Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6c4f12b9e03e0e008b460f/80

Posao kao i svaki drugi: Najstarija hrvatska striptizeta progovara o svojoj životnoj priči

Željka Jelić alias Živa Kesh počela je plesati striptiz 1997. godine. Od tada je nastupala u brojnim klubovima diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Europe. Napisala je autobiografski roman "Lajkavica" u kojem iskreno progovara o životu striptizete

Striptiz se još uvijek u Hrvatskoj smatra tabu temom. Djevojke koje se odluče za taj posao često to skrivaju jer se boje predrasuda zbog učestalog miješanja pojmova striptizeta i prostitutki. U takvom svijetu pronašla se Željka Jelić koja slovi za najstariju striptizetu u Hrvatskoj. Nakon dugogodišnjeg iskustva koje je stekla plešući, odlučila je napisati autobiografski roman "Lajkavica" (lajavica koju lajkate) i totalno iskreno progovoriti o životu plesačica, njihovoj klijenteli i klubovima u kojim je plesala. Sva imena klubova, plesačica i vlasnika su promijenjena. 

Odlučili smo popričati sa Željkom kako bi nam otkrila kako je započela svoju striptiz karijeru, što je doživjela baveći se ovim poslom i kakva je iskustva imala u Dalmaciji s predrasudama o plesačicama. 

1. Za početak, napisali ste knjigu “Lajkavica” za koju kažete da je vaše “ljubavno pismo striptizu”. Što je vas toliko privuklo uz šipku? 

Lajkavica (lajavica koju lajkate), zaista je moje ljubavno pismo striptizu. Trajna uspomena na sve lijepe i ružne događaje koji u stopu prate to neobično zanimanje oko kojeg će se vječno lomiti koplja. Šipci me privukao neopisivo atraktivan i neobično erotičan performans predivne plesačice u jednom noćnom klubu u Japanu, gdje sam tada radila kao pjevačica u karaoke klubovima. Slučajno ušavši u noćni klub, zapečatila se moja sudbina. Odluka je pala: Ja želim biti plesačica! Želja mi se ostvarila dvije godine kasnije, u Hrvatskoj, u čakovečkom noćnom klubu koji je u Lajkavici nazvan 'Monte Cristo'. Napominjem da je Lajkavica nastala prema istinitim događajima, ali sva su imena izmijenjena, pa tako i moje. Izdana je pod pseudonimom Živa Kesh. 

 
 2.Jeste li ikada bili “etiketirani” zbog vašeg zanimanja u društvu?  

'Etikete' na račun plesačica gotovo su nezaobilazne u Dalmaciji i Zagorju! Bilo da je riječ o go-go ili trbušnoj plesačici (obje nastupaju u seksipilnim kostimima ali ih uopće ne skidaju tijekom nastupa), toples plesačici (pred kraj nastupa skine grudnjak, ali ne i gaćice) ili striptizeti (gola je pred kraj nastupa), sve smo mi bez ikakvog suvislog razloga utrpane u isti koš s prostitutkama!!! U ostalim dijelovima Hrvatske padne poneka 'etiketa', pogotovu na račun striptizeta, ali daleko rjeđe. U Primorju i Istri striptizeta je poštovana do neba. Zaista su najbolja publika, a i mimo nastupa milina se družiti s takvim ljudima. Hvala im, od srca! 

 
 3.Mislite li da je u Hrvatskoj teško djevojkama koje se odluče na takvu vrstu života s obzirom da je to veoma nepredvidljiv posao? 

 Kako god, nije lako biti plesačica! Najviše trpi privatni život, a u potrazi za nastupima svakodnevno smo izložene teroru i degutantnim pitanjima potencijalnih klijenata (mada u oglasu jasno stoji, velikim štampanim slovima, na čistom hrvatskom jeziku: SEKS ISKLJUČEN!) Uzalud… nemoralnim ponudama nikad kraja! Zaključak: gorak je okus plesa… 

 4. Što vam je prolazilo kroz glavu kada bi kod vas došao oženjen, zaručen, zauzet muškarac koji “utjehu” pronalazi u vašem plesu? Jeste li osjećali sažaljenje prema njima? 

 Muškarci, bili oženjeni ili ne, ne traže utjehu u plesu, već malu dozu erotike i uzbuđenja, tek toliko da se mistično začini učmala svakodnevnica. Bar bi tako trebalo biti. Nažalost, često su njihova očekivanja daleko veća od naše ponude, pa se kući vraćaju podvijena repa. 

 
 5. Jeste li se ikada osjećali kao da ste "psiholog", a ne kao plesačica? 

 Muškarci su čudna bića, kad im kočnice popuste zbog droge ili alkohola, nama, plesačicama, rado ispričaju svoje najskrivenije tajne, uglavnom vezane uz kojekakve degutantne perverzije, koje se nikom drugom ne usude reći! Većinom nam se život zgadi od takvih tema, ali što se može, počastili su nas pićem, plaćene smo da ih slušamo. S vremenom otupimo, a i bolje smo od psihijatra… I 'ordinacija' nam je bolja'; gospoda "trabunjaju" pijana i drogirana, a mi nismo zakopčane do grla…  Kao, slušamo ih… na jedno uho unutra, na drugo van… I opet nam je žao njihovih supruga… pojma nemaju za KOGA su udate! Oh, živote! 

 6. U knjizi ste pisali o neugodnim iskustvima koje ste imali u Splitu. Mislite li da se situacija danas promijenila? 

 Iskreno mi je žao i zaista ne znam odakle Splićanima tolika ogromna doza mržnje prema golom ženskom tijelu? Kao da se natječu tko će više i brutalnije uvrijediti striptizetu! A dok pršte uvrede, napadnu nas k'o čopor gladnih vukova, trgaju kostime s nas, polijevaju alkoholom, svi bi nas divljački pipali! Naravno da to tako ne može!!! Svima nam je dosta takvih tretmana, tamo više ne nastupamo! Splićani trebaju naučiti  da je striptiz šou koji se očima gleda, ne rukama, i da je striptizeta tu da podigne atmosferu a ne... Probajte, nije teško. Ako mogu Zadrani, Šibenčani, Makarani i Dubrovčani, vjerujem da mogu i Splićani.  

 
 Iz Lajkavice: 

Dovraga i bestraga, pa nije striptiz tek besramno skidanje gaća i nuđenje pice uokolo u nadi da će biti seksa! Ne, ne, nee!!! Striptiz je šou, čovječe, ŠOU, ispisan velikim slovima! To je erotski ples i ništa povrh toga! Pomno osmišljena koreografija začinjena skidanjem do kraja, kruna večeri u kafićima i diskotekama, šlag na rođendanskoj torti i nevina razonoda budućim mladencima.  

 
 7. Jeste li se kao žena ikada osjećali da vas muškarci gledaju kao predmet i objektiviziraju? 

Većina muškaraca u meni vidi samo predmet požude i što je najapsurdnije misle da mijenjam frajere k'o čarape i da su mi avanture sastavni dio života! Kakve li zablude! A kakvog li tek razočarenja kad shvate koliko sam jednostavna, obična djevojka iz susjedstva, čak pomalo konzervativna!  

 
 8. Možete li povući paralelu nekadašnjeg stanja u klubovima i sada prema plesačicama? Je li teže bilo nekada ili sada? 

 Stanje u hrvatskim klubovima nekad i sad uopće se ne može uspoređivati. Posao je drastično pao, strašno se osjeti kriza. Plesačice rade uglavnom sezonski, u noćnim klubovima na moru, ostatak godine većinom plešu van Hrvatske. Nekad se zaista dobro zarađivalo, sad se jedva krpa kraj s krajem. 

 
 9. Koje je vaše mišljenje o Dalmatincima i njihovim doživljajima striptiza? Kako oni na to gledaju? 

 U Dalmaciji, ako se zna da smo plesačice, većinom bi nas najradije kamenovala, ali ne samo muškarci koji nas mrze iz dubine duše jer od nas nisu dobili ništa čemu su se nadali, već i njihove supruge! A i bakice bi nas rado gađale teglama s prozora da im nije žao cvijeća.  Za usporedbu, baka Riječanka me je angažira unuku za 18. rođendan, a supruge me rado upoznavale kada bi se, nakon nastupa na momačkoj večeri njihova supruga, slučajno sreli u gradu. Mnoge su me supruge angažirale za rođendanske fešte svojih muževa, a i kolegice kolegama s posla. 

Ali, nemojmo generalizirati, ja sam i u Dalmaciji stekla mnogo prijatelja na koje, vjerujem, mogu računati cijeli život, mada sam striptizeta. Uostalom, u Lajkavici piše da je jedna od meni najdražih gaža ona momačka, visoko, visoko na brdu iznad Omiša… 

 ULOMAK:
 Kum i ja sjedimo u autu. Dvaput smo ponovili cijelu priču oko nastupa, ali nikako da krenemo s programom. Već mi je pomalo i hladno.   

„Što se čeka, pobogu?“, nervozno ga upitam. 

„Ma nikako da majka ode spavati“, reče kum zabrinuta lica. Odgovor me iznenadi, no, ipak mu mirno rekoh da meni majka ništa ne smeta i da se nadam da ni ja njoj neću biti smetnja. Nakon kraćeg natezanja, hoćemo-nećemo, kum me ipak uvede na zamračenu terasu. Šou krene i začas se raspojasa. Isprva me svi skupa promatraju, ispodoka drže na nišanu. Kad je majka zapljeskala, svi su se lipo opustili. Ćaća me nagradija stoticom, a dida izvadija dvista i da unuku da mi kiti tange. Ekipa me ispratila pljeskom, a majka zagrljajem i toplim riječima: „Ćerce, pa ti si umjetnica! Zauvik si dobro došla u moj skromni dom.“ 

Treba naglasiti da je majka stara, izborana žena žuljavih, grubih, težačkih ruku koja je cijeli život, pješice, s vrha brda silazila do grada na posao. „Radit se mora, to nije teško“, govori ona, „nega, pizdarija je kad štagod zaboraviš donit iz dućana!“ 

 
 Ako vas je imalo zaintrigiralo, pročitajte knjigu koja će vam otkriti sve u vezi mističnih noćnih klubova, momačkih večeri, ludih rođendana i sličnih događaja iz perspektive jedne plesačice..


 

 

 

hr Sat Jan 27 2018 10:46:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bc8e7c70e4938f1048b4754/80
Foto: Stipan Ujdur

Umirovljenici kao 3D animatori: Pogledajte kako je izgledala Dalmacija prije 1500 godina

Možete prošetati gradovima u onakvom izdanju kako su izgledali prije 1500 godina
Stipan Ujdur jedan je od trojice koji se mogu pohvaliti ovim projektom.  
- U računovodstvu sam radio.  Modeliranjem u 3D formatu bavim se već osam godina,  jer sam imao i imam dovoljno slobodnog vremena za osobno educiranje i  modeliranje - započinje. 

Prijatelj Ivan Popić je najviše doprinio u njegovom educiranju i modeliranju, a on se time bavi već više od deset godina i kako nam Stipan kaže, dobro je upućen u tajne informatike i računala. 

- Osim mene, Ivana i Martina van der Meijdene u projektu  je i “Legame“ VR studio iz Zagreba koji vodi Milan Gostimir. Moglo bi se reći kompilacija starosti i mladosti, umirovljenici Stipan i Martin, a mladost Milan i Ivan - objašnjava nam Ujdur.  

Kako ide proces?

Stipan Ujdur i Ivan Popić rade 3D modele, a upravo završavaju 3D model rekonstrukcije antičke Narone u Vidu kraj Metkovića. Nakon toga napravljene 3D modele pošaljemo u Arnhem u Nizozemsku. - Martin, koji je također u mirovini, modele koje mu pošaljemo renderira u foto formatu i video formatu kao animaciju 3D modela. 



Na kraju se scene šalju Milanu Gostimiru u VR studio “Legame“ u Zagrebu, a nakon toga dizajneri i programeri u ovome studiju programiraju foto renderirane VR 360 Pan. 

- Ovisno o mogućnosti optimiziranja porograma bit će moguće vidjeti najmanje 12, ako ne i 14 lokaliteta Dioklecijanove palače. Možete stati na neko mjestu u današnjoj palači, primjer Peristil, vidite oko sebe kako je stanje sada, a na mobetelu možete vidjeti kako je tu bilo prije 1500 godina. Ako se okrećete oko svoje osi tada se okreće i vizualizacija na mobitelu. Prednost je i ta što možete stajati na mjestu, a prstom rotirati vizaulizaciju na mobitelu i tako razgledavati tu lokaciju prije 1500 godina. Stereo aplikacija je za VR naočala i renderirana posebno za lijevo, a posebno za desno oko, ove dvije scene s preklapaju u VR naočalima i imate bolju 3D percepciju - objašnjava nam Stipan. 

Obje aplikacije će se moći nabaviti na Google Play trgovini na mobitelima. Aplikacije će bit ponuđene i turističkim agencijama koje se bave organiziranjem posjeta Splitu da je uključe u ponudu svojim korisnicima, naravo uz povoljiniju cijenu.  

Animacija za Dioklecijanovu palaču je rađena devet mjeseci, 3D model antičke Narone već se radi više od godinu dana, najvjerojatnije će trebati oko godinu i pol samo za 3D modeliranje,  slijedi renderiranje i  programiranje aplikacije za pametni telefon, to je još nekoliko mjeseci više, rekao nam je Stipan, piše vecernji.hr
hr Thu Oct 18 2018 22:06:59 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bc8d8700e4938f1048b474b/80
Foto: Pixabay

Znate li zašto mnogi kucaju u drvo za sreću?

U mnogim kulturama, uobičajeno je praznovjerje da ljudi kucaju o drvo kako bi prizvali sreću ili odbili nesreću. Ipak, dok je izraz 'kucati o drvo' poznat od 19. stoljeća, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome kako je nastao.

Jedno od najčešćih objašnjenja za ovaj fenomen je običaj iz drevnih poganskih kultura, kao što su Kelti, koji su vjerovali da duhovi i bogovi žive u stablima, piše 24 sata.

Kucanje o deblo stabla vjerojatno se prakticiralo kako bi se potaknulo dobro raspoloženje te zatražila zaštita nadnaravnih bića. Također, to je mogao biti način iskazivanja zahvalnosti za sreću koju čovjek ima.

Još jedna teorija jest da su ljudi kucali o drvo kako bi izbjegli zle duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće, čime se sprječavao preokret njihove sreće u nesreću. U međuvremenu, kršćani često povezuju ovu praksu s drvetom križa s Kristovog raspeća, piše History.

U prošlosti su poganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će tom gestom otjerati zle duhove.

Neki povjesničari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen. U svojoj knjizi 'Zov igrališta' (The Lore of the Playground), britanski folklorist Steve Roud prati povijesni razvoj dječje igre iz 19. stoljeća pod nazivom "Tiggy Touchwood", vrstu igre u kojoj su igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput vrata ili stabla.

- Budući da je igra bila zamišljena da pruži 'zaštitu' igračima, gotovo je sigurno da je ona izvor suvremene praznovjerne prakse kucanja o drvo", objašnjava Roud, piše N1.

hr Thu Oct 18 2018 21:01:27 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bc8bf3d0e4938f8088b45f6/80
Foto: Dnevna doza prosječnog Dalmatinca

Apstraktna umjetnost zvana parkiranje: “U Dalmaciji je sve teže parkirat“

Fotografija je objavljena na Facebook stranici Dnevna doza prosječnog Dalmatinca i naravno da je odmah postala hit
Nižu se apartmani, iznajmljuju se i garaže, a nigdi mista za parkiranje. Revolucionarno rješenje stiže s juga Dalmacije - možda malo predomišljato, al' je gore barem sigurno...



hr Thu Oct 18 2018 19:14:25 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bc8abcc0e49380f008b48a4/80
Foto: Thinkstock

Nije stvar u znojenju: hladnoća topi kilograme

Imamo osjećaj da smo izgubili na težini jer smo se dobro oznojili na treningu. IPrema novim saznanjima izgleda da znojenje nema puno veze s kalorijama

S padom temperatura pada i broj trkača i ostalih rekreativaca. Većina ih se sklanja u dvorane, na suho i toplo te na trake za trčanje. Pomislit ćete da se u zagrijanim dvoranama bolje znoji i da je skidanje kilograma učinkovitije, ali ne mora nužno biti tako. Bivši NASA-in znanstvenik Ray Cronise tvrdi da je vježbanje na niskim temperaturama pravi recept za gubljenje kilograma. Nije jedini koji to tvrdi. 

Za primjer navodni američkog plivačkog olimpijca Michaela Phelpsa koji na dan unese 12.000 kalorija, a ne udeblja se ni grama. Kaže, Phelps provodi puno vremena u hladnoj vodi, a voda ima 24 puta veću termičku propustljivost od zraka. S druge strane sprinter Usein Bolt pojede između 2,273 i 5,500 kalorija na dan. 

Znanstvenik kaže kako je nekada mislio da je toplina ta koja topi kalorije, odnosno preznojavanje, ali je shvatio da tijelo više kalorija sagorjeva na hladnoći.  To je iskusio na vlastitoj koži. Kaže, u šest tjedana skinuo je 13 kilograma tako što je išao u "hladne šetnje", spavao u hladnoj prostoriji i tuširao se hladnom vodom. Dodaje, na ovaj je način smršavio duplo više, nego kada je samo vježbao i zdravo se hranio.

Koja je tajna hladnoće?

Riječ je o nečemu što zovemo "smeđa mast", a doprije desetak godina se mislilo da tu "smeđu mast" imaju samo bebe. To je koja generira toplinu. Što je niža temperatura, to se proizvodi više "smeđe masti". Što više "smeđe masti" osoba ima, to je bolja inzulinska osjetljivost, a time i manja šansa da se debljamo oko struka. Salo oko struka najgore je za zdravlje, piše zivotistil.hr

Razinu "smeđe masti" povećat ćemo tako što ćemo bijel-žutu mast pretvoriti u smeđu vježbanjem, spavanjem i izlaganjem hladnoći. - Vrlo je važno dovoljno spavati jer melatonin utječe na proizvodnju 'smeđe masti'. Stvaranju ove masti pridonosi i redovito izlaganje hladnoći , primjerice vježbanje zimi na zraku. Osim toga, savjetujem da u prostorijama u kojima boravite blago snizite temperaturu, da ne bude pretoplo - kaže dr. Pam Peeke, stručnjakinja za probleme s pretilosti.

Da vježbanje na hladnoći zaista sagorjeva više kalorije slaže se i osobni trener Darren Sealey. - To je metabolički proces koji nazivamo termogeneza. Tijelo sagorjeva kalorije kako bi se zagrijalo. Nekoliko čimbenika pridonosi termogenezi - vježbanje, prehrana i temperatura", zaključuje. 

hr Thu Oct 18 2018 17:50:50 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .