od njih i nemaš osjećaj različitosti!

Sara je ovo ljeto odlučila provesti u Africi. Od malih nogu to joj je bila želja. Iskustva koja je tamo doživjela neprocjenjiva su.

Afrika - kolijevka čovječanstva. Drugi najveći kontinent po veličini i broju stanovnika. O Africi su ispričane mnoge priče, a način i stil života uvelike se razlikuje od onog europskog ili američkog. Afrika je najsiromašniji kontinent svijeta. Afrička svakodnevica teška je za nekoga tko dođe kao stranac. Veliki je broj napuštene djece u sirotištima. 

 Odlučili smo podijeliti jednu toplu priču posebno zato što je danas i prva adventska nedjelja, a Božić pred vratima. Vrijeme je darivanja i poklanjanja pažnje našim najmilijima, ali i onima kojima je pomoć potrebna. 

Studentica Sara Kišević još od osnovne škole željela je posjetiti Afriku. Roditelji su joj tada obećali da kada postane punoljetna može otići u Afriku, no to su rekli vjerujući da će Sara zaboraviti na to. Kako su došle godine, tako se i Sarina želja ispunila. Ovoga ljeta  posjetila je Afriku i radila kao volonterka u jednom sirotištu u Tanzaniji. 


Sari je stigao e-mail od Volonterskog centra Zagreb u kojemu je bilo ponuđeno putovanje u Tanzaniju i volontiranje u sirotišu. Ideja joj se odmah svidjela i čvrsto je odlučila da želi volontirati. Učlanila se u udrugu “Kolajna ljubavi” koja je osnovana  s ciljem pomaganja najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Hrvatskoj, Tanzaniji, tako i u svijetu. 

Udrugu je osnovala Ivana Parlov. Godina dana volonterskog misijskog iskustva među najsiromašnijima u afričkoj državi Tanzaniji potaknula je Ivanu na osnivanje udruge i daljnji humanitaran rad. Prvi cilj volontera okupljenih u udrugu Kolajna ljubavi bila je izgradnja sirotišta u Songei, jednog od siromašnijih gradova Tanzanije s velikim brojem siročadi bez odgovarajuće skrbi. Gradnja sirotišta dovršena je u srpnju 2010. godine, a ubrzo su se uselili i prvi štićenici. Sirotište je sagrađeno pomoću donacija, te se svi troškovi rada osiguravaju putem donacija, a za djecu se brinu volonteri iz Hrvatske. 

Prije odlaska u Songeu, Sara je morala odraditi 80 sati volonterskog rada s djecom i napraviti jedan projekt na temu Afrike, a odlučila se za večer afričke poezije. 

Došao je i dan Sarina odlaska. Letjela je iz Zagreba za Istanbul, a zatim za Dar es Salam - najveći grad Tanzanije koji je od Songee udaljen 1000 kilometara. Roditelji su išli s njom na Zanzibar kako bi joj olakšali prije nego što ode u sirotište. U sirotištu su nekada volonteri bili od presudne važnosti, a danas već imaju svoje odgajateljice i časne koje se uz volontere brinu o djeci. Volonteri kada dođu u sirotište najviše vremena provode među djecom. 

Stigla je u sirotište u Songei  gdje je provela dva mjeseca. Sirotište je bilo funkcionalno i pristojno opremljeno. 

U sirotištu je 30-ak djece. Najmlađi imaju pet, a najstariji 18 godina.  To su djeca koja nemaju roditelje. Znalo se dogoditi da neke od njih i ostave roditelji jer se nemaju kako skrbiti o djeci, a česti su i slučajevi kada su majke maloljetnice koje rode i ostave dijete u sirotištu


Neki od njih imaju rodbinu pa ih ponekad otiđu posjetiti. U sirotištu su svi hrvatski volonteri koji nesebično pomažu i uveseljavaju djecu.

Kakvi su se osjećaji budili u tebi za vrijeme boravka? 

- Osjećaji u meni bili su baš pomiješani. Ja sam se tamo osjetila s njima. Svi su bili jako otvoreni prema meni, osjećaš se posebno jer si im zanimljiv. Otvoreni su i pozitivni pa i nisam u sebi imala osjećaj sažaljenja jer realno nisam ni došla kako bi stvorila te osjećaje. 

Istovremeno, zavidim im kako su ispunjeni, drugačiji i žive u pozitivi bez obzira na sve. Od te djece može se puno toga naučiti.

Život u sirotištu nešto je sasvim drugačije od uobičajenog. Svatko tko dođe mora prokuhavati vodu zbog zdravstvenih razloga. 

- Tuširala sam se tako da sam se polijevala lončićem, a robu sam prala na ruke. Bilo mi je smiješno kako ta djeca bolje peru robu od mene. Vidjelli bi da mi ne ide i odmah pomogli. 

Djeca su jako sposobna. Otišla bih s njima na tržnicu, a oni bi bez problema obavljali i kupovali voće. Cijene su im vrlo jeftine. Sjećam se da sam ananas platila šest kuna, što je nezamislivo ovdje kod nas. 

Prometna infrastruktura u Sonegi je loša. Imaju jednu glavnu cestu koja je asfaltirana, a ostale pristupne ceste su pješčane. Nemaju nigdje dućana kao što su Špar ili Lidl, već su to sve male radnje u kojima ljudi prodaju različite potrepštine.


Kakvu si hranu jela?

Hrana su samo ugljikohidrati. Jedu nešto poput bijele palente, od bijelog kukuruza. To kuhaju nekoliko puta na dan. Kuhaju na palminom ulju i jedu puno povrća. Mesa gotovo i da nema, a slatkiša jedino kada volonteri donesu ili kupe. 

Čujem da si imala i malariju…

Da, i to tri puta! Malarija kod njih je kao prehlada ili gripa kod nas ovisno o stupnju koji dobiješ. Ima i težih oblika. Ljudi umiru, a to je zato što su im ljekovi nedostupni, ali postoje antimalarici koji se mogu piti za prevenciju, no ja sam trebala biti malo odgovornija po tom pitanju. Kada sam prvi put dobila malariju trajala je tri dana. Odležala sam, pila lijekove - bilo je nešto poput viroze. Dok sam bila u sirotištu djeca bi učestalo obolijevala od malarije i to je kod njih sasvim normalno ako se liječi na vrijeme. Nije to ništa kao što ovdje napuhuju.

Jesi li uspjela bez mobitela i tehnologije?

I to je začuđujuće. Kada sam išla u Tanzaniju imala sam predrasude da ću se vratiti mršavija, tamnija, a vratila sam se nikada deblja i bjelja. Što se tiče tehnologije sve funkcionira kao i kod nas bez ikakvih problema.

Kako bi uvjerila nekoga tko već dugo razmišlja o odlasku za volonitranje u Afriku da ode?

- To je zapravo teško pitanje. Mislim ako netko nema neki unutrašnji poriv da nema smisla ići. U svakom slučaju tko god je otvoren prema novim iskustvima i želi vidjeti kako ljudi žive i pri tome im biti od pomoći, treba otići. Djeca te prigrle kao da si jedan od njih i nemaš osjećaj različitosti. Postoji taj kulturološki odmak, ali sve je to normalno. Svugdje sam se osjećala dobrodošlom.

Kako je ovo iskustvo utjecalo na tebe u psihičkom smislu? Jesi li se vratila sretna i puna pozitivne energije? Što ti je bilo drugačije nakon putovanja?

- Vratila sam se puna novih znanja i spoznaja koja sam naučila od te djece. Čak imam i osjećaj da su oni meni nebrojeno više toga dali nego što sam ja imala mogućnosti dati njima. U svakom trenutku boravka željela sam da osjete moju ljubav prema njima, ali imam osjećaj da su je oni meni vratili višestruko. Koliko možeš saznati od njih, a to ni ne očekuješ, to je uistinu nešto posebno. 

Oni toliko budu sretni kada im kažeš nešto lijepo, čak se i zasrame. Imaš osjećaj da im je osmijeh svakim komplimentom sve veći..


Volontiranje u Africi za Saru je bilo nezaboravno iskustvo. Odlučila je zaboraviti na vlastiti komfort života i upustiti se u nešto sasvim drugačije od njene svakodnevice. Željela je nesebično pomoći i razveseliti djecu u sirotištu. 

Ono što je dobila osjećaj je zadovoljstva i blagostanja. U ovo blagdansko vrijeme kada nas blještavilo adventskih kućica i komercijaliziranost Božića obmanjuju, moramo biti spremni prepoznati istinsku stranu ovoga vremena. Stranu koja bi u nama trebala buditi humanost, milost i želju da pomognemo onima kojima je potrebno, gdje god se oni nalazili..


hr Sun Dec 02 2018 15:46:21 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5821aad51eea8f2ca08b4630/80
Foto: Wikipedija

Male tajne za pripremu neodoljivog jela iz djetinjstva

Jeste li kao mali voljeli špinat na mlijeku? Vjerujemo da jeste, iako mi poznajemo i one koji nisu, ali ga zato sada obožavaju...

Nema osobe koja, voljela ga ili ne, barem jednom nije probala špinat na mlijeku. Recepti za ovo „vrtićko“ jelo variraju i razlikuju se u detaljima, netko sitnije nasjecka špinat, netko grublje, netko doda češnjaka, netko ne, netko dodaje i kiselo vrhnje, no kako god ga napravili, špinat na mlijeku je jednostavno i zasitno jelo koje ćete sa zadovoljstvom počistiti s tanjura. Još ako uz njega ispečete koje jaje na oku i napravite kremasti pire krumpir (ma može i neki šnicl na naglo), imate ćete pravi, pravcati obrok!

Sastojci:

1 kg svježeg špinata
30 g maslaca ili 3 žlice ulja
2 žlice brašna
2 režnja češnjaka
dva prstohvata soli
500 ml mlijeka

Priprema:

1. Špinat operite, odstranite tvrđe stabljike pa ga stavite u duboki lonac, prelijte hladnom vodom i stavite kuhati. Kad zakuha, prokuhajte ga jedno 5-6 minuta, potom ocijedite i ohladite. Špinat ustinite oštrim nožem.

2. U dubljoj tavi otopite maslac ili zagrijte ulje, dodajte brašno pa ga zažutite (pazite da vam ne zagori). Maknite tavu s vatre pa dodajte protisnuti ili sitno sjeckani češnjak, čim češnjak zamiriše, dodajte usitnjeni špinat i zalijte polovicom mlijeka te vratite na vatru. Kuhajte na srednje jakoj vatri, čim se zgusne dodajte ostatak mlijeka pa posolite i kuhajte dodatnih 10-tak minuta. Prema ukusu dodatno začinite solju i paprom po želji.

3. Poslužite uz pečena jaja na oko i pire krumpir, piše punkufer.hr

hr Tue Dec 18 2018 20:27:05 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c1942460e493896538b45ea/80
Foto: Pixabay

Zašto je zimi važno utopliti noge?

Dokazano je da hladna stopala povećavaju rizik od obolijevanja od gripe. Prema riječima dr. Rona Ecclesa, koji je ovaj slučaj proučavao više od 25 godina, loša cirkulacija može prouzročiti razne bolesti, jer ljudi imaju viruse i bakterije u sebi koje hladna stopala aktiviraju i tada dolazi do problema.

Prema riječima liječnika, u hladnim zimskim danima veoma je važno utopliti noge.

Kada se stopala ohlade, vene u nosu se suze, i taj proces usporava da temperatura tijela opadne, a bijela krvna zrnca koja se bore protiv infekcija nalaze se upravo u krvi, pa tako imunitet opada, piše N1.


hr Tue Dec 18 2018 19:54:11 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c1911b10e4938aa548b456a/80
Foto: Getty Images

Zamatate ostatke hrane u aluminijsku foliju? Nemojte!

Iako da gotovo nema kućanstva u kojem se to nije napravilo barem jednom, stručnjaci savjetuju kako je to jako loša odluka.
Prosinac je vrijeme u kojem ćemo, najvjerojatnije, najčešće koristiti aluminijsku foliju. Osim za pečenja, mnogi će je upotrebljavati i za spremanje ostataka obroka u hladnjak. Iako da gotovo nema kućanstva u kojem se to nije napravilo barem jednom, stručnjaci savjetuju kako je to jako loša odluka.  

Ostaci hrane mogu ostati svježi u hladnjaku i do četiri dana ako se pravilno skladište. Mnogima to znači staviti ostatke hrane na tanjur i prekriti aluminijskom folijom i pospremiti u hladnjak do iduće konzumacije. 

Ipak, ma koliko jednostavno to sve izgleda, ipak bismo to trebali izbjegavati. Neke bakterije, poput Bacillus cereus, ostaju na namirnicama i nakon kuhanja, a ostaci hrane koji ostaju na sobnoj temperaturi dulje od dva sata, odlična su "hrana za bakterije" koje će se dalje brzo razmnožiti, upozorava američki Washington State Department of Health. 

Prekrivanje hrane aluminijskom folijom ostavlja dovoljno zraka bakterijama da se razmonažavaju na hrani koju pospremate u hladnjak stoga bismo trebali izbjegavati skladištiti na takav način. Puno bolja opcija je hranu spremati u posude u koju neće ulaziti zrak kako bi namirnice dulje ostale svježe, upozorava Lindsay Malone, nutricionistica i dijetetičarka iz Cleveland Clinic. 

Pojasnila je kako je zlatno pravilo pospremanja ostataka hrane u plitke posude kako bi se hrana brže i lakše ohladila u hladnjaku i spriječilo se širenje bakterija, piše vecernji.hr
hr Tue Dec 18 2018 16:26:56 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c18f8c70e493897538b45bc/80
Foto: Damira Kalajžić

'Gigantski' Mišo Kovač osvanuo u Splitu na Prokurativama

Brojni Splićani se fotografirali s 'gigantskim' Mišom Kovačem

Splićani su danas ostali ugodno iznenađeni kada su na Prokurativama ugledali 'gigantskog' Mišu Kovača od 2,5 metra koji u prepoznatljivoj pozi s raširenim rukama 'pozdravlja' sugrađane. Prokurative, pozornica mnogih kulturnih zbivanja u gradu pod Marjanom nije bez razloga izabrana za ovaj 'performance' jer se upravo tamo više od pedeset godina održava jedan od naših najstarijih glazbenih festivala – Splitski festival, gdje je Mišo 1971. godine  pobijedio s pjesmom 'Proplakat će zora', koja se prodala u više od 300 000 primjeraka. 1977. s klapom Maslina i pjesmom 'Noćas ćemo zemlji k'o materi reći' još jednom osvaja Grand prix na Splitskom festivalu, a nakon pobjede na istom festivalu 1980. godine donosi odluku da više neće nastupati na festivalima. Za koncertom vlada ogroman interes, a pitanje dana je kada će Spaladium Arena biti rasprodana.


Ulaznice za koncert koji ne smijete propustiti su u prodaji  putem sustava Eventim i Croatia Tickets i to po cijeni: 99 kuna za parter te 129 kuna za tribine.  Požurite i na vrijeme osigurajte svoje mjesto u dvorani i zajedno s prvim brkom estrade pjevajte pjesme uz koje smo svi odrasli.


Ulaznice za koncert možete kupiti i online na stranici Eventima te na Croatia Tickets.

hr Tue Dec 18 2018 14:41:10 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .