Upoznajte Sandru Poljak, mladu splitsku pjevačicu koja sklada i pjeva u mjuziklima

Kada djevojka od šesnaest godina
sanja svjetla pozornice, gledajući turbo popularne pjevačice na malim ekranima sa
prepoznatljivim šalabahterom i receptom za uspjeh, onda je to nešto što se
smatra normalnim i nimalo iznenađujućim, ali ako netko tako mlad krene u taj
svijet “okrenuvši pilu naopako” i svoj put gradi tako da glas školuje, sklada
svoje prve skladbe na stihove klasike hrvatske književnosti i pjevajući u
mjuziklima, onda ta priča dobija sasvim novu, interesantniju dimenziju. Iz tog
razloga smo odlučili predstaviti javnosti jednu lijepu, mladu, i nadasve
skromnu djevojku Sandru Poljak iz Splita koja svoj glazbeni put gradi upravo onako kako i
treba, marljivo, kontinuirano i bez težnje za instant uspjehom i  po svaku cijenu.

Sandra, kako bi se ti predstavila našim
čitateljima?

– Vrlo
jednostavno, učenica sam drugog razreda Prve gimnazije u Splitu (jezični
smjer), imam šesnaest godina, obožavam glazbu, pjevanje, skladanje i naravno
jezike. Već nekoliko godina članica sam glazbene udruge “Hit factory” koju vodi
poznati skladatelj Ernest Pelaić koji mi je puno pomogao da pronađem neki svoj
put koji je doduše još uvijek na samom početku ali mislim da dobro znam kamo
idem i jako me to veseli.

Kako je došlo do ideje da napišeš
glazbu na stihove A.G. Matoša ?

– Pa često razgovaram
i radim sa barba Ernestom i on mi je na neki način dao naslutiti da u meni
prepoznaje skladateljski talent. Bodrio me i nagovarao da pokušam nešto napisati.
I eto već sam skladala nekoliko po meni lijepih pjesama, a za skladbu “Jesenje
veče” A.G. Matoša sam odlučila snimiti i pjesmu i spot. Aranžman je napisao i
sve instrumente odsvirao Ernest Pelaić koji mi je velika podrška u svemu kao i
naravno moji dobri roditelji kojima sam neizmjerno zahvalna što me podržavaju u
svim mojim idejama. 

Naravno, i dalje pišem nove skladbe koliko mi to dopušta
vrijeme pošto istovremeno jako mnogo radim sa još dvije cure na ulozi male
vragolanke Crystal u mjuziklu „ Little shop of horrors“
, u prijevodu „Mali dućan strave“ 
autora Alana Menkena i Howarda Ashmana. Naravno tu su i obveze
u mojoj školi koja je iznimno zahtjevna, ali sve ja to stignem pošto sam jako
uporna. Eto pokušavam, a nadam se i uspijevam sve te moje ljubavi uporedo
odrađivati.

Kako je jednoj šesnaestogodišnjakinji
raditi u mjuziklu?

– Pa mogu reći
da sam jako zavoljela mjuzikl kao glazbeno–glumačku formu. Iznimno smo mnogo
proba odradili proteklih nekoliko mjeseci ali na zadovoljstvo svih dalo je i
mnogo rezultata. Imali smo premijeru i još pet predstava u HNK u Splitu pred prepunim gledateljstvom. Za nekoliko dana idemo
na poziv iz Engleske u grad Dover gdje ćemo održati dvije predstave
u suradnji sa Astor College

Moram reći da sve to ništa nebi bilo moguće bez
mnogobrojnih ljudi koji su dali sve od sebe da projekt mjuzikl u konačnici bude
tako uspješan pa bih samo htjela spomenuti njih par koji su nas mjesecima uvježbavali kao što su profesorica Olga Granić i Snježana
Kaštelan
, te profesor Marijo Krnić.
I naravno hvala i svim ostalima koje ne bih sada uspjela sve pobrojati, a koji
su isto tako mnogo zaslužni za uspjeh mjuzikla.

Kako vidiš svoje bavljenje glazbom u
budućnosti?

– Idem korak po korak. Nikud ne žurim, mlada sam. Želja mi je nakon srednje
škole upisati glazbenu akademiju. Naravno pjevati i pisati. Nisam opterećena
brzim uspjehom. Ja ću se jako truditi a on ako dođe dobrodošao je, uz nježan osmijeh nam je rekla mlada Sandra
Poljak.


POSLJEDNJE DODANO: