INTERVJU Ante Kujundžić: Imotski je umjesto ponosnog života dobio borbu za ‘koru kruva’!

Hrvatska se budi‘, slogan je Mosta s kojim idu u utrku, političku borbu punu neizvjesnosti i raznih očekivanja, ali i politike koju karakterizira puno obećanja i malo izvršenja. S mnogo aktualnih tema, mnogo poruka i prije službenog početka kampanje svo se ‘teško oružje’ izvadilo u desetoj izbornoj jedinici koja, sudeći po ranijim primjerima, baš znači mnogo svim političkim opcijama.

Most je u dva navrata rušio vlastitu vladu, a HDZ je pokazao kako se zbog jednog čovjeka može izgubiti i vlast i fotelje. Baš je ta opcija u dva navrata bila veliko iznenađenje, ali vrijeme se promijenilo, kadar je dosta izmijenjen te su novi ljudi nova snaga Mosta.

Jedan od njih je svakako i Ante Kujundžić, nezavisni načelnik općine Podbablje. Njegov prethodnik, Mario Ujević, srušio je HDZ-ovu višegodišnju nadmoć i prepustio je užarenu fotelju Kujundžiću koji je u Imotskoj krajini nastavio s rušenjem tradicije. Sve to u rodnom mjestu bivšeg ministra zdravstva i mjestu s velikim spomenikom Franji Tuđmanu. Kujundžić će, po našim saznanjima, biti drugi čovjek na listi u X. izbornoj jedinici.

Odmoran, spreman i svjež za političku borbu razgovarao je s nama o planovima i njegovim viđenjima Mosta.

Pridružili ste se Mostu. Zbog čega?

– Kao mlad čovjek, prije svega sa svim svojim manama pa onda vrlinama, nikada nisam stajao sa strane i bio promatrač zbivanja oko sebe iako sam svjestan da je to puno teži izbor od komentatorskog stajanja po strani u kojem mi je svatko kriv i u kojem nitko ne valja i u kojem „sve znam“. Slijedom izrečenoga, odlučio sam, sportskim rječnikom rečeno, odigrati ovu utakmicu u kojoj, neovisno o rezultatu, treba profitirati naš narod i kvaliteta njegovog svakodnevnog života.

Znamo da tradicionalno Imotska krajina diše tonovima HDZa?

– Sasvim je logično da je ovaj tvrdi imotski kraj uvijek disao i danas diše za slobodu i tradicionalne vrijednosti, koje je u vremenima ponosnog i pobjedonosnog Domovinskog rata nudila Hrvatska demokratska zajednica jednako kao što bi disao za bilo koju koja je programski mogla imati iste vrijednosti koje ovaj žilavi imotski čovjek živi. Nakon svega, ovaj kraj je umjesto ponosnog života na svom ognjištu dobio ili autobusne karte u jednom smjeru ili svakodnevnu frustrirajuću borbu za „koru kruva“. Ostaje činjenica kako je Imotski čovjek više dao svima onima koji su sjedili u različitim foteljama od onog što dobio. 

Ali…

Međutim, zaokret se dogodio i  još uvijek se događa, poglavito u glavama mlađih ljudi koji se, svjesni otuđenja politike i političara od naroda i egzistencije istog, angažiraju se i pokušavaju mijenjati stvari i dobro je dok ih ima tko pokušati mijenjati.        

 

Što očekujete od izbora?

 Ukoliko me pitate osobno, izbori i izborni rezultat mene meni neće potvrditi niti demantirati. Ponavljam, prije svega sam čovjek koji, kao i svatko drugi, uvečer legnem sa svojim strahovima, nadanjima, preispitivanjima sebe samog i ustanem ujutro sa željom da taj dan budem maksimalno učinkovit. Funkcije koje obnašam kao i poslovi koje sam obavljao, počevši od vremena studija, rada na građevini, profesora u školi, pa do danas, svakodnevno dajem cijeloga sebe i ne dijelim ljude na ovakve ili onakve. 

Ako vas ljudi zaokruže, što vam to znači?

Samim time, volio bih da svatko onaj tko zaokruži moje ime na izbornoj listi, napravi to vjerujući u ono što radim jer u parlament nikada ne bih htio ući zbog samo „visokog“ mjesta na listi. Ukoliko 5, 50, 500 ili bilo koji drugi broj zaokruži moje ime vjerujući u ono što jesam i što mogu, biti ću sretan i zadovoljan čovjek. Jer, glas bilo kojeg čovjeka je obveza poštenog rada i svakodnevne borbe onog kojeg se bira, nikako drugačije.

 

Tko vam je, po naravi i radu, najbliži u Mostu?

– Pa nisam promišljao na takav način prilikom osobne odluke da budem na listi Mosta. Po svojoj prirodi sam energičan i volim dinamičnost. Puno puta poželim i žalim što nisam malo više „flegmatičan“. No ukoliko bih Vam išao konkretno odgovoriti na pitanje, mislim da sam spoj Nikole i Marina.

Što očekujete od Mosta? Koliko mandata? Koja će se imena još pridružiti Mostu?

– Most kao politička opcija je stranka otvorena mladima. Vjerujem, a prosuđujem temeljem svakodnevnog broja novih članova, kako je upravo Most stranka budućnosti. Zasigurno da je unutar Mosta bilo krivih poteza od kojih nitko ne bježi. Pogreške su sasvim logične ukoliko imate na umu da je Most kao platforma na prethodne izbore ušao bez političkog iskustva pa čak, usudio bih se reći i naivno i bez analize ljudi zbog čega se i dogodilo to što se dogodilo nakon prethodnih parlamentarnih izbora. 

Most je stranka na političkom centru?

Mislim da Most ima svoje jedinstveno biračko tijelo koje je, u smislu kritičkog duha, ono zbog kojeg se Most definirao kao stranka desnog centra i kao stranka čiji je pogled usmjeren ka budućnosti.

 

Može li se zaustaviti ovaj duopol dviju stranki?

– U smislu broja mandata, ankete su one koje će iznijeti svoje rezultate. Izbori će pokazati točnost ili netočnost. Osobno nisam promišljao o broju mandata jer je biračko tijelo u jednoj mjeri bipolarno i zasigurno će trebati vremena da se isto promijeni na način da će političari i političke opcije biti kažnjene na izborima zbog loše politike ili nagrađene zbog dobre. Za sada to još uvijek nije slučaj.

 

Za kraj, što to Most ima bolje od drugih?

– Pa gledajte! Prije svega, Most me privukao dok sam promatrao rad parlamentarnih stranaka i angažman saborskih zastupnika, te činjenica u kojoj Most nije odabrao fotelje i čuvanje istih nego izlazak na nove izbore što nije u skladu s načinom funkcioniranja naše politike. Zasigurno su tada pobrali moje osobne simpatije, a vjerujem i dobrog dijela ljudi. Mostov zaokret prema mladima, ideološko opredjeljenje kao stranke desnog centra te beskompromisna i požrtvovna borba za ovaj narod, za ovu krvlju stečenu slobodu, moj su izbor. Eto, baš zato Most! 

POSLJEDNJE DODANO: