INTERVJU Robert Pauletić: ‘Nećemo sudjelovati u vlasti u kojoj odluke diktiraju etnobiznismeni poput Milorada Pupovca!’

Izbori su pred vratima. Do ključnog trenutka u 2020. godini ostalo je još svega nešto manje od mjesec dana, a u, alkarskom žargonu kazano, izdana je zapovijed da se najbolji ‘pripetavaju do kraja’.

Politički boj, za razliku od viteškog, ima tek nešto manje kandidata, ali i ovdje se traže samo oni najbolji. Za glasove birača bori se nikad više opcija, a jedna od onih kojoj predviđaju dobar rezultat je i Domovinski pokret iza kojeg, kao osnivač, stoji Miroslav Škoro.

Prepoznatljiva imena našla su se uz bok sa Škorom, a ekipa u desetoj izbornoj jedinici od ranije je ‘izgradila’ svoja imena i prezimena pa s novim elanom ulaze u još jedan životni izazov koji bi se lako mogao opisati u Škorinom ranijem sloganu ‘Sad il’ nikada’.

Listu u izbornoj jedinici od Splita do Dubrovnika nosit će Ruža Tomašić, a drugo mjesto zauzeo je Robert Pauletić, kvizaš i putopisac koji je u velikom intervju za naš portal kazao očekivanja Domovinskog pokreta i njegove razloge pridruživanja i novog političkog pokušaja.

Ovo je treća politička sreća? 

– Moj prvi angažman u
politici bio je odmah u Vladi. Tijekom 2016. bio sam zamjenik ministra turizma
iz kvote Mosta, i po općem sudu dobro sam obavljao taj posao, posebno kao član
Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju državne imovine. U CERP-u
su se čudili kako toliko mnogo znam o dionicama, a ja sam samostalno angažirao
najbolje stručnjake za to područje, od kojih su mi neki prijatelji, i u kratkom
roku naučio mnogo o tome. Dok su drugi u Upravnom vijeću CERP-a uglavnom dizali
ruke na sve što se predloži, ja sam više puta isposlovao da se državna imovina
proda za veći iznos, da se i pričeka kad treba, a sudjelovao sam i u rekordnim
prodajama Valamaru, čime je država lijepo zaradila. Riječ je o desecima,
stotinama milijuna kuna. To javnost međutim ne zna, ljudi se uglavnom
zabavljaju mojim facebook objavama i sličnim trivijalnostima.

Drugi put u politici,
kad me Most 2017. kandidirao za gradonačelnika Splita, vidio sam da su se HDZ i
Kerum unaprijed dogovorili, te da iz Gradskog vijeća kao oporba neću moći baš
ništa postići. Zato sam i odustao od kandidature i otišao iz Mosta, ali i ostao
korektan prema toj stranci.

Domovinski pokret je
treća sreća, slažem se!

 

Zašto baš Škoro?

– Od prvih javnih
istupa Miroslava Škore, od onog videa kojim se obratio biračima povodom
kandidature za predsjednika, vidio sam da je to čovjek koji razmišlja isto kao
i ja, a uz to ima jasan državnički potencijal. Prije toga, oduvijek sam osjećao
odbojnost prema pripadništvu nekoj političkoj organizaciji. Nikad nisam bio
član niti jedne stranke, iako su me svojedobno više puta zvali u HDZ. Formalno
nisam bio niti član Mosta, uz njih sam bio kao nestranačka osoba. Slušajući
Škoru, prvi put sam osjetio poriv da se priključim, upišem u stranku. Tako sam
postao član Domovinskog pokreta. Kad sam se učlanio u Dompok, prvi put u životu
postao sam član neke političke stranke.

 

Kad ste se pridruživali MOST-u,
istaknuli ste Ivana Kovačića kojeg posebno cijenite, kako ste rekli u jednom
razgovoru. Zašto onda ne, primjerice, ‘Stranka s Imenom i Prezimenom’?

– Točno je da cijenim
politički rad Ivana Kovačića, jer on je bio jedan iz ekipe koja je prva
uzdrmala dvovlašće HDZ-a i SDP-a. On je iz Mosta krenuo ulijevo, a ja udesno,
prema našim političkim nagnućima koja su se i prije mogla detektirati, ali i
danas nam je zajednički interes rušenje duboke države i duopola HDZ-a i SDP-a.
Domovinski pokret je moj izbor srca i razuma, sto posto. Stranka Ivana Kovačića
i Dalije Orešković za moj ukus je previše lijevo, ali oni su po meni definitivno
najbolje što postoji na ljevici.

Kad ste prvi put bili na mjestu zamjenika ministra turizma, odrješito ste zahtjevali
da Ministarstvo turizma ide u Split. I dalje to tražite?

– Naravno, i to ću
tražiti najozbiljnije, s ciljem da to i provedem, za razliku od nekih koji samo
licitiraju istom temom. I Miroslav Škoro me podržava u tome. S tim da mislimo
da nam ne treba cijelo ministarstvo, koje bi najbolje bilo ukinuti. Dovoljno je
formirati državni ured za turizam, s možda tridesetak ljudi. Mastodontsko
Ministarstvo turizma kakvo sad postoji uopće nije potrebno. Također, trebalo bi
temeljito reformirati i smanjiti i Hrvatsku turističku zajednicu. Kakva je
zapravo razlika između Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice?
Bave se istom tematikom, samo se drukčije zovu!

Kad spominjete Hrvatsku turističku
zajednicu, i nju ste kritizirali?

– Tako
je, dok sam bio zamjenik ministra, mučio sam se da izbacim iz sedla uhljebe iz
Hrvatske turističke zajednice, koji spokojno i netransparentno spavaju na
stotinama milijuna kuna. Tada je, sjećam se, njihov godišnji budžet bio 380
milijuna kuna, a iz toga su masno plaćali monopolističke reklamne agencije.
Dovoljno je pogledati na internetu članke i televizijske nastupe iz toga doba
gdje sam žestoko prozivao čelnike HTZ. Oni većinom nisu ništa odgovarali, jer
su znali da sam u pravu, ali je na kraju, kad je pala Oreškovićeva vlada,  pojeo vuk magarca. Dakle, ja sam jedini ikad
koji je javno hrabro tukao, i to bez ikakvih osobnih interesa, po uhljebima u
Hrvatskoj turističkoj zajednici! Neki novinari su me uporno pitali želim li ja
to biti šef HTZ-a i nisu mi vjerovali kad sam izjavljivao da ne želim, da to
radim samo u interesu države. Oni su sumnjali u to jer, tobože, kakav bi to
naivni idealist htio napraviti nešto za državu bez svog interesa?



Najavljivali ste da ćete ‘pokositi gradsku upravu u Splitu’ i dati Splićanima
osiguran parking. Stanje se nije promijenilo, štoviše, ide u sve gorem smjeru.
Što učiniti? Hoćete se boriti iduće godine na lokalnim izborima?

– A što ste očekivali
od sadašnjeg modela splitske gradske vlasti? Obistinilo se sve što sam
predviđao. Idemo prvo vidjeti što će se dogoditi sad na parlamentarnim
izborima. Zasad nemam ambicija sudjelovati na lokalnim izborima. Htio bih biti
dio nove, poštene vlasti Miroslava Škore koja će promovirati nove, mlade
stručnjake za ministre i gradonačelnike, neovisno o stranačkoj iskaznici.
Domovinski pokret ne želi biti kao HDZ i SDP, koji svu političku moć dijele
rođacima i podobnima iz stranke.

 

Ne trebamo se brinuti da ćete odustati
‘tik prije bitke’ kao što je to bilo u slučaju s MOST-om i gradonačelnikom
Splita?


– Nema odustajanja.
Ovaj put idem do kraja, do pobjede. Što se tiče moga izlaska iz utrke za mjesto
gradonačelnika Splita, komentirao bih samo to da je nekad i pametno odustati,
onda kad vidiš da ne možeš ostvariti cilj, da ne trošiš snagu uzalud. Ovaj put je
cilj jako blizu. Dvoglava neman HDZ-a i SDP-a skiči u strahu. Domovinski pokret
uživa toliku podršku naroda da ćemo nakon izbora sigurno biti presudan faktor u
formiranju vlasti. A tko zna, uz ovakav trend rasta moguće je i više od toga.



26 godina ste poduzetnik, koliko to može pomoći u vašem političkom angažmanu?

– Pa većina nas u jezgri
Domovinskog pokreta smo poduzetnici, za razliku od gospode iz HDZ-a i SDP-a
koji nikad nisu isplatili plaću, samo su je primali iz državne blagajne. Znamo
kako je krvavo teško zaraditi plaće za svoje zaposlenike u ovoj državi koja te
opterećuje porezima i drugim utezima, a malo ti pomaže. Nije ni čudo, kad
moraju nahraniti tolike vojske svojih stranačkih uhljeba. U 26 godina
moja poduzeća nisu bila ni jedne minute u blokadi, niti je plaća radnicima ikad
kasnila jedan dan. Ponosan sam na to. Vođenje
države i vođenje poduzeća, pa to nije toliko bitno različito! Paziš na rashode,
ostvaruješ prihode, brineš o svojim djelatnicima, odnosno državljanima. Država
je samo jako komplicirano poduzeće za koje treba angažirati niz pravih
stručnjaka. Dobar i pošten poduzetnik sigurno je kvalitetniji kadar za
politiku, nego profesionalni političar koji uglavnom blebeće i ne zna raditi
ništa korisno.



Ruku na srce, znate i sami kako ćete, ako ne budete dio većine tek biti oporba
koja ‘laje na mjesec’. S kim onda idete u koaliciju? S pobjednikom, poput
Keruma?

– Ponavljam, prvo
treba vidjeti kako ćemo proći na izborima. Ako nam narod pokloni povjerenje, a
iskreno vjerujem da hoće, onda ćemo odlučiti dalje. Miroslav Škoro je lijepo
rekao da Andrej Plenković nije dobar premijer, ali mu se čini kako bi mu se
moglo naći mjesta u diplomaciji. Napominjem da nismo zatvorili vrata ni za neke
druge opcije, prvo da vidimo rezultate. Jedno je sigurno, nećemo sudjelovati u
vlasti u kojoj odluke diktiraju etnobiznismeni poput Milorada Pupovca. Novine
gospodina Pupovca, notorne Srpske novosti, godinama provode hajku protiv mene.

 

Predviđali ste i mogućnost takozvane
“velike koalicije”?

– Da, uvijek postoji
mogućnost da se dogovore HDZ i SDP. Koliko god bi to bila katastrofa za izmučenu
Hrvatsku, s druge strane bi bilo možda i dobro, jer bi se tada konačno
razotkrili. Dva gnijezda državnih parazita udružila bi se u jedno megagnijezdo,
a tada bi i slijepi progledali, i na idućim izborima Domovinski pokret bi ih
potukao. I na tu mogućnost mislim kad govorim o pobjedi Dompoka u dva koraka.



Postoji li mogućnost spajanja ovih malih stranki koji se nazivaju ‘treća
opcija’ pa da u cijeloj priči imate veliki broj zastupnika i onda u koaliciji,
možebitno, možete više utjecati na odluke?

– Znate da je predizborni
dogovor s Mostom bio vrlo blizu. I oni su ostavili otvorena vrata za razgovor
nakon izbora, a i mi smo. Most ima sličan program i slične svjetonazore kao i
Dompok. Postoje, doduše, neke razlike, ali nisu nepremostive. Zajedno bismo
sigurno imali još čvršću poziciju nakon izbora.



Idemo sada malo na budućnost. Jedan od glavnih programa druge stranke je
teritorijalni preustroj. Što to Škoro i Domovinski pokret nudi svojim biračima,
kakvu promjenu? Što će se to promijeniti ako ljudi izaberu Domovinski pokret?

– Sve će se
promijeniti. Naravno, ne ide ništa preko noći. Treba snimiti situaciju, pa
provesti rezove. Nešto bi se, međutim, moglo i odmah napraviti, posebno na
planu decentralizacije. Prebacivanje Ministarstva turizma u Split u obliku
državnog ureda, kao i Ministarstva poljoprivrede u Osijek, te Ministarstva
branitelja u Vukovar, to bi mnogo značilo i na simboličnom planu. Dosta je
zanemarivanja Dalmacije i Slavonije!



Podržavate li vi ovu tezu da bi se 4 županije u Dalmaciji trebale spojiti u
jednu regiju?

– Domovinski pokret u
programu predlaže racionalizaciju županija, a ja ću načelno reći da podržavam
svaku inicijativu koja bi osnažila Dalmaciju i zalažem se za to da više
dalmatinskog novca ostane u Dalmaciji. Već imamo ideje o tome kojim političkim
sredstvima to najprije postići. Naša Dalmacija danas je zapuštena i oslabljena,
to se najbolje vidi na propasti dalmatinskog sporta, koji je nekad bio europski
jak, a danas zbog slabe privrede jedva životari. Jaka Dalmacija je u interesu
Hrvatske.

Napominjem da bi
jedan od mojih prioriteta u saborskom radu bio odužiti se utvrdi Domovinskog
pokreta, Imotskom i cijeloj Imotskoj krajini. Tamo postoji golem neiskorišteni
potencijal i želio bih da ljudi budu motivirani ostati u Imotskoj krajini, pa i
vratiti se, da idejama i investicijama zajedno od prelijepe Imotske krajine
napravimo hrvatsku Toskanu.


Jedan od glavnih problema u Hrvatskoj su migranti, kao i brojnim drugim
zemljama susjeda. Što narušava Hrvatsku ipak – korupcija ili migranti?

– Korupcija je najveće
zlo, ali osobno sam mišljenja da trebamo biti oprezni i s problemom migranata.
Tu bismo se trebali čvršće postaviti.


Dom za starije i nemoćne u Vukovarskoj ulici je primjer korupcije?

– Apsolutno, to je
crni primjer svega o čemu sam govorio. Tužno je kako su štićenici doma pomrli,
i to zato što nije navrijeme poduzeto ono što se trebalo poduzeti, od
nabavljanja zaštitne opreme za djelatnike, do loše i spore reakcije kad je već
bila jasna sumnja u ulazak virusa u dom. Ravnatelj doma Škaričić, omiški
hadezeovac, nikako nije bio osoba za to mjesto. Zanimljivo da je Vili Beroš,
koji se usudio čitati lekcije Dalmatincima zbog navodne nediscipline u doba
korone, kasnije izjavio da je za sve kriv – virus. A činjenica je da je petina
ukupno preminulih od korone upravo iz toga državnog hadezeovskog doma za
starije, pri čemu postoje neke priče da je virus u Dom došao nakon one mise u
Solinu gdje su se razboljeli i lokalni hadezeovci. Dakle, Beroš je prvo
optuživao sve Dalmatince, da bi kasnije relativizirao greške svoje stranke.
Naravno, poslije Beroš više nije slao ukore Dalmatincima, jer bi to stvarno
bilo opskurno.


Iz izbora u izbore gledamo isti splet. Birači biraju standardne opcije duopola,
jako se malo odlučuju za nešto novo, a onda između izbora samo raspravljaju
kako su vladajući ovakvi i onakvi. Koja je poruka, možda, za te birače koji ne
gledaju programe nego staž ili ime stranke?

– Poruka je jednostavna: stanite uz Domovinski pokret,
zaustavite sramotu Hrvatske koja stalno pada i posrće, i sad je druga
najsiromašnija zemlja u Europskoj uniji. Idemo konačno maknuti s vlasti HDZ i
SDP! Ako ne možemo odmah iz prve, onda u dva koraka. Moramo dati šansu
promjenama. Zid dvovlašća mora jednom pasti, a sad ga nagrizaju goleme
pukotine. Ljudi, izađite na izbore i glasajte za Domovinski pokret!



Obišli ste svijet, vidjeli ste svega. Je li Hrvatska zemlja kolokvijalno
nazvana ‘Apsurdistan’?

– Apsurda i korupcije
ima gotovo svugdje, ali čak i zemlje Latinske Amerike napreduju i postaju bogatije,
a Hrvatska samo tone i tone.

POSLJEDNJE DODANO: