INTERVJU Pobjednik regate sv. Nikole: Turističke zajednice ni kune ne daju jedriličarskim utkrama, a vani se “tuku” za njihovu organizaciju

U ponedjeljak je završeno 15. izdanje regate Sv. Nikola za
samce i dvojce, koje je i ove godine povezalo Split i Komižu. Regata se kao i
uvijek, organizira u čast zaštitnika grada Komiže i svih pomoraca – sv. Nikole,
a organizator je JK Mornar iz Splita.

Jedriličar Emil Tomašević (JK Labud) najbolji je samac
ovogodišnje regate, a najbolji dvojac je tim Toni Bulaja i Krešimir Đakulović
iz JK Marina Kaštela. Do cilja je ove godine stiglo 10 natjecatelja (samca i
dvojaca).

Nakon proslavljene pobjede i prespavane noći, na dan sv.
Nikole razgovarali smo s pobjednikom Emilom Tomaševićem. U ugodnom razgovoru na
komiškoj rivi Emil nam je otkrio kako je stekao svoja jedriličarska iskustva.

– Jedrim već 42 godine. Jedrio sam puno u olimpijskoj klasi;
znači u klasama laser i fin. Svojedobno sam bio u generaciji ljudi koja je
razvijala olimpijsko jedrenje u nas. Danas samo jako sretan kada vidim koliko
je ta ekipa postala dobra i uspješna. Što se tiče krstaša, u klubu Mornar, u
kojem sam se “rodio”, pravilo je bilo da svaki brod mora odvesti neko
dijete na regatu. Tako sam i ja jedrio sa svojim ocem, ali i drugim ljudima –
krstašima. Pošto sam bio dobar na brodu, lako sam se mogao ukrcati. Imao sam od
malih dana, dakle, dvostruku mogućnost – i jedriti na krstašima i na malom
brodu. Današnja djeca su uglavnom vrhunski laseraši, no ne znaju gdje je
flok… To je bitna razlika.

Ovogodišnji ste pobjednik Regate sv. Nikole za samce. Je li
to Vaša prva pobjeda?

– Prva mi je to pobjeda, a jedrio sam pet puta do sada.
Ponukan regatom oko Sušca, kada smo prije 15 godina počeli jedriti s dva člana
posade, počeo sam se više baviti samačkim jedrenjem i ima nas nekoliko u
Hrvatskoj koji smo to probali. Imamo specifičan brod Figaro koji je namijenjen
za jedrenje samaca. S tim sam brodom bio u Francuskoj u iznimno jakoj klasi
gdje sam susreo najjače svjetske “samce”. Tu sam svladao tehniku te
vrste jedrenja i jedan sam od nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji su u inozemstvu
uspjeli zaploviti sami. Na ovoj regati nas je većina, makar u dvoje, jedrila na
velikim mediteranskim regatama i zato je ova regata posebna. Čast je biti prvi
na njoj!

U čemu se krije tajna Vaše pobjede?

– Nema tajne. Svim mi jedrimo skupa i onoga trenutka kada si
najviše motiviran tada najviše i “upireš”. Potrefi se da imaš i brod
koji može pobijediti, to je jako bitno. Radi se o velikoj motivaciji tijekom 36
sati jedrenja. Kao samac uplovio sam prvi, a ukupno treći, što znači da su dva
broda s dva člana posade došla prije mene. Ovoga puta smo jedrili oko dan i
pol.

Kakve su vas vremenske prilike pratite na regati?

– Gotovo identično kao i lani nakon Palagruže. Također sam
lani jedrio sam, borio sam se sa Slovencem Mihom za prvo mjesto. Lani smo na
Palagruži čekalo 9 sati, a ove godine sam 7-8 sati lagano napredovao na
“nevidljivom” vjetru. Ostali se nisu više mogli maknuti. Jedrenje po
bonaci je trajalo oko 10 sati.

Kada smo kod vremenskih (ne)prilika, što je dozvoljeno
koristiti od tehnologije za praćenje uvjeta na moru?

– Odlično pitanje! Ovdje radimo regatu dobre volje i ne
ograničavamo sebe pravilima u nekim detaljima. S druge strane, na nekim stranim
regatama, a u to sam se uspio i sam uvjeriti, sve ovisi o kategoriji. Preko
Atlantika je dozvoljena sva meteorologija. Primate prognozu, imate
“koktele” grid fajlova koje vam rade posebni stručnjaci i na osnovu
njih radite direkciju broda koja je opet zasnovana na softevrskom programu koji
daje idealne brzine broda u svim smjerovima i izračunava optimalni put. Sve to
imam na svome brodu i koristim. Međutim, na Jadranu je to malo drugačije jer
prognoza nije idealna. Otoci i drugi faktori utječu na preciznost prognoze.
Ciklone i fronte se drugačije ponašaju na nekom otvorenom prostoru, gdje ih je
lakše i predvidjeti. Zbog toga na Jadranu softver ne daje idealan podatak, ali
mi svi sada tu koji jedrimo znamo o čemu se radi. Dozvoljeno je dakle sve što
vam može pomoći; od softvera do navigacije.

Kako jedriličari gledaju na činjenicu da Dalmacija jedina u
EU nije pokrivena mjerenjima meteorološkog radara?

– Postojanje takvog radara sigurno bi nam puno značilo.
Lakše bi mogli predvidjeti vrijeme, osobito kada je u pitanju kratkoročna mikro
prognoza. Oborinske zone i oblaci skrivaju mini fronte koje jako utječu na ishod
same regate, a da ne spominjem sigurnost natjecatelja za vrijeme prolaska
olujnih sustava preko Jadrana. Bilo bi fantastično kada bi država uložila u
radare na Jadranu, jer bi se ulog vrlo brzo vratio.

Ulažu li Split i Županija dovoljno u ovaj sport?

– Na početku bih se htio zahvaliti Gradu Komiži i komiškoj
gradonačelnici na svoj podršci oko regate. To nam mnogo znači! Odgovor se na
pitanje vjerojatno se neće svima svidjeti. Olimpijsko jedrenje ima određenu
podršku, ali ona bi mogla biti bolja. Ne može se reći da Grad ne pomaže naše
najbolje olimpijce i to u dozi u kojoj zamjenjuju Savez. Grad i Olimpijski
odbor zamjenjuju sve one ostale koji bi se malo ozbiljnije trebali uključiti u
to. Van toga, nažalost, nemamo ništa!

Konkretno, Turističke zajednice, koje se busaju o prsi da im
je turizam na prvom mjestu i da su štošta napravile, a zapravo su kolektori
naših novaca, nemaju nikakav interes. Istina je da bi trebali imati veliki
interes, osobito za off-shore jedrenje i jedrenje krstaša. Imamo ogromno
jedrenje, chartere… sve te firme sponzoriraju, daju određene evente, a oni
koji od zajednice ubiru novac ne daju ništa. Realno, gdje je jedrenje
najrazvijenije na svijetu, gradići poput Komiže se “tuku” za
organizaciju regate poput ove naše. Tamo se jako pazi da se sportski događaji
ne poklapaju vremenski, da jedni drugima ne otimaju posjetitelje. Tu se gradovi
zbog marketinškog interesa nadmeću za organizaciju takvih događaja. Na svakoj
etapi dođe oko 5.000 ljudi gledati start i cilj. Skoro ništa ne vidu i malo se
razumiju, ali to je događaj.

Mi bi sa svojim turizmom i interesom za Hrvatskom i morem
mogli imati jaku ligu jedrenja u koju društvo direktno, osim turističkih
zajednica, ne bi morali davati posebna sredstva, a svi bi od toga mogli imati
mnogo turističke koristi.

 

POSLJEDNJE DODANO: