Šest utakmica, četiri pobjede i jedan remi te dioba prvog mjesta s prošlogodišnjim prvakom zapravo nije jedna od uspješnih priča nekog svjetski poznatog kluba koji u svojem budžetu krije iznose s mnoštvom nula, u igračkom kadru bilježi imena poznatog glasa, a iza organizacije u klubu stoji nekoliko ‘kotačića’ od iznimnog značaja.
Priča je ovo o Slogi iz Mravinaca, priča sličnih obrisnih crta, ali s podosta manjim novčanim obujmom i sa sličnim brojem ljudi koji upotpunjuju cijeli uigrani ‘stroj’ iznad Solina. Najpoznatije ime Sloge je i junak ove priče, karakterni i prekaljeni ofenzivac, kapetan i istinski vođa ekipe, ali i emotivan nogometni znalac kojemu su golovi postala svakodnevnica Mario Marović.
Marović je trećeligaško društvo u čudu ostavio nakon samo nekoliko minuta provedenih na terenu, a kalibar kakvim raspolaže istinski bi prihvatili i mnogo zvučniji klubovi od kluba koji svoju premijernu sezonu igra u rangu više. Maroviću je ovo šesta sezona kako igra u Sloge, a talentu i nevjerojatnom kontinuitetu rada i truda mjesta u Hajduku nije bilo.
Štoviše, cijela priča oko splitskog prvoligaša splet je poražavajućih i ružnih okolnosti kojih bi se, svi oni upleteni u istu, trebali dobrano posramiti. Bez prave prilike Marovićev je probni period u Hajduku bio tek loš pokušaj zavaravanja javnosti i smirivanja medijske ‘navale’ koja je 26-godišnjeg centrafora smjestila u najelitnije nogometne krugove. Od cijele hajdučke priče Mario je dobio tek nekoliko treninga i ‘kartu u jednom smjeru’ koja je ovom mladom i skromnom igraču pokazala okrutnost života i više dimenzija iste priče.
Bio je to podstrijeh za dalje, nova moć u rušenju granica i prilika za dokazivanje koju je junak ove priče objeručke prihvatio i kreira je u mravinačkoj Slogi.
S loptom u ruci i iskrenim osmijehom Mario nas je dočekao u njegovim Mravincima okružen prijateljima i mnoštvom poznanika koji su redom čestitali na odličnom uspjehu ove nedjelje, fantastičnom potezu koji je Slogi donio puni plijen, a Maroviću slavu neviđenih razmjera. Telefon mu, kako kaže, ne prestaje zvoniti, a senzacionalan pogodak škaricama tek je rasplamsao lavinu koja se već neko vrijeme ispisuje u malenom mjestu pokraj Solina.
‘Zlatan iz Mravinaca’ do desetog u mreži
U posljednjoj pobjedi svoje momčadi Marović je škaricama matirao vratara Zagore i upisao deseti pogodak u šest odigranih susreta. Igrala se 7. minuta susreta kada je iskusni Ante Barać poslao dugu loptu prema Branimiru Borozanu, a ovaj probio lijevu stranu i centrirao u kazneni prostor gdje je nevjerojatan potez napravio prvi strijelac trećeligaške družine.
– Da nam je netko ovakav uspjeh ponudio prije prvenstva vjerojatno bi rekli kako nije normalan. Nitko se ovom nije nadao, naš primarni cilj – ostanak u ligi i dalje je ono najbitnije, ali utakmicu po utakmicu borit ćemo se da budemo što bolji – priča nam Marović koji je u prošloj sezoni u 29 nastupa postigao 37 golova, a u onoj prije je u isto toliko odigranih utakmica protivničke mreže pogađao u 30 navrata.
Put Marija Marovića krenuo je u Hajduku, nakon Omladinske škole i kratkog boravka u Solinu i Splitu, došao je u Slogu i preskočio generaciju juniora te već kao kadet igrao za seniorsku momčad. Bilo je to teško razdoblje za klub iz Mravinaca, splet okolnosti doveo ih je u najniži županijski rang pa je Marović polusezonu odigrao kod Jadrana u Kaštel Sućurcu te u Kaštel Gomilici u redovima GOŠK-a. Ponovan povratak u prvi županijski rang bio je dovoljan motiv da i Marović bude povratna karika u sastavu Sloge.
– Već šest sezona sam tu, radimo čudesne rezultate i samo moramo vjerovati kako će se ovo nastaviti. Sloga je svoje najbolje dane doživjela dolaskom trenera Siniše Jalića. Okupila se ekipa mladih i iskusnih igrača što se pokazalo kao pun pogodak pa smo se već prve godine s novim trenerom borili za prvo mjesto. Te je godine u trećeligaško natjecanja otišla Urania, a sljedeće godine ponovno nam je za malo pobjegla prva pozicija. Ipak, osvojili smo Županijski kup i to prvi puta kao četvrtoligaš da bi prošle sezone suvereno osvojili prvo mjesto i zasluženo se nalazimo u ovom rangu Treće lige – govori Marović koji se prisjeća te utakmice šesnaestine finala Hrvatskog Kupa koji je u Mravince doveo zagrebački Dinamo. Mnoštvo ljudi svjedočilo je spornom trenutku kada je zagrebački sastav iz kaznenog udarca zabio za pobjedu. Kaznenog udarca o kojemu se danima i mjesecima iza pričalo i analiziralo.
Spoj mladost i iskustva urodio je plodom
– Da nije moje momčadi ne bi bilo ni Marija Marovića. Da nije Siniše Jalića ne bi bilo ni Marija Marovića – u ugodnom neformalnom razgovoru rekao nam je Mario koji ističe veličinu trenera Jalića koji je u proteklom razdbolju u Mravincima napravio, blagorečeno, čudo:
– Siniša Jalić je gospodin i top trener koji je od nas napravio vrlo dobru ekipu. Studiozan je, taktički savršen i, zna on to najbolje i sam, kako puno puta se nisam slagao s nekim njegovim zamislima, ali kad uđeš dublje u razmišljanje onda shvatiš kako je doista u pravu. Od mene je napravio profesionalca i on ima velike zasluge u mom uspjehu – tvrdi Marović koji je, onako skromno, u cijelom razgovoru sebe nekako stavljao u drugi plan. U nekoliko je navrata istaknuo vrlo veliku važnost ekipe, a posebice igrača iskusnijeg nogometnog garda:
– Tu igra ikona dalmatinskog nogometa Ante Barać, Mijo Juričić, asistent mojih pogodaka Brane Borozan, golman Šolić koji vjerujem ima inozemnu karijeru ispred sebe, Ante Vuković, Ante Gusić, ali i niz mladih momaka bez kojih ovo sve ne bi bilo moguće. Svi smo mi u prvom redu prijatelji pa tek onda suigrači na terenu – govori nam Mario Marović.
Ova lijepa priča mogla bi itekako premašiti broj slova i znakova, a u ovom trenutku vrijeme je za kraj. Nogometni kraj ovom čudu s mravinačke Glavice nije u vidicima, uz silnu želju, trud i beskompromisan rad ljestvica očekivanja podignuta je visoko. Zbilja nije lako za objasniti s kolikom pozitivnom energijom zrači ovaj požrtvovan kapetan Sloge koji je, bez obzira na pucački kalibar, i dalje u trećeligaškom društvu. Pitali smo ga o susjednim drugoligašima, je li razmišljao o mogućem angažmanu u Šibeniku, Dugopolju ili Solinu. Odgovor je ovdje bio kratak:
– Moji rezultati i statistika govori o meni, a od nikoga nisam dobio poziv – pomalo čudno i zdravom razumu neshvatljivo.
Branimir Borozan: “Mario je radnik i veliki emotivac!”
U prošloj sezoni Maroviću je asistirao devet golova, a od deset u novoj u dva je navrata bio jedan od glavnih karika što se Mario upisao u listu strijelaca. 31-godišnji napadač Branimir Borozan u svojoj je karijeri prošao, kako stariji ljudi kažu, ‘sito i rešeto’, a za svog kapetana imao je samo riječi hvale:
– Mario je čovjek radnik, istinski prijatelj i veliki emotivac. Često smo podrška jedno drugom u teškim životnim trenutcima i zapravo tada shvatite koliku vrijednost neki čovjek ima. Vrijednost Marija Marovića je neopisiva. Riječima je teško objasniti i što je on napravio za Slogu, ali često zna kazati “Step by step”, i to je pravi put. Jedino takvim razmišljanjem uspjeh je zagarantiran – zaključuje Borozan.