Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/582cc5ba1eea8f48c68b45dc/80

Noći kazališta u Omšu: "Kraljevstvo za kulturu"

Ovogodišnja Europska noć kazališta održat će se u subotu, 19. studenoga 2016. Sve se više institucija priključuje manifestaciji, ali po prvi puta Omiš sudjeluje u ovom europskom spektaklu.

Centar za kulturu Omiš, pod vodstvom ravnatelja Petra Buljevića priređuje vam  ovogodišnju Noć kazališta s cjelodnevnim programom. Prvi dio programa namijenjen je najmlađima  te počinje već u popodnevnim satima. „Romeo i Julija na lokvarski način“ (17.00 sati) zabavna je dječja predstava koja je ovaj ljubavni par smjestila doslovno u svoje malo misto, u blizini Omiša Lokvu Rogoznicu, te svi likovi ne samo glavni, podsjećaju na svima znane mjesne harlekine, babe i popove.

Nakon toga slijedi izvedba lutkarske predstave „Muka malog vuka“ (18.00 sati). Riječ je o sasvim novoj priči zbog koje ćete zaboraviti sve stereotipe i predrasude o vukovima. Predstava je inspirirana  istoimenom pričom Renata Baretića, koji je na prošloj izvedbi i sam pogledao a to je inače novo pokrenuta prva lutkarska predstava pri CZK Omiš.

Ostali dio programa nosi naziv „Žena i maske“  jer ćete u likovima i njihovom „elementarnom jeziku“ kojim govore sve žene svijeta prepoznati ljepotu, hrabrost, erotičnost, odnosno čarobnu alkemiju  žene od vremena pramajke Eve do heroina modernog doba pa makar one bile i kućanice.

Monodramu „Jubav u vrime kupusu“ s početkom u 19,30 sati igra Tonka Alujević, splitska spisateljica, avanturistica, televizijska urednica i voditeljica. Ova monodrama, koja je premijeru imala u Sarajevu, povest će nas na zanimljivo putovanje u svijet vječno aktualnih tema iz muško-ženskih odnosa. Tonka u autorskoj monodrami ne tumači, sudi, kritizira, analizira ili savjetuje, ona ne propovijeda već pripovijeda, a jedna od priča nastala je prema motivima iz osobnog emotivnog iskustva koje je podrazumijevalo zaljubljenost jednog  kontinentalca koji je zbog ljubavi naučio sve ono što prosječan Dalmatinac nikad dobro ne nauči - jediriti, plivati, ploviti...

Druga monodrama „Ja sam dama…“ (21.00 sat) čija je autorica Meri Bauk, redatelj Petar Buljević, a igra je dramska umjetnica Ivana Giove Župe, trenutno ima turneju na festivalima po državi i susjednim zemljama, a biti će prikazana i u programu globalne Ted konferencije u Zagrebu što potvrđuje originalnost i vrijednost predstave koja je prepoznata i izvan granica „lijepe naše“. Koliko nam je poznato ovo je jedan od  prvih pokušaja da se profilni facebook sadržaj  pretoči u kazališnu monodramu.   Monodrama Ja sam dama… nastala je pomoću novih društvenih mreža i pretočila se u ozbiljnu kazališnu predstavu. Zapisi su skidani sa facebook profila autorice Meri Bauk i polako se gradila priča za kazališni komad. Ona govori o položaju žene i mjerljivoj količini nježnosti, ranjivosti i snage jedne suvremene žene, ona skida mnoge nemoralne maske koje kao imperativi određuju ljudski život, tako se problematiziraju mnogi arhetipovi; uloga majke i majčinstva, uloga poslovne žene, uloga nečeg potrošenog i „nevažno“ zaboravljenog kao što je život jedne domaćice. Jedan natpis star par tisuća godina iz arhiva u drevnim Ugaritima govori: „Ima li život bez sjaja veću vrijednost od smrti?“.  Ovaj natpis ističe jedno važno pitanje, kada se odbace sve maske, da li je ostalo prostora da se kroz ranjivost i nježnost, koja su prava obilježja žene, ta ista žena izbori sama za svoju slobodu.

Drama je izrazito moderna i angažirana, tako da propituje i bremenitost egzistencije, licemjerje visokih društvenih elita i poziv je da se već jednom krene u akciju. Cijeli svijet se pretvara u šareni blještavi cirkus, a uloge si možemo birati sami u svojoj mašti ili na facebooku. Komad je ispričan kroz plašt finog sarkazma i britke crnohumorne komedije.


Kazališna revija

Za sami kraj manifestacije, u 22.15 sati održat će se revija inspirirana kazališnim heroinama - THEATRICAL HEROINES WHO INSPIRED DESIGN. Modnom revijom kroz fizički prikaz naglasi ćemo duhovnu moć književnih i kazališnih heroina koje su izazivale požudu, ali istovremeno bile mudre i snažne žene. Modnom revijom stavljamo ih u kontekst današnjih ikona koje otvaraju rodni diskurs kroz naglašenu svevremensku žensku ulogu i snagu, kako u obitelji, tako i u društvu. Svaki dizajner, u suradnji s organizatorima, oblikovat će koncept kojim će pismeno obrazložiti na koji način predstavljena kolekcija odgovara karakteru odabrane junakinje. Dakle, brend, osim vizualno predstavit će se i pisanim oblikom  kroz preispitivanje jedinke, njezina ideala ljepote, slobode te općenito identiteta žene u današnjem društvu. Dizajneri koji će se predstaviti na omiškoj Noći kazališta su Lp dizajn, JB dizajn, Majin proizvod, Marija Primorac dizajn, IVA art&design, Lapsus design, STAŠA design i Suzana Koprivnjak Design.

Cijeli dan u kazalištu Mali princ biti će izložena kutija KAZALIŠTE VOLIM TE u koju će svi posjetioci ostaviti pisane dojmove o tome što bi  voljeli gledati u omiškom kazalištu, kako im se svidjela predstava i zapravo cijela manifestacija Noći kazališta. Ovim načinom održavamo komunikaciju i interakciju s publikom u svrhu oblikovanja daljnjeg programa.

Cilj nam je da što više ljudi dođe i da dovedu svoju djecu, kako bi se upoznali s kulturnim lokacijama grada Omiša i u bučnosti ih, u svrhu kulturnog uzdizanja i edukacije, posjećivali što češće. Centar za kulturu Omiš vođen je idejom promicanja kazališta kao mjesta susreta i dijaloga, dostupnog svim zainteresiranim posjetiteljima. Njegove ovogodišnje respektabilne brojke uistinu potvrđuju važnost i potrebitost kazališta i velikog broja predstava, čija je budućnost neupitna.


PROGRAM

17.00 h Dječja predstava / Merica Spain: „Romeo i Julija na lokvarski način“

18.00 h Lutkarska predstava / Julija Tomasović (prema tekstu Renata Baretića): „Muka malog vuka“ 

19.30 h Monodrama / Tonka Alujević: „Jubav u vrime kupusa“

21.00 h Monodrama / prema facebook zapisima  Meri Bauk:

„Ja sam dama..“ CZK Omiš -Teatar Mali princ , Redatelj: Petar Buljević

Igra: Ivana Giove Župa, dramska umjetnica

22.15 h Modna revija: Theatrical Heroines who Inspired Design / DIZAJNERI: Lp dizajn, JB dizajn, Majin proizvod, Marija Primorac dizajn, IVA art&design, Lapsus design, STAŠA design, Suzana Koprivnjak Design

Facebook komentari

hr Wed Nov 16 2016 23:29:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/59710dbab9e03eb1328b4a5f/80

Željko Pervan stiže u Split s predstavom ˝Na komadiću Europe˝

Najbolji stand up komičar na ovim prostorima, Željko Pervan, izvest će svoju novu predstavu 'Na komadiću Europe' u srijedu 26.07.2017. u 21.30 u ljetnom kinu Bačvice


Zbog popularnosti i načina izvođenja na dosadašnjim nastupima, za ovu predstavu se u pravilu tražila karta više. A za prošlogodišnje gostovanje Željka Pervana u Splitu ulaznice su prodane čak tjedan dana prije.

Željko Pervan majstor je improvizacije, obožavatelj Slovenaca, smrknuti profesor, živahni govornik i komentator hrvatske svakodnevice.

Ulaznice možete pronaći u sustavu Eventima po cijeni od 70 kuna 

Čisti humor bez ikakvih rekvizita: čovjek i njegova duhovitost.

Novi Pervanov uradank na HTV „Naknadno“ ruši brojke gledanosti, nova je to televizijska forma. Spoj stand upa i sit coma.

Televizijska je to  nova  forma gdje se Pervan dotiče tjednih političkih tema i obradjuje ih na svoj  zanimljiv i svojevrstan način.

Serija „Kud puklo da puklo“ na Nova TV rušila je sve rekorde gledanosti. Podaci istraživanja AGB Nielsena govore da tu seriju gdje Pervan igra jednu od glavnih uloga dnevno gleda čak

820 000 gledatelja.

Fantastično.

Godine 1989. prelazi na nezavisnu TV-kuću OTV. Upoznao je Zlatana Zuhrića Zuhru, s kojim je započeo suradnju na raznim skečevima. Izradio je koncept satiričnog, bezobraznog showa "Zločesta djeca", gdje je upoznao i sprijateljio sa Vinkom Grubišićem i nastupao u raznim skečevima, kao što su Rade u bunaru, Ispitivanje Hrvata u Vojvodini, šaljivi glazbeni spot 'Servus Zagreb', sinkronizirani dnevnik i druge emisije ili filmovi (kao na primjer film 'Ime ruže', (razgovor Hloverke i Dražena Budiše).

U to vrijeme imao je male nastupe i u manje hvaljenom humorističkom showu "Jel' me neko tražio".

Na OTV-u Pervan započinje i humoristički show 'Večernja škola'; u toj spontanoj, većinom improviziranoj emisiji glumio je profesora u večernjoj školi koji je podučavao četiri odrasle osobe: Aljošu, Denisa, Antimona i Tetka (Zlatan Zuhrić Zuhra, Mladen Horvat, Ahmed El Rahim, Đuro Utješanović), te sa njima raspravljao o svijetu i životu. Šale su se zbijale na račun političara, plaća, umirovljenika, Čeha, Slovenije i drugih tema.

Godine 2004. angažman je Pervanu ponudio HRT. Pervan je s oduševljenjem prihvatio, te je dobio dvije emisije u kojima je bio voditelj; osim 'Večernje škole' vodio je i kviz 'Uzmi ili ostavi'. Nastupio je i kao stand up komičar na turneji po Hrvatskoj pod nazivom 'Božanstvena komedija'. Godine 2006. osvojio je nagradu Večernjakov "Ekran" u kategoriji Muška TV osoba - informativni i kulturni sadržaj, za emisiju "Večernja škola".

 


 

Na nišan je  HDZ, ali i SDP. Komentira  i akciju "Kupujte hrvatsko". "S čim?", pita se on, što mu je  tek uvod da malo prokomentira cijene i kvalitetu hrvatskih proizvoda na komentira i razne kupovne navike ljudi (rasprodaja zimskih kaputa: a kao da ima i ljetnih kaputa ?). Nezaobilazna  tema  su i Slovenci te veličina njihove države: kaže da imaju koče a svoje ribe sve znaju po imenu. Imaju i jednog ugora koji je, đubre, narastao pa je sada pola u Hrvatskoj a polovinom u Sloveniji.

 Naime, Željko Pervan godinama tijekom ljeta stanuje u Kašteliru pored Poreča, i ističe da mu je istarska publika medju najdražima i da se tu osjeća kao svoj medju  svojima. Njegova doradjena predstava „Božanstvena komedija" koju je preoblikovao u  novu komediju pod nazivom „Na rubu Europe“, vrhunac je stand up komedije u Hrvatskoj. Od nastanka legendarne večernje škole do sada nekoliko puta pohodio je hrvatske gradove (ali i susjedne države:Sloveniju, BiH...)i skoro uvijek se tražila ulaznica više. Njemu su omiljene teme Slovenci i žene . Ismijava  i želju Hrvatske da uđe u Europsku uniju u kojoj su Grčka, Bugarska "koja ima 24 kilometra autoputa" i Italija u kojoj, čuo je, "nema mita i korupcije".

Ipak, Pervan se osjeća kao kod kuće kada je riječ o odnosima žena i muškaraca. "Čim žena kaže 'da', u crkvi dobije 50 kila. Onda bi je mladoženja trebao prevesti preko kućnog praga. S čim? S viljuškarom?". Ne ostao dužan ni muškima: "Mi se borimo, lovimo, ulazimo u HDZ, ali bojimo se žena", komentirao je u svom zajedljivom stilu.

 Njegova je satira ipak doseže vrhunac zajedljivosti kada je spomene Zakon o zabrani pušenja. "Samo nemojte pušiti, kaže onaj ministar zdravstva, kako mu je ime, a od 50 reklama, 49 je za pivo koje reklamiraju sve mlađi glumci. Ali to nije bitno, samo loči. Pušenje ubija, a ovo kao ne", u svom stilu pita se Pervan koji  kaže da u kafićima zamoli konobara da ga odvoji od onih koji piju alkohol jer mu bazdi.

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 22:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5970a613b9e03e6f368b493f/80

Punjene paprike iz pećnice

Donosimo vam jedan recept kad vam ponestane ideja što kuhati
 Punjene paprike spremane na ovaj način zasigurno će zamirisati vašim ukućanima, ali i susjedima.

SASTOJCI:

- oko 10 većih paprika
- 1 kg mesa (najbolje pomiješano junetina, teletina, janjetina)
- crveni i bijeli luk 
- peršin
- mrkva
- 1 jaje
- 1 kg zrelih oguljenih rajčica 
- juneći/goveđi temeljac
- riža
- sol, papar, vegeta

PRIPREMA:
Paprike oprati i očistiti za punjenje. Mesu dodati nasjeckanu kapulu, peršin, češnjak , jednu sjeckanu rajčicu, jaje, šaku riže, soli, vegete, papra po želji. Dobro promiješati i time puniti paprike. Zatim punjene paprike staviti u vatrostalnu zdjelu ili neku drugu posudu za pečenje. Popeći ih 15 minuta u pećnici. Dok se peku napraviti šalšu od rajčica. Šalši dodati goveđeg/junećeg temeljca i s tim sve preliti preko paprika dok su još u pećnici, poklopiti ili prekriti folijom i nastaviti peći dok ne budu gotove (otprilike 45 minuta). Poslužiti s pire krumpirom. 

DOBAR TEK! 

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 14:46:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5970a143b9e03ee93e8b46a0/80

Novi ljetni hit grupe Vigor

Uz izlazak novog singla i spota, grupa Vigor nastavlja sa svojim koncertnim obavezama koje ne staju već pune četiri godine
Ljetni koncerti grupe Vigor upravo su dobili novo pojačanje jer dečki iz benda predstavljaju video spot i novu pjesmu „Marija“. U svom prepoznatljivom zvuku zbog kojeg ih je publika toliko i zavoljela, dečki iz Vigora donose novi ljetni hit za sve generacije željne dobre zabave. 

Iako su dosad nizali hitove surađujući s Miroslavom Škorom i Ivicom Muratom, ovoga puta svoj su glazbeni stil osvježili suradnjom s autorskim timom Dušanom Bačićem i Bojanom Dragojevićem koji su zaslužni za neke od najslušanijih hitova Severine, Jelene Rozge, Željka Bebeka i Nede Ukraden.

Uz potporu svoje izdavačke kuće Campus od nove pjesme očekuju veliki uspjeh. Da ništa ne prepuštaju slučaju, pokazali su i objavom nove pjesme na jednom od najvećih  YouTube kanala u Hrvatskoj, Orange Videos. 
-Suradnja s novim autorima plod je dugogodišnjeg poznanstva i bilo je samo pitanje dana kada ćemo ostvariti konkretnu suradnju. Dušan je prepoznao ono što mi radimo i napisao je pjesmu baš za nas. 

Samo pozitiva, ljubav i lijepa lepršava glazba; to je ono zbog čega nas ljudi vole i tako rado slušaju, istaknuo je karizmatični pjevač benda Mario Roth koji je nedavno postao jedan od omiljenih domaćih zabavljača nakon sudjelovanja u showu Nove TV „Tvoje lice zvuči poznato“.


Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 14:26:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/597098c7b9e03e50438b457d/80

Imoćanin u Indoneziji: Zgode i nezgode na Baliju

Nastavljamo s objavljivanjem putopisa iz Indonezije, kojeg je za naš portal pripremio Ivan Lončar.

“Pao je mrak i morali smo nazad u hostel motorom. Odabrali smo kraći, ali zahtjevniji put. Nakon pola sata vožnje završili smo na lokalnoj cesti koja ide kroz srce prašume. Nezaboravan doživljaj je voziti se kroz duboku prašumu, imate osjećaj kao da vas netko stalno gleda i zvukovi prašume nadjačavaju zvuk motora. Voda,šum vjetra i tropska vlaga u zraku podsjete vas kako zapravo treba biti ponizan i zahvalan za dar života u svakom trenutku. Stigli smo u hostel u predgrađe Yogyakarte i večerali smo u društvu guštera koji inače služe prosječnom indonežanskom kućanstvu za borbu protiv komaraca. Gušteri su Indonežanima, za komarce , otprilike ono što je našim ljudima mesliđan uvečer na prozoru ili što je mačka mišu. Rekao bih kako je to funkcionalan i domišljat  način borbe protiv komaraca koje ne vole zamislite ni u Indoneziji. Eto još jedna sličnost s “njima“. Inače ne volim nikakve podjele na “nas i “njih“ i uvijek kad putujem, ali i inače tražim sličnosti,ono što nas spaja, a ne ono što nas udaljuje. Bilo da netko lovi komarce mesliđanom,sprejem ili gušterima jednak je i isto vrijedi, tako da za mene nikad nije i nikad neće postojati “mi“ i “oni“. Ujutro nas je čekao let za Bali,umorni,sretni i puni dojmova zajedno sa našim susjedima gušterima utonuli smo u san.

Dolazak na Bali bio je čaroban, cvijeće oko vrata na izlasku s aerodroma i zanimljiv i poučan razgovor sa Berny,ženom iz jedne turističke agencije na Baliju nizozemskih korijena, bili su uvertira svim sjajnim stvarima koje smo doživjeli na tom rajskom otoku. Smjestili smo se u Kuti, gradu na jugoistočnoj obali otoka koji ima direktni kontakt sa moćnim Indijskim oceanom. Idealno je mjesto za surfere zbog svojih velikih plaža (najveća plaža na Baliju-Kuta beach) i zbog povoljnih oceanskih struja i velikih valova. Kuta je bila naša baza, početna točka i ishodište sljedećih pet dana.

Svaki dan je bio bolji od prethodnog, puštanje zmaja sa malim Indonežanima, igranje nogometa i skupljanje školjki te gledanje sjajnog zalaska sunca bili su neizostavan dio svakog dana. U tih pet dana obišli smo gotovo cijeli otok. Na Baliju, za razliku od ostalih indonezijskih otoka gdje su zastupljeni muslimani, prevladavaju hinduisti. Prilikom cjenkanja koje je inače sastavni dio života i način plaćanja bilo čega u Indoneziji, primijetio sam da se primjetno lakše cjenkati sa hindusima nego sa muslimanima. Zastupaju taj kastinski stil života i više manje dobiješ ono što želiš iscjenkati ako si dovoljno uporan, dok je kod muslimana pristup malo tvrđi i trebaš imati malo bolje vještine i malo manji obraz kako bi postigao dobru cijenu. Inače običaj cjenkanja kod njih se zove Bargan i obično počinje čim osoba A odbije ponuđenu cijenu od osobe B i osoba B kaže čarobnu riječ Bargan i cjenkanje može početi. Ne trebam ni spominjati da sam jako često koristio tu riječ.  Još jedno obilježje Balija su široke prometnice koje su tako napravljene da bi bilo dovoljno mjesta za sve one motore kojih je zaista mnogo i koji su u gužvi brži od automobila pa im treba mjesta za manevriranje. Još jedna zanimljivost Balija je ta da se sve odvija uz ceste. Trgovine namještajem, primjerice, imaju namještaj izložen odmah do kolnika dok se taj namještaj izrađuje unutra u radionicama. Ista stvar je i sa hranom,suvenirima,raznim uslugama,većina ili gotovo sve se odvija na ulicama i to je jako živopisan prizor kojeg treba doživjeti. Osjećaš se živo i okretno u takvom okruženju. Čovjek s kojim smo se vozili po otoku zvao se Ktut, nije znao engleski, a mi smo znali tri riječi na indonezijskom, ali smo se jako dobro shvaćali. Nakon što smo s njim otišli vidjeti polja riže Tegalalang koja su nas ostavila bez daha svojom veličinom i količinom rada i truda kojeg je potrebno uložiti da bi se u konačnici dobila riža i nakon srdačnog susreta sa jednom radnicom u polju s kojom smo proveli neko vrijeme gledajući kako vješto obrađuje rižu, ali to radi s takvom lakoćom da dok marljivo radi pjeva i smije se poput nekog slavuja iz sigurne sjene obližnje krošnje; Ktut nam je pokazao, sasvim slučajno pored neke seoske ceste tradicionalni indonezijski instrument Grantang kojeg smo ja i on zajedno svirali i nakon nekoliko pokušaja predao sam palicu Ktutu koji nam je odsvirao jedne od najumirujućih stihova i nota koje sam imao priliku čuti u svom životu. Taj instrument rađen je od bambusa koji je daleko najzastupljenija i najkorištenija biljka na otoku, rade sve s njim, čak i potporne stupce prilikom betoniranja. Ktut je svirao Grantang poput nekog čarobnjaka dok smo mi sa strane završavali naš ručak probavajući sve lokalne specijalitete do kojih smo mogli doći. Tko voli ljuto i začinjeno na pravom je mjestu, ali i ako niste ljubitelj takve hrane utješit će vas činjenica da za euro do euro i pol možete jesti sasvim solidan i dovoljan obrok. Posjetili smo Danau Bratan predivni hindu hram . Zatim smo otišli do mjesta gdje se uzgajaju sve vrste indonezijskih leptira i u ograđenom prostoru zatvorenom mrežom po ulasku se odmah osjećate posebno jer oko vas konstantno lete leptiri i razne leteće životinjice raznih boja, prizor iz crtića ili neke bajke, vrijedilo je stati i doživjeti tako nešto. Uz cestu smo stali nahraniti domaće Punca majmune bananicama dok su strpljivo čekali na autostajalištu dok im naiđe nova žrtva koja će ih nahraniti. Potpuno su se prilagodili takvom životu i praktički žive uz cestu. Na svakom koraku, pored ceste u svakom selu na Baliju mogu se vidjeti ukrasi od bambusa koji krase ulice i dvorišta i koji služe za jutarnju ceremoniju koju hinduisti tako predano obavljaju prinoseći darove na listovima bambusa.

 Slijedio je posjet bambusovoj šumi. Toliko je dominantan i parazitski taj bambus da u tom dijelu prašume raste samo on i ništa drugo. Tokom šetnje smo skupljali ostatke slomljenih i ispilanih bambusovih drva kao suvenire. Zatim smo prolazeći kroz velike plantaže chilija došli do Danau Batura i do termalnih izvora podno ugaslog vulkana i velikog jezera. Kupanje u takvom ambijentu bilo je točno ono što nam je trebalo nakon šest dana ceste,hostela,aviona i konstantnog gibanja. Dva i pol sata smo proveli roneći i plivajući i bućkajući se u termalnim izvorima koji izviru iz srca Danau Batura. Nedaleko jezera nalazi se hram kojeg zovu Mother of Temples, majka svih hramova i zbilja nije slučajno dobio to ime, predivno zdanje kompleksa hindu hramova koji inače imaju uvijek neparan broj krovova koji se uzdiže prema nebu i prema vulkanu i planini i koji simbolično predstavljaju postepeni uspon prema vrhuncu života-smrti i koji stavljaju planinu kao hinduistički simbol vjere i poniznosti. Tu smo proveli neko vrijeme sa svećenikom koji se zove isto kao i naš vozač Ktut i koji nam je objasnio kako je kod njih običaj da svaki sljedeći sin preuzima ime prijašnjeg npr. prvi sin Ivan drugi Ante,kod njih prvi sin Ivan drugi Ivan Ante, nije lako smisliti potpis petom sinu primjerice .  Slijedeći dan smo se vratili starim navikama i iznajmili smo motor vozajući se bespućima Balija, otišli smo pogledati tradicionalni balinezijski ples, posjetili smo tržnicu i probali razne specijalitete, tropske plodove zmijskog voća,  i raznih drugih neobičnih proizvoda. Večer smo proveli ispijajući kokos, svirajući gitaru s dečkima iz obližnjeg kafića koji inače kao i ostali na Baliju izgleda tako da nema stolica nego postolje koje se zove Gong i na kojem se sjedne na pod i konzumira piće i hrana. Svirali smo i pjevali svatko svoje pjesme ne razumijevajući jedni druge ali smo se razumjeli na jednoj drugoj,višoj i važnijoj razini. Jednu večer dok sam htio promijeniti novce u mjenjačnici koja je nudila odličan tečaj, prilikom razmjene pokušali su me prevariti vješti dečki koji rade u mjenjačnici. Međutim zeznuli su se jer sam ih prokužio i nakon prijetnje da će ih posjetiti policija vratili su mi moje novce, koje sam potom promijenio u drugoj mjenjačnici sa normalnim tečajem. Tako vješto barataju sa brojanjem novca da je teško primijetiti da su izbrojali više nego što zapravo imaju u ruci. Savjet svima budite na oprezu ako vidite dobar tečaj i neobične brojke,izgleda predobro da bi bilo istinito, naročito ako ste u Indoneziji.“ 

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 13:50:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .