Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5963d907b9e03eb1328b47c4/80
Foto: Goran Blažević

Goran Blažević – s noge na nogu od Jordana do Umaga

Goran Blažević dvostruki je dobitnik ovogodišnje Nagrade Dijana Klarić na Festivalu putnika u Šibeniku, jedine putničke nagrade u Hrvatskoj. Goran je odnio pobjedu u kategorijama Najbolji projekt i Putnik godine

Početkom listopada prošle godine ovaj se zaljubljenik u pješačenje odvažio na putovanje od Jordana do Hrvatske. Pet mjeseci i preko 3200 kilometara u znak solidarnosti sa svima onima koji su u nemilosti rata ostali bez svega bilo nam je i više nego dovoljno da ga “uhvatimo” i zamolimo da nam otvori dušu…, piše vollo.hr

 Otkrij nam tko je Goran Blažević?

– Imam 34 godine. Kad ne putujem, živim u malom selu pored Umaga. Radim šest do sedam mjeseci godišnje. Već nekoliko godina sam sezonski radnik u jednom malom kampu nedaleko moje kuće. Osim tog posla tijekom ljeta radim još nekoliko poslova kako bih se čitavu godinu mogao financirati. Kad sam kod kuće, najviše uživam boraveći u prirodi, a posljednjih godina i obrađujući maleni vrt u kojem uzgajam svoje povrće. Ostalih pet-šest mjeseci uglavnom provodim putujući.

Od 2010. godine, nakon što sam prehodao Camino de Santiago, sjeme usporenog putovanja počelo je klijati u meni. Zainteresirao sam se za usporenu perspektivu putovanja. Ta sasvim drugačija brzina kretanja, koja nudi drugačiju dimenziju primjećivanja okoline i osvješćivanja sebe, postala mi je veoma privlačna. Od tada hodam, a možda je baš taj stil putovanja ono što me čini pomalo različitim od drugih i što me kreira kao osobu.

Zbilja Jordan – Umag? Odakle ideja? S kojim ciljem?

– Bliski Istok me zanimao oduvijek. Čitajući putopise Malnara i Rostuhara zaljubio sam se u taj svijet i godinama sam maštao o tome da ga posjetim. Nekoliko je godina kuhala u meni ideja da prehodam put od Umaga do Jeruzalema. Međutim, zbog rata u Siriji koji traje već šest godina, ta je ideja bila neizvediva. 2015. godine sam, nažalost, osvijestio činjenicu da taj sukob neće uskoro završiti i donio odluku da krećem prema Jeruzalemu u jesen 2016. Te iste godine, kad sam donio tu odluku, izbjeglička je kriza zbog sukoba na Bliskom Istoku doživjela svoj vrhunac.

Otvorila se tzv. Balkanska ruta i velik broj izbjeglica svakodnevno je ulazio u Hrvatsku. Te su se tužne slike duboko urezale u moje srce. Teško mi je bilo promatrati tu tragediju ali najteže su mi padale osude koje su pojedinci u društvu usmjeravali prema tim nesretnicima. Tada sam shvatio koliko su ljudi oko mene zatvoreni i uplašeni zbog dolaska ljudi drugačije vjere i boje kože. Uvidio sam koliko je lako medijima i političarima manipulirati društvom u kojem vlada takav strah. Jako me uzrujalo zatvaranje rute i zabrana ulaska izbjeglica na teritoriji EU-a, a još više postavljanje bodljikave žice na slovenskoj i mađarskoj granici. Shvatio sam da ne mogu sjediti doma i pretvarati se da ne postoje milijuni ljudi koji su blokirani na nekih 2000 kilometara od mene.

Odlučio sam učiniti nešto i javno iskazati svoje mišljenje vezano uz tu tragediju. Shvatio sam da će moje hodanje prema Jeruzalemu pratiti izbjegličku rutu, ali u suprotnom smjeru pa sam ga odlučio promijeniti. Umjesto da krenem iz kuće, vraćat ću se prema njoj. Jordan je, kao zemlja s milijunima izbjeglica iz Palestine, Iraka i Sirije, bila idealna država za početak priče, priče koja kroz moje korake poziva na solidarnost prema izbjeglicama, na rušenje zidova straha i predrasuda prema muslimanima. Tako je nastao projekt “Solidarity Walk 4 km/h” u kojem sam želio ukazati na gostoljubivu stranu islama, na jedinstvo i sličnosti među religijama i na ljudskost normalnog čovjeka.

Pet mjeseci i preko 3200 km pješice, zar ne? Ukratko nam opiši rutu.

– Započeo sam hodanje 10.10.2016. krenuvši iz drevnog grada Petre u Jordanu. Nakon 14 dana hodanja kroz pustinjsko područje, prolazeći kroz Palestinu i Izrael, ušao sam u Jeruzalem. Nastavio sam dalje do obale Sredozemnog mora. Iz Tel Aviva sam prešao na Cipar, prehodao iz grčkog u turski dio, odakle sam letio u Tursku nakon koje nastavljam dalje hodajući kroz Grčku, Makedoniju, Crnu Goru i Hrvatsku.

Sigurni smo da si tijekom putovanja prolazio ne toliko pitomim mjestima. Kako si se snalazio za osnovne potrepštine? Hranu? Vodu?

– Za pješaka je jedini problem, vezano za hranu i vodu, taj kad su dionice između naseljenih mjesta predugačke. U tim slučajima treba malo logistike jer se treba pobrinuti da uzmemo dovoljno hrane i vode do sljedećeg dućana, što znatno otežava ruksak. Svi su se bojali za mene dok sam boravio na Bliskom Istoku. I sam sam prije polaska smatrao da će to područje, zbog pustinje i drugačije kulture, biti najteži dio, no ispostavio se kao najjednostavniji.

Ljudi koje sam susretao bili su toliko dobri da su mi svakodnevno pomagali darivajući mi vodu i hranu u znak gostoprimstva. Nakon toga sam pretpostavljao da će situacija biti još lakša, no nije ispalo tako. Što se hrane tiče, najteže mi je bilo u Turskoj. Budući da ne jedem meso, bilo je jako teško opskrbiti se raznolikom hranom. Uglavnom sam svaki dan jeo iste namirnice što je nakon nekoliko dana postalo pomalo naporno.

Tvoje prve pješačke ture zapravo su bile po planinama. Koliko si ih do sada obišao i čemu su te ta najranija iskustva naučila?

– Posjetio sam sve planine u Hrvatskoj osim Papuka. Planina je moj najveći učitelj jer je tamo sve počelo. Naučio sam štošta o ljepoti hodanja, suočio se s kišom, snijegom i mrakom. Naučio sam koliko je discipline potrebno da bi se ostvario neki pothvat. Planina me naučila ustrajnosti. Međutim, nikad nisam smatrao da sam “samo”planinar. Radije bih rekao da sam putnik željan izazova i pustolovina, a da bih to doživio postao sam – hodač.

Na koji si način tijekom ovih pet mjeseci pješačenja održavao kontakt s obitelji? Što kažu roditelji na tvoje pustolovine?

– Barem danas, zahvaljujući internetu i pametnim telefonima, nije više problem održavati kontakt sa svojim dragima. Moji roditelji su već godinama upoznati s mojim strastima i nije im preostalo ništa drugo osim da me prihvate takvog kakav jesam. Mislim da nas je ovo putovanje naučilo mnogočemu, sve nas. Siguran sam da im nije bilo lako, ali ponosan sam na to što su mi dopustili da ostvarim svoj san unatoč brizi i vezanosti koju osjećaju spram mene.

U svakoj zemlji kroz koju sam prolazio kupio bih SIM karticu preko koje sam mogao koristiti internet. To je bilo bitno jer sam preko mobitela koristio i karte koje su mi pomagale u kretanju. Svakodnevno sam se čuo sa svojom djevojkom koja bi zatim prenosila informacije mojim bližnjima.

Ranijih godina putovao si i biciklom. Opiši nam malo avanture na dva kotača i dvije pedale. Možeš li ih usporediti s pješačkim rutama?

– Biciklom sam malo putovao da bih mogao ispričati nešto korisno. Moje prvo životno putovanje bilo je Zagreb-Umag biciklom kad sam imao 19 godina, a nakon toga sam s prijateljima vozio iz Umaga do Dubrovnika. Bicikl je divno sredstvo kretanja, štoviše, idealno je za putovanja. Nije sporo kao hodanje, nudi nam mogućnost da vidimo i posjetimo više toga na jednom putovanju. Ali unatoč tome što je sporo, teško da se može usporediti s hodanjem.

Hodanje je po meni vrhunac putovanja, najviša dimenzija osjećanja i doživljavanja jedne zemlje. Bicikl vozimo, dakle usmjeravamo pažnju i svijest na kontrolu i vožnju, dok je hodanje prirodno, omogućuje nam opuštanje i osvješćivanje okoline i sebe više od ostalih prijevoznih sredstava.

Koliko su trajale fizičke pripreme uoči ovog posljednjeg putovanja?

– Za ovo su putovanje pripreme trajale godinama. Što se fizičkog dijela tiče, pripremao sam se više od 6 mjeseci. Nažalost, te pripreme nisu bile onakve kakvima sam ih zamišljao. Kako sam ovo putovanje u potpunosti financirao sam, većinu vremena sam radio da bih zaradio dovoljno za opremu i put koji me čekao.

Jesi li imao moment: “Čovječe, što je meni ovo trebalo?” Kada se javio i kako si ga pobijedio?

– Bilo je par trenutaka kad sam se to pitao, ali nikad nisam ozbiljno pomišljao na to da odustanem. U svakom sam trenutku bio svjestan da ostvarujem nešto što sam godinama sanjao. Kad je bilo teško, kad mi se kukalo, samo bih pomislio na to da me nitko ne tjera na sve to, da mogu u bilo kojem trenutku odustati i sjesti na bus. Pitao bih samog sebe – jesam li to želio? Odgovor je uvijek bio “da”, što je sasvim dovoljno da se ide dalje. Međutim, dogodio se jedan dugi period u kojem mi je hodanje postalo malo dosadno. Bio sam svjestan da trebam biti izdržljiv i strpljiv i čekati da sve prođe. To se, nasreću, i dogodilo.

Otkrij nam zašto baš pješačenje?

– Za mene pješačenje predstavlja most između duhovnog i fizičkog. Nudi mi priliku da upoznam neku zemlju i njezine ljude, ali i da putujem unutar sebe, da posvetim vrijeme analiziranju i razmišljanju o tome tko sam ja, gdje idem i što želim. Stoga hodanje predstavlja dvostruko putovanje. Ono vanjsko, kroz neku zemlju, ali i unutrašnje, kroz naše misli i spoznaje. Za razliku od vožnje automobilom kad moramo paziti da se ne sudarimo s onim što nas okružuje, hodanje nam omogućuje da polagano, koristeći prirodnu brzinu, uđemo u okolinu i prostor koji nas okružuje., piše vollo.hr




Facebook komentari

hr Mon Jul 10 2017 21:44:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59788d64b9e03ec0448b46cc/80

Veliki pad temperature

Grmljavinsko nevrijeme praćeno velikim pljuskovima i temperaturnim padom pogodilo je Hrvatsku početkom tjedna
Državni hidreometrološki zavod Hrvatske (DHMZ) u srijedu ujutro izvjestio je da će u srijedu biti pretežno ili djelomice sunčano i nestabilno. Na jugu Dalmacije ujutro i prijepodne bit će grmljavine i pljuskova, a od sredine dana u unutrašnjosti. Vjetar će biti većinom slab, a u Slavoniji poslijepodne umjeren i jugoistočni. Na Jadranu će puhati zapadnjak i sjeverozapadnjak. Najviša dnevna temperatura od 22 do 27, a na Jadranu i viša. Nevrijeme praćeno obilnom kišom i vjetrom pogodilo je Zagreb u utorak navečer i dovelo do značajnog pada temperature koja je u 23 sata iznosila 15 stupnjeva. Kiše i pljuskova bilo je i u Lici i dijelovima Dalmacije, a tijekom noći kiša je zahvatila i istočni dio zemlje.

Facebook komentari

hr Wed Jul 26 2017 14:39:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59788acab9e03e15498b4589/80
Foto: Pixabay

Nizozemac prešao gliserom preko Poljaka

Kod Orebića u utorak predvečer nizozemski državljanin prošao je preko Poljaka koji je zadobio teže ozljede.
Helikopter Oružanih snaga RH u utorak predvečer prevezao je Poljaka koji je teško ozljeđen u moru ispred Orebića kada je preko njega prešao gliser, izvjestilo je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. 

Poljak je u trenutku nesreće plivao na udaljenosti 100, 200 metara od obale kada je na njega naletio gumenjak kojim je upravljao nizozemski državljanin. Po izvlačenju iz mora preuzeli su ga djelatnici Hitne medicinske pomoći koji su ga pripremili za hitan prijevoz helikopterom Oružanih snaga.

Na mjesto nesreće odmah nakon dojave došli su i službenici Lučke kapetanije Dubrovnik. Očevid je i dalje u tijeku.


Facebook komentari

hr Wed Jul 26 2017 14:28:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59787bc7b9e03e6c458b4666/80
Foto: Screenshot

Robert Pilipović: Ja sam bio prefin za ono što oni zaslužuju!

Pilipović je govorio i na prosvjedu Split gori i naglasio kako se trebaju skupiti lijevi, desni, centrali ako želimo bolji Split

Robert Pilipović, koji je nakon požara u Žrnovnici prozvao premijera Andreja Plenkovića, te ga pitao kako ga nije sram tako dolazit među ljude, čime je na sebe skrenuo veliku pozornost medija, ponovno se obratio javnosti, i to putem Facebooka., piše 24sata.hr

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:  

'Nikad u životu mi se nije dogodilo da sam uspija reći sve 😂😂😂, to najbolje znaju moji prijatelji, ali evo sada u miru i imajući vrimena želim poručit svima koji me.podržavaju i ne podržavaju par rici da i ja ispadnem pametan😂😂😂 Nismo mi svi gasili požare samo zato da bi se mogli okolo hvalit jer to bi nam tribalo biti zadnje na pameti,gasili smo požare prvo radi sebe i radi ljudi koji su ka mi,jebiga na kraju ispada da onaj koji se nije slika evo ka ja,da nije bija,ali dovoljno bi nam tribalo biti da mi sami znamo da smo tamo bili ovo drugo je sve preseravanje!

Ovo sve što se dogodilo meni da sam prozva ove supke pa završija u medije,ma kud neko drugi nije bija umisto mene,ka da meni ovo triba u životu i da ga ja podržavam u masi,ali eto ispa sam to ja i jednostavno sam govorija što praktički cila država misli,jedino je možda bilo rječnikom kojim ne govori cila država!

Ali za mene ja sam bija prefin što oni zaslužuju!Opet vam govorim,mi mali ljudi se nesmimo dijelit jer onda tako lakše vladaju, tribamo unatoč razlikama i cak netrpeljivostima biti skupa u ovako jednom trenutku jer jedino tako možemo napravit promjene,nadam se da mi neće proc život u čekanju tog trenutka!!

Danas uđem u raspravu sa likom sa kojim se baš, reka bi on ne mirišem! On sada poziva na rušenje vlasti dan nakon prosvjeda,ali kako ćemo da ih srušimo kada on i takvi ka on ostali sidit doma i u kafiću, ko će da ih ruši, moja mater i njegova žena!!??Ja sam uzea 2 dana slobodno radi požara u jeku sezone,imam 450 km tamo i vamo di radim, a ovim mojima nije ni bilo opcije da me ne puste, sad sam uspija isto toliko dobit i opet sam napravija 450 km radi prosvjeda i toliko sam da energije u taj prosvjed, da nas se skupi najviše koliko može, jer masa je majka svega, eto svi govore da je ovaj broj od preko 3000 ljudi vrhunska brojka za prosvjed u Splitu,ali ja tu brojku pripisujem svom porazu, ja sam očekiva dosta,dosta više, ali možda što sam totalno novi u tome pa sam malo razočaran!

Ali kažem vam, jebeš to pozivanje na rušenje svega, na tipkovnicama,triba izaći na ulicu i dati primjer drugima kako se bori za bolje sutra!!!Zato ću vam reć,unatoč mojim i njegovim može se reć i netrpeljivostima,njegov status je promašen a ne prosvjed!!! Znate zašto!!?? Jer nije bija kraj mene i jeba im svima mater, nego je osta u kafiću da ne bi slučajno i on ispa degen,kako je nas nazva!!!U ovakvim stvarima pojedinac se triba podredit zajedničkom cilju a ne svome egu,i onda ćemo doživit sve ovo što je on napisa,ali neće se to nikada dogodit ako on i takvi ka on ostanu doma za tipkovnicom,i bez obzira zbog nekih stvari što ga ne mogu vidit na oči,sa svima sam uvik u glavu pa ni njemu mi to nije problem reć,nadam se da sljedeći put dolazi s nama na ulicu!!!Jer na ulici nam tribaju muda a ne na tipkovnici!!!

I poručujem svima vama koji me sada podržavate ili ne podržavate,lako mi je razumit ove koji me podržavaju,ali ja razumim i vas koji me ne podržavaju, jer što ce neki krkan glumi Matiju Gubeca a ne zna spojit dvi rečenice,ali ljudi ja sam moga složit ovakav neki govor i ispast fin krasan i pametan,i to bi bilo samo na kraju meni u korist, jer u ovoj "Cosa Nostra" državi fini, krasni i pametni ljudi ne prolaze, jer ja sam bas tija da ti licemjeri vide i osjete moj bijes, jer to je bijes svih nas, i da im pokažem da ima nas puno,a ja takve znam, koji imaju muda, da pokažemo tim licemjerima di im je mjesto!!!

Jer ja godinama sanjam revoluciju u mojoj Hrvatskoj, za koju je pola moje familije dalo živote ( majci ubijeno 22, ocu 8 u Domovinskom ratu) jer ne želim dopustit da ispadne da su moji i svi koji su dali živote za našu domovinu poginuli uzalud!!!

Ja sam sada krenija u ostvarenje sna, i neću odustat,ja idem do kraja, makar me na kraju svi ismijali, jer čovjeku za ostvarenje njegovih ideala ne postoji granica!!!

Ja želim svoju Hrvatsku, onu Hrvatsku za koju su moji poginuli, jer za ovo što je Hrvatska sada nisu moji ostavili kosti!!!Znam da vam ovo što sada citate izgleda nerealno i utopistički,ali to je do vas,ako sljedeći put budete stali uz mene na ulici,možda ćete ostvarit moj san,ali to je san svih nas!!!

Pozdravljam vas sve i poručujem: BIT ĆEŠ OPET HRVATSKA!!!! DIJELITE DALJE OVAJ STATUS DA SVI LJUDI ČISTA SRCA VIDE OVO, JER MI SMO HRVATSKA A NE ONI!!!!'

Facebook komentari

hr Wed Jul 26 2017 13:24:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/597773aeb9e03e9e478b45c3/80

Održan sastanak na temu rješavanja prometnih problema na području Imotskog

Uskoro Imoćani dobivaju kružni tok..

Na sastanku gradonačelnika Imotskoga Ivana Budalića, njegovih zamjenika Vice Čikeša i Milana Zdilara te predsjednika Gradskog vijeća Grada Imotskoga Perice Tucaka i njegova zamjenika Branislava Škeve s dožupanom Antom Šošićem, direktorom Hrvatskih cesta Split Nevenom Matijevićem, ravnateljem Županijske uprave za ceste Petrom Škorićem te Zlatkom Čaljkušićem, voditeljem organizacijske jedinice građenja Županijske uprave za ceste dogovoreni su konkretni pomaci prilikom rješavanja prometnih problema u Imotskom. Direktor Hrvatskih cesta Split, Neven Matijević istaknuo je kako će uskoro krenuti rješavanje problema raskrižja kod Vukadinovića.

 "Do kraja kolovoza raspisat ćemo natječaj za projektiranje i nakon što budu ispoštovane sve procedure, krenut ćemo u gradnju kružnoga toka na toj lokaciji", kazao je Matijević. Gradonačelnik Budalić Matijevića je upoznao sa zahtjevima Imoćana, a jedan od najvažnijih je cesta prema Zagvozdu. "Radi se o prometnici koja omogućava prekograničnu povezanost. Bitno je istaknuti da je u cijeli projekt uključena lokalna zajednica sa svojim idejama. Sljedeći korak je raspisivanje natječaja za razrađivača visibility studije", istaknuo je Matijević. Dožupan Ante Šošić istaknuo je kako će on osobno i Splitsko-dalmatinska županija dati potporu svim dobrim projektima na području Imotskoga.

 

Istaknut je i problem križanja na imotskoj Điradi između ulice Bruna Bušića i Blajburške ulice. Ravnatelj ŽUC-a Škorić dao je suglasnost za pokretanje procedura kako bi se napravio kružni tok na toj lokaciji. Škoriću je prezentirana ideja gradnje ceste kojom bi se obišlo Crveno jezero, kako bi stvorio prostor za bolje gospodarenje Crvenim jezerom. "Podržavam ovu ideju i uzet ćemo ju obzir. Struka mora kazati svoje, razmotrit ćemo sve što je predloženo i vrlo brzo ćemo dati svoj odgovor", kazao je Škorić.

 

Sudionici sastanka obišli su i Vinjane Donje, gdje stanovništvo negoduje zbog brze vožnje i otežanoga prolaska pješaka. Dogovoreno je da će se pristupiti primjerenom obilježavanju pješačkih prijelaza i izgradnji nogostupa na tom području. Također, obišli su i križanje Ulice Bruna Bušića i državnih cesta D60 i D76.

Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 18:37:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .