Obilježena 75. obljetnica strijeljanja u Ruduši: “Umjesto loptom, Split je tada igrao puškom i dao ono najvrijednije”

U organizaciji Udruga Antifašista i antifašističkih boraca Cetinske krajine i Udruga antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita danas je u Ruduši pokraj Sinja obilježena 75. obljetnice formiranja i strijeljanja Prvog splitskog i solinskog partizanskog odreda. Rudušu su osim članova antifašističkih posjetili i splitski gradonačelnik Ivo Baldasar zajedno s izaslanstvom Grada, te potpredsjednik SDP-a Ranko Ostojić. 

– Civilizacijski je doseg doći pred ovaj spomenik i sjetiti se onih koji su prije nas položili svoje živote za ovu državu koju mi danas imamo. Kakva je takva je, ali je Domovina i svi je nosimo u srcu. Ti mladi momci, gotovo svi iz Radničkog nogometnog kluba Split, otišli su s vjerom da će braniti svoju Domovinu. Nije ih vodila nikakva politička ideja, oni su samo branili svoj dom. Na žalost povijest je htjela tako da im se suprostave braća po nacionalnosti, da ih oni prvi prijave, te da ih onda tuđini strijeljaju. Tragična priča koja se nije tada dogodila prvi put, i prije toga se deševala, a i kasnije u Domovinskom ratu. Ovaj spomenik svjedoči njihovim djelima i njihovoj hrabrosti. Hvala još jednom braći Žužul koji su obnovili ovaj spomenik nakon što je uništen od strane onih što ne razumiju ništa. Ovi momci koji su ovdje izginuli napravili su uvertiru za ono što su njihovi mladi sljednici 90-tih godina nastavili – kazao je gradonačelnik Splita Ivo Baldasar. 

Među ubijenim mladim partizanima bilo je mnogo Splitovih nogometaša zbog čega svake godine predstavnici kluba odaju počast pogubljenoj splitskoj mladosti na mjestu stratišta. Danas su u ime kluba s Parka mladeži u Sinju bili predsjednici Slaven i Jozo Žužul, počasni predsjednik Crvenih Žarko Mihaljević, djeca iz omladinske škole, Splitovi treneri…

– Od samog osnivanja naš klub je naizlazio na brojne poteškoće, vlast je činila sve da izbriše Anarh, ali naišli su na tvrd orah. Članovi Anarha nisu se dali, bili su uporni u čuvanju svog kluba i svog duha, bili su furbastiji od vlasti. Često smo zbog toga mijenjali ime kluba, međutim to što se mijenjalo ime ne znači da se mijenjao Split. Dolaskom 41. godine na ovim prostorima pojavilo se veliko zlo, fašistički okupator, ali nije se dugo čekala reakcija RNK Splita koji je odbio svaku suradnju s okupatorom. Klub se raspušta, nogomet se raspušta, budi se duh Anarha, igrači i simpatizeri odlaze u novu igru, ovaj put po surovim pravilima. Umjesto lopte sada Split igra s puškom, otišli su u igru u kojoj nije bitan gol više, nego igru u kojoj je bilo bitno sačuvati svoj prag, svoj Split, svoju Dalmaciju i svoju Hrvatsku. Otišli su po slobodu, a u toj igri Split je dao puno, dao je ono najvrijednije, svoju mladost, svoj najlipši cvit. Zato ovo mjesto za RNK Split ima posebno značenje, ovo je mjesto inspiracije i mjesto na kojem danas još uvijek stanuje duh Anarha. Split svoju mladost nikada neće zaboraviti, kada je napadnut Split je ustao, zaustavio je nasilje i zaustavio je devastiranje ovog spomenika kojem se danas klanjamo. Odajemo zahvalnost svim splitovcima i njihovim drugovima koji su pali za najveću tekovinu, a to je sloboda – kazao je u svom emotivnom govoru počasni predsjednik Splita Žarko Mihaljević. 

Osvrnuo se i na obnovu spomenika, upravo je klub s Parka mladeži 2009. godine zaslužan da se uništeni spomenik ponovo podigne. Mihaljević je citirao riječi Splitovog predsjednika Slavena Žužula. 

– Ovi mladi ljudi pred čijim spomenikom danas stojimo nikome nisu željeli zlo. Ono što su htjeli bilo je otjerati zlo sa svog kućnog praga i iz svoje Domovine, potaknuti svetom idejom, obraniti svoje od tuđina. Krenuli su u borbu za slobodu i već na tom svom prvom plemenitom koraku položili su svoje mlade živote. Potaknuti osjećajem beskrajne zahvalnosti, najiskrenijeg poštovanja prema ovim mladićima, a neopterećeni bilo kakvom ideologijom i politikom, mi iz RNK Split odlučili smo obnoviti ovaj spomenik kako bi zaštitili dostojanstvo trajnog sjećanja. Obnova ovog spomenika je moralni čin koji se pokazuje, a naš klub ne zaboravlja svoje igrače i njihovu žrtvu. To je civilizacijski iskorak i obaveza prema svim onima koji su pali u borbi za slobodu. 

Nakon svega uslijedila je pjesma “Marjane, Marjane” u izvedbi klape Mriža, a zatim i dostojanstveno polaganje vijenaca na spomenik paloj splitskoj mladosti. Prethodno je isto učinjeno na splitskim plokitama gdje se također nalazi spomenik Prvom splitskom partizanskom odredu. 

Za kraj ćemo se prisjetiti svih koji su strijeljani na Ruduši: Ante Čerina iz Solina, Ante Katić iz Solina,Šimun Stojanac iz Dicma, Josip Krstulović iz Splita, Josip Radetić iz Sinja, Dragutin Rogulj iz Mravinaca, Davor Urlić iz Splita, Branko Duplančić iz Splita, Dušan Frua iz Splita, Mirko Dujmić iz Splita, Josip Petrić iz Splita, Vjekoslav Ozretić iz Splita, Nebojša Borozan iz Splita,Ivan Marković iz Kučina, Marin Matković iz Kučina, Petar Jelaska iz Splita, Bruno Borovčić Kurir iz Splita, Fredo Santini iz Splita, Anton Torkar iz Makarske, Ivan Antonini iz Makarske, Antun Zelić iz Splita,Antun Popović iz Splita, Josip Markotić iz Splita i Tadija Skopljanac iz Splita.