Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5b76d90acb557a53728b46b9/80
Foto: Pixabay

“Iz mora smo počeli jesti organizme kojima je plastika u hranidbenom lancu“

Plastika je najzastupljenija vrsta otpada na kopnu pa, posljedično tome, najviše je završi u moru. Više od 80 posto otpada u moru je s kopna, tek 20-ak posto nastaje od aktivnosti na moru, bilo da je riječ o ribolovu, nautičkom turizmu ili brodskom prijevozu

More je svugdje u svijetu pod velikim pritiskom. Nikad prije čovjek nije iskorištavao morske resurse kao danas, a istodobno je onečišćenje okoliša na najvećoj razini, ističe dr. sc. Melita Mokos s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, koja je u posljednjem broju Lanterne, glasnika Sveučilišta u Zadru, progovorila o svojim znanstvenim istraživanjima morskih cvjetnica, plastici i različitom otpadu u moru, kao i klimatskim promjenama koje su sve izraženije u morskom ekosustavu.

Područja zanimanja ove rođene Zadranke su mikroplastika i otpad u moru, „Ocean Literacy“, morske cvjetnice, „blue carbon“ klimatske promjene, obrazovanje o okolišu i popularizacija znanosti. 

Sva svjetska mora pogođena su plastičnim otpadom. Plastika je najzastupljenija vrsta otpada na kopnu pa, posljedično tome, najviše je završi u moru. Više od 80 posto otpada u moru je s kopna, tek 20-ak posto nastaje od aktivnosti na moru, bilo da je riječ o ribolovu, nautičkom turizmu ili brodskom prijevozu. 

- Problem je u tome što je plastika nerazgradiva. Osim velikih komada plastike, postoji i mikroplastika koja nastaje usitnjavanjem velikih komada. To su čestice manje od pet milimetara. Mogu biti u obliku peleta i mikrozrnaca koji se industrijski proizvode u tako malim veličinama. Od peleta se proizvode svi plastični predmeti, a mikrozrnca najviše se koriste u kozmetičkoj industriji. Najčešće u more dospijevaju zbog gubitka tereta s brodova ih iz industrijskih postrojenja u kojima nastaju. Industrijska mikroplastika, koja se nalazi u kozmetici, pastama za zube, gelovima za tuširanje i kremama, također završava u moru. Te mikrogranule prolaze kroz sve moguće sustave za pročišćavanje i izravno ulaze u more. Živi organizmi mogu ih progutati. Mikroplastika je, na žalost, već prisutna u hranidbenom lancu u moru. Ona je u ribama, rakovima, školjkama... To je veliki problem, kao i ostali problemi u moru poput prelova, zagrijavanja, eutrofikacije i sl.

Velik dio svojeg znanstvenog interesa Mokos je posvetila globalnom zatopljenju.

- Kad o tome govorim studentima, pitam ih kolika je ljudska tjelesna temperatura? Dakle, 37 stupnjeva ili malo niža. Kad nam se temperatura povisi za jedan stupanj (38°C), mi smo bolesni. Temperatura 2 stupnja viša od normalne (39°C) i osjećamo se vrlo loše, a temperatura 3 stupnja viša (40°C) dovodi nas u stanje u kojem često završimo u bolnici. Ista stvar je s morem. I prirodom općenito. Samo jedan stupanj može poremetiti funkcioniranje tog živog sustava. Svi morski organizmi navikli su na temperaturni optimum, more je živa cjelina. Ovo što se događa je promjena u sto godina, što je geološki veoma kratko razdoblje i organizmi se teško mogu prilagoditi na velike promjene u tako kratkom razdoblju.

Iako više od 50 posto kisika ne dolazi s kopna nego iz mora, hrvatska djeca uče drukčije ?

- Da, više od 50 posto kisika dolazi iz mora od fitoplanktona, što na radionicama stalno ponavljam djeci. Neka istraživanja pokazuju da čak 70 posto kisika dolazi iz mora, a djeca nam u školama i dan-danas uče da kopnene šume stvaraju kisik. Istina, one stvaraju mnogo kisika, ali pluća su more. More je cjelina koja funkcionira sa svom svojom raznolikošću. Fitoplankton je pak temelj života u moru. Ako fitoplankton nestaje, dolazi do smanjenja proizvodnje kisika, smanjuje se koncentracija kisika i more postaje mrtvo.

Kao znanstvenica dr. Mokos je izrazito društveno angažirana.

- Svrha znanosti je istraživati svijet koji nas okružuje kako bismo ga što bolje razumjeli. Također, znanost pridonosi i dobrobiti čovječanstva i podizanju kvalitete života. Moramo pravilno i pametno upravljati resursima koji su ograničeni. Kad je na Zemlji bilo milijardu ljudi postojao je znatno manji učinak na okoliš nego danas. Ali sada nas ima 7 milijardi, a procjene su da će nas do 2050. biti 9,5 milijardi. Te ljude treba nahraniti, napojiti, osigurati im osnovna prava na život, a to su čist zrak, čista voda i zdrav okoliš u kojemu bi trebali živjeti. Smatram da se rezultati istraživanja sve više trebaju prenositi na šire društvo, kako bi ono shvatilo i razumjelo ulogu i važnost znanstvenih istraživanja. Koja je svrha svih istraživanja ako ostaju samo u znanstvenoj zajednici i ne prenose se u društvo? Hrvatska javnost ne percipira znanost kao nešto bitno i korisno, nego kao gubljenje vremena i državnih resursa. Bitno je progovarati o tome i na određeni način komunicirati s javnošću, bilo da su to radionice s djecom, počevši od vrtića i razredne nastave, do odraslih. S odraslima je teže jer imaju svoje stilove razmišljanja, okvire i ograde, no svi trebamo početi mijenjati svoje navike i ponašanje za bolje sutra.

Mokos najviše voli raditi s djecom jer su najpristupačnija, najotvorenija i najiskrenija, lako shvate i prihvate teme o kojima im govori. 

Danas je mnogo više otpada koji se ne razgrađuje. Prije godinu dana imali smo akciju prikupljanja otpada na Puntamici. Velik dio otpada na plažama, ne biste vjerovali, su štapići za uši. Nitko, naime, ne čisti uši na plaži - ti su štapići došli kroz WC školjke ili s odlagališta otpada jer su maleni i lagani i lako prenosivi kišom i oborinskim vodama. Štapići završe u moru ili zbog toga što nema sustava za pročišćavanje ili prođu sustav. Ti štapići jedna su od najzastupljenijih stvari koje možete naći na plažama, piše ezadar.hr

hr Fri Aug 17 2018 16:18:07 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1bc250b9e03e41108b456a/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Vozili ste brže od 130 na sat? Evo zašto vas ne mogu kazniti

Rješenje nisu samo države s većim maksimalno dozvoljenim brzinama, i u Hrvatskoj zbog određenih odredbi vozači nisu kažnjavani ako prekorače 130 km/h

Autoceste su projektirane tako da bi se na njima moglo voziti brzo, no u želji da pojurimo onoliko koliko bismo htjeli ili mogli sprečava nas stalni strah od kazni. Legalno na autocestama možete slobodno juriti samo u Njemačkoj koja ostaje jedina država bez ograničenja brzine. Neko vrijeme brzinu nisu bili ograničavali i dijelovi Australije te savezna država Novi Meksiko u SAD-u, no vrijeme jurnjave je u međuvremenu i ondje završilo. Ograničenja nema ni na britanskom Otoku Man, no ondje nema ni autocesta, piše Auto start.  

Dakle, njemački 'autobahni' su svjetski raritet, egzotika i mnogi u Njemačku dolaze da bi 'vidjeli to čudo' i doživjeli iskustvo jurnjave bez granica. No mnogi koji dođu brzo se i razočaraju. Sve veći dijelovi autocesta u Njemačkoj su iz raznoraznih razloga (ekologija, zaštita od buke, oštećenje autoceste) obilježeni znakovima ograničenja pa dionice na kojima možete juriti koliko vas volja postaju sve rjeđe. A gdje nema ograničenja promet je uglavnom izuzetno gust pa ćete na njemačkim autocestama vrlo često, umjesto da jurite 200 km/h i brže, plaziti u koloni ili stajati u zastojima.  

Osim što nema ograničenje brzine, Njemačka nema nikakav oblik naplate cestarine za osobna vozila na autocestama pa su one, za razliku od naših, prepune automobila. I tako Njemačka, s gustim prometom i autocestama koje su nerijetko u mnogo lošijem stanju od naših, nema ograničenja, a mi na polupraznim autocestama koje su uglavnom u savršenu stanju i savršeno konstruirane, moramo paziti da ne pojurimo brže od 130 km/h. No, u Hrvatskoj na autocesti se može voziti i dok auto na brzinomjeru pokazuje 160 km/h, a policija vas neće moći kazniti.

Kad automobil pokazuje brzinu 160 km/h vi zapravo vozite 5 ili čak 10 km/h sporije od toga. Brzinomjer svakog automobila (bez iznimke) ima u sebi ugrađeno tvorničko odstupanje tako da pokazuje malo veću brzinu od stvarne. Dakle kad na brzinomjeru stoji 160 vi vjerojatno vozite 155 km/h. Da vas pri toj brzini zaustavi prometna policija ne bi vas mogla kazniti. Naime, nakon što policija očita tu brzinu od nje će oduzeti 10 posto tolerancije, što u tom slučaju iznosi 15,5 km/h. Tako ispada da ste vi zapravo, po slovu zakona, vozili 139,5 km/h. Iako je i to brže od maksimalno dopuštene brzine i vi ste pritom u prekršaju, policija vas ne može kazniti. Zašto? Zato što kazna za takvu vrstu prekršaja ne postoji.  

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u članku 54. stoji: “...na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom”. Međutim u istome članku nema odredbe po kojoj bi se kaznilo nekoga tko vozi od 0 do 10 km/h brže od ograničenja izvan naseljena mjesta. Jednostavno kazna za takav prekršaj ne postoji, on se tolerira, a kažnjavaju se samo prekoračenja od 10 km/h naviše. Zbog te sive zone, presretači iglavnom ne zaustavljaju vozače niti će ih neka nadzorna kamera snimiti pri toj brzini.  

Naime, u državama diljem svijeta nisu ni približno liberalni glede jurnjave kao u Njemačkoj. 'Najbolji od ostalih' su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U toj se državi na jednoj autocesti smije voziti 160 km/h. Riječ je o novoj autocesti 'Abu Dhabi', koja je u promet puštena ove godine. Ipak, ako prekršite maksimalnu brzinu samo 1 km/h bit ćete strogo kažnjeni jer su kamere na svakih nekoliko kilometara. Ispada da se u 'drugoj najbržoj državi svijeta' smije voziti samo nekoliko km/h brže nego u Hrvatskoj.  Osim Ujedinjenih Arapskih Emirata, pustinjska oaza za jurnjavu je i Kraljevina Saudijska Arabija. Službeno ograničenje na autocestama je 140 km/h, no policija u principu tolerira prekoračenje do 20 km/h. Ni policijske kontrole nisu tako česte kao u Emiratima, a kamere su vrlo rijetke. 

Maksimalna brzina do 140 km/h dozvoljena je i u dvjema europskim državama. U Poljskoj takvo ograničenje vrijedi na novoizgrađenim autocestama, a stare, kojima nedostaje moderna prometna infrastruktura i  nerijetko imaju i semafore te klasična križanja, imaju ograničenje do 100 km/h. Policija u Poljskoj je također vrlo tolerantna pa vas na autocesti s ograničenjem do 140 km/h neće kazniti ni ako vozite 150 km/h. Prilikom vožnje Poljskom primijetili smo da ni veće brzine u osnovi ne predstavljaju problem. Naime, klasična putna brzina za većinu bržih vozača kreće se između 160 i 180 km/h, kamera je malo, kao i policijskih ophodnja. Slično je u Bugarskoj, drugoj europskoj državi u kojoj je maksimalna brzina podignuta na 140 km/h.  

Među svjetske brzinske oaze, vjerovali ili ne, spada i SAD, preciznije Teksas. U toj saveznoj državi na snazi je ograničenje do 85 milja na sat, oko 137 km/h, što je više nego u velikoj većini Europe. U ostatku SAD-a nisu ni približno tako izdašni pri postavljanju ograničenja, a na Havajima ne smijete voziti brže od 97 km/h. 

Najstrože države s modernim mrežama autocesta su u Europi i Aziji. Singapur i Makao imaju zakrčene autoceste koje uglavnom vode kroz gusto naseljena područja pa je ograničenje 90 km/h razumljivo. A u Latviji i Estoniji su (pre)oprezni tijekom zime,  kada maksimalnu brzinu sa 110 spuštaju na krajnjih 90 km/h. Autoceste su projektirane za velike brzine, no u većini država te se brzine ne smiju postizati. Ograničenja se opravdavaju sigurnošću, no u Njemačkoj, gdje se nerijetko juri i 250 km/h, imaju jedan od najmanjih postotaka poginulih na autocestama u odnosu na ukupan broj vozila koja se po njima kreću, bolji nego i u Hrvatskoj.  

Novi automobili su nemjerljivo sigurniji i stabilniji od onih iz razdoblja kada su se ograničenja postavljala. I zbog toga su neke države već najavile kako ozbiljno razmišljaju o povećavanju ograničene brzine na svojim autocestama. A to mnogi nestrpljivo čekaju, piše 24sata.hr

hr Sat Dec 08 2018 21:25:29 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c0bb5010e4938fd3e8b4576/80
Foto: Pixabay

Je li sigurno pojesti hranu koja je pala na pod ili treba zanemariti pravilo od 'pet sekundi'

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.
Koliko ste puta čuli za pravilo pet sukundi? Ako slučajno niste, riječ je o tome da se smatra da hranu koja je pala na pod možete podignuti i konzumirati ako ju podignete u roku od pet sekundi, piše Večernji list.

To se pravilo povezuje sa studenticom Jillian Clarke, koja je sudjelovala u istraživanju na Sveučilištu Illinois. Postavila je komadiće hrane na pločice i držala ih u određenom vremenskom razdoblju kako bi utvrdila hoće li se bakterije "uhvatiti" na hranu.  

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Clemson 2007., utvrđeno je da količina bakterija koja će prijeći na hranu ovisi o tome koliko bakterija ima na određenoj površini, a ne o vremenu izloženosti.

Nije svejedno ni kakva je površina na koju je hranu pala, pokazalo je isto istraživanje. Primjerice, na tepihu će biti manje bakterija nego na pločicama ili drvenim površinama. Vjeruje se da su glatke površine "opasnije" kad je riječ o bakterijama.

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.

Ipak, većina ljudi odmah baca hranu koja padne na pod ne razmišljajući o pravilu "pet sekundi" jer smatra da čim je palo na nečistu površinu da je i hrana postala nečista. 



hr Sat Dec 08 2018 13:12:18 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c08d0330e493871398b45db/80
Foto: PIXABAY

Znanstvenici otkrili revolucionarni test kod rođenja koji bi mogao spasiti milijune od kancerogenih bolesti

Revolucionarni test koji bi se radio kod rođenja djeteta mogao bi spasiti milijune života

Znanstvenici su objavili da su napravili 100.000 genetskih sekvenciranja na dobrovoljcima uz pomoć kojih će se moći predvidjeti dugoročni rizik od raka.

Genetski podaci pet milijuna Britanaca pomoći će u odlučivanju kako najbolje liječiti tumor kod bolesnih osoba, odnosno da li bi ga trebalo liječiti operacijom ili kemoterapijom, piše Mirror.

Test, koji trenutno košta oko 500 funti ili 4150 kuna po osobi, omogućit će ljudima koji imaju povećan rizik od razvijanja određenog tipa tumora da prilagode dijetu ili da piju tablete kako se tumor ne bi ni pojavio.

Znanstvenici tvrde da bi genetsko sekvenciranje moglo postati rutina te jednog dana zamijeniti testove koji se danas obavljaju pri rođenju.

Britanska vlada rekla je da je Nacionalna zdravstvena služba (NHS) prvi zdravstveni sustav na svijetu koji se na ovoj razini bavi ljudskim genima. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock rekao je da je sekvenciranje 100.000 gena veliki korak na putu prema zdravstvu budućnosti, piše RTL.

"Razumijevanje ljudskog koda na ovoj razini je dio naše misije da pacijentima pružim personaliziranu brigu kako bismo im pomogli živjeti duže, zdravije, i sretnije živote", rekao je Hancock.

DNK podaci pacijenata će, zajedno s povijestima bolesti pacijenata, omogućiti da se predvidi kako će tumor reagirati na određene tretmane.

U određenom trenutku bi određena vrsta genetskog testiranja trebala postati rutina. Kako cijena bude padala, rekli su voditelji projekta, sekvenciranje genoma će postati sve prisutnije.

Voditelji projekta priznali su da su hakeri pokušali ukrasti podatke iz baze DNK koji bi mogli biti vrijedni tvrtkama koje razvijaju nove načine liječenja.

hr Thu Dec 06 2018 08:31:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bfbbf270e493860268b45ab/80

Prvi Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe

Glazbena mladež Split kao jedan od suorganizatora sa ponosom predstavlja 1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018) koji će se održati u Splitu od 7. do 9. prosinca 2018.
1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018), jedinstveni simpozij u hrvatskom glazbeno-istraživačkom miljeu, ima za cilj okupiti i povezati hrvatske i inozemne doktorande i mlade znanstvenike (do pet godina od obrane doktorske disertacije) iz područja muzikologije, etnomuzikologije, teorije glazbe i glazbene pedagogije.

Jedan je od dugoročnih ciljeva ovog Simpozija stvoriti platformu za nove znanstvene diskurse s aspekta suvremenih istraživačkih interesa koja će predstavljati prijeko potreban prijelaz od inicijalne do samostalne znanstveničke djelatnosti s naglaskom na umrežavanje i afirmaciju mladih istraživača u međunarodnom znanstveničkom krugu. Ovo je prvi ovakav događaj u Hrvatskoj.
hr Wed Dec 05 2018 12:34:52 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .