Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a9144242af47f8d0b8b4689/80

Ne volite ponedjeljak? Počnite pratit blog Hello_Monday i možda vam postane draži!

Hello_Monday je prvi dalmatinski blog koji slavi ponedjeljak. Upravo zbog toga što ga ne slavi gotovo nitko, a znate kako ide kod nas Dalmatinaca #uvikkontra, kazuje nam mlada Antonela.

Antonela Bokan mlada je knjižničarka koja već neko vrijeme piše blog pod nazivom Hello_Monday. Teme su svakodnevne i većini zanimljive, a objavljuju se, kao što i sam naziv kaže- ponedjeljkom. Mi smo pročitali objavu pod nazivom "Biži ća! Neću!", što nas je i ponukalo na razgovor s mladom, svestranom Antonelom. 

Malo o blogu, otkad ga pišeš i zašto ima naziv Hello Monday? Voliš li ponedjeljak ili je nešto drugo u pitanju?

Prvi tekst bloga kaže: „Nakon dvi godine šta si živia u obliku fejs stranice kod našeg Marka, odlučila san reći abrakadabra i pretvoriti te u blog. Digla san te na veću razinu, ušli smo u ozbiljan biznis.“

Hello_Monday prvotno je zaživio kao Facebook stranica u listopadu 2015., a blogom je postao 12. veljače ove godine, kad slavimo naš novi rođendan. Ideja o Facebook stranici došla je nakon pisanja bilješki na privatnom Facebook profilu gdje sam u obliku duhovitih priča prepričavala događaje iz svakodnevnog života. Kako sam nailazila na dobre kritike, odlučila sam svojoj najvećoj ljubavi, pisanju, posvetiti više prostora i tako je krenulo. Od bilješki do stranice, od stranice do bloga.

Blog je inspiriran ponedjeljkom iz razloga što ga većina ljudi ne voli. Iskreno ponedjeljak nije moj najdraži dan, no upravo zbog toga, da bih smanjila opće neraspoloženje društva čiji sam punopravni član, odlučila sam ga pisati baš prvi dan u tjednu i nazvati ga Hello_Monday.

Pri pisanju tekstova trudim se prenijeti nešto pozitivno i inspirativno ili pak lagano i opuštajuće, kako bih svojim čitateljima, a i sebi, unijela dozu optimizma ili ih inspirirala na konkretne i konstruktivne promjene. Zanimljivo je da na ovaj način često puta inspiriram i samu sebe i osvijestim da ako je čovjek sretan ne postoji nikakva razlika između ponedjeljka i petka.

Otkud crpiš teme? Kako su ljudi dosad reagirali na tvoje pisanje?

Teme najviše crpim iz stvarnih životnih situacija u kojima sam se sama našla. Uvijek ponavljam kako je, ma koliko god nam mašta bila moćno oružje djelovanja, nemoguće dobro pisati o onome o čemu nemamo pojma. Imam 26 godina no to ne znači da do sada nisam doživjela mnogo toga o čemu mogu napisati dobar tekst. Osim iz vlastitog iskustva mnogo čitam, kako dnevne novine i portale tako i knjige iz različitih područja znanosti. Također, često s prijateljima raspravljam o različitim temama pa sve to zajedno spojim u priču koja ponekad jedva dočeka ponedjeljak kako bi se objavila.

U svakom poslu pa tako i u pisanju postoje dobre i loše kritike. One dobre me uvijek razvesele, dok one loše prihvatim i o njima intenzivno razmišljam. Konstruktivne loše kritike najmoćnije su sredstvo napretka i zahvalna sam na svakoj koju sam primila. Na pisanju se treba raditi, talent je samo vjetar u leđa, na nama je koliko ćemo ga razvijati i do koje mjere izbrusiti.

Facebook stranicu Hello_Monday prati nešto manje od 400 ljudi, no zanimljivo je kako sudeći prema statistikama, čitanost tekstova premašuje tisuću klikova, što me između ostalog i potaknulo na ideju da stranicu reinkarniram u blog.

Ostaješ samo pri blogu ili ćeš se jednom okušati i u pisanju nečeg drugog? Ili već to radiš?

Autorica sam romana „Mjesto mojih sjećanja“ izdanog 2013. godine putem Redak web knjižare po principu printa na zahtjev. Oni koji su ga pročitali imali su za njega većinom pozitivne riječi što me iskreno razveselilo, s obzirom da je princip izdavanja bio potenciran isključivo s moje strane kao autora. Kao knjižničarka sjećam se da sam najsretnija bila kad bih upisala ime romana u knjižnični katalog i vidjela da je zadužen, da se doista čita, ne znam s čime bih usporedila taj nevjerojatan osjećaj!

Moj drugi roman „Mrlja“ hibernira napisan i lektoriran u folderu mog računala u nadi da će jednog dana pronaći izdavača.

Ono na čemu trenutno intenzivno radim je izdavanje putopisa „Danke für Alles“ napisanog za vrijeme stručne prakse u Austriji, kod gospodina G., kako u putopisu nazivam Graz, grad u kojem sam u tom periodu živjela. Putopis je ujedno i priručnik za sve one koji odlaze na razmjenu u drugu zemlju i izvrstan je kao podrška u procesu prilagodbe na novonastale životne uvjete. Rukopis je dobio dvije recenzije od priznatih hrvatskih autora, pa se iskreno nadam kako ću uskoro uspjeti realizirati svoje planove.

Osim toga pišem i poeziju, sudjelovala sam na večerima poezije zadarske pjesnikinje Emilije Vučkov Mijatović, za ovogodišnje Valentinovo poeziju sam čitala na koncertu u Muzeju grada Šibenika, a vodim i instagram profil bokanella_versus gdje redovito objavljujem pjesme popraćene vlastitim snimljenim fotografijama.

U svojoj posljednjoj objavi kažeš da nećeš bižati ća. Nikad i ni pod kojim uvjetima? Recimo da nemaš posla i budućnosti u Hrvatskoj?

Citirajući Hello_Monday ovo su moji uvjeti:

„Neću sve dok mi neka zemlja ne ponudi život u kojen bi rasla ja i svojin djelovanjen utjecala na razvoj društva, smišljala fantastične ideje i realizirala ih u korist svih nas. Imala toliko love da se pretplatin na paket kozmetike kod Yvesa Saint Laurenta, i misečno omogućin smještaj i odličan vikend provod onima s moje strane duše. Ko ovo sve uspije u našoj zemlji, taj je sritan čovik a ja iman neku tendenciju biti upravo to. Sritan čovik.“

Smatram da je svatko zaslužan za vlastitu sreću. Ako čovjek vjeruje u sebe i odluči biti sretan i uspješan to može učiniti bilo gdje na svijetu pa tako i u Hrvatskoj, iz koje nažalost dobar dio mladih i sposobnih ljudi bježi. Nemaju svi „čovika od čovika“ pa su daleko dogurali i to su za mene izuzetno hrabre duše kojima se divim i koji dokazuju kako je moguće biti doma i biti sretan.

Napisala si da si na stručnom osposobljavanju, što nakon toga, nadaš li se da ćeš ostati na istom poslu?

Diplomirala sam knjižničarstvo na Odjelu za informacijske znanosti u Zadru i za svoju budućnost se ne bojim. Volim svoju struku, volim pisati, volim čitati, istraživač sam. Sudjelovala sam na brojnim konferencijama u polju znanosti za koje sam se školovala i iza mene je nekoliko objavljenih stručnih radova. Knjižnice su čarobna mjesta koja čovjeku mogu ponuditi ono za što nikad ne bi pomislio da u knjižnici može pronaći. U tome je sva ljepota knjižničarstva, u događanjima koje knjižnice u svojim prostorima provode i u pisanim, a danas i digitalnim čudima koja se u njoj kriju. Naravno ništa od toga ne bi bilo moguće da ne postoje svi ti divni ljudi koji nas u potrazi za vlastitim čudima posjećuju i kod nas borave.

Što se tiče stručnog osposobljavanja radim u knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu. S obzirom na česta negativna iskustva na stručnom osposobljavanju, tko me god pita svima kažem isto: „Nisam mogla bolje.“ Naučila sam mnogo i uistinu radim ono za što se osposobiti trebam. Naravno da bih voljela nastaviti raditi u knjižničarstvu, a vrijeme će pokazati hoće li se moje želje ispuniti ubrzo ili ću za njih trebati još neko vrijeme pričekati

Koga od blogera pratiš?

Nemam uzor u pisanju svojih tekstova, razmišljanja sam kako se kreativno pisanje ne može pisati po uzoru na nekog, individualnost je tu veoma snažna i svatko tko piše zbog toga što jednostavno u sebi zna da je „čovik od pisane riči“ izrazito je jedinstvena i kreativna osoba.

Ono što vam može biti uzor su poticaji koje primamo od ljudi koje pišu. Mladim, vrijednim, tajnim autorima to mnogo znači, ta inspiracija i osvještavanje za izlazak iz sjene. Ovdje bih izdvojila blogericu i književnicu Ingrid Divković koju redovito pratim i čiji sam članak nedavno pročitala u magazinu Sensa. Tu večer pročitala sam rečenicu koja me potaknula da vam se javim: „Svoje sam tekstove pisala srcem, samovoljno ih slala brojnim portalima potpuno besplatno što i nije čudno s obzirom na to da sam bila nepoznati autor.“ Odnekud treba početi, zar ne?

U današnje vrijeme digitalnog doba i društvenih mreža uzor za promociju svog rada pronašla sam u srednjoškolskoj kolegici Matei Erceg koja je nedavno postala vlasnica agencije za internet marketing, čiji je glavni posao vođenje društvenih mreža onima koji se bave određenim poslom, a nemaju vremena za promoviranje svojih proizvoda na društveno mrežnom tržištu. Ona je stavila točku na moju ideju u pretvaranju Hello_Monday facebook stranice u blog i osvijestila koliko je truda potrebno da bi se danas na digitalnoj kazališnoj pozornici predstavili svijetu.

Kako sam u blog svijetu jedva pola mjeseca, još uvijek nemam listu blogera koje pratim, no i prije nego sam odlučila pokrenula vlastiti, osim Ingrid sam pratila, a pratim i dalje tekstove Andree Cukrov, Elle Dvornik, Igora Černešeka, Tomice Šćavine...

Zanimljivo je da pišeš u dijalektu, sviđa li se to ljudima oko tebe?

Blog je mrežni alat na kojem si ti svoj na svome, nitko ti ne postavlja pravila o tome kako moraš pisati. Ta sloboda koja mi dopušta da budem ono što jesam je nešto što me pokreće i jednostavno sam željela pisati u dijalektu jer se na taj način najbolje izražavam u temama kojima se moj blog bavi. Sviđa se meni, to je najvažnije, a sviđa se i mojoj šačici pratitelja. Isto tako, vjerujem da će se svidjeti i onima koji će za mene tek doznati i veoma sam uzbuđena zbog toga.

Mislim da sam pročitala da ćeš objavljivat svaki ponedjeljak jedan tekst? Hoćeš li se moći držati toga?

U dvije godine pisanja ponedjeljkom dobro sam se disciplinirala, tekstove većinom pišem nedjeljom navečer. Ipak, moram priznati da ponekad napišem tekst u trenutku kad me uhvati inspiracija bez obzira u kojem je danu i trenutku u danu riječ. To su magični trenuci koji se ne smiju propustiti, no napisano svakako objavim samo ponedjeljkom.

Želiš ljude svojim pisanjem inspirirati. Jeli ti to do sad pošlo za rukom?

Pisci su oduvijek bili poticajne i inspirativne osobe i smatram da je cijela svrha ljudskog života u inspiriranju drugih, jednako tako i samih sebe, što se automatski veže na ispunjenost vlastitim životom. Ne morate biti pisac da bi nekog inspirirali, važno je da bilo što čime se bavite usmjerite na dobrobit društva i okoline u kojoj živite. Znam da nisam ja bila ta koja je odabrala da piše, pisanje je odabralo mene. Sve važno što mi se dogodi jednostavno moram postaviti u pisani oblik, na taj način se razvijam, opuštam i liječim. Pisanje je moja terapija. Kako sam napisala u jednom Hello_Monday tekstu: „Moje pisanje meni doslovno život znači, shvaćate li koliko je važno ne odustati od onog šta želite raditi?“

Što se tiče inspiriranja drugih u praksi, dosad mi se često puta znalo dogoditi da bi mi se ljudi javili citirajući određeni dio mog teksta uz poruku kako sam ih nasmijala, dotaknula, potaknula na nešto, nešto što može prerasti u svašta, a svašta je polje bezgraničnih mogućnosti.

Čime se još baviš u slobodno vrijeme? Neki hobiji?

U slobodno vrijeme treniram suvremeni ples u plesnoj udruzi „Tiramola“ koju vodi Nikolina Dolfić. Trenutno vrijedno radimo na predstavi „Vaše vrijeme je isteklo“ čija će premijera biti 21. travnja u Amfiteatru Doma mladih. Osim toga završila sam tečaj za fitness instruktora uz glazbu te bi se i u tom poslu voljela okušati u skoroj budućnosti. Pisanje, knjižničarstvo i kretanje, moj život u tri riječi.

Za kraj, poruka čitateljima.

Hello_Monday je prvi dalmatinski blog koji slavi ponedjeljak. Upravo zbog toga što ga ne slavi gotovo nitko, a znate kako ide kod nas Dalmatinaca #uvikkontra.

Blog možete pratiti na: https://hellomonday914228183.wordpress.com/ a možete me pronaći i na Facebook stranici bloga https://web.facebook.com/Hello_monday-715799481887431/ jedva vas čekam upoznati u našem inspirativnom digitalnom okruženju.

Prenosimo vam i temu prošlog ponedjeljka "Biži ća! Neću!".

Alo_M.!

U zadnjih nekoliko miseci,  bolje rečeno godina, pratin trend masovnog iseljavanja mladih ljudi u strane zemlje. I ja sama, boravila san u Grazu na 4 miseca di san odradila stručnu praksu i nepovratno se zaljubila u divan grad na G. Da su mi ponudili da ostanen, ostala bi. Radila bi posa koji volin, živila u lipomu gradu s dobrin životnin standardon i trčala svako jutro uz Muru s desecima ostalih zaljubljenika u trčanje. Onda bi upoznala nekog austrijskog princa, možda prije balkanskog (jer si u stranoj zemlji uvik stranac) i živila sritno do kraja života.

Nisan dobila ponudu pa san se vratila doma. Di je sunce, more, kamena Dalmacija i di kava traje minimalno uru i kvarat.

Ljudi koji otiđu vanka i radu posa za koji su se školovali, napreduju u svojoj struci i za to zarađuju dobre pare su sritni ljudi. Šta će raditi doma isto to za doslovno nikakve šolde.

Ono zbog čega me uvati tuga je kad čujen priče svojih pametnih sposobnih prijatelja koji priko granice stoju iza šanka, ne pričaju ništa jer nisu još dobro naučili jezik i daju kave tamo nekin livin ljudima, u svrhu zarade veće love u državi koja ima viši standard od naše pa se sve na kraju svede na isto. Zaradiš, platiš stan i režije, nešto ti više ostane pa pošalješ materi. Nisu sritni, nisu ispunjeni, stalno in nešto ili neko nedostaje.

Ono šta me još više rastuži je šta ne shvaćaju da nemaju vrimena, pa maštaju o življenju pravog života za nekih deset godin. Nisu ni svjesni šta će in prije svega učiniti takav način življenja i depresivno stanje uma koje prolaze u uvertiri napornog rada u godine sriće koje slijede.

Nema budućih godina sriće. Nemate pojma šta van budućnost može doniti. Možda svašta lipoga, a možda i ništa, sve je to kocka. Koliko god se psiholozi ponavljali nikako da shvatimo da triba živiti sad, najlipše i najbolje šta možemo.

Volin svoj život i volin ljude s kojima dilin taj život. Nevjerojatno bi lagala kad bi otišla vanka i rekla: “Dobro je, sritna san jer konobarin, dođen doma, legnen, poiden neki junk food, proveden dvi ure tipkajući s dragin ljudima priko aplikacija, otuširan se i sutra opet isto. J**** mater državi šta me prisilila na ovakav život, a onda se smirin kad posjetin grad u okolici u kojen još nisan bila.”

Pročitala san ovu rečenicu četiri put i duša mi se stegla. Kažu mi: “Biži ća!” Neću.

Već dobro znate da su sitnice one šta život znače.

Leći s prijateljicon na kauč i blejati u ljepoticu i zvijer po deseti put, diviti se čudima svita i divnin zemljama s poznatin licima, ne tamo s nekin Patrikon iz Makedonije kojeg san upoznala prekjučer pa smo sad cimeri, a sutra ćemo se poklati oko mrvica kruva na stolu u kužini. Biti zadovoljna sobon, onime šta vidin u ogledalu, ne vrtiti po instagramu i misliti blago joj se ja ću ovako za deset godin, nećeš, zaboravi na to. Lipo je imati lipu kosu, ljubičastu maskaru i uredne nokte jer si k vragu mlada cura koja voli i triba biti lipa i uredna, sebi, ako voliš i drugima. Otići sa sestron u šetnju, sisti, mučati. Slaviti rođendane onih koje volin, biti uz njih kad se smiju i kad plaču. Zagrliti, biti prisutna.

Zbog svih tih enormno važnih “sitnica” ne bi nikad minjala svoj sadašnji život za život rečenice u navodnicima. Skrenula bi i završila na psihoterapiji lupajući se katridon u glavu ka u predstavi suvremenog plesa na kojoj trenutno radimo.

Nemamo vrimena. Za tuge, loše misli, nepotreban umor, stres, lošu kožu, kilograme viška ili manjka. Za sve ono šta će se na nama viditi zbog uvertire u budućnost sriće. To nije život, to je patnja. Interesantno je da patnja nije nužna, patnja je izbor.

Kažu mi: “Biži ća!” Neću.

Neću sve dok mi neka zemlja ne ponudi život u kojen bi osim mog bankovnog računa rasla ja i svojin djelovanjen utjecala na razvoj društva, smišljala fantastične ideje i realizirala ih u korist svih nas. Imala toliko love da se pretplatin na paket kozmetike kod Yvesa Saint Laurenta, i misečno omogućila smještaj i odličan vikend provod onima s moje strane duše. Ko ovo sve uspije u našoj zemlji, taj je sritan čovik, a ja iman neku tendenciju biti upravo to. #sritančovik

Monday_Wiseday.

Vaša Antonela.

 


hr Sat Feb 24 2018 12:01:10 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/587937da1eea8f31f18b45b0/80
Foto: Pixabay

Koristite Chrome? Ovaj potez Googlea mogao bi vas naljutiti

Nakon što je godinama bilo moguće surfati webom koristeći web preglednik Chrome bez logiranja, u Googleu su odlučili potiho ukinuti tu mogućnost. Zašto? Žele više naših podataka, uvjereni su stručnjaci

Novo izdanje web preglednika Chrome 69 donosi više izmjena, nadogradnji i novih značajki, ali i odaje informacije o vašim običajima pri sufranju, piše tportal.

Naime, čim se ulogirate u neko od web odredišta i servisa pod Googleovim okriljem automatski bivate ulogirani i u Chrome, a taj web preglednik potom šalje vašu povijest surfanja webom i druge podatke Googleu.

U prethodnim izdanjima Chromea mogli ste posjetiti Gmail, YouTube i druga Googleova web odredišta bez da se ujedno logirate i u web preglednik. Iako to logiranje sa sobom donosi određene prednosti i pogodnosti, više je razloga vezanih uz zaštitu privatnosti zbog kojih je mudrije zadržati određene podatke na svom računalu i ne dijeliti ih s Googleom.

Ujedno to znači kako ćete morati biti dodatno oprezni kad koristite neko javno dostupno računalo kako ne biste ostali ulogirani negdje gdje to ne bi bilo pametno.

Nisu obavijestili korisnike

Slučajno ili ne, iz Googlea o ovoj ne baš maloj promjeni nisu obavijestili korisnike. U odgovoru na izraze zabrinutosti stručnjaka za računalnu sigurnost su, navodno, istaknuli kako se Chrome treba tako ponašati. Zašto? Pa, cilj je izbjeći komplikacije koje se pojavljuju kad je netko udrugi ulogiran u Chrome, a netko drugi koristi isti preglednik kako bi se ulogirao u vlastiti korisnički račun pri Googleu pri posjetu Googleovom web odredištu.

U Googleu također tvrde kako to što su korisnici automatski ulogirani u Chrome ne znači kako će i njihovi podaci biti automatski poslani Googleu jer bi za prijenos podataka trebalo uključiti značajku Sync.

Stručnjak za kriptografiju sa Sveučilišta John Hopkins Matthew Green na svom je blogu tu praksu nazvao mračnim obrascem, što je izraz namijenjen opisivanju korisničkog sučelja osmišljenog kako bi zavaralo ili navelo ljude na krivi put, piše Business Insider.

Ako ste inače obično ulogirani istovremeno u Googleove servise i Chrome, s ovom promjenom nećete imati problema. Ali ako niste ili vam se ne sviđa to što Google prikuplja sve više podataka o vašim navikama online, vrijeme je za prijelaz na sigurniji web preglednik.

Želite spriječiti automatsko učitavanje vaše povijesti pregledavanja weba dok koristite Chrome? Otvorite Settings u Chromeu. Pod vašim korisničkim imenom vidjet ćete Sync. Kliknite na to, pa isključite sve što ne želite da se sinkronizira online, uključujući i povijest surfanja webom.

Treba napomenuti kako lozinke i bookmarkovi po početnim postavkama nisu sinkronizirani kad se automatski ulogirate u Chrome 69, piše Tech Radar.

hr Tue Sep 25 2018 19:30:54 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/54170253189942740900000d/80
Foto: Screenshot YouTube

Imate želju za određenim tipom hrane? Tijelo vam šalje poruku

Što se krije iza želje za slatkom, slanom ili masnom hranom?

Kada osjećate stres imate potrebu pojesti komad čokoladne torte dok vaš najbolji prijatelj u istoj situaciji poseže za tjesteninom. Zašto različiti ljudi imaju različite želje kada je hrana u pitanju? Saznajte u nastavku teksta.

Imate potrebu jesti slano…

Za početak, možda ste samo žedni. Kada ste dehidrirani, potrebno vam je više soli koja vraća elektrolite u ravnotežu. Popijte prvo čašu vode, a ako nakon sat vremena još imate potrebu za slanom hranom, postoji šansa da osjećate veliki stres (sol umiruje žlijezde koje izlučuju adrenalin) ili vam nedostaje minerala (koji se nalaze u prirodnim solima kao što je recimo himalajska sol). Pojedite nešto slano, ali ako želja ne prestaje, posjetite doktora jer je moguće da imate problem s nadbubrežnom žlijezdom koja luči adrenalin, piše jolie.hr.

Imate potrebu jesti ugljikohidrate i kruh…

Hrana o kojoj ste ovisni upravo je ona hrana koju jedete skoro svakodnevno. Ako već unosite velike količine bijelog kruha i tjestenine, to ćete poželjeti jesti i za večeru. Također, ovaj tip hrane mnogima predstavlja hranu za utjehu za kojom će posegnuti iza lošeg ili stresnog dana. Zamijenite spomenute namirnice za kompleksne ugljikohidrate poput kruha od cjelovitih žitarica (pšenica, raž, ječam, mekinje,…) koji će vas duže držati sitima te potaknuti probavu.

Imate potrebu jesti sir…

Postoji šansa da ste ovisni o siru! Sir sadrži protein kazein koji, kada se razloži, može imati smirujući utjecaj na tijelo. O siru možete sanjati i ako vaš način prehrane ne uključuje dovoljno masnoća. Jedite ga, ali u umjerenim količinama!

Imate potrebu jesti čokoladu…

Možda su vam hormoni u disbalansu. Žene to pogotovo mogu osjetiti za vrijeme mjesečnice kada tijelo pokušava obnoviti zalihe magnezija i željeza – koji se prirodno nalaze u kakaovcu. Izaberite kvalitetnu čokoladu koja ima barem 70 posto kakaa.

Imate potrebu jesti crveno meso…

Vjerojatno nemate želju baš za burgerom nego za željezom i vitaminom B12 koji se prirodno nalaze u crvenom mesu. Vegetarijanci u ovom slučaju trebaju povećati unos biljnih proteina koji se nalaze u grahu, kvinoji i slično.

Imate potrebu jesti masnu hranu…

Cijeli dan razmišljate o prženoj piletini? Vaše tijelo želi omega-3 masne kiseline, povećajte unos namirnica kao što su losos, sjemenke lana, chia sjemenke, orasi…

Imate potrebu jesti slatko…

Za razliku od soli, šećer nema ulogu u razvitku našeg tijela. Kada se osjećate loše ili imate težak dan, šećer će vam pružiti trenutnu utjehu i omogućiti brzi rast energije (koja će brzo pasti pa ćete opet imati potrebu za šećerom…). Pojedite neko voće kao što je banana koja će trenutno utažiti želju. Iako je teško maknuti ovisnost o slatkome, dajte tijelu šansu i izbjegavajte slatko barem 10-ak dana, nakon toga više nećete osjećati toliku potrebu.

hr Tue Sep 25 2018 17:03:03 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b7edb34cb557a3c658b4d5a/80
Foto: Pixabay

Može li kokosovo ulje ublažiti simptome ekcema?

Kokosovo ulje je prirodni ovlaživač i mnogi ljudi s ekcemom smatraju da smiruje kožu i ublažava simptome poput suhoće i svrbeža

Glavni simptomi ekcema su suhe zakrpe kože, svrbež i ljuskanje koje dovodi do pucanja i krvarenja. Ključni cilj liječenja je održavanje kože hidratiziranom.

Neki lijekovi mogu nadražiti osjetljivu kožu, potičući mnoge osobe s ekcemom da traže učinkovite prirodne tretmane, kao što je kokosovo ulje, piše Život i stil.

Može li kokosovo ulje ublažiti simptome ekcema?

Kokosovo ulje bogato je laurinskom kiselinom, zdravom masnom kiselinom koja se nalazi i u majčinom mlijeku. Laurinska kiselina sastojak je prirodnih lijekova za sve vrste zdravstvenih problema, uključujući ekcem. Dok kokosovo ulje ne može izliječiti ekcem, može smanjiti iritaciju i svrbež te smanjiti rizik od infekcije.

Ekcem smanjuje sposobnost kože da ostane hidratizirana. Rezultati randomiziranog, dvostruko slijepog kliničkog ispitivanja iz 2014. pokazali su da primjena kokosovog ulja na kožu tijekom 8 tjedana može poboljšati hidrataciju kože kod djece s ekcemom.

Prema nalazima iz studije iz 2018, djevičansko kokosovo ulje također ima protuupalno svojstvo i štiti kožu. Autori znanstvenog pregleda 2014. zaključili su da ulje kokosa može učinkovito smanjiti prisutnost bakterija, virusa i gljivica. To je važno jer ljudi s ekcemima mogu biti osjetljiviji na infekcije kože.

Kako koristiti kokosovo ulje za ekceme

Kokosovo ulje je čvrsto na sobnoj temperaturi, ali izlaganje toplini pretvara ga u tekućinu. Možete koristiti i čvrsto ili tekuće kokosovo ulje na koži. Ako je čvrsto, trljajte malu kuglu između prstiju dok se ne omekša.

Da biste smanjili simptome ekcema, nanesite kokosovo ulje na kožu dvaput dnevno ili češće, ako je potrebno. Možete ga koristiti kao bilo koji drugi losion ili hidratantno sredstvo.

Ako vam je koža suha ujutro, pokušajte s uljem kokosa prije spavanja. Za liječenje ekcema na vlasištu, pokušajte s uljem kokosa umjesto regeneratora. Nanesite ga izravno na vlasisšte i nježno ga umasirajte. Ostavite ga nekoliko minuta, a zatim isperite toplom vodom.

Rizici korištenja kokosovog ulja za ekceme

Uvijek se obratite liječniku prije korištenja kokosovog ulja ili bilo kojeg drugog prirodnog sredstva. Svatko tko je alergičan na kokos treba se suzdržati od korištenja kokosovog ulja. Da biste testirali alergijsku reakciju, pokušajte primjeniti malu količinu ulja na mali komadić neoštećene kože.

Važno je odabrati visoko kvalitetno, organsko, ekstra djevičansko ili hladno prešano kokosovo ulje kako bi se osiguralo da je bez kemikalija, jer neke kemikalije mogu iritirati kožu.

hr Tue Sep 25 2018 17:02:49 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b7830f9cb557a3c658b4b05/80

Šest bolesti koje mogu uzrokovati ulošci i tamponi

Stvarno je frustrirajuće kad otkriješ da je neki praktičan proizvod vrlo nezdrav, a prema novijim istraživanjima to su tamponi i ulošci. Vjerojatno koristiš oba proizvoda, a Wellness Mama upozorava na probleme koje uzrokuju ovi neophodni proizvodi.
Problemi koje donose ulošci

Plastika - vaginalno području je jako prokrvljeno,a koža je posebno tanka u ovom području, što olakšava plastičnim kemikalijama ulazak u tijelo. Neki ulošci i tamponi sadrže plastične kemikalije poput Bisfenol A, ali i mnoge druge. Zašto su opasni? 

Bisfenol A i Bisfenol S ometaju razvoj embrija i povezuju se s razvojem bolesti srca i rakom.
Ftalati - tamponima olakšavaju primjenu i daju glatkoću, ali poznati su i da reguliraju gensku ekspresiju, a DEHP može dovesti do višestrukih oštećenja organa. Isto tako, ulošci mogu sadržavati mnoštvo drugih potencijalno opasnih sastojaka, kao što su neutralizatori mirisa i parfemi. Sintetika i plastika mogu ograničiti protok zraka, topline i vlažnosti, a to može potaknuti rast bakterija u vaginalnom području, piše Zdrava krava.

Ekološki problem - ogromna količina uložaka i tampona završava na odlagalištima i postrojenjima za pročišćavanje vode. Prosječna žena će potrošiti oko 16 tisuća tampona i/ili uložaka tijekom života. Većina tih proizvoda sadrži plastiku koja je problematična i treba joj dosta vremena da se razgradi. 

Pamuk - ako si ikad promatrala reklame za tampone i uloške, lako možeš pomisliti da su napravljeni od mekog pamuka iz netaknutih bijelih polja. Nažalost, to obično nije slučaj. Neki tamponi i ulošci sadrže pamuk, ali većina sadrži sintetički pamuk. Postoje dokazi da sintetička vlakna mogu povući previše vlage iz vaginalnog područja i smanjiti čvrstoću tog područja, što može povećati rizik od sindroma toksičnog šoka. 

Tamponi i ulošci koji su zapravo napravljeni od prirodnog pamuka obično su izbijeljeni klorom ili drugim kemikalijama. Osim toga, pamuk je jedna od najprljavijih biljaka jer je tretirana raznim pesticidima.  

Povrh toga, istraživanje iz 2015. pokazalo je da je 85% tampona kontaminirano glifosatom (herbicid povezan s rakom). Ne baš ono što želiš da se apsorbira u krvotok iz jednog od najosjetljivijih područja tvojeg tijela.  

Sindrom toksičnog šoka

Iako je rijedak, sindrom toksičnog šoka je infekcija koja može dovesti tvoj život u opasnost, a povezuje se s uporabom tampona. Novije teorije ukazuju da stafilokok ili streptokok uzrokuje ovu infekciju, a nošenje tampona može povećati šanse za ovu infekciju.  

Rješenja 

Organski ulošci i tamponi - ako želiš zadržati praktičnost tampona i uložaka, možeš se odlučiti za prirodne ili organske verzije. 

Menstrualne čaše - ugodna, sigurna i za okoliš prihvatljiva alternativa tamponima i higijenskim ulošcima. Napravljena je od silikona medicinske čistoće, postavlja se u vaginu i njezina funkcija je da sakuplja menstrualnu krv za razliku od tampona i uložaka koji je upijaju. Ne izaziva iritaciju ili isušivanje te također može zadržati puno više tekućine. S obzirom na to da se koristi višekratno, dovoljno je kupiti samo jednu te se tako štedi novac i čuva okoliš.  


hr Tue Sep 25 2018 14:23:11 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .