Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5c6181c50e4938fea78b4579/80

Još jedna pošast prijeti Marjanu – stablo pajasen

Iako zabrinuti Splićani, JU Marjan i lokalna uprava ove dane grozničavo poduzimaju sve potrebne mjere da se Marjan spasi od invazije potkornjaka koji prijeti uništenju velikog broja borova na Marjanu, treba imati u vidu da se potkornjaku pridružila i druga prijeteća pošast koja može uništiti ne samo zdrave postojeće borove, nego i sva druga stabla a naročito mlade sadnice koje će se uskoro nakon sanacije potkornjaka masovno početi saditi. Ta pošast se potencijalno krije u - stablu pajasenu.
Pajasen (lat. Ailanthus altissima) je listopadno invazivno stablo (smatra ga se jednim od najagresivnijih stabala na svijetu) koji ima razne nazive – u Kini odakle potječe zovu ga „chou chun“ (smrdljivo stablo). Kod nas ga neki zovu „divlji orah“ jer mu listovi sliče stablu oraha iako ga i kod nas također nazivaju "smrdelj",  jer izlučuje toksin neugodnog mirisa - "ailanton" iz kore debla i listova ( na dnu svakog lista nalazi se mala žlijezda koja ga proizvodi). Svaki dodir listova ostavlja na ruci neugodan smrdljivi trag (poput mačje mokraće) a može izazvati i upalu kože pa su rukavice nužne kod sječe i ostalih radova s pajasenom. Duži boravak u njihovoj blizini može izazvati glavobolju i mučninu.

Pajasen ima i drugih naziva:  „pakleno stablo“, „žljezdasto stablo“, bogač, „palma geta“ ("geto palm" jer često raste u siromašnim četvrtima američkih gradova) pa čak i „nebesko stablo“ zbog brzog rasta kao da želi što prije dostići nebeske visine (naraste do 30 m u visinu) gdje ga kako to neki slikovito kažu samo svemoćni Bog može uništiti. 
Sjeme pajasena je preneseno iz Kine u Europu a zatim u Ameriku i ostale kontinente. U početku ga se smatralo lijepim i slikovitim stablom ("tropical tree") dok se nisu pokazale njegove negativne karakteristike za koje se u početku nije znalo niti imalo dovoljno iskustva. 

Zbog svojeg slikovitog izgleda presađen je prema hortikulturnom projektu u Centralnom parku u New Yorku odakle se proširio po mnogim gradskim četvrtima a naročito siromašnijim. Naime, pokazalo se da mu zagađenost gradskog zraka ni najmanje ne škodi. Čim su uvidjeli njegovu agresivnost i štetnost uklonili su ga iz Centralnog parka. Većina zemalja u svijetu je zabranila njegovu sadnju u šumama i poljoprivrednim dobrima Plodovi (samara) sa sjemenkama imaju oblik suhe i tanke elise koju i lagani vjetar raznosi na velike udaljenosti.

Svaki pajasen daje godišnje oko 300.000 sjemenki koje gdje god padu stvaraju novo stablo.Pajasen je 1943. poslužio kao središnja metafora u nagrađenoj knjizi-bestseleru "Stablo raste u Brooklynu" američke književnice Betty Smith koja je u poluautobiografskoj knjizi željela opisati kako je njeno odrastanje i napredovanje u New Yorku zbog nemorala, kriminala itd. bilo vrlo teško ali je shvatila da se u svojim željama mora ustrajati i boriti kao što to uspijeva "nebeskom stablu" (pajasenu) koji usprkos zagađenom i suhom zraku uporno raste i predstavlja praktički jedino stablo u New Yorku. 

Njezin opis pajasena u uvodu svoje knjige je specifičan i realno prikazan; "Ima jedno stablo koje raste u Brooklynu. 
Neki ga zovu nebeskim stablom (tree of heaven). Nije važno gdje njegovo sjeme pada, radi se o stablu koje se bori da dosegne nebo. Raste na zapuštenim hrpama smeća, raznim pukotinama, viri kroz rešetke podruma. To je jedino stablo koje raste iz cementa. Raste raskošno, preživljava bez sunca, vode i na prvi pogled bez zemlje. Moglo bi ga se smatrati lijepim stablom kad se ne bi množio u tako velikom broju". 

Zbog svojih svojstava i invazivnog rasta u svim uvjetima mnogi gradovi u SAD ga sade kao jedino ulično stablo (po principu bolje išta zelenila nego ništa). Njegova invazivnost se očituje u koloniziranju svojeg mjesta rasta te negativno utječe na bioraznolikost. Proizvodi alelopatičke kemijske supstance koje suprimiraju rast drugih biljaka koje doživljava kao svoju nepoželjnu konkurenciju. Nakon sječe stvara iz korijenja izdanke vrlo brzo i zato djeluje neuništivo osim ako mu se korijenje potpuno ne izvadi ili uništi eventualnim kemikalijama. Podnosi dugotrajne suše i visoke temperature, sumporni dioksid, cementnu prašinu, isparavanje ugljene prašine, ozon, živu, visoki salinitet. Njegov jaki korijen često oštećuje cijevi gradske kanalizacije i pitke vode. Godišnje raste brzinom do 2 m u visinu. 

Nažalost, zbog dugogodišnje nebrige, pajasena ima mnogo uzduž protupožarnog puta na Marjanu posebno prema zapadnoj strani i to velikih stabala koja su prije mnogo godina trebala biti uništena kad su bila manja te ih je bilo lakše ukloniti. Korijenje može pružati izdanke i do 20 m daleko od matičnog stabla. U njegovoj blizini teško mogu rasti druga stabla te se stoga smatra najopasnijom invazivnom biljkom na svijetu. Nakon uklanjanja predviđenih 20.000 zaraženih borova na Marjanu, množenje i širenje pajasena će se brzo povećati jer prorijeđena šuma im daje više sunčevog svijetla što pajasenu odgovara jer ne podnosi sjenu i zato ga do sada  nije bilo ili je bio u malom broju u unutrašnjim dijelovima Marjana s gustim rastom borova.
Ima ga u svim dijelovima Hrvatske.  

U Splitu ga nažalost, osim Marjana, ima u raznim dijelovima grada a možda najviše na tvrđavi Gripe gdje je prije dvije godine za vrijeme volonterske akcije bilo posječeno na stotine stabala pajasena ali su u ove dvije godine opet brzo izrasli oštećujući svojim korijenjem zidine tvrđave. Na svu sreću do sada ga nije bilo u najvećem gradskom parku nakon Marjana-Turskoj kuli.

Zbog svojih negativnih svojstava većina zemalja u svijetu je zabranila uvoz i sadnju pajasena po šumama i poljoprivrednim površinama. Jedina živa bića koja ga obožavaju su pčele koje ga koriste za pravljenje meda. 
Mislim da bi trebalo iskoristiti proglašeno stanje opasnosti koja može dovesti do elementarne nepogode na Marjanu, bez obzira na to što pajasen u ovom trenutku nije prioritet u odnosu na zarazu potkornjakom, jer je na raspolaganju povećano ljudstvo i oprema što treba iskoristiti i uništiti ga paralelno sa zaraženim borovima ili odmah nakon sječe borova.

To je jedino jamstvo da se ostala stabla a posebno posađene sadnice, što je u planu nakon sječe zaraženih borova, mogu normalno razvijati i rasti.

Pohvalno je što je nova uprava JU Marjan na vrijeme uvidjela potencijalnu opasnost pajasena na Marjanu i unaprijed utvrdila plan što skorijeg njegovog uništenja čim završi sječa zaraženih borova. 
hr Mon Feb 11 2019 15:08:33 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5cbc797729111ca0558b456a/80
Foto: SMN

Nadbiskup Barišić u crkvi Sv. Dujma: "Bez nedjelje ne možemo biti cjeloviti ljudi"

Naglasio je kako je događaj uskrsnuća djelo Božje ljubavi

Splitsko- makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić je, danas, na blagdan Uskrsa, predvodio euharistrijsko slavlje u crkvi Sv. Dujma.

- Za ulazak u otajstvenost uskrsnuća potrebno je udivljenje, poniznost, iskrenost, kontemplacija, govor tišine, milosni dar i hod vjere. Potrebno je sići s prijestolja svoga ega na razinu učenika, prihvatiti istinu da smo stvorenje kojem je potrebno obraćenje i spasenje. - rekao je u svojoj propovijedi nadbiskup.

Naglasio je kako je događaj uskrsnuća djelo Božje ljubavi.

- Događaj uskrsnuća je temeljno i nezamjenjivo djelo Božje ljubavi. Naime, daje se odgovor na životno pitanja, a tiče se svih ljudi i povijesti spasenja čitavog svijeta. Nikada ne treba zaboraviti na Kristovo uskrsnuće. Treba dati mjesta i vremena Bogu u našem životu. - rekao je.

"Bez nedjelje ne možemo biti cjeloviti ljudi"

Također, istaknuo je važnost neradne nedjelje.

- Bez nedjelje ne možemo biti cjeloviti ljudi, biti obitelj. Nedjelja spašava naše ljudsko i božansko dostojanstvo, dostojanstvo braće i sestara, sinova i kćeriju Božjih. 

Neradna i slavljenička nedjelja nije ni protiv koga, već je zajednički spasonosni poklik svih sindikata, radnika, udruga, vjernika, građana, drugih vjera i svjetonazora, majki, žena, muževa, djece, obitelji. Doista ne možemo bez nedjelje Uskrsa. - kazao je mnoštvu vjernika.


hr Sun Apr 21 2019 16:09:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5cbc652029111ca5538b45d9/80
Foto: Šibenska biskupija

U šibenskoj katedrali kršteno petero odraslih: "Nepopravljivost čovjeka Bog je odlučio zauvijek izliječiti"

Šibenski biskup Tomislav Rogić na Veliku subotu 20. travna predvodio je obrede Vazmenoga bdijenja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku

Svečani Exultet otpjevao župnik i kanonik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša. Za vrijeme Bdijenja pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestro prof. Jelene Mikulandre uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Šestero odraslih katekumena primilo je sakarament krštenja, a svetu krizmu primilo je devet već krštenih vjernika.

Nepopravljivost čovjeka Bog je odlučio zauvijek izliječiti, izbaviti ga od njegove sklonosti na zlo, sumnju, od njegove navezanosti na ono što vidi i može opipati. Sam je postao čovjekom, trpio na križu, umro – sišao među mrtve – da bi zauvijek pobijedio i zadnji čovjekov strah pred smrću. - poručio je u homiliji biskup Rogić.

Kristovim uskrsnućem Bog nam je podario neuništivu nadu i čežnju vječnog života. Otvorio nam vrata obećane zemlje – ne više plodnih polja kao Izraelcima, nego vječne sreće u Kraljevstvu nebeskom. To kraljevstvo nebesko gradimo već sada, ovdje na zemlji među nama: svakim plemenitim činom, svakim poštenim poslom, svakom strpljivo podnesenom žrtvom, svakim dobrim djelom učinjenim iz ljubavi prema bližnjemu, nasljedujući Krista u istinskoj ljubavi prema bogu i jednih za druge. Ono već tada raste među nama snagom Kristova uskrsnuća, snagom vjere u Božju pobjedu dobra, snagom predanja našeg života u Božje ruke. Ono na koncu dolazi kao konačno ispunjenje svih naših nada, svih naših želja. Kao nagrada za sve naše pravedne napore i žrtve. - poručio je biskup Rogić.

hr Sun Apr 21 2019 14:42:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5cbc39ea29111cfc548b4580/80
Foto: PIXABAY

Najveći kršćanski blagdan: Evo kako se slavi Uskrs u različitim krajevima Hrvatske i svijeta

Osim Uskrsa, za taj dan koriste se i nazivi Pasha i Vazam, ali prvi se koristi više u nekim povijesnim konotacijama, a drugi obuhvaća cijelo sveto trodnevlje – Veliki petak i subotu te Uskrs. Uskrsni ručak uvijek je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a južnije od Karlovca janjetina. Na moru se poslužuje i najbolja bijela riba

Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji se razlikuju od zemlje do zemlje, ali većini je zajedničko ukrašavanje pisanica.

Česti su simboli pilići i zečevi, a i brojne slastice.

u hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojenje jaja, odnosno pisanica. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, koristile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat, kopriva, a danas je ta tradicija sve rjeđa. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase, piše narod.hr

Pisanice su simbol života, ali i tradicionalan dar, posebno među zaljubljenima, pa u Međugorju postoji izreka „ovo se jaje za poljubac daje“. Djevojke bi u Podravini pisanice koje su dobile na dar ponosno stavljale na prozore, dok bi u Dubrovniku djevojke zaručnicima darivale jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

U nekim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja laticama cvijeća, najčešće ljubice, negdje na Cvjetnicu, a negdje na Veliku subotu. U sjeverozapadnoj se Hrvatskoj na Veliku subotu prije bdijenja često pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru ispred crkava pripremaju vjernici, a pale je kresanjem kamena o kamen. Kad se vatra zapali, vjernici potpaljuju komade drveta i na taj način prenose blagoslovljenu vatru kućama.

Jedan od vrlo starih običaja uz more je običaj izrade klepetaljki i čegrtaljki, najrašireniji u središnjoj Dalmaciji i Konavlima. Naprave se razlikuju od kraja do kraja, a na otoku Krku izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge drvene daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje, viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. U drugim su krajevima klepetaljke izrađivali tako da bi na kraj drvene daske montirali mali kotač koji je bio povezan s metalnim zupcima i udaraljkama koje bi se prilikom vožnje vrtjele i klepetale.

Na Uskrs svi prvo moraju blagovati blagoslovljenu hranu. U različitim krajevima Hrvatske postoji običaj „borbe jajima”, jaja se udaraju jedno o drugo, a vlasnik jedinog jajeta koje na kraju natjecanja nije razbijeno je pobjednik. Uskrsni ručak je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a južnije od Karlovca janjetina. Na moru se poslužuje i najbolja bijela riba. Prilog je uvijek obilan, a tu su još i mladi luk i hren.

Neke druge zemlje svijeta imaju svoje jedinstvene običaje koji su nama manje poznati ili možda čak i čudni.

U Sjevernoj Americi najpoznatiji je običaj lova na pisanice. Roditelji i rodbina skriju pisanice po kući i dvorištu, a djeca ih traže, vjerujući da ih je preko noći skrio uskrsni zec. Ujutro na Uskrs odlaze na misu, a održavaju se i uskrsne parade.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječaci se simbolički izudaraju da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka „istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.

Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotane u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć, a općenito kod Skandinavaca treba spomenuti i neobičan običaj gledanja kriminalističkih filmova i čitanja romana istog žanra za vrijeme uskrsnih blagdana. U Finskoj i Švedskoj djeca ukrašavaju grančice cice-mace pa ih, hodajući od vrata do vrata obučena kao vještice, mijenjaju za slatkiše. Taj je ritual mješavina različitih običaja.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu se brašno, sol, kvasac i pisanice stavljaju na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

U Španjolskoj splavi plutaju s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću, a česte su povorke i gozbe. U Meksiku se gotovo nigdje ne mogu pronaći pisanice, pilići ni zečevi jer ne žele dopustiti da strani običaji zasjene njihove tradicionalne. Cijela nacija je na praznicima tijekom čitavog Velikog tjedna.

U zemljama Beneluxa na Veliki petak sva zvona utihnu jer, kako tradicija kaže, „odlaze u Rim”. Grci, posebno na otoku Krfu, njeguju jedan od najneobičnijih uskrsnih običaja. Naime, na Veliku subotu, kao izraz ljutnje zbog Judine izdaje, bacaju posuđe kroz prozor!

Francuzi u gradu Hauxu (uz granicu sa Španjolskom) svake godine na Uskrsni ponedjeljak razbiju oko 4500 jaja za divovski omlet koji se potom servira na tisuću tanjura. Svi koji žele sudjelovati u ovoj zanimljivoj tradiciji, u vrijeme ručka moraju donijeti nekoliko jaja na glavni gradski trg. Svakako je zanimljiv i običaj Čeha, Slovaka i Mađara da na Uskrsni ponedjeljak simbolično bičuju svoje žene šibama koje ukrase raznim vrpcama, a sve kako bi u idućoj godini očuvale ljepotu i zdravlje!

U Poljskoj tradicija kaže da muškarac ne smije sudjelovati u pripremi uskrsnog kruha jer će mu posijedjeti brkovi, a tijesto neće uspjeti, pa su Poljaci oslobođeni toga posla, tvrdi narod.hr. U nekim dijelovima Njemačke naglašava se pobjeda proljeća nad zimom i to paljenjem uskrsne vatre od iskorištenog božićnog drvca.

Iako se običaji, kako vidimo, dosta razlikuju ne samo po svijetu nego i po različitim dijelovima naše domovine, ipak je nešto svima zajedničko, a to je uskrsli Isus koji donosi mir i radost života.

hr Sun Apr 21 2019 11:37:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1bc250b9e03e41108b456a/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Čak 400.000 automobila u Hrvatskoj predstavlja velik rizik u prometu, evo i zašto

Za velik broj prometnih nesreća, krivca možemo tražiti i u starom voznom parku. Hrvatski vozni park u prosjeku je star 13 godina, a čak 400 tisuća vozila nema suvremeni sustav za kočenje.

Kočnice štekaju na domaćim cestama. Zbog svoje starosti, trećina vozila ne prolazi tehnički. Padaju upravo na najvažnijem sustavu, onom za kočenje.

To su automobili koji nisu opremljeni niti čak ABS kočnim sustavom, a da ne govorimo o modernim ESP sustavima'', rekao je Goran Pejić iz Centra za vozila Hrvatske.

Godišnje je registrirano nešto više od dva milijuna vozila. Gotovo pola milijuna, ne prolazi tehnički zbog raznih kvarova. Nisu samo kočnice razlog.

- Tako smo prošle godine s ceste eliminirali više od 60 tisuća automobila, s lošim pneumaticima. Također smo 120-130 tisuća automobila maknuli s ceste, kod njih smo uočili teže nedostatke na kočionom sustavu kao što su razlika kočenja lijeve i desne strane na istoj osovini automobila'', kaže Pejić.

Zabrinjava i povećanje broja uvoznih polovnih automobila, čija je sigurnost upitna. Tomu se može stati na kraj.

- Da se uvede sustav u kojem će se dodatno smanjiti trošarine za vozila mlađa od pet ili sedam godina. a svakako da se dodatno penaliziraju vozila starija od sedam godina čime bi, ja vjerujem došlo do pomlađivanja relativno starog hrvatskog voznog parka'', rekao je Pero Klarić, trgovac automobilima.

Postoje i drugi načini. ''Država mora odlučiti što u budućnosti želi. Na neki način mora honorirati kupce novih automobila na način da ima da nekakvu poreznu olakšicu, a ne da plaćaju veći porez nego vlasnici rabljenih automobila'', rekao je Kristijan Tićak iz AMS-a.

I dok novi automobili imaju moderne sigurnosne sustave, većini naših vozača, to je daleka budućnost. Tek rijetki uživaju, blagodati sigurnih vozila.

- To su uređaji za automatsko kočenje u slučaju nailaska na nekakvu kolonu koja je zaustavljena, zatim uređaj za izbjegavanja pješaka ako pješak iznenada izleti ispred vozila, zatim uređaj za prepoznavanje pješaka u noćnim uvjetima, svi ti uređaji mogu značajno povećati sigurnost prometa, a danas nisu više toliko skupi'', rekao je Marko Šoštarić, prometni stručnjak.

A upravo bi ti sustavi trebali smanjiti broj stradalih u prometu i to za pedeset posto, piše dnevnik.hr

hr Sat Apr 20 2019 22:03:54 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .