Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a9144242af47f8d0b8b4689/80

Ne volite ponedjeljak? Počnite pratit blog Hello_Monday i možda vam postane draži!

Hello_Monday je prvi dalmatinski blog koji slavi ponedjeljak. Upravo zbog toga što ga ne slavi gotovo nitko, a znate kako ide kod nas Dalmatinaca #uvikkontra, kazuje nam mlada Antonela.

Antonela Bokan mlada je knjižničarka koja već neko vrijeme piše blog pod nazivom Hello_Monday. Teme su svakodnevne i većini zanimljive, a objavljuju se, kao što i sam naziv kaže- ponedjeljkom. Mi smo pročitali objavu pod nazivom "Biži ća! Neću!", što nas je i ponukalo na razgovor s mladom, svestranom Antonelom. 

Malo o blogu, otkad ga pišeš i zašto ima naziv Hello Monday? Voliš li ponedjeljak ili je nešto drugo u pitanju?

Prvi tekst bloga kaže: „Nakon dvi godine šta si živia u obliku fejs stranice kod našeg Marka, odlučila san reći abrakadabra i pretvoriti te u blog. Digla san te na veću razinu, ušli smo u ozbiljan biznis.“

Hello_Monday prvotno je zaživio kao Facebook stranica u listopadu 2015., a blogom je postao 12. veljače ove godine, kad slavimo naš novi rođendan. Ideja o Facebook stranici došla je nakon pisanja bilješki na privatnom Facebook profilu gdje sam u obliku duhovitih priča prepričavala događaje iz svakodnevnog života. Kako sam nailazila na dobre kritike, odlučila sam svojoj najvećoj ljubavi, pisanju, posvetiti više prostora i tako je krenulo. Od bilješki do stranice, od stranice do bloga.

Blog je inspiriran ponedjeljkom iz razloga što ga većina ljudi ne voli. Iskreno ponedjeljak nije moj najdraži dan, no upravo zbog toga, da bih smanjila opće neraspoloženje društva čiji sam punopravni član, odlučila sam ga pisati baš prvi dan u tjednu i nazvati ga Hello_Monday.

Pri pisanju tekstova trudim se prenijeti nešto pozitivno i inspirativno ili pak lagano i opuštajuće, kako bih svojim čitateljima, a i sebi, unijela dozu optimizma ili ih inspirirala na konkretne i konstruktivne promjene. Zanimljivo je da na ovaj način često puta inspiriram i samu sebe i osvijestim da ako je čovjek sretan ne postoji nikakva razlika između ponedjeljka i petka.

Otkud crpiš teme? Kako su ljudi dosad reagirali na tvoje pisanje?

Teme najviše crpim iz stvarnih životnih situacija u kojima sam se sama našla. Uvijek ponavljam kako je, ma koliko god nam mašta bila moćno oružje djelovanja, nemoguće dobro pisati o onome o čemu nemamo pojma. Imam 26 godina no to ne znači da do sada nisam doživjela mnogo toga o čemu mogu napisati dobar tekst. Osim iz vlastitog iskustva mnogo čitam, kako dnevne novine i portale tako i knjige iz različitih područja znanosti. Također, često s prijateljima raspravljam o različitim temama pa sve to zajedno spojim u priču koja ponekad jedva dočeka ponedjeljak kako bi se objavila.

U svakom poslu pa tako i u pisanju postoje dobre i loše kritike. One dobre me uvijek razvesele, dok one loše prihvatim i o njima intenzivno razmišljam. Konstruktivne loše kritike najmoćnije su sredstvo napretka i zahvalna sam na svakoj koju sam primila. Na pisanju se treba raditi, talent je samo vjetar u leđa, na nama je koliko ćemo ga razvijati i do koje mjere izbrusiti.

Facebook stranicu Hello_Monday prati nešto manje od 400 ljudi, no zanimljivo je kako sudeći prema statistikama, čitanost tekstova premašuje tisuću klikova, što me između ostalog i potaknulo na ideju da stranicu reinkarniram u blog.

Ostaješ samo pri blogu ili ćeš se jednom okušati i u pisanju nečeg drugog? Ili već to radiš?

Autorica sam romana „Mjesto mojih sjećanja“ izdanog 2013. godine putem Redak web knjižare po principu printa na zahtjev. Oni koji su ga pročitali imali su za njega većinom pozitivne riječi što me iskreno razveselilo, s obzirom da je princip izdavanja bio potenciran isključivo s moje strane kao autora. Kao knjižničarka sjećam se da sam najsretnija bila kad bih upisala ime romana u knjižnični katalog i vidjela da je zadužen, da se doista čita, ne znam s čime bih usporedila taj nevjerojatan osjećaj!

Moj drugi roman „Mrlja“ hibernira napisan i lektoriran u folderu mog računala u nadi da će jednog dana pronaći izdavača.

Ono na čemu trenutno intenzivno radim je izdavanje putopisa „Danke für Alles“ napisanog za vrijeme stručne prakse u Austriji, kod gospodina G., kako u putopisu nazivam Graz, grad u kojem sam u tom periodu živjela. Putopis je ujedno i priručnik za sve one koji odlaze na razmjenu u drugu zemlju i izvrstan je kao podrška u procesu prilagodbe na novonastale životne uvjete. Rukopis je dobio dvije recenzije od priznatih hrvatskih autora, pa se iskreno nadam kako ću uskoro uspjeti realizirati svoje planove.

Osim toga pišem i poeziju, sudjelovala sam na večerima poezije zadarske pjesnikinje Emilije Vučkov Mijatović, za ovogodišnje Valentinovo poeziju sam čitala na koncertu u Muzeju grada Šibenika, a vodim i instagram profil bokanella_versus gdje redovito objavljujem pjesme popraćene vlastitim snimljenim fotografijama.

U svojoj posljednjoj objavi kažeš da nećeš bižati ća. Nikad i ni pod kojim uvjetima? Recimo da nemaš posla i budućnosti u Hrvatskoj?

Citirajući Hello_Monday ovo su moji uvjeti:

„Neću sve dok mi neka zemlja ne ponudi život u kojen bi rasla ja i svojin djelovanjen utjecala na razvoj društva, smišljala fantastične ideje i realizirala ih u korist svih nas. Imala toliko love da se pretplatin na paket kozmetike kod Yvesa Saint Laurenta, i misečno omogućin smještaj i odličan vikend provod onima s moje strane duše. Ko ovo sve uspije u našoj zemlji, taj je sritan čovik a ja iman neku tendenciju biti upravo to. Sritan čovik.“

Smatram da je svatko zaslužan za vlastitu sreću. Ako čovjek vjeruje u sebe i odluči biti sretan i uspješan to može učiniti bilo gdje na svijetu pa tako i u Hrvatskoj, iz koje nažalost dobar dio mladih i sposobnih ljudi bježi. Nemaju svi „čovika od čovika“ pa su daleko dogurali i to su za mene izuzetno hrabre duše kojima se divim i koji dokazuju kako je moguće biti doma i biti sretan.

Napisala si da si na stručnom osposobljavanju, što nakon toga, nadaš li se da ćeš ostati na istom poslu?

Diplomirala sam knjižničarstvo na Odjelu za informacijske znanosti u Zadru i za svoju budućnost se ne bojim. Volim svoju struku, volim pisati, volim čitati, istraživač sam. Sudjelovala sam na brojnim konferencijama u polju znanosti za koje sam se školovala i iza mene je nekoliko objavljenih stručnih radova. Knjižnice su čarobna mjesta koja čovjeku mogu ponuditi ono za što nikad ne bi pomislio da u knjižnici može pronaći. U tome je sva ljepota knjižničarstva, u događanjima koje knjižnice u svojim prostorima provode i u pisanim, a danas i digitalnim čudima koja se u njoj kriju. Naravno ništa od toga ne bi bilo moguće da ne postoje svi ti divni ljudi koji nas u potrazi za vlastitim čudima posjećuju i kod nas borave.

Što se tiče stručnog osposobljavanja radim u knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu. S obzirom na česta negativna iskustva na stručnom osposobljavanju, tko me god pita svima kažem isto: „Nisam mogla bolje.“ Naučila sam mnogo i uistinu radim ono za što se osposobiti trebam. Naravno da bih voljela nastaviti raditi u knjižničarstvu, a vrijeme će pokazati hoće li se moje želje ispuniti ubrzo ili ću za njih trebati još neko vrijeme pričekati

Koga od blogera pratiš?

Nemam uzor u pisanju svojih tekstova, razmišljanja sam kako se kreativno pisanje ne može pisati po uzoru na nekog, individualnost je tu veoma snažna i svatko tko piše zbog toga što jednostavno u sebi zna da je „čovik od pisane riči“ izrazito je jedinstvena i kreativna osoba.

Ono što vam može biti uzor su poticaji koje primamo od ljudi koje pišu. Mladim, vrijednim, tajnim autorima to mnogo znači, ta inspiracija i osvještavanje za izlazak iz sjene. Ovdje bih izdvojila blogericu i književnicu Ingrid Divković koju redovito pratim i čiji sam članak nedavno pročitala u magazinu Sensa. Tu večer pročitala sam rečenicu koja me potaknula da vam se javim: „Svoje sam tekstove pisala srcem, samovoljno ih slala brojnim portalima potpuno besplatno što i nije čudno s obzirom na to da sam bila nepoznati autor.“ Odnekud treba početi, zar ne?

U današnje vrijeme digitalnog doba i društvenih mreža uzor za promociju svog rada pronašla sam u srednjoškolskoj kolegici Matei Erceg koja je nedavno postala vlasnica agencije za internet marketing, čiji je glavni posao vođenje društvenih mreža onima koji se bave određenim poslom, a nemaju vremena za promoviranje svojih proizvoda na društveno mrežnom tržištu. Ona je stavila točku na moju ideju u pretvaranju Hello_Monday facebook stranice u blog i osvijestila koliko je truda potrebno da bi se danas na digitalnoj kazališnoj pozornici predstavili svijetu.

Kako sam u blog svijetu jedva pola mjeseca, još uvijek nemam listu blogera koje pratim, no i prije nego sam odlučila pokrenula vlastiti, osim Ingrid sam pratila, a pratim i dalje tekstove Andree Cukrov, Elle Dvornik, Igora Černešeka, Tomice Šćavine...

Zanimljivo je da pišeš u dijalektu, sviđa li se to ljudima oko tebe?

Blog je mrežni alat na kojem si ti svoj na svome, nitko ti ne postavlja pravila o tome kako moraš pisati. Ta sloboda koja mi dopušta da budem ono što jesam je nešto što me pokreće i jednostavno sam željela pisati u dijalektu jer se na taj način najbolje izražavam u temama kojima se moj blog bavi. Sviđa se meni, to je najvažnije, a sviđa se i mojoj šačici pratitelja. Isto tako, vjerujem da će se svidjeti i onima koji će za mene tek doznati i veoma sam uzbuđena zbog toga.

Mislim da sam pročitala da ćeš objavljivat svaki ponedjeljak jedan tekst? Hoćeš li se moći držati toga?

U dvije godine pisanja ponedjeljkom dobro sam se disciplinirala, tekstove većinom pišem nedjeljom navečer. Ipak, moram priznati da ponekad napišem tekst u trenutku kad me uhvati inspiracija bez obzira u kojem je danu i trenutku u danu riječ. To su magični trenuci koji se ne smiju propustiti, no napisano svakako objavim samo ponedjeljkom.

Želiš ljude svojim pisanjem inspirirati. Jeli ti to do sad pošlo za rukom?

Pisci su oduvijek bili poticajne i inspirativne osobe i smatram da je cijela svrha ljudskog života u inspiriranju drugih, jednako tako i samih sebe, što se automatski veže na ispunjenost vlastitim životom. Ne morate biti pisac da bi nekog inspirirali, važno je da bilo što čime se bavite usmjerite na dobrobit društva i okoline u kojoj živite. Znam da nisam ja bila ta koja je odabrala da piše, pisanje je odabralo mene. Sve važno što mi se dogodi jednostavno moram postaviti u pisani oblik, na taj način se razvijam, opuštam i liječim. Pisanje je moja terapija. Kako sam napisala u jednom Hello_Monday tekstu: „Moje pisanje meni doslovno život znači, shvaćate li koliko je važno ne odustati od onog šta želite raditi?“

Što se tiče inspiriranja drugih u praksi, dosad mi se često puta znalo dogoditi da bi mi se ljudi javili citirajući određeni dio mog teksta uz poruku kako sam ih nasmijala, dotaknula, potaknula na nešto, nešto što može prerasti u svašta, a svašta je polje bezgraničnih mogućnosti.

Čime se još baviš u slobodno vrijeme? Neki hobiji?

U slobodno vrijeme treniram suvremeni ples u plesnoj udruzi „Tiramola“ koju vodi Nikolina Dolfić. Trenutno vrijedno radimo na predstavi „Vaše vrijeme je isteklo“ čija će premijera biti 21. travnja u Amfiteatru Doma mladih. Osim toga završila sam tečaj za fitness instruktora uz glazbu te bi se i u tom poslu voljela okušati u skoroj budućnosti. Pisanje, knjižničarstvo i kretanje, moj život u tri riječi.

Za kraj, poruka čitateljima.

Hello_Monday je prvi dalmatinski blog koji slavi ponedjeljak. Upravo zbog toga što ga ne slavi gotovo nitko, a znate kako ide kod nas Dalmatinaca #uvikkontra.

Blog možete pratiti na: https://hellomonday914228183.wordpress.com/ a možete me pronaći i na Facebook stranici bloga https://web.facebook.com/Hello_monday-715799481887431/ jedva vas čekam upoznati u našem inspirativnom digitalnom okruženju.

Prenosimo vam i temu prošlog ponedjeljka "Biži ća! Neću!".

Alo_M.!

U zadnjih nekoliko miseci,  bolje rečeno godina, pratin trend masovnog iseljavanja mladih ljudi u strane zemlje. I ja sama, boravila san u Grazu na 4 miseca di san odradila stručnu praksu i nepovratno se zaljubila u divan grad na G. Da su mi ponudili da ostanen, ostala bi. Radila bi posa koji volin, živila u lipomu gradu s dobrin životnin standardon i trčala svako jutro uz Muru s desecima ostalih zaljubljenika u trčanje. Onda bi upoznala nekog austrijskog princa, možda prije balkanskog (jer si u stranoj zemlji uvik stranac) i živila sritno do kraja života.

Nisan dobila ponudu pa san se vratila doma. Di je sunce, more, kamena Dalmacija i di kava traje minimalno uru i kvarat.

Ljudi koji otiđu vanka i radu posa za koji su se školovali, napreduju u svojoj struci i za to zarađuju dobre pare su sritni ljudi. Šta će raditi doma isto to za doslovno nikakve šolde.

Ono zbog čega me uvati tuga je kad čujen priče svojih pametnih sposobnih prijatelja koji priko granice stoju iza šanka, ne pričaju ništa jer nisu još dobro naučili jezik i daju kave tamo nekin livin ljudima, u svrhu zarade veće love u državi koja ima viši standard od naše pa se sve na kraju svede na isto. Zaradiš, platiš stan i režije, nešto ti više ostane pa pošalješ materi. Nisu sritni, nisu ispunjeni, stalno in nešto ili neko nedostaje.

Ono šta me još više rastuži je šta ne shvaćaju da nemaju vrimena, pa maštaju o življenju pravog života za nekih deset godin. Nisu ni svjesni šta će in prije svega učiniti takav način življenja i depresivno stanje uma koje prolaze u uvertiri napornog rada u godine sriće koje slijede.

Nema budućih godina sriće. Nemate pojma šta van budućnost može doniti. Možda svašta lipoga, a možda i ništa, sve je to kocka. Koliko god se psiholozi ponavljali nikako da shvatimo da triba živiti sad, najlipše i najbolje šta možemo.

Volin svoj život i volin ljude s kojima dilin taj život. Nevjerojatno bi lagala kad bi otišla vanka i rekla: “Dobro je, sritna san jer konobarin, dođen doma, legnen, poiden neki junk food, proveden dvi ure tipkajući s dragin ljudima priko aplikacija, otuširan se i sutra opet isto. J**** mater državi šta me prisilila na ovakav život, a onda se smirin kad posjetin grad u okolici u kojen još nisan bila.”

Pročitala san ovu rečenicu četiri put i duša mi se stegla. Kažu mi: “Biži ća!” Neću.

Već dobro znate da su sitnice one šta život znače.

Leći s prijateljicon na kauč i blejati u ljepoticu i zvijer po deseti put, diviti se čudima svita i divnin zemljama s poznatin licima, ne tamo s nekin Patrikon iz Makedonije kojeg san upoznala prekjučer pa smo sad cimeri, a sutra ćemo se poklati oko mrvica kruva na stolu u kužini. Biti zadovoljna sobon, onime šta vidin u ogledalu, ne vrtiti po instagramu i misliti blago joj se ja ću ovako za deset godin, nećeš, zaboravi na to. Lipo je imati lipu kosu, ljubičastu maskaru i uredne nokte jer si k vragu mlada cura koja voli i triba biti lipa i uredna, sebi, ako voliš i drugima. Otići sa sestron u šetnju, sisti, mučati. Slaviti rođendane onih koje volin, biti uz njih kad se smiju i kad plaču. Zagrliti, biti prisutna.

Zbog svih tih enormno važnih “sitnica” ne bi nikad minjala svoj sadašnji život za život rečenice u navodnicima. Skrenula bi i završila na psihoterapiji lupajući se katridon u glavu ka u predstavi suvremenog plesa na kojoj trenutno radimo.

Nemamo vrimena. Za tuge, loše misli, nepotreban umor, stres, lošu kožu, kilograme viška ili manjka. Za sve ono šta će se na nama viditi zbog uvertire u budućnost sriće. To nije život, to je patnja. Interesantno je da patnja nije nužna, patnja je izbor.

Kažu mi: “Biži ća!” Neću.

Neću sve dok mi neka zemlja ne ponudi život u kojen bi osim mog bankovnog računa rasla ja i svojin djelovanjen utjecala na razvoj društva, smišljala fantastične ideje i realizirala ih u korist svih nas. Imala toliko love da se pretplatin na paket kozmetike kod Yvesa Saint Laurenta, i misečno omogućila smještaj i odličan vikend provod onima s moje strane duše. Ko ovo sve uspije u našoj zemlji, taj je sritan čovik, a ja iman neku tendenciju biti upravo to. #sritančovik

Monday_Wiseday.

Vaša Antonela.

 


hr Sat Feb 24 2018 12:01:10 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c12c4f30e4938b8468b4605/80
Foto: Pixabay

Kod gripe nemojte odmah uzimati lijekove za temperaturu, savjetuje liječnik

Epidemija gripe samo što nije krenula. Iako se očekuju i nove doze cjepiva, liječnici kažu kako masovnija oboljenja tek slijede

Gripu treba preležati, jer riječ je o ozbiljnoj bolesti kod koje se mogu razviti komplikacije.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi kako su se prvi slučajevi gripe pojavili krajem studenog, a očekuju da će u sljedećih nekoliko tjedana broj oboljelih znatnije porasti. Iako je mnogi tako ne doživljavaju, gripa može biti opasna.

Odmah se treba javiti liječniku u slučaju ozbiljnijih simptoma poput teškog disanja, bolova u prsima ili u slučaju dezorijentiranosti, konfuznosti, svakako treba otići liječniku.

Iako je epidemija već krenula to ne utječe na učinkovitost cjepiva.

Ove godine u Hrvatskoj je nabavljeno 320.000 doza, a s obzirom da je ove godine interes za cijepljenjem jako velik, bit će potrebno nabaviti još doza.

Kako liječiti gripu?

Kod gripe ne trebaju odmah uzimati lijekove za skidanje povišene temperature, koji opterećuju organizam. Njih je najbolje uzeti prije spavanja. Tijekom dana pomažu i druge metode.

"Preko dana svakako, pet, šest, deset puta ako treba koristit tuš ili kadu, znači tuširat se i namjestit si temperaturu vode kako nam odgovara, jer kako god da je namjestite uvijek će ona biti pet do šest stupnjeva hladnija nego koža. Tako da će se izvući ogromne količine topline iz tijela", kaže liječnik Leonardo Bressan.

Uz disciplinirano ponašanje u većini će slučajeva, poručuje, sve proći bez većih problema, piše zivotistil.hr

hr Thu Dec 13 2018 21:46:17 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c12a3be0e4938e6478b45c1/80
Foto: Stipan Ujdur

Antička 3D Narona konačno gotova: Pogledajte kako je izgledala Dalmacija prije 1500 godina

Izrada kompletnog 3D modela i video renderiranje sveukupno je trajalo 18 mjeseci.

Pri izradi ovoga 3D modela korištena je stručna literatura iz Austrijskog arhiva za istraživanje Narone, istraživača, Karl Patscha, “ZUR GESCHICHTE UND TOPOGRAPHIE VON NARONA“ iz 1907. (Povijest i topografija Narone).

Korišteno je i deset knjiga o antičkoj arhitekturi od Vitruvija, prvog rimskog arhitekta, koji je stručno napisao kao se organizira i gradi.

Autentičnosti 3D modela mnogo su doprinijele skice, ilustracije i snimci rekonstrukcija antičke rimske arhitekture, korišteno je i mnogo izvora na internetu, pretežno za mediteranske geo lokalitete.

Dio foruma i hrama su autentični pronađenim antičkim ostacima, ostali dio 3D modela je pretpostavka kako je mogao izgledati u antici, za ovo su korištene Vtruvijeve knjige o antičkoj arhitekturi. 

Sve 3D modele je moguće mijenjati, odnosno dograđivati ovisno o novim otkrićima na geo lokalitetu Narone u Vidu.


Animacija za Dioklecijanovu palaču je rađena devet mjeseci.


hr Thu Dec 13 2018 19:24:55 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c0542c60e493850368b458e/80
Foto: Pixabay

Nećete vjerovati koliko se kukaca nalazi u jednom prosječnom božićnom drvcu

Prema istraživanju organizacije Safer Brand, koja se bavi organskim vrtlarenjem i kontroliranjem nametnika, moguće je da se na vašem božićnom drvcu nalazi nešto više od ukrasa
Pauci, biljne uši, pa čak i bogomoljke, nisu dobrodošli gosti u vašem božićnom drvcu, ali ako je vjerovati nedavnom istraživanju, u prosječnom drvcu nalazi se do 25 tisuća različitih insekata! 

Većina njih mikroskopske su veličine, pa ih vjerojatno nećete primijetiti (srećom!), a vjerojatno će ostati unutar krošnje drvca. "Iako će mnogi insekti ostati unutar drvca, neke će možda privući svjetlo, pa i prozori", piše u istraživanju.  

Ne brinite, oni vam nikako ne prijete jer će se oslanjati samo na drvce kako bi preživjeli.  

North Carolina Christmas Tree Association kaže da je vjerojatnost vrlo mala da će broj insekata biti toliki da ćete ih primijetiti i da su pretpostavke Safe Branda vrlo ekstremne, piše vecernji.hr
hr Thu Dec 13 2018 17:39:38 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b54b686cb557ad2408b456f/80
Foto: Pixabay

Imate pojačanu želju za slanim? Ovo može biti razlog

Bez soli gotovo je nezamisliva priprema ijednog jela, a ako osjećate posebnu jaku želju za nečim slanim, ovo mogu biti razlozi...
Znate ono kada imate želju za nečim slatkim? Ili slanim? 

Preporučena doza soli na dan je do 2,300 miligrama, idealno bi bilo manje od 1,500 miligrama, preporuka je to Američkog udruženja za zdravlje srce, a upravo Amerikanci konzumiraju i do 50 posto više od preporučene dnevne doze. 

Bez soli gotovo je nezamisliva priprema ijednog jela, a ako osjećate posebnu jaku želju za nečim slanim, ovo mogu biti razlozi...

Intenzivna tjelovježba

Osobe koje se bave tjelovježbom, gube elektrolite iz svog tijela kroz pojačano znojenje. Stoga ih je bitno nadoknaditi. 

Upravo nedostatne količine elektrolita u organizmu daju vam osjećaj želje za slanim, pojasnio je kardiokirurg dr. David A. Greuner.

Energetski napici mogu biti dobar izbor u nadoknadi eletrolita, ali možete i sami pripremiti napitak od limuna i limete, đumbira i prstohvata soli. 

Dehidrirani ste

Ako je vaše tijelo u stanju dehidracije, imat ćete potrebu za nečim slanim, a slana jela "traže" i da pijete više vode. To je jedan od načina kako tijelo traži da pijete više vode. 

Ovo se događa i trudnicama, posebice u vrijeme kada imaju mučnine. 

U PMS-u ste

Iako je češće da ćete posegnuti za slatkim, ako ste u PMS-u možete osjećati i jaču želju za slanim, posebice u tjednu prije menstruacije. Pokušajte izbjegavati konzumirati slano za vrijeme PMS-a jer može uzrokovati nadutost.

Pod stresom ste

Težak dan je iza vas i tijelo vas "traži" čips. Neki će posezati za ovakvim grickalicama iz dosade ili zbog stresa.

Niste se naspavali

Nedostatak sna i umor potaknut će u vama želju za brzom i nezdravom hranom, pokazalo je istraživanje provedeno 2013. godine, piše vecernji.hr


hr Thu Dec 13 2018 16:26:49 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .