Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/577c9ca3d84d642b008b4592/80
Foto: HGSS

Frane Bebić (HGSS Split): "Lani smo spasili 50 života. Prostorije su nam pretijesne, a sredstva oskudna"

U 2015. godini najčešće su bile akcije spašavanja na Mosoru, pet ih je bilo na Paklenici, četiri na Hvaru, po tri na Biokovu i na Visu...a najviše je bilo helikopterskih spašavanja

Već smo dobro zagazili u turističku sezonu, svaki dan na području Hrvatske sve je veći broj turista, domaći se trude upravo u ove vruće ljetne dane otići na godišnji odmor koji će iskoristiti u sunčanju, kupanju i svim ostalim ljetnim radostima. No, za hrvatske gorske spašavatelje odmora- nema. Za njih počinje onaj dio godine kada su još aktivniji, a upravo strani turisti često su ti koje treba spašavati. Upravo zato, u vrijeme kada se turistička sezona zahuktava, odlučili smo popričati s Franom Bebićem, pročelnikom HGSS Stanice Split. 

- Kod nas su dvije sezone- ljetna i zimska, i moram reći da je ljetna jedno tri do četiri puta jača od zimske. Uglavnom zbog većeg broja turista, ali nisu samo turisti- i domaći nekad postanu sami sebi turisti i počnu raditi stvari koje inače ne rade - pojasnio nam je Bebić.

Naravno, zanimalo nas je kako se spašavatelji pripremaju za sezonu, te koje su vrste akcija češće.  

- Imamo naše regularne aktivnosti pripreme za turističku sezonu. Ljeto ostavljamo isključivo za spašavanje, a sve druge vježbe odradimo u proljeće- kroz četvrti i peti mjesec. Tada imamo različite akcije, vježbe spašavanja, speleovježbe, akcije traganja, dodatne specijalne vježbe...

Ljeti se pola akcija obavlja helikopterskim putem jer je vrsta akcija takva da zahtjeva helikopter. Ljudi se kreću po brdima, po nepristupačnom terenu, žele planinariti... zato imamo sedmodnevna dežurstva, a budu dežurna po tri spašavatelja, koja su spremna odmah krenuti u akciju spašavanja. Godišnje spasimo 50-ak ljudskih života. Prosjek za cijelu Hrvatsku dobijemo kada tu brojku pomnožimo sa deset. Statistika govori da se u Slavoniji primjerice više traga za starijim ljudima koji odlutaju od kuće, dok u priobalju ima više avanturističkih aktivnosti pa je u pitanju i drugačiji tip spašavanja.  - priča dalje prvi čovjek splitskog ogranka HGSS-a. 

Naravno, kada prosječnom čitatelju spomenete spašavanje ljeti negdje u planini, odmah mu na pamet dođe slika kakvog Čeha koji se zaputio u brdo, doslovno u japankama, i sa jednom bočicom vode. Zato nas je zanimalo je li situacija zaista takva. 

- Činjenica je da je ta priča čitateljevom oku puno poželjnija, takve stvari se čitaju pa se na neki način stvara odmak od realnosti, ali s druge strane toga zaista ima. Imamo zaista teških akcija, primjerice Biokovo je kamena pustinja i zaista se teško snaći čovjeku koji je skrenuo s puta i izgubio se, a također ga je jako teško i uočiti. Ima nekoliko ljudi koji su se na Biokovu izgubili i nikada nisu pronađeni. To je statistika koju treba uzeti u obzir. Upravo zato i dajemo upute putem interneta i upozoravamo ljude da ljeti nije ništa manje opasno ići u planine. Zimi ne treba nositi toliko vode kao ljeti, to je u ovom periodu godine otegotna okolnost. Sa sobom treba ponijeti pet litara vode, a to nije lako nositi. Ako netko želi u ljetnim mjesecima ići u planine, onda treba ići na pametan način. Najbolje je krenuti u noćnim satima, negdje oko 3 ujutro tako da gore dođeš oko 8, a natrag dolje si oko 11 sati. Na taj način izbjegnu se problemi, a zora u brdu je nešto najljepše što se može doživjeti. Na ovaj način izbjegne se problem sunca, zmija, dehidracije, ali to ne znači da šlape nisu problem. Dobra obuća sprječava da osoba izvrne nogu - kaže Frane Bebić. 

Lažnih dojava uvijek ima, baš kao i kod svake druge žurne službe.

- Imali smo i lažnih dojava, ali treba ih znati razlikovati.Tu se radi o izigravanju žurnih službi, a  imali smo jedan slučaj koji je kasnije završio na prekršajnom sudu- to je doslovno u pitanju bio poziv iz lokalnog kafića da je čovjek upao u jamu. Također zna biti i nestalih osoba koje se skrivaju, ne žele da ih itko vidi i na kraju se same vrate kući. Tu može biti riječi o osobama koje su psihički utučene ili psihotične. U svim tim situacijama trudimo se učiniti maksimalno što možemo jer nikada ne znaš kada možeš spasiti nečiji život. Nekad namirišemo da se netko skriva pa polijepimo plakate, objavimo preko medija...pa se javi netko s nekom informacijom. Tako smo imali potragu za ženom od nekih 30-ak godina koja se skrivala između Kozjaka i Mosora, a pronađena je zahvaljujući dojavi mještana. Zaista svega ima, koliko god je čovjek kompleksno biće, toliko ima i složenih akcija - pojašnjava naš sugovornik. 

Iz godine u godinu sve je više članova HGSS-a, ali ih i onih koji im žele pomoći. 

- HGSS Split ima 80 članova, ali u zadnje vrijeme imamo velik broj suradnika, tako da se brojka penje do 250 ljudi. Puno ljudi je aktivno po različitim ispostavama, što može biti jako korisno kada se dogodi nesreća na nekom kritičnom mjestu. Zato je dobro da imamo lokalne ljude koji nam mogu biti od velike pomoći jer bolje poznaju teren. Imamo suradnike u Sinju, Kaštelima, Vrlici, Omišu, Dugopolju, Solinu- sve su to mjesta ispod velikih brda i u roku od pola sata se može doći do mjesta nesreće. Svoje ljude imamo i na otocima, što nam opet olakšava posao. Nekada smo morali čekati trajekt da bi do negdje došli, a sada ne moramo - kazuje nam dalje Frane Bebić. 

Helikoptersko spašavanje sve je češće, to je činjenica, a HGSS se koristi helikopterom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Iako s HRZ-om surađuju jako dobro, problema ipak ima...

- Količina ljudi i resursa ovisi o akciji. Kada je helikopter u pitanju, ne traži se velik broj ljudi jer nema potrebe za posebnim transportom kada je helikopter tu. Helikopterska posada broji tri do četiri čovjeka. U helikopteru je uvijek jedan liječnik i tri iskusna spašavatelja koji su specijalizirani za taj tip akcija i zovu se letači- spašavatelji. Pitanje helikoptera još uvijek nije riješeno. Lani smo imali pilot projekt s privatnom firmom, a sad opet koristimo helikoptere Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, baš kao i zadnjih 20 godina. S njima dobro surađujemo, a dobra je stvar što se HGSS može uklopiti u bilo koju službu. Postoje dvije vrste spašavanja. SAR (Search And Rescue) i HEMS (Helicopter Emergecy Medical Service). HEMS bi trebalo biti vozilo hitne pomoći iz zraka. Taj je projekt odobren i postoje dvije baze. Što se tiče SAR-a, još uvijek nije uspostavljen. To znači da nema posade koja dežura u bazi, nego mogu biti bilo gdje i u roku od dva sata u helikopteru, a to je loše rješenje. To akciju može produžiti za dva sata. Imali smo prije desetak dana akciju sa najvišeg vrha Dinare. U pitanju je bila benigna ozljeda, ali smo čekali helikopter sat i pol vremena. Da je u opasnosti bio ljudski život, bilo bi upitno...Ako se ostavi ovakav sistem, samo je pitanje vremena kada će to biti razlog neuspjeha u spašavanju života. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je jako dobro, ali poanta je u tome da se HGSS drži svoje spremnosti u roku od deset minuta, a nemamo jednako dobru kvalitetu u zračnoj potpori. Ta dva sata su zaista previše jer ljudi često zovu tek kad izgube nadu da će sami moći riješiti svoj problem. Najčešće to bude kad već počne padati mrak, mi to zovemo zlatni sat. Ljudi shvate da više ništa ne mogu učiniti, nazovu 112... pa se dogodi da često letimo u sumrak i spašavamo čovjeka u zlatnom satu - upoznao nas je s problematikom prvi čovjek splitskog HGSS-a. 

Već smo rekli da je s vremenom broj članova sve veći i veći, no paralelno s brojem članova ne rastu i kvadrati u kojima djeluju. Naime, prostor je veliki problem s kojim ova žurna služba (barem splitski ogranak) muku muči već godinama. 

- U prostor smo uselili prije 15 godina. Riječ je o prizemnom stanu od 75 kvadrata. To je prostor gdje radimo sve- držimo opremu, imamo obuku, održavamo sastanke... Taj je prostor davno postao pretijesan za nas. Kada smo uselili bilo nas je 20-25, a sada nas je 80. Rapidno je povećan broj akcija, a također i broj ljudi. Prostor smo definitivno prerasli, i to davno. Sve druge stanice su riješile problem prostora, a mi nismo. Imamo nesreću da smo u gradu Splitu koji je prenapučen i prostori su skupi. Dogovaramo se s Gradom oko toga, i mogu samo reći da se čovjek uvijek može nadati. Dobili smo od City Centra One prostor na korištenje, imamo kućicu na heliodromu... snalazimo se s alternativnim rješenjima, ali nam je oprema na jednom mjestu, auta na drugom- na javnom parkiralištima, puna vrijedne opreme...- kazuje nam Bebić. 

Prošle godine je u 59 akcija spašeno 50 života. Najčešće su bile akcije na Mosoru, pet ih je bilo na Paklenici, četiri na Hvaru, po tri na Biokovu i na Visu...a najviše je bilo helikopterskih spašavanja. Nekada je znalo biti akcija potrage koje su trajale danima, no i to se promijenilo s vremenom. Naravno, vodeći se onim- što prije izađeš na teren, to će akcija prije biti gotova, akcije potrage za ljudima svedene su na- jedan dan.

Iako je, priznat ćete, postojanje HGSS-a od velike važnosti za državu, ona se nekada prema ovoj službi odnosi, mogli bismo reći, maćehinski.

- Činjenica je da se mi neprestano borimo da steknemo malo bolji status unutar tih krugova. Dobili smo svoj vlastiti zakon- Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, koji je doživio nekoliko aneksa. Činjenica je da podrška HGSS-u sa financijske i sa infrastrukturne strane uvijek kasni. Kojom brzinom HGSS ide naprijed, podrška države bi bila dovoljna za ono što smo bili prije pet-šest godina, a ne za ovo što smo danas. Država i jedinice lokalne samouprave su naš jedini izvor prihoda. Država je jedina koja nam daje novac, ali je to uvijek premalo. Mi ćemo uvijek spašavati, ali kada pogledate kuću u kojoj živimo- to je preslabo, ali smo se već na to navikli. Imamo dobre temelje da budemo respektabilni, ali nam je potrebna dobra infrastruktura da bi bili u skladu s drugim žurnim službama - kazuje nam dalje Bebić.

- Naša obveza je pružiti sigurnost svim ljudima u RH. To uključuje spašavanje, prevenciju i čitav niz drugih aktivnosti. Izradili smo gotovo 40 karata, pročistili putove, izgradili planinarske kuće... a sve da bi se smanjio broj nesreća. A statistika je pokazala da je prevencija jako bitna. Tako su primjerice na Pelješcu tri godine zaredom bila tri smrtna slučaja, zbog neispravne karte. Postojeća karta TZ-a nije bila u skladu sa stanjem na terenu i mi smo sebi dali u zadatak riješiti situaciju na terenu, pa smo to i učinili. Mi sve radimo volonterski, nitko od nas ne zaradi ni kunu od toga, a svi imamo svoj vlastiti posao. Ovo radimo jer to volimo i želimo, time se ponosimo. Jednako tako rade i DVD-ovi, a to je princip rada koji je jako podržan u svijetu - pojasnio nam je što sve radi HGSS Frane Bebić.

I za kraj- kakav je osjećaj nekome spasiti život?

- Spasiti nekome život je najljepši osjećaj na svijetu. I sad se naježim kad se sjetim. U tom trenutku si u nekom čudnom feelingu, drži te adrenalin.. ali kasnije shvatiš da ti ta činjenica da si spasio nečiji život daje jednu unutarnju nagradu koji ti nitko ne može oduzeti i koja je jedinstvena - zaključio je svoju priču pročelnik Bebić. 

hr Wed Jul 06 2016 07:55:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59f88d1eb9e03ef0988b4591/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Nastavnica koja ne štrajka: Imam plaću 8500 kuna, vrijeđaju me, prijete mi otkazom...

Koliko ljudi nema gdje živjeti, što jesti, koji su blokirani i deložirani iz vlastite kuće, osiromašeni i koji bi mogli štrajkati, a ne štrajkaju. O njima se ne razmišlja. I zbog toga se sramim, kaže nastavnica koja je izazvala ogorčenje kod svojih kolega
Nastavnica koja je objavila da ne podržava štrajk u školama te da ona ne štrajka izazvala je lavinu komentara svojih kolega koji su, očekivano, ogorčeni njezinim istupom.

Iako je u medije izašla anonimno, kaže da trpi uvrede i napade ''zato što razmišlja svojom glavom''.

– Ne postiže se dostojanstvo i poštovanje štrajkom. Već predanim radom i ljubavlju prema poslu. Svoju plaću sam podigla radom, zalaganjem i predanošću, i stoga me mnogi mrze. Mrze me jer i ne štrajkam – napisala je ona.

Uvjerena je da učitelji i nastavnici neće biti motiviraniji za provođenje reforme s nekoliko stotina kuna većom plaćom na računu.

– Djeci prijete jedinicama i neopravdanim satima za nedolazak na nadoknade subotama i praznicima, za svoju korist. To je prema mome mišljenju autoritativno ponašanje, kojim se zastrašuje djecu i roditelje. Djeca se sigurno slažu sa mnom, ali ne smiju ništa reći. Još ih uvjeravaju da je to za njihovo dobro. To je ispiranje mozga. Govore da će biti više motivirani ako im se plaća povisi za 500 kuna, što nije istina. Do bolje plaće dolazi se radom i cijenjenjem sebe, a dostojanstvo se sigurno ne zaslužuje sviranjem bećaraca i prosvjedovanjem na Markovu trgu – ispričala je ona za Glas Slavonije.

Otkrila je i kako njezina plaća uz 25 godina staža i zvanje savjetnika iznosi 8500 kuna, piše vecernji.hr

– Radim u školi u kojoj sam već i tako izopćena zbog toga što ne štrajkam, mobingira me se i prijeti otkazom, uskraćen mi je rad i doživljavam razne neugodnosti. Uvrede su eksplodirale nakon objave pisma na nekoliko portala, gdje me u komentarima nazivaju "Soroševom i političkom plaćenicom", "ljubavnicom ravnatelja", "kupcem diplome" i govore da se trebam sramiti što se nisam solidarizirala s kolegama. Zato identitet javno ne mogu otkriti jer moram misliti na svoju sigurnost i sigurnost svoje djece školaraca – rekla je.

Kaže kako su zaposleni u prosvjeti "dosta zaštićeni te da imaju siguran posao".

– Koliko ljudi nema gdje živjeti, što jesti, koji su blokirani i deložirani iz vlastite kuće, osiromašeni i koji bi mogli štrajkati, a ne štrajkaju. O njima se ne razmišlja. I zbog toga se sramim. Jer mislim da je vrlo sebično misliti samo na sebe. Možda sam i ja u kategoriji u kojoj bih trebala misliti na sebe. Samohrana sam majka, imam dvoje djece, puna sam kredita, pred deložacijom, ali ne mogu podržati ovaj štrajk jer mislim da ima gorih slučajeva u ovoj državi. Jednostavno više ne mogu trpjeti nepravdu – napominje ona.
hr Wed Nov 13 2019 20:32:54 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5dcc31f129111ce3e98b45a4/80

Vukovi haraju podno Biokova: Stanovnici u strahu, usred dana dođu na tek desetak metara od kuća

Probleme lovcima te stočarima i govedarima najviše predstavlja Zakon kojim je vuk zaštićena životinja pa je lov na njega zabranjen
Snimka utrke vukova na prometnici između Makarske i Vrgorca obišla je cijelu Hrvatsku, ali zato nije iznenadila ni mještane ni lovce u ovim mjestima u Dalmaciji. Vukovi i njihovo pojavljivanje postali su česta pojava u mjestima podno Biokova.

Spuštaju se među kuće, dolaze na 'gozbe' jer, kako kažu tamošnji mještani, u planinama hrane nema. Baš je tako nedavno, podno Biokova, jedno stado ostalo bez dvije koze, pričaju nam mještani.

- Viđamo ih niti 200 metara od kuća. Oni se ničega ne boje, dođu ti doslovno na desetak metara i gledaju u tebe kao da su domaće životinje. Ja koja imam 72 godine ne pamtim ovoliko vukova među kućama - zabrinuto govori gospođa koju smo sreli ispred svoje obiteljske kuće.

- I ovdje blizu je bez desetke jedinki ostao još jedan govedar. Čopor je vukova odnio goveda usred bijela dana - nastavlja i dodaje kako osim stočara i govedara probleme imaju i lovci koji ostaju bez udresiranih pasa.

- Čekali smo psa i kako imamo GPS signale vidjeli smo kako signal stoji na jednom mjestu. Otišli smo do tamo i našli smo pola psa pojedenog. U zadnjih mjesec dana 10 lovačkih pasa je stradalo od strane vukova u lovištima - tužnu sadašnjicu podno Biokova podijelio nam je jedan od lovaca iz tamošnje lovačke udruge Kamenjarka.

Bez obzira koliko se raširio na pojedinom lovištu vuk je zakonom zaštićen, a lov na njega je zabranjen. Pa tako dok stočari i lovci broje štetu, nemoćni protiv njega, vuk i dalje slobodno hara po Biokovu. 
hr Wed Nov 13 2019 17:40:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5dcc2e7829111cd2e98b4592/80

Potvrdio sve već napisano, ali se i uvrijedio: Javio se načelnik Jelse nakon teksta o Gdinju

Čini se kako je načelnika Jelse najviše zasmetalo što je zapravo medijska hajka i građanska inicijativa potakla nadležne na vrlo brzu reakciju oko rješavanja problema laboratorija na Hvaru
Istočno mjesto Gdinj na otoku Hvaru prošlog je vikenda javnost upoznala u nešto manje lijepom svjetlu nego se inače prikazuju mjesta turističkog značaja u obalnom području Dalmacije.

Priča o neciviliziranim uvjetima života na istočnoj strani otoka Hvara probudila je i 'brojne reakcije' onih koji su se u svemu našli prozvani jer se 'kostur' priče vrtio oko cesta koje nisu asfaltirane te činjenice kako stanovnici nemaju vode ni kanalizacije.

Sigurno već pogađate kako je priliku za demant činjenica iskoristio tamošnji načelnik općine Jelsa, Nikša Peronja koji je u podužem priopćenju na svom Facebook profilu zapravo potvrdio kako je sve napisano istina te kroz deset točaka donio što je to on napravio ili mu je u planu napraviti što se tiče poboljšanja uvjeta življenja u Gdinju.

Istaknuo je Peronja kako se u proteklih četrdeset godina zbilja malo toga napravilo za Gdinj čime je potvrdio sve činjenice navedene u ranije objavljenom tekstu, ali je u isto vrijeme optužio za neprofesionalnost. Ne kažu bez razloga kako 'istina boli'.

U njegovom mandatu, kaže Peronja, dovršeno je asfaltiranje cijelog Dugog dolca i Visoke, te još nekoliko manjih zaselaka u mjestu.

Pobrojao je Nikša Peronja i još toga - od spajanja cijele južne ceste koja povezuje sve uvale, od Srhovog dolca prema istoku, pa sve do potpuno rekonstrukcije ceste od Jelse do Poljica.

Naveo je i kako se utrošio znatan iznos za sanaciju pomorskog dobra, nadohranu plaža, sanaciju lukobrana i mostova.

- Nedavno je ishođena građevinska dozvola za vodoopskrbu od Jelse do Poljica, a projekt nosi „Hvarski vodovod“, što ima veliko značenje za vodoopskrbu ostatka istočnog dijela otoka, jer ova trasa ima oko 16 km, a vrijednost investicije je oko 25 milijuna kuna. Postoje realne šanse da se započne s gradnjom cjevovoda kroz sljedeću godinu, budući se već krenulo u postupak javne nabave - napisao je Peronja o stanju u vodovodnom sustavu.

Istaknuo je kako će se uskoro krenuti i 'velikim koracima' u strujnoj mreži:
- Općina Jelsa napravila je sve preduvjete u suradnji sa HEP-om za elektrifikaciju Gdinjskih i Zastražiških uvala. Projekti su gotovi, potvrđeni od Ureda za katastar, te se čeka Građevinska dozvola, a ovisno o datumu ishođenja iste, vjerujem da bi već ove sezone mogle biti iskopane pojedine (ne sve) dionice i postavljen kabel, a nakon čega bi slijedilo asfaltiranje - tvrdi Peronja.

Ipak, po napisanom, čini se kako je načelnika Jelse najviše zasmetalo što je zapravo medijska hajka i građanska inicijativa potakla nadležne na vrlo brzu reakciju oko rješavanja problema laboratorija na Hvaru koji je zatvoren od 1. studenog i čijim je zatvaranjem došlo do kaotične situacije na otoku.

Stvar je sada riješena, laboratorij na otoku ponovno radi i problemi na Hvaru, barem što se zdravstvenog dijela tiče, su upisali svoja posljednja slova.

Valjda će posljednja upisati i nepotrebne poruke javnosti koja je dobro upućena u realnost, a koju u isto vrijeme mnogo više brine sadašnjost nego budućnost. 
hr Wed Nov 13 2019 17:26:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5db13bc129111c30c58b4593/80

Bulj: "Splitsko-dalmatinskom županijom drma 'Bene koalicija!"

Miro Bulj oglasio se priopćenjem kojeg prenosimo u cijelosti, a ističe kako Županiju treba ukinuti i zbog devastacije područja uvale Bene
“Poštovani, kao što je poznato, župan Blaženko Boban kao zakonski zastupnik Splitsko-dalmatinske županije nije postupio u skladu s rješenjem Građevinske inspekcije u Splitu iz lipnja 2019.godine.

Nije uklonio bespravno dograđeni restoran na Benama u Park šumi Marjan. Štoviše, tom istom rješenju na koje se čekalo čak dvije godine, otkako je prijava podnesena, suprostavio se tužbama Upravnom sudu u Splitu.

Za opravdanje takvog postupanja angažirao je punomoćnika odvjetnika koji je u tužbi iznio pravnu argumentaciju koja se u bitnom može svesti na osporavanje da bi Splitsko-dalmatinska županija bila stranka u postupku inspekcijskog nadzora jer da Zakon o građevinskoj inspekciji tako propisuje.
Pa kako Županija nije sudionik u gradnji jer nije moguće utvrditi tko je investitor niti vrijeme izvođenja dogradnje, nije ni vlasnik građevine niti zemljišta na kojem je izgrađena građevina, a dodatno, tužbom poučavaju svakoga kako se na pomorskom dobru niti ne može stjecati pravo vlasništva kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

Osim, rekao bih, ako se dugo godina održavate na vlasti, tada sadržajno, dakako ne pravno, možete činiti što god poželite, pa izvršavate u bitnom i vlasnička ovlaštenja, gradite, koristite kako hoćete, samo se pobrinete da sve formalno-pravno „štima“ i da prođe dovoljno dugo vremena. To vam čak niti nije teško jer držite „i sukno i škare“. Kada inspekcija dvije godine ništa ne poduzme kao ovdje, tada 2017. dodijelite koncesiju bez da provjerite legalnost objekta jer, naravno, „nema nikakvih formalnih odluka“ (za koje vi znate). Pa netko u tako nezakonito dograđenom objektu lijepo obavlja ugostiteljsku djelatnost i stječete dobit, kao što su to činili i oni prije njega više od 10 godina.

Međutim, imali su drugu pravnu osobnost, to su sasvim neka druga trgovačka društva s kojima ne dijelite ama ništa osim nezakonito dograđenog objekta na trostruko zaštićenom području.
Sve to može jer je Županija sama sebi i svojima svrha. Sve to može jer manje vrijedi trostruko zaštićeno područje nego što vrijedi stabilnost koalicije.

Zar je moguće da građevinska inspekcija od rujna 2018. otkako je izvršila inspekcijski pregled pa do lipnja 2019. kada je donijela rješenje o uklanjanju nije mogla saznati tko je investitor, premda to u Splitu znaju i „vrapci na grani“.

Smiješan je pokušaj Županije kojim štiti svog koalicijskog partnera. Županije pomorskim dobrom upravljaju jednako kao i Republika Hrvatska, a poglavito zato što je Županija ta koja je izdala koncesiju pa je dužna voditi računa i o redu.

Postavlja se pitanje i što čeka tržišna inspekcija i kako je moguće da nije izašla na teren i ukinula obrtnicu koncesionaru koji obavlja djelatnost u prostoru za koji nisu izdani minimalni tehnički uvjeti jer je bespravno dograđen.

Bez obzira kakve će biti presude u konkretnim upravnim sporovima jedno je sigurno, a to je da Županije treba ukinuti. Ne samo da su kočnice razvoja već postaju i kočnice u zaštiti najvećih vrijednosti. Što je sljedeće?

S poštovanjem,
Miro Bulj,Klub vijećnika Mosta u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije“
hr Wed Nov 13 2019 16:02:38 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .