Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6c4f12b9e03e0e008b460f/80

Posao kao i svaki drugi: Najstarija hrvatska striptizeta progovara o svojoj životnoj priči

Željka Jelić alias Živa Kesh počela je plesati striptiz 1997. godine. Od tada je nastupala u brojnim klubovima diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Europe. Napisala je autobiografski roman "Lajkavica" u kojem iskreno progovara o životu striptizete

Striptiz se još uvijek u Hrvatskoj smatra tabu temom. Djevojke koje se odluče za taj posao često to skrivaju jer se boje predrasuda zbog učestalog miješanja pojmova striptizeta i prostitutki. U takvom svijetu pronašla se Željka Jelić koja slovi za najstariju striptizetu u Hrvatskoj. Nakon dugogodišnjeg iskustva koje je stekla plešući, odlučila je napisati autobiografski roman "Lajkavica" (lajavica koju lajkate) i totalno iskreno progovoriti o životu plesačica, njihovoj klijenteli i klubovima u kojim je plesala. Sva imena klubova, plesačica i vlasnika su promijenjena. 

Odlučili smo popričati sa Željkom kako bi nam otkrila kako je započela svoju striptiz karijeru, što je doživjela baveći se ovim poslom i kakva je iskustva imala u Dalmaciji s predrasudama o plesačicama. 

1. Za početak, napisali ste knjigu “Lajkavica” za koju kažete da je vaše “ljubavno pismo striptizu”. Što je vas toliko privuklo uz šipku? 

Lajkavica (lajavica koju lajkate), zaista je moje ljubavno pismo striptizu. Trajna uspomena na sve lijepe i ružne događaje koji u stopu prate to neobično zanimanje oko kojeg će se vječno lomiti koplja. Šipci me privukao neopisivo atraktivan i neobično erotičan performans predivne plesačice u jednom noćnom klubu u Japanu, gdje sam tada radila kao pjevačica u karaoke klubovima. Slučajno ušavši u noćni klub, zapečatila se moja sudbina. Odluka je pala: Ja želim biti plesačica! Želja mi se ostvarila dvije godine kasnije, u Hrvatskoj, u čakovečkom noćnom klubu koji je u Lajkavici nazvan 'Monte Cristo'. Napominjem da je Lajkavica nastala prema istinitim događajima, ali sva su imena izmijenjena, pa tako i moje. Izdana je pod pseudonimom Živa Kesh. 

 
 2.Jeste li ikada bili “etiketirani” zbog vašeg zanimanja u društvu?  

'Etikete' na račun plesačica gotovo su nezaobilazne u Dalmaciji i Zagorju! Bilo da je riječ o go-go ili trbušnoj plesačici (obje nastupaju u seksipilnim kostimima ali ih uopće ne skidaju tijekom nastupa), toples plesačici (pred kraj nastupa skine grudnjak, ali ne i gaćice) ili striptizeti (gola je pred kraj nastupa), sve smo mi bez ikakvog suvislog razloga utrpane u isti koš s prostitutkama!!! U ostalim dijelovima Hrvatske padne poneka 'etiketa', pogotovu na račun striptizeta, ali daleko rjeđe. U Primorju i Istri striptizeta je poštovana do neba. Zaista su najbolja publika, a i mimo nastupa milina se družiti s takvim ljudima. Hvala im, od srca! 

 
 3.Mislite li da je u Hrvatskoj teško djevojkama koje se odluče na takvu vrstu života s obzirom da je to veoma nepredvidljiv posao? 

 Kako god, nije lako biti plesačica! Najviše trpi privatni život, a u potrazi za nastupima svakodnevno smo izložene teroru i degutantnim pitanjima potencijalnih klijenata (mada u oglasu jasno stoji, velikim štampanim slovima, na čistom hrvatskom jeziku: SEKS ISKLJUČEN!) Uzalud… nemoralnim ponudama nikad kraja! Zaključak: gorak je okus plesa… 

 4. Što vam je prolazilo kroz glavu kada bi kod vas došao oženjen, zaručen, zauzet muškarac koji “utjehu” pronalazi u vašem plesu? Jeste li osjećali sažaljenje prema njima? 

 Muškarci, bili oženjeni ili ne, ne traže utjehu u plesu, već malu dozu erotike i uzbuđenja, tek toliko da se mistično začini učmala svakodnevnica. Bar bi tako trebalo biti. Nažalost, često su njihova očekivanja daleko veća od naše ponude, pa se kući vraćaju podvijena repa. 

 
 5. Jeste li se ikada osjećali kao da ste "psiholog", a ne kao plesačica? 

 Muškarci su čudna bića, kad im kočnice popuste zbog droge ili alkohola, nama, plesačicama, rado ispričaju svoje najskrivenije tajne, uglavnom vezane uz kojekakve degutantne perverzije, koje se nikom drugom ne usude reći! Većinom nam se život zgadi od takvih tema, ali što se može, počastili su nas pićem, plaćene smo da ih slušamo. S vremenom otupimo, a i bolje smo od psihijatra… I 'ordinacija' nam je bolja'; gospoda "trabunjaju" pijana i drogirana, a mi nismo zakopčane do grla…  Kao, slušamo ih… na jedno uho unutra, na drugo van… I opet nam je žao njihovih supruga… pojma nemaju za KOGA su udate! Oh, živote! 

 6. U knjizi ste pisali o neugodnim iskustvima koje ste imali u Splitu. Mislite li da se situacija danas promijenila? 

 Iskreno mi je žao i zaista ne znam odakle Splićanima tolika ogromna doza mržnje prema golom ženskom tijelu? Kao da se natječu tko će više i brutalnije uvrijediti striptizetu! A dok pršte uvrede, napadnu nas k'o čopor gladnih vukova, trgaju kostime s nas, polijevaju alkoholom, svi bi nas divljački pipali! Naravno da to tako ne može!!! Svima nam je dosta takvih tretmana, tamo više ne nastupamo! Splićani trebaju naučiti  da je striptiz šou koji se očima gleda, ne rukama, i da je striptizeta tu da podigne atmosferu a ne... Probajte, nije teško. Ako mogu Zadrani, Šibenčani, Makarani i Dubrovčani, vjerujem da mogu i Splićani.  

 
 Iz Lajkavice: 

Dovraga i bestraga, pa nije striptiz tek besramno skidanje gaća i nuđenje pice uokolo u nadi da će biti seksa! Ne, ne, nee!!! Striptiz je šou, čovječe, ŠOU, ispisan velikim slovima! To je erotski ples i ništa povrh toga! Pomno osmišljena koreografija začinjena skidanjem do kraja, kruna večeri u kafićima i diskotekama, šlag na rođendanskoj torti i nevina razonoda budućim mladencima.  

 
 7. Jeste li se kao žena ikada osjećali da vas muškarci gledaju kao predmet i objektiviziraju? 

Većina muškaraca u meni vidi samo predmet požude i što je najapsurdnije misle da mijenjam frajere k'o čarape i da su mi avanture sastavni dio života! Kakve li zablude! A kakvog li tek razočarenja kad shvate koliko sam jednostavna, obična djevojka iz susjedstva, čak pomalo konzervativna!  

 
 8. Možete li povući paralelu nekadašnjeg stanja u klubovima i sada prema plesačicama? Je li teže bilo nekada ili sada? 

 Stanje u hrvatskim klubovima nekad i sad uopće se ne može uspoređivati. Posao je drastično pao, strašno se osjeti kriza. Plesačice rade uglavnom sezonski, u noćnim klubovima na moru, ostatak godine većinom plešu van Hrvatske. Nekad se zaista dobro zarađivalo, sad se jedva krpa kraj s krajem. 

 
 9. Koje je vaše mišljenje o Dalmatincima i njihovim doživljajima striptiza? Kako oni na to gledaju? 

 U Dalmaciji, ako se zna da smo plesačice, većinom bi nas najradije kamenovala, ali ne samo muškarci koji nas mrze iz dubine duše jer od nas nisu dobili ništa čemu su se nadali, već i njihove supruge! A i bakice bi nas rado gađale teglama s prozora da im nije žao cvijeća.  Za usporedbu, baka Riječanka me je angažira unuku za 18. rođendan, a supruge me rado upoznavale kada bi se, nakon nastupa na momačkoj večeri njihova supruga, slučajno sreli u gradu. Mnoge su me supruge angažirale za rođendanske fešte svojih muževa, a i kolegice kolegama s posla. 

Ali, nemojmo generalizirati, ja sam i u Dalmaciji stekla mnogo prijatelja na koje, vjerujem, mogu računati cijeli život, mada sam striptizeta. Uostalom, u Lajkavici piše da je jedna od meni najdražih gaža ona momačka, visoko, visoko na brdu iznad Omiša… 

 ULOMAK:
 Kum i ja sjedimo u autu. Dvaput smo ponovili cijelu priču oko nastupa, ali nikako da krenemo s programom. Već mi je pomalo i hladno.   

„Što se čeka, pobogu?“, nervozno ga upitam. 

„Ma nikako da majka ode spavati“, reče kum zabrinuta lica. Odgovor me iznenadi, no, ipak mu mirno rekoh da meni majka ništa ne smeta i da se nadam da ni ja njoj neću biti smetnja. Nakon kraćeg natezanja, hoćemo-nećemo, kum me ipak uvede na zamračenu terasu. Šou krene i začas se raspojasa. Isprva me svi skupa promatraju, ispodoka drže na nišanu. Kad je majka zapljeskala, svi su se lipo opustili. Ćaća me nagradija stoticom, a dida izvadija dvista i da unuku da mi kiti tange. Ekipa me ispratila pljeskom, a majka zagrljajem i toplim riječima: „Ćerce, pa ti si umjetnica! Zauvik si dobro došla u moj skromni dom.“ 

Treba naglasiti da je majka stara, izborana žena žuljavih, grubih, težačkih ruku koja je cijeli život, pješice, s vrha brda silazila do grada na posao. „Radit se mora, to nije teško“, govori ona, „nega, pizdarija je kad štagod zaboraviš donit iz dućana!“ 

 
 Ako vas je imalo zaintrigiralo, pročitajte knjigu koja će vam otkriti sve u vezi mističnih noćnih klubova, momačkih večeri, ludih rođendana i sličnih događaja iz perspektive jedne plesačice..


 

 

 

hr Sat Jan 27 2018 10:46:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c3ba1290e4938dc788b45ae/80

Sedam pogrešaka kod pripreme pilećih prsa, većina ljudi ih radi

Kada već imate dobar komad mesa pred sobom, napravite od njega savršeno ukusan, mekan i sočan obrok. Pileća prsa su hrana s kojom mnogi ljudi griješe, evo kako...

1. Uklanjanje kože sa mesa

To je velika pogreška. Naime, pileća prsa su sama po sebi suha jer u njima nema puno masnoće kao u ostalim dijelovima pileta.

Ostavljanje kože na njima tijekom pečenja ili dinstanja, osigurat će da na kraju budu sočnija, a samim time i ukusnija jer vlaga neće ispariti iz njih u tolikoj mjeri. Ako kožu ne volite, jednostavno je prije jela maknite.

2. Ne stavljanje mesa u marinadu

Kako što je već spomenuto, pileća prsa su suha, ali dobra marinada osigurat će da nešto vlage ostane u njima. Osim toga, marinada će im dati fantastičan okus koji će ući i u najdublje slojeve.

Recepata za marinade je puno i svatko može pronaći okus savršen za sebe. Važno je da meso malo odstoji u mješavini začina.

3. Ne udaranje batom po mesu

Kuhari preporučuju batom dobro izudarati pileća prsa kako bi se u njima počeli razbijati proteini jer će na taj način meso biti mekanije. Osim toga, šnicle će postati tanje pa će vrijeme pripreme na štednjaku ili roštilju trajati kraće, prenosi Reader's Digest.

4. Šnicle nisu podjednake debljine

To je vrlo čest propust - šnicle pilećih prsa nisu ravnomjerne debljine posvuda pa se tijekom pripreme dio previše ispeče i tako osuši, a dio ostane dovoljno pečen ili čak pomalo sirov, ovisno o tome kolika je razlika u debljini.

5. Prekuhano meso

Važno je paziti da se pileća prsa u komadu ne ispeku previše. Kuhari rado koriste posebnu vrstu termometra koji se zabode u meso i očitava temperaturu u najdubljim dijelovima mesa. Savjetuju pečenje sve dok unutarnja temperatura ne bude oko 70 stupnjeva.

6. Meso ne odstoji prije jela

Vjerojatno ste primijetili da, izrežete li komad mesa odmah nakon pečenja i stavite na tanjur, iz njega pojačano cure sokovi. Na taj način zapravo meso gubi dragocjenu vlagu što kasnije utječe na okus.

Nakon termičke obrade važno je pustiti meso da se malo 'odmori' jer će se tako sokovi u njemu stabilizirati. Prekrijte ga i ostavite nakratko pa tek onda jedite. 

7. Ne dodavanje umaka

Pileća prsa će uz umak biti sočnija, posebno ako su se malo prepekla. Osim toga, dobar umak doprinosi okusu koji tako postaje još bolji.

Ako malo razmislite, sjetit ćete se da niti jedno meso samo po sebi nema neki fini okus - začini i razni dodaci zaslužni su za to što ga volimo jesti, piše 24sata.hr

hr Tue Jan 22 2019 10:15:12 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c46d2e50e4938c9868b457d/80
Foto: Promo

Josipa Lisac ekskluzivno 13.02. na filmskom platnu u Cinestaru 4DX Mall of Split

Ovo jedinstveno audiovizualno iskustvo je esencija glazbe i emocija, a donosi kultne hitove kraljice rocka u savršenom ambijentu za slušanje i gledanje u kinu! Kad je pogledala ovu jedinstvenu snimku iz studija Croatia Recordsa, izjavila je: “Ovo je fenomenalno, kakva slika, kakav ton!“

Josipa Lisac još jednom ide korak dalje. U Hrvatskoj, jedino u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema i splitskom CineStar 4DX Mall of Split, uoči Valentinova, 13. veljače moći ćete doživjeti jedinstvenu projekciju na filmskom platnu: “Josipa Lisac from Croatia Records studio… tu u mojoj duši stanuješ…”. Riječ je o ekskluzivnoj projekciji kao što to rade popularni svjetski bendovi, a koja se događa samo jednom tako da nema reprizu. Upravo je u tome i čar ovakvog projekta.

Snimka koju ćete moći pogledati u kinu, nastala je u studiju krajem prošle godine kada je Josipa Lisac okupila ekipu sjajnih glazbenika koji ju već godinama prate na koncertima; Davora Črnigoja, Josipa Graha, Borne Šercara i Tonija Starešinića, te je krenula u nesvakidašnji pothvat: snimanje albuma koje je trajalo punih šest sati! Vidjeti sve glazbenike koji snimaju odjednom danas je gotovo nezamislivo. Ako se tome doda činjenica da je uz ekipu snimatelja koju je predvodio sjajni Marko Zeljković, ovaj materijal snimljen po prvi put u studiju s 4K kamerama i u Dolby 5.1 tehnici, možemo reći da ovo glazbeno izdanje može stati uz bok svjetskim izdanjima.

Uz kultne hitove kao „Dok razmišljam o nama”, “Nismo mi bez cilja”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Danas sam luda”, “Hir”, “Magla”, te uz Josipine omiljene suradnike, nastala je prava čarolija. Upravo su Josipa Lisac, CineStar i Croatia Records odlučili na filmskom platnu i uz vrhunsku audiovizualnu opremu prikazati ovaj sjajan materijal povodom dana zaljubljenih. Nakon toliko godina izuzetne karijere i nepresušne inspiracije, jasno je da je okosnica cijelog njezinog stvaralaštva – ljubav.

Dvanaest pjesama u novim aranžmanima kao presjek Josipine karijere koja traje više od 50 godina uz njezina intimna razmišljanja između pjesama, oduševit će  13. veljače sve ljubitelje njenog lika i djela. Izvan Hrvatske, projekciju će još jedino moći doživjeti publika u CineStaru 4DX Novi Sad.

Ulaznice za ovaj pionirski projekt Josipe Lisac u Zagrebu i Splitu su u prodaji na blagajnama kina, putem iCineStar aplikacije ili online.


hr Tue Jan 22 2019 09:23:26 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c46cae40e4938c8868b457c/80
Foto: Getty

Zašto se osjećamo tako dobro kada kihnemo?

Stručnjaci tvrde da se prije kihanja stvara napetost mišića koja se oslobađa nakon što kihnete i to stvara taj osjećaj ugode.
Znate li onaj osjećaj kada imate potrebu za kihanjem, a ne možete? To je jedan od najiritantnijih osjećaja, a neki ljudi će pokušati sve njima poznate metode da "isprovociraju " kihanje. 

Zašto je kada kihnemo taj osjećaj toliko dobar? 

Stručnjaci tvrde da se prije kihanja stvara napetost mišića koja se oslobađa nakon što kihnete i to stvara taj osjećaj ugode. Slično je, tvrde, kao i kada imate pun mjehur, nemate mogućnost ići odmah u wc pa zadržavate urin još neko vrijeme. I onda ga konačno ispraznite uz duboki uzdah olakšanja. 

To je i onaj osjećaj koji imate nakon vježbanja, kada se osjećate tako dobro i pitate se zašto prije niste počeli vježbati? Za taj osjećaj "sreće" i ugode zaslužni su endorfini koji simuliraju osjećaj ugode u mozgu.  

Ponekad se dogodi da vas ulovi kihanje u nizu? Jednom, dvaput, četiri puta? Nije ništa neuobičajeno, to se događa zato jer je kihanje refleks i ne možemo ga zaustaviti kada jednom krene. Mozgu se šalje poruka da je nešto u nosu što izaziva iritaciju i treba to "izbaciti". Rezultat tih signala jest - kihanje, piše vecernji.hr
hr Tue Jan 22 2019 08:49:27 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bb7b295cb557a24c58b495c/80
Foto: Pixabay

Zagrlite nekog - danas je Međunarodni dan zagrljaja!

Međunarodni dan zagrljaja prvi put obilježen je 1986. godine u Michiganu, a obilježava se na današnji datum - 21. siječnja. Zato danas nekoga zaglite i popravite si dan.

Psiholozi smatraju da nam je dan zagrljaja itekako potreban. Pet do šest zagrljaja dnevno može učiniti život dužim i ljepšim, tvrde. Osim stručnjaka, zaključio je to i američki svećenik Kevin Zaborney koji je 1986. godine današnji dan proglasio Međunarodnim danom zagrljaja.

Zagrljaj je nerijetko predmet znanstvenih istraživanja, a najpoznatije je vodio poznati psiholog Jay Gordon. Rezultati kažu da je grljenje povezano s inteligencijom - vjeruje se da će djeca koju roditelji više grle biti inteligentnija od djece koju roditelji grle manje.

Krilatica psihoterapeutkinje i autorice Virginije Satir glasi: 4 zagrljaja za preživljavanje, 8 za održavanje, a 12 za napredovanje.

Bonton grljenja

Bonton grljenja nalaže da poštujete osobni prostor osobe koju grlite, ali i da zatražite dopuštenje prije zagrljaja. Zagrljaj je neseksualni oblik pokazivanja privlačnosti ili naklonosti, pa grljenje treba biti suglasno s tom činjenicom. I zapamtite - zagrljaj treba biti nježan i topao.

Vrste zagrljaja

Zagrljaji se razlikuju prema položaju ruku i tijela, ali i prema sentimentu koji projicira. Tako razlikujemo 'medjeđi zagrljaj', koji je čvrst i u kojem jedna ruka ide preko ramena, a druga preko struka grljene osobe, koja grli na isti način. Zatim postoji zagrljaj 'slovo A' u kojem su tijela su nagnuta jedno prema drugom, grli se s obje ruke, jednom preko ramena, a drugom u predjelu pazuha druge osobe, a lica su pripijena, tako da obje osobe gledaju u istom smjeru. Tu je i 'čeoni zagrljaj', u kojem ruke idu na ramena druge osobe, a čela se naslanjaju jedno na drugo, pa 'obrazni zagrljaj' kojeg odlikuje nježnost, a grli se stojeći ili sjedeći dok se obrazi istaknuto dodiruju, a ruka obično na drugoj strani lica - i brojne druge varijacije zagrljaja koje čekaju da ih isprobate. 

A za to nema boljeg dana od današnjeg. Zato ne štedite na zagrljajima i naravno, ne zaboravite na bonton, piše N1.


hr Mon Jan 21 2019 21:46:02 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .