Plavi su pod vodstvom trenera Stipe Grčića u ranoj fazi sezone naznačili kako je došlo vrijeme za povijestan podvig. Osam pobjeda u osam odigranih susreta oborilo je sve trećeligaške rekorde, redom su “padali”: Zmaj, Jadran iz Ploča, GOŠK, Split, Imotski, biogradski Primorac i Neretvanac, a sinjske su tribine postale pretijesne za sve one koje su htjeli biti dio sjajne priče, priče koja će zlatnim slovima ostati upisana u povijest Junaka, ali i cijelog sportskog Sinja.
Potvrdili su sinjski momci kako je malena razlika između vrha i dna, grčevite borbe za opstanak i slavlja na vrhu. S tugom se prisjećaju na prošlu sezonu u kojoj je “vlak spasa” uhvaćen tek na posljednjoj stanici, ali da su nakon nje, kao što je i ostvareno, kao zalog dobili trećeligaški vrh unaprijed bi takav scenarij potpisali. Tvorac i glavni kreator što je, nakon 24 godine posta, pehar ponovno došao u vitrine Gradskog stadiona u Sinju je trener Stipe Grčić. Baš je Grčić svoju karijeru u najvećem dijelu proveo u Junaku, bio desna ruka mnogim stratezima poput Vika Lalića, Mirke Grabovca, Deana Računice, a onda u najtežem mogućem razdoblju dobio “upravljačke komande” u ruke i napravio nevjerojatan preporod.
Četiri minute vrijedne prave vječnosti dok sudac Ante Jurić ne odsvira kraj susreta GOŠK-a i Croatije, Gradski su stadion pretvorili u mjesto “grobne tišine”, ali je isto toliko trebalo da krene slavlje velikih razmjera, na terenu i tribinama, slavlje čije su snimke obišle svijet, a uspjeh naišao na brojne čestitke mnogih nogometnih kolektiva cijele županije. Tako su, na društvenim mrežama, Junakovce pohvalili lokalni klubovi Tekstilac i OSK, a čestitke su Sinjanima uputili i trećeligaški kolege Uskok i Croatia koja je, i bez obzira na remi, imali razloga za slavlje, koje su svojim miljenicima, Noćni jahači priredili u Dubrovniku jer će se u novoj sezoni, u Podbablju, igrati drugoligaški nogomet.
“Ovo je ispunjenje sna…”
– Za sve nas je ovo ispunjenje sna, neopisiv je osjećaj igrati za svoj klub, igrati za svoj grad. Sasvim zasluženo smo prvaci, gotovo cijelo prvenstvo smo držali vrh tablice. Drago mi je da smo ispunili obećanje i vratili pehar prvaka u Sinj! Danas je fešta tek počela, iduće sezone se sprema ona prava kada ćemo dobiti i pehar prvaka! Vratili smo publiku u Sinj, igrali smo dobar nogomet i mislim da je ovo jedan od ljepših dana u životima svih nas koji smo barem na neki način bili dio ovog velikog i povijesnog uspjeha – emocionalno potresen i presretan rekao je, dok je svlačionica “gorila” od pjesme i slavlja, kapetan Junaka Teo Vardić.
Vardić, Barać i Marunica nosili su titulu najiskusnijeg trojca u ekipi, bili su tu kada je mladim momcima trebalo dati kritiku, ali i stisnuti ruku za odličnu predstavu i, dojma smo, kako je baš taj spoj sjajnog iskustva i neiskvarene mladosti bio dobitan u ovoj sinjskoj nogometnoj priči.
Specifična je situacija u Sinju jer su boje istog kluba branila dva brata – Stipe i Mateo. Oba su svoje karijere nakratko preselili na Park Mladeži u Splitu, ali nije zalud starija generacija govorila kako je “kod kuće najljepše” pa je tako ovaj dvojac, iz malenog mjesta Jasensko pored Sinja, odlučio nogometni put povratnički klesati u svom Junaku. I nisu požalili na tome, kazuje nam stariji brat Stipe Barać. Tijekom cijele sezone Stipe je bio polivalentan, uskočio bi na mjesto koje bi bilo upražnjeno i zbilja je na svakoj poziciji dobio velike pohvale:
– Za svoj bi klub i branio. Ovo mi je treća titula prvaka u Trećoj ligi, ali je ova svakako posebna i meni najdraža. Napraviti ovakvo nešto u svom gradu i klubu u kojem sam započeo svoje nogometne korake je događaj pun emocija i stvarno zahvala svima. Mi smo svoje odradili korektno i pošteno, nažalost zbog drugih razloga nismo mogli u rang više, ali definitivno smo zasluženo prvi – uvjerljivo nam kaže Barać.
Nošen na ramenima, bacan visoko u zrak i isprolijevan šampanjcem nakon utakmice bio je trener Stipe Grčić. Presretan s pokojom suzom u oku jer uistinu ovaj uspjeh dobiva još više na težini kad, premijerno na trenerskom mjestu, osvojiš vrh:
– Čestitam svojim igračima koji su tijekom cijele sezone ostavljali zadnji atom snage kako bi došli do ovoga trofeja koji je u Sinju potpuno zasluženo. Četiri minute u iščekivanju rezultata iz Dubrovnika su mi bile cijela vječnost, ali sam presretan zbog ovog uspjeha. Preuzeo sam klub na rubu ispadanja prošle sezone, osigurali smo Treću ligu i onda smo krenuli u boj. Pojačali smo se, velika većina je ostala i isplatio se predan rad i trud. Osam kola smo bili bez poraza, nastao je, potpuno očekivano, mali pad, ali smo na kraju ostvarili svoj san. Još jednom čestitke svima i posebna zahvala ovoj fantastičnoj publici – rekao je Grčić.
Kad se “špina” otvorila, sve je bilo lakše
A ovako se mijenjalo stanje na sinjskom semaforu pored terena koji je bio natopljen kišom koja pak nije prestajala tijekom cijelog dana.
Niti pune tri minute nisu prošle otkako je lopta krenula s centra, a Sinjani su se hvatali za glavu. Lošu reakciju obrane Junaka iskoristio je Bože Živaljić i poentirao za rano vodstvo, ali je, tek dvije minute poslije, na spavanju vratara Hrvaca uhvatio i Leo Andrić i stvari vratio na početak.
Mreže su mirovale do 21. minute kada je fantastično, s 18 metara, odapeo Jakov Marunica i postigao eurogol za erupciju oduševljenja dok je spiker u isti čast izvjestio kako je stanje izjednačeno u Vlahinom gradu.
Ipak, slavlje je trajalo svega dvije minute. Hrvace su izvele korner, a lopta je pred kaznenim prostorom nezgodno odskočila i od noge Stipe Baraća ušla u gol za 2:2, rezultat s kojim se otišlo i na stanku.
Drugi je dio u potpunosti pripao Junaku, sijevalo je sa svih strana pred vratarom gostiju Tomićem pa su se do kraja u strijelce upisali Bašić-Šiško, Vuleta i Mateo Barać. Prvotno je Petar Bašić-Šiško završio odličnu akciju Sinjana u 56. minuti, a u 68. je nabačaj Marunice u mrežu Hrvaca pospremio Andro Vuleta.
“Točku na i” stavio je Mateo Barać kada se najbolje snašao nakon gužve i odbijanac plasirao za konačnih 5:2 pobjedu Plavih protiv Crnih.
Prvaci, ali bez Druge lige…
Ostaje žal što nije bilo pravih i odmjerenih poteza u ključno vrijeme pa da se, uz titulu prvaka, krene i u rang natjecanja prema gore, ali niti taj rasplet okolnosti ne umanjuje ono što su svojim fantastičnim predstava prikazali nogometaši Junaka. Kad su stvari po tom pitanju krenule naopako, barem je “gorak okus u ustima”
oprao sinjski uspjeh prvog dana mjeseca lipnja.
Ruku na srce, sjajna generacija nogometaša u Sinju sigurno će biti na metama mnogih domaćih i stranih promatrača, svi će pokušati iz ovog uspjeha izvući ono najbolje, ali zbilja bi bilo zlata vrijedno momčad ostaviti na okupu pa dogodine konačno vratiti Sinj u odabrano društvo, tu mu je zaista i mjesto:
– Krenuli smo sjajnu u ovu sezonu, igrali smo dobro, ali nas je svakako posebno potaknuo podatak kako Junak nije 24 godine bio prvak natjecanja. Maksimalni angažman urodio je plodom. U ovom sastavu ima mnogo momaka koji su zanimljivi klubovima višeg ranga, treba pokušati sačuvati kostur ove momčadi i pokušati u rang više iduće sezone – tvrdnje nam je potvrdio i Jakov Marunica, po zanimanju policajac, a na terenu svakako sa sličnim osobinama kao i na radnom mjestu, kao jedan od predvodnika zlatne plave generacije.
Kako smo već rekli, u subota se sprema velika fešta povodom dodjele priznanja, a navodno bi se slavlju trebala priključiti i generacija koja je prije 24 godine slavila naslov prvaka kao i ova danas. Dođite na Gradski stadion u Sinju, ili bar, izađite na balkone i pozdravite šampione.