Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5963d907b9e03eb1328b47c4/80
Foto: Goran Blažević

Goran Blažević – s noge na nogu od Jordana do Umaga

Goran Blažević dvostruki je dobitnik ovogodišnje Nagrade Dijana Klarić na Festivalu putnika u Šibeniku, jedine putničke nagrade u Hrvatskoj. Goran je odnio pobjedu u kategorijama Najbolji projekt i Putnik godine

Početkom listopada prošle godine ovaj se zaljubljenik u pješačenje odvažio na putovanje od Jordana do Hrvatske. Pet mjeseci i preko 3200 kilometara u znak solidarnosti sa svima onima koji su u nemilosti rata ostali bez svega bilo nam je i više nego dovoljno da ga “uhvatimo” i zamolimo da nam otvori dušu…, piše vollo.hr

 Otkrij nam tko je Goran Blažević?

– Imam 34 godine. Kad ne putujem, živim u malom selu pored Umaga. Radim šest do sedam mjeseci godišnje. Već nekoliko godina sam sezonski radnik u jednom malom kampu nedaleko moje kuće. Osim tog posla tijekom ljeta radim još nekoliko poslova kako bih se čitavu godinu mogao financirati. Kad sam kod kuće, najviše uživam boraveći u prirodi, a posljednjih godina i obrađujući maleni vrt u kojem uzgajam svoje povrće. Ostalih pet-šest mjeseci uglavnom provodim putujući.

Od 2010. godine, nakon što sam prehodao Camino de Santiago, sjeme usporenog putovanja počelo je klijati u meni. Zainteresirao sam se za usporenu perspektivu putovanja. Ta sasvim drugačija brzina kretanja, koja nudi drugačiju dimenziju primjećivanja okoline i osvješćivanja sebe, postala mi je veoma privlačna. Od tada hodam, a možda je baš taj stil putovanja ono što me čini pomalo različitim od drugih i što me kreira kao osobu.

Zbilja Jordan – Umag? Odakle ideja? S kojim ciljem?

– Bliski Istok me zanimao oduvijek. Čitajući putopise Malnara i Rostuhara zaljubio sam se u taj svijet i godinama sam maštao o tome da ga posjetim. Nekoliko je godina kuhala u meni ideja da prehodam put od Umaga do Jeruzalema. Međutim, zbog rata u Siriji koji traje već šest godina, ta je ideja bila neizvediva. 2015. godine sam, nažalost, osvijestio činjenicu da taj sukob neće uskoro završiti i donio odluku da krećem prema Jeruzalemu u jesen 2016. Te iste godine, kad sam donio tu odluku, izbjeglička je kriza zbog sukoba na Bliskom Istoku doživjela svoj vrhunac.

Otvorila se tzv. Balkanska ruta i velik broj izbjeglica svakodnevno je ulazio u Hrvatsku. Te su se tužne slike duboko urezale u moje srce. Teško mi je bilo promatrati tu tragediju ali najteže su mi padale osude koje su pojedinci u društvu usmjeravali prema tim nesretnicima. Tada sam shvatio koliko su ljudi oko mene zatvoreni i uplašeni zbog dolaska ljudi drugačije vjere i boje kože. Uvidio sam koliko je lako medijima i političarima manipulirati društvom u kojem vlada takav strah. Jako me uzrujalo zatvaranje rute i zabrana ulaska izbjeglica na teritoriji EU-a, a još više postavljanje bodljikave žice na slovenskoj i mađarskoj granici. Shvatio sam da ne mogu sjediti doma i pretvarati se da ne postoje milijuni ljudi koji su blokirani na nekih 2000 kilometara od mene.

Odlučio sam učiniti nešto i javno iskazati svoje mišljenje vezano uz tu tragediju. Shvatio sam da će moje hodanje prema Jeruzalemu pratiti izbjegličku rutu, ali u suprotnom smjeru pa sam ga odlučio promijeniti. Umjesto da krenem iz kuće, vraćat ću se prema njoj. Jordan je, kao zemlja s milijunima izbjeglica iz Palestine, Iraka i Sirije, bila idealna država za početak priče, priče koja kroz moje korake poziva na solidarnost prema izbjeglicama, na rušenje zidova straha i predrasuda prema muslimanima. Tako je nastao projekt “Solidarity Walk 4 km/h” u kojem sam želio ukazati na gostoljubivu stranu islama, na jedinstvo i sličnosti među religijama i na ljudskost normalnog čovjeka.

Pet mjeseci i preko 3200 km pješice, zar ne? Ukratko nam opiši rutu.

– Započeo sam hodanje 10.10.2016. krenuvši iz drevnog grada Petre u Jordanu. Nakon 14 dana hodanja kroz pustinjsko područje, prolazeći kroz Palestinu i Izrael, ušao sam u Jeruzalem. Nastavio sam dalje do obale Sredozemnog mora. Iz Tel Aviva sam prešao na Cipar, prehodao iz grčkog u turski dio, odakle sam letio u Tursku nakon koje nastavljam dalje hodajući kroz Grčku, Makedoniju, Crnu Goru i Hrvatsku.

Sigurni smo da si tijekom putovanja prolazio ne toliko pitomim mjestima. Kako si se snalazio za osnovne potrepštine? Hranu? Vodu?

– Za pješaka je jedini problem, vezano za hranu i vodu, taj kad su dionice između naseljenih mjesta predugačke. U tim slučajima treba malo logistike jer se treba pobrinuti da uzmemo dovoljno hrane i vode do sljedećeg dućana, što znatno otežava ruksak. Svi su se bojali za mene dok sam boravio na Bliskom Istoku. I sam sam prije polaska smatrao da će to područje, zbog pustinje i drugačije kulture, biti najteži dio, no ispostavio se kao najjednostavniji.

Ljudi koje sam susretao bili su toliko dobri da su mi svakodnevno pomagali darivajući mi vodu i hranu u znak gostoprimstva. Nakon toga sam pretpostavljao da će situacija biti još lakša, no nije ispalo tako. Što se hrane tiče, najteže mi je bilo u Turskoj. Budući da ne jedem meso, bilo je jako teško opskrbiti se raznolikom hranom. Uglavnom sam svaki dan jeo iste namirnice što je nakon nekoliko dana postalo pomalo naporno.

Tvoje prve pješačke ture zapravo su bile po planinama. Koliko si ih do sada obišao i čemu su te ta najranija iskustva naučila?

– Posjetio sam sve planine u Hrvatskoj osim Papuka. Planina je moj najveći učitelj jer je tamo sve počelo. Naučio sam štošta o ljepoti hodanja, suočio se s kišom, snijegom i mrakom. Naučio sam koliko je discipline potrebno da bi se ostvario neki pothvat. Planina me naučila ustrajnosti. Međutim, nikad nisam smatrao da sam “samo”planinar. Radije bih rekao da sam putnik željan izazova i pustolovina, a da bih to doživio postao sam – hodač.

Na koji si način tijekom ovih pet mjeseci pješačenja održavao kontakt s obitelji? Što kažu roditelji na tvoje pustolovine?

– Barem danas, zahvaljujući internetu i pametnim telefonima, nije više problem održavati kontakt sa svojim dragima. Moji roditelji su već godinama upoznati s mojim strastima i nije im preostalo ništa drugo osim da me prihvate takvog kakav jesam. Mislim da nas je ovo putovanje naučilo mnogočemu, sve nas. Siguran sam da im nije bilo lako, ali ponosan sam na to što su mi dopustili da ostvarim svoj san unatoč brizi i vezanosti koju osjećaju spram mene.

U svakoj zemlji kroz koju sam prolazio kupio bih SIM karticu preko koje sam mogao koristiti internet. To je bilo bitno jer sam preko mobitela koristio i karte koje su mi pomagale u kretanju. Svakodnevno sam se čuo sa svojom djevojkom koja bi zatim prenosila informacije mojim bližnjima.

Ranijih godina putovao si i biciklom. Opiši nam malo avanture na dva kotača i dvije pedale. Možeš li ih usporediti s pješačkim rutama?

– Biciklom sam malo putovao da bih mogao ispričati nešto korisno. Moje prvo životno putovanje bilo je Zagreb-Umag biciklom kad sam imao 19 godina, a nakon toga sam s prijateljima vozio iz Umaga do Dubrovnika. Bicikl je divno sredstvo kretanja, štoviše, idealno je za putovanja. Nije sporo kao hodanje, nudi nam mogućnost da vidimo i posjetimo više toga na jednom putovanju. Ali unatoč tome što je sporo, teško da se može usporediti s hodanjem.

Hodanje je po meni vrhunac putovanja, najviša dimenzija osjećanja i doživljavanja jedne zemlje. Bicikl vozimo, dakle usmjeravamo pažnju i svijest na kontrolu i vožnju, dok je hodanje prirodno, omogućuje nam opuštanje i osvješćivanje okoline i sebe više od ostalih prijevoznih sredstava.

Koliko su trajale fizičke pripreme uoči ovog posljednjeg putovanja?

– Za ovo su putovanje pripreme trajale godinama. Što se fizičkog dijela tiče, pripremao sam se više od 6 mjeseci. Nažalost, te pripreme nisu bile onakve kakvima sam ih zamišljao. Kako sam ovo putovanje u potpunosti financirao sam, većinu vremena sam radio da bih zaradio dovoljno za opremu i put koji me čekao.

Jesi li imao moment: “Čovječe, što je meni ovo trebalo?” Kada se javio i kako si ga pobijedio?

– Bilo je par trenutaka kad sam se to pitao, ali nikad nisam ozbiljno pomišljao na to da odustanem. U svakom sam trenutku bio svjestan da ostvarujem nešto što sam godinama sanjao. Kad je bilo teško, kad mi se kukalo, samo bih pomislio na to da me nitko ne tjera na sve to, da mogu u bilo kojem trenutku odustati i sjesti na bus. Pitao bih samog sebe – jesam li to želio? Odgovor je uvijek bio “da”, što je sasvim dovoljno da se ide dalje. Međutim, dogodio se jedan dugi period u kojem mi je hodanje postalo malo dosadno. Bio sam svjestan da trebam biti izdržljiv i strpljiv i čekati da sve prođe. To se, nasreću, i dogodilo.

Otkrij nam zašto baš pješačenje?

– Za mene pješačenje predstavlja most između duhovnog i fizičkog. Nudi mi priliku da upoznam neku zemlju i njezine ljude, ali i da putujem unutar sebe, da posvetim vrijeme analiziranju i razmišljanju o tome tko sam ja, gdje idem i što želim. Stoga hodanje predstavlja dvostruko putovanje. Ono vanjsko, kroz neku zemlju, ali i unutrašnje, kroz naše misli i spoznaje. Za razliku od vožnje automobilom kad moramo paziti da se ne sudarimo s onim što nas okružuje, hodanje nam omogućuje da polagano, koristeći prirodnu brzinu, uđemo u okolinu i prostor koji nas okružuje., piše vollo.hr




Facebook komentari

hr Mon Jul 10 2017 21:44:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59c66f71b9e03e986d8b45b9/80
Foto: Vijesti.hr

Zaklada "Hrvatska za djecu" u Splitu predstavila slikovnice "Učinimo mali korak velikim"

Na splitskim Prokurativama u subotu je druženjem s građanima zaklada "Hrvatska za djecu" predstavila svoje slikovnice "Učini mali korak velikim", kojima djeca bez roditeljske skrbi i djeca s posebnim potrebama izražavaju svoje želje, a ispunjavaju ih oni koji dragovoljno preuzmu slikovnicu.

 Slikovnice su prvi na splitskim Prokurativama preuzeli župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban i splitski dogradonačelnik Nino Vela.
 

"U slikovnici koju sam preuzeo, 11-godišnji Alen izražava želju da mu se kupe tri lopte, jedna za njega, a dvije za njegova dva brata," rekao je novinarima župan Boban.  Dodao je kako ga je posebice ganula Alenova skromna želja da i njegova braća imaju loptu jer se time izražava briga za drugoga.
 "Mi odrasli, poglavito koji obnašamo političke i javne dužnosti trebamo učiti od Alena kako biti skroman i brinuti o drugomu. Hvala Alenu što me obogatio malim korakom koji je zapravo velik i koji mi se usadio u srce," poručio je župan Boban.
 

Splitsko-dalmatinski župan ocijenio je važnim što je Vlada utemeljila zakladu "Hrvatska za djecu" koja brine o djeci bez roditeljske skrbi i o djeci s posebnim potrebama.
 Splitski dogradonačelnik Vela preuzeo je slikovnicu u kojoj 16-godišnja Ines izražava želju da joj se kupi pernica i šarena lopta.
 

"Ova Inesina želja me raznježila jer se radi o skromnoj želji, ali za nju je to velika sreća što će joj se ispuniti želja, a ovim malim činom pridonosimo njenoj sreći koju dijelimo s Ines," kazao je Vela.
 Župan Boban i dogradonačelnik Vela su na Prokurativama odmah i kupili igračke za kojima je izražena dječja želja u slikovnicama koje su preuzeli, i te su igračke predali upraviteljici zaklade "Hrvatska za djecu," Ivani Kristić-Buntić koja će ih uručiti jedanaestogodišnjem Alenu i šesnaestogodišnjoj Ines.

 Kristić-Buntić je objasnila da svatko tko dragovoljno preuzme neku od slikovnica može ispuniti dječju želju izraženu u njoj tako što će željeni dar dostaviti zakladi "Hrvatska za djecu", a ona će ga proslijediti djetetu.

"To su skromne želje, primjerice jedno dijete je zaželjelo probati janjetinu, a drugo je željelo da se za njega i prijatelje nabave ulaznice za kino. Dosadašnji odziv građana na ovu našu akciju je jako dobar i nadamo se da ćemo do kraja ove godine ispuniti oko 1.000 želja evidentiranih u slikovnicama," rekla je Kristić-Buntić
 Podsjetila je da je  prije današnjeg splitskog predstavljanja slikovnica "Učini mali korak velikim" nedavno predstavljena u Zadru, a uslijedit će predstavljanje u Osijeku i Rijeci

"Krajem ove godine organizirat ćemo u Zagrebu veliki događaj u vezi s ovom našom akcijom," kazala je Kristić-Buntić.

Facebook komentari

hr Sat Sep 23 2017 16:29:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/585befc11eea8f987f8b45ed/80
Foto: Pixabay

Cigarete i impulsi i 15% skuplji

Umjesto 72,8 milijardi kuna, građani bi od iduće godine, prema prijedlogu ministra zdravlja Milana Kujundžića, godišnje trebali plaćati 75,8 milijardi kuna poreza! Tri milijarde kuna više oporezivali bi se alkohol, cigarete, igre na sreću i korištenje mobitela.
Nove tri milijarde kuna poreza proizvele bi dodatni porezni udar, kao da, na primjer, PDV skoči s 25 na 27 posto ili da se porez na dobit tvrtki poveća 40 posto. Svi su se proteklih tjedana digli na noge zbog najave da će porez na nekretnine dodatno opteretiti građane za 300 milijuna kuna u odnosu na sadašnju komunalnu naknadu, a na pomolu je deset puta veći udar koji vjerojatno neće proći bez velikih lomova.

Ogromne porezne presije Ministar Kujundžić čudi se što su odjednom svi skočili na modele novih nameta kojima bi se prikupio novac za zdravstvo jer on to najavljuje već mjesecima.

 – Već šest mjeseci pozivam sve na dijalog i nuđenje mogućeg rješenja kao modela koji najmanje dotiče većinu građana kad je standard u pitanju, a riješio bi probleme u zdravstvu. Pitajte udruge oboljelih što misle o tome, ljude koji čekaju skupe lijekove. Kad obolimo, svi želimo najbolje liječenje i najskuplje lijekove, što je razumljivo. Na kraju, ovo je i preventivno po pitanju alkohola, cigareta i kocke, manje će biti potrebe za liječenje bolesti koje izazivaju – kaže Kujundžić.

– Apsolutno podržavamo nove poreze jer i sami zagovaramo Zdravi fond – kaže dr. Dražen Jurković, predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu, i objašnjava: – Zdravstveni fond košta 24 milijarde kuna, a kako Ministarstvo financija ne uplaćuje svojih zakonom propisanih 4,2 milijarde obveza, moramo se okrenuti drugim izvorima. Duhan, alkohol i kocka neprijeporno su štetni. Što se mobitela tiče, problem je u tome što standard Hrvata nije onakav kakav bismo trebali imati, porezne presije su ogromne i normalno da se uvijek javlja otpor. No, s aspekta zdravstvenog sustava, ovo nije sporno – kaže Jurković.



Sada se od alkohola skupi 257 milijuna kuna trošarina pa nije jasno gdje iz alkohola iscijediti, kako se planira, dodatnih 100-150 milijuna a da mu cijena ne odleti u nebo ili da svi počnu kupovati u susjednim državama. Glavni izvor mogućeg novog poreza mogle bi biti samo cigarete, od kojih se godišnje prikupi 4,47 milijardi kuna trošarina, te telefoniranje mobitelima, na što odlazi oko 4,4 milijarde kuna.

Ministar Kujundžić računa da bi mobilne usluge mogle poskupjeti deset posto, no po našoj računici, za dodatnih 550-600 milijuna kuna, kako on planira, cijene mobilnih usluga trebale bi rasti 15 posto ili bi porez uključivao i internet!

U Vladi se nije mogla dobiti službena reakcija, a neslužbeno na Markovu trgu kažu da nisu upućeni u računicu ministra Kujundžića o povećanju poreza te čekaju njegove planove za smanjenje rashoda.

Javio se i koalicijski partner HNS kroz usta saborskog zastupnika stranke Stjepana Čuraja. Iz njegove izjave može se zaključiti da je HNS izričito jedino protiv poreza na mobitele.

– HNS će biti i apsolutno jest protiv bilo kakvih novih poreznih nameta na mobitele. Poreze na alkohol, kocku i duhan, što spada u porez na luksuz, podržavamo, no mobitelima ovdje nema mjesta – kazao je Čuraj.

Nemalo su, kažu, iznenađeni najavom oporezivanja mobitela u Tele 2 jer misle da bi opterećenje mobilnih operatora trebalo smanjivati jer smo na začelju po ulaganjima u infrastrukturu.

‘Nadamo se da je nesmotren’ – Iz dostupnih izjava nije jasno što bi se to točno oporezivalo te se nadamo da se, ustvari, radi o nesmotrenoj izjavi koja neće dovesti do promjena koje bi mogle negativno utjecati na našu industriju – kažu u Tele 2.

Svako novo opterećenje zaustavit će planirane investicije i usporiti dolazak najnaprednijih usluga do krajnjih korisnika, a time i razvoj digitalne Hrvatske, kažu u VIP-u i Hrvatskom telekomu.

HZZO sa svoje strane procjenjuje da 33 posto građana puši kutiju na dan koja bi poskupjela tri kune (oko 15%), popije se 10 do 12 milijuna boca žestice (svaka bi bila 10 kuna skuplja), a od igara na sreću prikupi 10 milijardi kuna, na što bi uveli 10 posto poreza, javlja Večernji.hr


Facebook komentari

hr Fri Sep 22 2017 14:31:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/589a1023b473981e248b45cd/80
Foto: Rade Popadić

SDP predstavio prijedlog dopune Zakona o dodatku na mirovine

Saborski zastupnik SDP-a Mirando Mrsić predstavio je u petak SDP-ov prijedlog dopuna Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema zakonu o mirovinskom osiguranju kojim se, kaže, nastoji ispraviti nepravdu i diskriminaciju prema rođenima nakon 1962. godine.

"'SDP će u proceduru uputiti dopunu Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Predloženim zakonom dodatak na mirovinu koji se do sada isplaćivao samo onima koji se do sada isplaćivao samo onima koji su bili u prvom stupu, odlazili u mirovinu iz prvog stupa, sa usvajanjem ovog zakona će biti  proširen na sve one koji će primati mirovine iz prvog i drugog mirovinskog stupa, a to su svi oni rođeni od 1962. na ovamo", rekao je.

Ako to ne učinimo sada, ti će građani biti diskriminirani, bit će njihova mirovina manja nego da su otišli u mirovinu samo iz prvog mirovinskog stupa. 

Dodatak na mirovine uveden je zbog neodrživosti sustava međugeneracijske solidarnosti i na njega imaju pravo svi rođeni do 1961. i koji su otišli ili će otići u mirovinu. Bez tog dodatka, svi rođeni od 1962. kada odu u mirovinu njihova mirovina će biti manja od 500 do 700 kuna.

"To je nepravda i diskriminacija, a Vlada očito ništa ne radi po tom pitanju", rekao je Mrsić.

Kaže i kako je od 1. siječnja dio građana otišao u mirovine i ima manje mirovine.

"Godine 2019. će u mirovinu moći i žene i njihova prijevremena mirovina će biti 22 posto manja nego njihove kolegice rođene rođene '61, a otišla u mirovinu samo iz prvog stupa. Stoga ovaj zakon ispravlja nepravdu i neće biti diskriminacije prema rođenima nakon 1962.", poručio je.

Zakon se, kaže, tiče svih građana i nema razloga da dio njih bude kažnjen jer je mirovinu zaslužio između 1 i 2 mirovinskog stupa. "Nadam se da će vladajuća stranka stati iza zakona", rekao je Mrsić.

Facebook komentari

hr Fri Sep 22 2017 14:22:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/58d76e88b4739847d78b4575/80
Foto: Pixabay

Tehnički pregled će se moći uvjetno proći i s manjim kvarovima vozila koji će moći otkloniti naknadno

Iako raste i uvoz novih automobila, broj rabljenih je nesrazmjerno veći pa je, primjerice, 2012. u Hrvatskoj registrirano 32.000 novih i 11.000 rabljenih osobnih automobila, a lani 45.000 novih i 60.000 rabljenih.

Centar za vozila Hrvatske (CVH) je stručna organizacija u području tehničkih pregledi vozila u Hrvatskoj. U svjetlu europskih ekoloških direktiva i planova nekih zemalja, posebice Njemačke, da zabrani dizel vozila na svojem području, u razgovoru s Davorinom Pavlovićem, predsjednikom Uprave CVH-a, željeli smo doznati o implikacijama tog procesa na Hrvatsku te problemima starog voznog parka u našoj zemlji, ali i o samoj tvrtki CVH.

Kako procjenjujete vozni park u Hrvatskoj te, posljedično, i sigurnost sudionika u prometu u Hrvatskoj?
Tijekom 2016. u stanicama za tehničke preglede vozila redovni tehnički pregled je obavljen na 2.010.172 vozila. Tehnička neispravnost utvrđena je na 442.267 vozila. Po svakom neispravnom vozilu utvrđeno je u prosjeku 3,5 različitih nedostataka, odnosno 1,53 milijuna različitih nedostataka. Od ukupnog broja utvrđenih nedostataka najviše otpada  na uređaj za kočenje (28%), svjetlosno signalne uređaje (24%), na osovine, kotače i pneumatike (11%), eko-test (8,5 %), pogonski motor (5%) itd. Dakle, nedostaci se najčešće  pojavljuju na uređaju za kočenje i svjetlosno signalnim uređajima. Ti uređaji imaju izravan utjecaj na siguran promet vozilima, te nam je zadaća i u buduće posebnu pozornost posvetiti kontroli ispravnosti upravo ovih sklopova vozila. Glavni uzroci ovako velikom broju nedostataka na pregledanim vozilima su prije svega starost i pomalo loše navike kvalitetnom održavanju vozila. Naime, prosječna starost pregledanih vozila je gotovo 14 godina što, uz svima poznatu činjenicu da se poveći broj vozila održava izvan sustava ovlaštenih, za to osposobljenih,  servisa, izravno utječe na ovakvo stanje tehničke pouzdanosti našeg voznog parka.

Što možemo očekivati u Hrvatskoj nakon što u Njemačkoj padnu cijene starih dizelaša? Kako će pretpostavljeni unos jeftinijih vozila utjecati na sigurnost prometa te na okoliš?
Kad je u pitanju zanavljanje našeg voznog parka jasni su trendovi povećanog unosa rabljenih vozila od 2013., odnosno od našeg ulaska u EU. Do ulaska Hrvatske u EU broj prvo registriranih novih vozila je bio značajno veći u odnosu na broj prvo registriranih rabljenih vozila. Ilustracije radi, 2012. u Hrvatskoj je registrirano oko 32.000 novih i 11.000 rabljenih osobnih automobila, prošle 2016. pak 45.000 novih i 60.000 rabljenih. Brojke govore da se odnos promijenio u korist rabljenih vozila. To ne bi bio problem da prosječna starost rabljenih vozila koja se unose u našu zemlju nije cca 9,6 godina. Kada je u pitanju vrsta pogonskog motora, više od 65% unesenih rabljenih vozila je s dizel motorom čija kvaliteta ispušnih plinova je najčešće ispod EURO IV razine. Nažalost, spomenuto stanje na njemačkom tržištu doprinijet će nastavku ovakvog trenda unosa rabljenih automobila i u bližoj budućnosti.

Koliko su Hrvati uopće osjetljivi na pitanja zaštite okoliša? Koliki je udio benzinsko-električnih hibrida i električnih automobila u ukupnom broju vozila koja pristupaju tehničkom pregledu?
Klasičan pogon, motor s unutarnjim izgaranjem, još uvijek je dominantan na globalnom tržištu, pa tako kod naših  motornih vozila. Gotovo  da je zanemariv broj vozila na električni ili hibridni pogon, ako isključimo vozila s pregrađenim pogonom na plin, što je neka vrsta hibridnog pogona. Od oko 1,5 milijuna osobnih automobila, tijekom 2016. je tehničkom pregledu pristupilo oko 2000 automobila s hibridnim i oko 300 automobila s čistim električnim pogonom. Kada su u pitanju automobili s klasičnim pogonom, 52% otpada na dizelske a 48% na benzinske motore.

9,6 godina

prosječna je starost rabljenog vozila koje se nakon 2013. godine uvozi u Hrvatsku

Kako se CVH prilagođava tim novim tehnologijama i zakonskim odredbama povezanima uz karakteristike vozila?
U normativnom smislu, tržište i proizvodnja vozila su poprilično kompleksni. Naime, danas postoje stotine tehničkih propisa koji reguliraju proizvodnju i stavljanje automobila na tržište. Svima je dobro poznata zadnja afera oko tzv. prijevare u iskazu emisije ispušnih plinova kod automobila s dizelskim motorima. Izravna posljedica ove afere je i promjena u načinu ispitivanja ispušnih plinova u postupku homologacije vozila, što će biti regulirano posebnim homologacijskim propisom. Da bi mogao pratiti razvoj novih tehnologija i odgovarajućih tehničkih propisa, koji na neki način usmjeravaju primjenu tih tehnologija, CVH u svom sustavu zapošljava više od 80 visokoobrazovanih stručnjaka koji prate odgovarajuća područja i stečena znanja dalje prenose u sustav tehničkih pregleda vozila sve do razine nadzornika tehničke ispravnost koji su operativni dio sustava.

Hrvatska je, u vašoj organizaciji, ove godine bila domaćim globalne konferencije tvrtki iz ovog sektora (CITA). Koji je fokus daljnjeg razvoja takvih tvrtki i institucija na globalnoj razini?
Kako su moderna vozila opremljena mnoštvom elektro regulacijskih i elektroničkih komponenti za čiju su uspješnu dijagnostiku presudne informacije dobivene od proizvođača vozila, primarni fokus razvoja tvrtki i institucija koje se bave tehničkim pregledima vozila je suradnja s europskim i svjetskim zakonodavnim tijelima te s proizvođačima vozila na području razmjene tehničkih značajki potrebnih za uspješan tehnički pregled vozila. Ovdje CITA, kao međunarodna organizacija priznata od strane Europske komisije i Gospodarske komisije UN-a za Europu kao stručno tijelo iz područja obaveznih tehničkih pregleda vozila, igra vrlo važnu ulogu u ostvarivanju kontakata, pregovorima, lobiranju i istraživanjima u smjeru povećavanja osviještenosti o važnosti obaveznih tehničkih pregleda vozila.

Postoji li neki međunarodni uzor čiju strategiju CVH može  iskoristiti u svom radu?
CVH ima svoj vrlo dugi razvojni put u poslovima provjere tehničke ispravnosti i registracije vozila. Naša tradicija je duga više od 45 godina. U tih 45 godina smo koristili znanje, iskustva  i dostignuća sličnih tvrtki iz svijeta, kao što su njemački TUV, GTU, KUSS i Dekra ili švedski Bilprovningen, ali i drugi. Kako u prošlosti tako i sada, s ovim i drugim sličnim tvrtkama imamo vrlo kvalitetnu suradnju, i da se malo pohvalim ne rijetko kolege iz ovih kompanija naša iskustva implementirali u svoje radne procese.

Koliko CVH može utjecati na eventualnu promjenu propisa vezanih uz tehničke preglede i vozila?
Najvažniji propisi o tehničkim pregledima i vozilima sadržani su u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i podzakonskim aktima koje donosi Ministarstvo unutarnjih poslova. Pored toga, materiju o vozilima regulira više od stotinu pravnih akata donesenih na razini Europske unije. CVH ne može utjecati na rad europskih i nacionalnih zakonodavnih i izvršnih tijela, već tim tijelima jedino može pružiti stručno-tehničke informacije, ako su takve informacije nužne za donošenje pojedinog propisa. Naše poslovanje je organizirano tako da sustavno i kontinuirano pratimo sve promjene u tehnologiji vozila i tehničkih pregleda, a u tim poslovima imamo i dugogodišnje iskustvo.

Koliko vas vozači, vlasnici vozila, doživljavaju kao partnere koji ima pomažu da budu sigurniji u prometu, a koliko kao "poreznike" kojima moraju redovito plaćati namete na svoj automobil?
Tehnički pregled je doista usluga s benefitom za vozače i to pogotovo one koji nemaju naviku ili vremena za povremeno održavanje vozila. Tehničkim pregledom provjerava se sigurnost vozila u kojem vozimo svoje obitelji ili kojim obavljamo svakodnevne poslove. Zaposlenici stanica za tehnički pregled su u izravnom doticaju s vlasnicima i vozačima vozila, i oni prenose vlasnicima vozila važnost tehničke sigurnosti njihovog vozila. Međutim, to nije dovoljno s obzirom na to da vlasnici na tehnički pregled dolaze najčešće jednom godišnje. Stoga su mediji vrlo važan alat u pogledu informiranja i podizanja osviještenosti vlasnika vozila. Osim toga, prilikom prijave tehničkog pregleda, kroz informacijski sustav u svim stanicama za tehnički pregled u Hrvatskoj, vlasnici vozila mogu dobiti obavijesti o besplatnim servisnim akcijama koje za njihovo vozilo organiziraju proizvođači vozila.

Koliko vozači godišnje izdvajaju za tehničke preglede i registraciju u usporedbi s vozačima u ostalim zemljama Europske unije i regije?
Cijena tehničkog pregleda vozila jednaka je u svim stanicama za tehničke preglede vozila u Hrvatskoj i regulirana je posebnom odlukom koju temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama donosi ministar unutarnjih poslova. Cijena tehničkog pregleda ovisna je o vrsti pregleda i kategoriji vozila. Za komparaciju je najjednostavnije uzeti cijenu redovnog tehničkog pregleda s ispitivanjem ispušnih plinova osobnog automobila koja je u Hrvatskoj 253 kuna (cca 33 eura), u Sloveniji je ova cijena gotovo identična i iznosi 34 eura. U Njemačkoj je to značajno skuplje i iznosi oko 106 eura,  ovisno o saveznoj državi, a na razini od 100 eura je i u Austriji.

Kako vidite daljnji razvoj vaše tvrtke, a i čitavog sektora tehničkog preleta vozila u Hrvatskoj i globalno?   
Prema najavi ministra unutarnjih poslova, od 1. siječnja 2018. godine stanice za tehnički pregled vozila počinju obavljati poslove registracije vozila. Dosad su ove poslove obavljale isključivo policijske uprave i policijske postaje. Zbog usklađenja s EU direktivama, tijekom 2018. će nastupiti određene promjene u načinu obavljanja tehničkog pregleda, tako da će se utvrđeni nedostaci svrstavati u različite kategorije: manji, veći i opasni. Za manje nedostatke bi se izdavali uvjetni prolazak tehničkog kojeg bi vlasnik morao u određenom roku riješiti. Naš zadatak kao stručne organizacije je organizirati ove poslove, kako bi stupanjem propisa na snagu sve stanice za tehnički pregled vozila uskladile način rada s novom regulativom.

Javne ovlasti

Često CVH optužuju za monopolistički položaj na tržištu i uzurpaciju javnih ovlasti od strane privatne tvrtke. Kako to komentirate?
Takve tvrdnje su potpuno neutemeljene, o čemu se već izjasnio i Ustavni sud, ali i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Propisi o tehničkim pregledima doneseni su s ciljem povećanja sigurnosti u prometu na cestama. Obavljajući te poslove stanice ne prodaju usluge na tržištu, već provode upravno-inspekcijski postupak, koji rezultira izdavanjem javnih isprava. Dakle, ovi poslovi nisu tržišne prirode, pa nema govora o monopolu. Osim toga, u Hrvatskoj tehničke preglede osim CVH obavlja još četrdesetak drugih pravnih osoba. Dodjela javne ovlasti privatnim tvrtkama u području tehničkih pregleda je u skladu s europskim direktivama, ali i praksa brojnih europskih zemalja poput Njemačke, Irske, Švedske, Finske i dr, javlja poslovni.hr

Facebook komentari

hr Fri Sep 22 2017 13:35:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .