Najbliži su tomu bili u gradu Vodicama. Iznajmljivačima na svojem jedinom nastanjenom otoku – Prviću – snizili su paušal s 300 na 200 kuna. Otočani hvale takav potez lokalne samouprave.
A ono što su Prvićani uštedjeli na paušalu – izgubili su na odvozu otpada. Koji plaćaju dvostruko više nego dosad.
Dvije milje dalje – na Zlarinu, pod upravom grada Šibenika – još turobnije. Paušal im ostaje kao i dosad – 300 kuna po krevetu godišnje.
Otočani na Zlarinu i Krapnju plaćaju jednak iznos paušala kao iznajmljivači u Šibeniku – s dvostruko dužom sezonom i nebrojenim sadržajima u odnosu na otoke.
Otoci, kažu, stare i – umiru. Nemaju drugih prihoda. Prijevoz do otoka – posebna je priča. Građevinski zahvati – k’o suho zlato.
Na otoku Kapriju paušal je 255 kuna, na Žirju – 210 po krevetu godišnje. Pet nastanjenih otoka Šibenskog arhipelaga – četiri različite tarife, tvrdi HRT.
Šibenski gradski oci pravdaju se – nedostatkom vremena. Za sljedeću godinu tako najavljuju novi cjenik paušala. No bez – pojeftinjenja.
A nije samo problem u visini paušala. Već i u korištenju toga novca. Pa se otočnim perjem, primjerice, kiti i – Milan Bandić.
Hrvatska je lokalna samouprava u odnosu prema otocima, tvrde boduli – pala na ispitu! Država bi im pak mogla puno više pomoći – primjenom EU direktive o PDV-u.
– Mi imamo na europskim otocima 90 posto da nemaju PDV-a – porez na dodanu vrijednost, a ovi drugi – 50 posto je manji nego što je na kopnu, tvrdi predsjednik Otočnog sabora Denis Barić.
No o tomu još – ni spomena! Iako su političarima puna usta – revitalizacije otoka! Tako blizu, a tako daleko! I od kopna. I od srca odgovornih.