Morana Mazor: Navike čitanja se razvijaju od najranije dobi


Administratorica ste grupe koja okuplja knjigoljupce iz cijele regije (i šire), možete li nam reći više pojedinosti o grupi i njenim članovima?

Za početak ću istaknuti da je grupa „Knjige, knjige, knjigice“ sad u 9. mjesecu proslavila svoj šesti rođendan! Sad već imamo oko 30 200 članova što nas čini, ako se ne varam, najvećom književnom grupom u regiji. Osnovala ju je Slađana Vuk Lovrinović iz Bjelovara, a ja sam administrator četiri godine. Volim spomenuti da su Knjigice bile moja prva grupa na fejsu kojoj sam pristupila, stavila svega par postova i vrlo brzo uslijedio je Slađanin poziv da budem administrator. Malo sam se predomišljala jer nisam imala baš nikakvog iskustva u tome, onda sam prihvatila i evo, sve je super ispalo. 

Što se tiče članova, ima nas zaista sa svih strana… Ono što nas svih povezuje, naravno, je ljubav prema čitanju i knjigama. Mnogi su već dugo s nama (iako svakodnevno pristižu novi) tako da u grupi vlada „kućna“ atmosfera.. Ljudi pišu što čitaju, pitaju za preporuke, pišu svoje dojmove, već se zna tko ima sličan ukus s kime i slično. Sve se puno komentira i to je super. Kod nas zaista ne vrijedi ono da se o ukusima ne raspravlja jer onda ovakve grupe/stranice ne bi imale smisla… Jako puno ljudi iz grupe, a koji su iz istih gradova, upoznalo se i van virtualnog svijeta tako da su mnogi stekli prave prijatelje preko Knjigica. 

Ono što nam je posebno drago je to što ljudi ističu da kod nas u grupi nema svađanja, vrijeđanja, što je očito često u drugim grupama. Ja niti inače, a pogotovo u zadnje vrijeme nemam puno vremena za fejs, osim postova u Knjigicama, tako da baš ne pratim, ali to često čujem. Ponekad i kod nas zna doći do neke „žustrije“ rasprave, ali onda netko od nas admina reagira, ako je potrebno i sve prođe vrlo „bezbolno“.

Sve u svemu, nismo očekivali da će grupa ovako narasti, ali narasla je, raste i dalje..Imamo i istoimenu fb stranicu i blog (za ljude koji nisu na fejsu), a od nedavno smo i na Instagramu (@kkknjigice). Tko zna što nas sve još čeka…

Brojna istraživanja pokazuju porazne rezultate kada je u pitanju popularnost čitanja u Hrvatskoj. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Što bi se po vašem mišljenju trebalo uraditi kako bi se čitanje populariziralo?

Budući da sam ja svakodnevno okružena ljudima koji čitaju, nemam dojam da je to baš TAKO loše, ali, naravno znam da je. Statistike su, nažalost, uvijek poražavajuće.. A i čujem od izdavača, knjižara, profesora hrvatskog jezika, mama koje se tuže da im djeca ne čitaju…

E sad, što se tiče popularizacije, ja mislim da se navika čitanja ili ljubav prema čitanju razvijaju od najranije dobi…kao i opća kultura ili poimanje nekih osnovnih ljudskih vrijednosti.  Često smo razgovarali u grupi o tome kako su članovi počeli čitati, kada se ta ljubav rodila i većina spominje upravo tu djetinju dob. Dakle, roditelji su im čitali bajke prije spavanja, rasli su okruženi knjigama, a, ako pak obitelj nije bila „čitalačka“ onda je neka učiteljica ili teta u knjižnici „otkrila“ čari knjiga. Naravno da ima i nekih koji su čitati počeli kasnije, ali čini mi se da su to rjeđi slučajevi. Tako da bi se ja, u cilju popularizacije čitanja, svakako prvensteno okrenula djeci u vrtićima i  osnovnim školama.. U stilu onoga da se „željezo kuje dok je vruće“. Pogotovo danas kad su klinci već od malena vezani za svemoguće tehnologije koje ih okružuju.. Tako da se što više onih koji nemaju roditelje knjigoljupce mogu susresti s užicima koje kriju knjige.. Sigurna sam da mnogima samo treba poticaj u „pravom“ smjeru. 

Potpisujete prijevod za knjigu “Srž zla” koju je izdala nakladnička kuća Znanje. Recite nam kakav je posao prevoditelja i kako ste se snašli u tom poslu?

Ja sam svoju ljubav prema stranim jezicima otkrila još u osnovnoj školi. Nastavno tome, upisala sam se u Jezičnu gimnaziju u Rijeci, a nakon toga na Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer talijanski jezik i književnost i opća lingvistika. Još tijekom faksa uvijek sam nešto prevodila, radila sam kao prevoditelj za vrijeme sajmova i slično. Odmah nakon diplome počela sam raditi i to u vanjskoj trgovini, što sam radila oko 12 godina i uvijek bila vezana na strane jezike i inozemstvo. Znači tu je uvijek bila svakodnevna komunikacija na stranim jezicima (talijanski, engleski, nešto manje francuski), puno se putovalo i naravno, uvijek nešto prevodilo. Evo, npr. simultano sam prevodila i našem bivšem predsjedniku S. Mesiću za vrijeme jednog hrvatsko- talijanskog poslovnog projekta. To je bilo zanimljivo iskustvo, velik broj ljudi, bez ikakve pripreme što će tko reći, ali sve je dobro prošlo.

Kao diplomiranom ligvistu zadovoljstvo mi je što u prevodilaštvu uvijek pronalaziš nešto novo u jezicima kojima se baviš. Kada gledamo određena područja čak niti u našem jeziku ne poznajemo mnoge riječi, a kamoli u stranom tako da tijekom prijevoda uvijek naučiš nešto novo. 

Zbog toga  sam uvijek voljela taj posao, a književno prevodilaštvo došlo je kao „šlag na torti“; tu se se spojile moje dvije velike ljubavi: strani jezici i knjige.

S time što se književno prevodilaštvo, naravno, uvelike razlikuje od prijevoda stručnih tekstova u kojima se, najčešće, moraš držati činjenica dok kod knjiga moraš imati i onaj „feeling“ za tekst, za liriku… Moraš se držati izvornog teksta, ali i voditi računa da to što prevodiš ne zvuči suhoparno već da bude u duhu jezika na koji prevodiš, da čitatelju što vjernije preneseš ljepotu određenog djela. Svaki jezik ima svoje idiome, fraze koje često ne bi imale nikakvog smisla da se doslovno prevedu pa tu onda treba naći ili neku najsličniju frazu u našem jeziku ili to čim vjernije prikazati.

Ima jedna izreka koja kaže da su prijevodi kao žene „ako su lijepi onda nisu vjerni, ako su vjerni onda nisu lijepi“.. Naravno da je to samo onako, općenito rečeno, ali ima tu i nešto istine. ☺ 

Moraš „imati smisla“, znati s riječima i, naravno, voljeti to što radiš. 

Mislim da je prevođenje više poziv nego zanimanje, eto, ja sam te sreće da mi se to dvoje preklopilo.. 

U tijeku su pripreme za Interliber – najveći sajam knjiga koji se održava u Zagrebu. Imate li možda informacije koje nam nove naslove spremaju naši nakladnici za Interliber?

O da, „sitno brojimo“ do Interlibera, a to je prava „fešta“ za knjigoljupce koji se onda sa svih strana slijevaju na Zagrebački velesajam pa ljudi, uz uživanje u knjigama, uživaju i u međusobnom druženju, pogotovo oni koji se tijekom godine nemaju prilike vidjeti. Ja već znam da ove godine neću baš moći ići na Interliber koliko bih željela jer sam u gužvi s prijevodima (između ostalog prevodim svjetski poznati triler The Whisperer/„Šaptač“, Donata Carrisija za koji sad već mogu reći da je odličan, a koji bi Znanje trebalo objaviti krajem godine). A za Intelrliber, svašta nam se sprema. Neke od knjiga koje će biti predstavljene izlaze ovih dana, neke će tek izaći, pa evo i neki od naslova:

Iz Profila nam spremaju završni dio tetralogije „Genijalna prijateljica“, Elene Ferrante čemu se mnogi vesele. kao i novu knjigu Jane Harper koju pamtimo po trileru „Suša“. 

Znanje pak objavljuje niz naslova, među kojima i drugi dio prošlogodišnje uspješnice „ Priče za laku noć za mlade buntovnice 2“, ovih dana su objavili novog Harlana Cobena „Dom“; 

Fokus  priprema naslove autora koje smo već imali prilike upoznati (i zavoljeti) tako da ovih dana izlazi novi naslov Johna Greena (autora svjetske uspješnice „Greška u našim zvijezdama“ i dr.) „Nikad kraja kornjačama“ kao i novi Backman „Medvedgrad“, a autora već znamo po hitovima „Čovjek zvan Ove“ i „Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao“, a dolazi nam i novi Hararijev publicistički hit „21 lekcija za 21. Stoljeće“, čija smo djela „Sapiens“ i „Homo deus“ već imali prilike upoznati.

Jedan od najvećih hitova Buybooka na ovogodišnjem će Interliberu zasigurno biti nova knjigu Khaleda Hosseinija „Molitva moru“, a u pripremi su i drugi naslovi.

Iz Frakture stiže novi Amos Oz, „Pismo Zelotu“, a tu su i „Mađioničar“ M. Parys, „Pčele“, M. Friedenthal, „Ljudsko srce“, J. K. Stefanssons i dr. 

Kod Hena coma imamo jake snage domaće književne scene- novi roman Zorana Žmirića, „Pacijent iz sobe 19“, zatim „Divlje guske“ Julijane Adamović, a i nešto strano, „Poroci fjorda vječnosti“ Kim Leine (najavljeno je i gostovanje autora u Hrvatskoj u 12 mjesecu).

Mozaik knjiga najavljuje niz novih naslova, a jedan od najzanimljivijih je zaisigurno „Little fires everywhere“ autorice Celest Ng. (nemam još potvrđen hrv. prijevod naslova), ali ta je knjiga prošle godine, između ostalog, proglašena najboljim romanom i prema Amazonu i po izboru čitatelja na Goodreadsu u kategoriji fikcije.

Egmont nam, između ostalog, najavljuje „Kunem se životom“ novi psihološki triler Sarah Pinborogh o čijoj se knjizi „Ne vjeruj svojim očima“ jako puno pričalo i kod nas i u svijetu, a tu će još biti i knjiga posvećena roditeljstvu „Ne baš savršena mama“, S. Turner, triler „Blackout“ M. Elsberga i dr.

Vorto Palabra koji je među prvima u svijetu nedavno objavio Hosseinijevu „Molitvu moru“, objavit će i njegov stariji roman „I odjeknuše gore“, kao i „Drvo laži“ F. Hardinge i „Kako zaustaviti vrijeme“, M. Haiga u pripremi koje je i ekranizacija s B. Cumberbachtom u glavnoj ulozi. 

Od Naklade Ljevak ovih dana izašao je novi Alfonso Cruz „Cvijeće“ (autor dolazi u Zagreb polovicom listopada), kao i „Još uvijek Alice“ L. Genova prema kojem je snimljen i istoimeni film s odličnom J. Moore; pripremaju nam i nešto jako zanimljivo na području publicistike, a to je knjiga „Hitlerova čudovišta“ (povijest nadnaravnoga u Trećem Reichu) koju je napisao harvardski profesor Eric Kurlander.

Naravno, ovo je samo mali, mali dio, sve je još uvijek podložno promjenama, ali vjerujem da će svatko pronaći nešto za sebe i na ovogodišnjem Interliberu.




POSLJEDNJE DODANO: