Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5897575bb4739827168b468e/80
Foto: GettyImages

"Odredba o trajnom oduzimanju dozvole vozaču koji u dvije godine prikupi 12 bodova, neodgovorni je populizam i podilaženje najtežim prijestupnicima!"

Brisanje kaznenih bodova nakon dvije godine neodgovorno je podilaženje prekršiteljima, a treba uvesti nagrađivanje vozača koju u pet i više godina nisu napravili nijedan prekršaj

Prometni stručnjak, Željko Marušić, napisao je i završni komentar prijedloga izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Komentar prenosimo u cijelosti.

- U komentaru od 3. siječnja 2017., niže, naveo sam kako bilancom smrtnosti na hrvatskim cestama (konačan broj poginulih u 2016. je 307) ni najmanje ne možemo biti zadovoljni, pogotovo ako se usporedimo s Norveškom, koja ima milijun stanovnika više od Hrvatske, a gotovo triput manje poginulih na cestama.

Osnovna je zamjerka što se problematika ne razmatra cjelovito (više mogu pomoći jeftin taksi, niže cestarine i dostupniji novi automobili, od svih ostalih mjera zajedno) i što sustavom sigurnosti na cestama ne upravlja Ministarstvo prometa, nego MUP.

Premda ne rješavaju bitno, pa ne obećavaju nužna i veća poboljšanja u sigurnosti, većina je prijedloga dobra: ukidanje tehničkog pregleda za nova vozila, obveza liječničkog pregleda za starije od 65 godina..., a prvenstveno uvođenje poništenja vozačke dozvole.

Ali odredba o trajnom oduzimanju dozvole vozaču koji u dvije godine prikupi 12 bodova, uz odredbe da se za jedan prekršaj mogu dobiti najviše tri kaznena boda, te da se oni brišu nakon dvije godine (!), neodgovorni je populizam i podilaženje najtežim prijestupnicima, koji teško ugrožavaju ostale sudionike u prometu, koji godinama voze bez prekršaja, pogotovo najugroženije - pješake, bicikliste, mopediste i motoriste.

Koliko je ta odredba štetna, gotovo apsurdna, pokazuje što će oni koji u dvije godine prikupe 11 bodova, po tom sustavu moći nastaviti voziti unedogled, dok nekog ne ubiju. Isto vrijedi i za odredbu da se jednim prekršajem ne može steći više od tri kaznena boda te da nije predviđeno izravno i odmah izvršno poništenje vozačke dozvole ni za najbrutalnije ugrožavanje sigurnosti, niti za one koji su krivi za smrtni ishod u prometu.

Trebamo konačno shvatiti da je vožnja automobila iznimno odgovorna, potencijalno opasna i pogibeljna aktivnost te da svakom vožnjom dolazimo u mogućnost nekoga ubiti ili da nas ubiju. Zbog toga je ovako tolerantna mjera štetna za sve.

Predlažem da odredba o 12 bodova za poništenje vozačke dozvole dopuni, odnosno promijeni tako da kazneni bodovi vrijede doživotno, odnosno do poništenja vozačke dozvole. Poželjnost te mjere potvrđuju deseci tisuća vozače bez ijednog prekršaja tijekom pet i više godina.

Također, za najbrutalnije, najizravnije pogibeljno kršenje prometnih propisa, uključujući krivnju za smrtni ishod u prometu, treba odmah dobiti 12 bodova, koji znače poništenje dozvole. Usto trebalo bi definirati brutalne prekršaje za koje se dobiva devet, odnosno šest bodova.

Ako pravodobno iz prometa trajno isključimo teškog prijestupnika, zaštitit ćemo ne samo sve ostale sudionike u prometu i njihove obitelji, nego i njega i njegovu obitelj. Svaka bi normalna osoba, koja doživotno nosi stigmu da je nekog ubila u prometu, bila sretna kad bi se vrijeme moglo vratiti i da joj je policija prije tragičnog događaja bila poništila dozvolu.

 

Najteži prometni prekršaji, poput prolaska kroz crveno svjetlo, alkoholiziranost, pretjecanje preko pune linije..., trajno trebaju biti kompromitirajući i nespojivi s obavljanjem odgovornih funkcija u prometnom sustavu, premda bili napravljeni i prije više od deset godina.

Treba provesti 'prometnu lustraciju', kojom bismo spriječili da na odgovornim pozicijama u prometnom sustavu budu i oni koji su skrivili tragičnu nesreću. Popustljivost i neodgovorna tolerantnost u tome plaćaju se životima.

Nužna je mjera izravne zatvorske kazne, od minimalno tri mjeseca, za osobe koje voze s oduzetom vozačkom dozvolom, i minimalno šest mjeseci, s poništenom. Ali, za to bismo trebali imati učinkovitije i poštenije pravosuđe, koje je 'karcinom' ne samo prometnog sustava.

Uz navedeno, bilo bi iznimno važno istodobno uvesti mjeru nagrađivanja vozača koji duže voze bez ijednog prekršaja. Odmah treba otkloniti mogućnost da to vrijedi i za one s 'blagim' prekršajima. Naime i 'blagi' prekršaji, poput pogrešnog zaustavljanja, parkiranja, prestrojavanja..., mogu izazvati prometnu tragediju.

Predlažem da se osobama koje pet godina nemaju nijedan prometni prekršaj u evidenciji subvencionira 50 posto svih troškova registracije automobila i cestarine na autocestama. Za konkretnog bi vozača subvencioniranje cestarine vrijedilo u svakom vozilu, pa bi se potakla svima korisna praksa davanja volana u ruke sigurnijoj osobi.

Tu bi mjeru trebalo stupnjevito dopunjavati, 60-postotnom subvencijom za šest godina bez ikakvog prekršaja, 70-postotnom za sedam..., a nakon deset godina dobrom i krajnje odgovornom vozaču potpuno bi se pokrivali troškovi registracije automobila i cestarina.

Za financiranje te mjere višestruko bi trebala biti zainteresirana država, kroz smanjene gubitke aktivnog stanovništva, radnih sati i potencijala, smanjene troškove liječenja, rehabilitacije i skrbi unesrećenih, a posebice osiguravajuća društva, jer im se time izravno smanjuju rashodi. Povećanje sigurnosti na cestama povećalo bi i zaradu u turizmu, pa bi i taj sektor trebao pridonijeti financiranju te mjere.

Dakle, uz batinu, koja za najteže prekršitelje treba biti veća i učinkovitija, konačno treba uvesti i mrkvu, za većinu vozača koji svakodnevno propisno i odgovorno sudjeluju u prometu, a država ih nedovoljno štiti - smatra Marušić.

 

Komentar od 3.siječnja - u 2016. povijesno najmanje smrtnosti na cestama i prijedloga izmjena ZOPS-a

Poštovani,

prema podacima koji nisu konačni, na hrvatskim su cestama tijekom 2016. smrtno stradale 304 osobe. Konačna će brojka biti poznata 30. siječnja 2017., jer se uračunavaju i oni koji od posljedica nesreće preminu do 30 dana nakon događaja.

Budući su po dosadašnjem prosjeku crna brojka naknadno povećavala za jednu do dvije smrtno stradale osobe, izvjesno je da je u protekloj godini na hrvatskim cestama poginulo najmanje osoba do sada.

Uzmemo li u obzir da je to manje od petine poginulih u usporedbi sa 1979., prometno najtragičnijoj godini u hrvatskoj povijesti (1605), odnosno 54 posto manje nego 2008. (664), možemo biti vrlo zadovoljni.

Realno ne možemo biti zadovoljni, jer fiktivna stopa od 71 do 72 smrtno stradalih na milijun stanovnika uzima u obzir službeni, a realno netočan broj stanovnika, kao posljedicu masovnog iseljavanja. Budući se, osim smanjenja baze (broja stanovnika) za 150.000 do 200.000, bitno promijenila struktura stanovništva, jer su iseljeni mahom iz radno, time i prometno najaktivnije, dakle najrizičnije skupine, revalorizirana je stopa smrtnosti na cestama oko 78 na milijun stanovnika.

Pogotovo ne možemo biti zadovoljni jer sea razini EU-a, prema dostupnim podacima, očekuje smanjenje smrtnosti oko pet posto, uz stopu od 48 poginulih na milijun stanovnika, pa su hrvatske ceste, kao i proteklih godina, 60-ak posto smrtonosnije od EU prosjeka, te smo proteklih godina među 2-3 najgore zemlje unije.


Uzroci realno lošeg, preciznije vrlo lošeg stanja sigurnosti na hrvatskih cestama su:

1. Potpuno pogrešno ustrojen prometni sustav u RH. Umjesto da njime upravlja Ministarstvo prometa, kao u gotovo svim zemljama svijeta, jer jedino ono može i treba osigurati sustavni pristup, koji bi cjelinom svih mjera osigurao bitno veću sigurnost te približavanje standardima EU-a, neprestano ga, od osamostaljenja Hrvatske, vodi MUP. Premda iz toga proizlazi da se u Ministarstvu prometa ponašaju kao da to nije njihov posao, odnosno da ne znaju što bi i napravili, a MUP praktički jedini radi na sigurnosti u prometu, što je uvelike točno, a problem je po sebi, tako se radi nesustavno i površno te se teško mogu ispraviti propusti u nadzoru prometa i sankcioniranju prekršitelja. Zbog toga građani s pravom imaju osjećaj da policija najviše kontrolira kad se najlakše naplaćuju kazne, a ne kad je sigurnost najviše ugrožena (u noćima vikenda i na skliskoj cesti).

2.Loša prometna kultura, koju matematički potvrđuje udio najugroženijih skupina sudionika u prometu (pješaka, biciklista, mopedista i motorista) u ukupnom broju poginulih. Hrvatskih je oko 46 posto među najvećim u EU, što izravno ukazuje da nam je kultura vožnje među najgorima. U zemljama s visokom kulturom vožnje taj je udio do 30 posto.

3. Skandalozno neučinkovito pravosuđe, zbog loše organiziranosti, nestručnosti i neaktivnosti te vrlo izvjesne djelomične korumpiranosti, što egzaktno pokazuju slučajevi niza vozača koji i nakon desetaka brutalnih i pogibeljnih evidentiranih kršenja prometnih propisa i dalje imaju važeću vozačku dozvolu. Time se udara u temelje nacionalnih interesa, pa navedeno gotovo ukazuje na 'petu kolonu' u sustavu. Stanje bi bilo i gore, da nije djelovanja medija, odnosno alarmiranja javnosti.

4. Manjkavi propisi. Najveći je problem krajnje nestručno i neodgovorno definiranje zimske opreme  - ljetne gume s utorima od 4 mm i lanci u prtljažniku, umjesto zimskih, koje bi, uz poželjno smanjenje PDV-a na 10 posto, trebale biti obvezne u zimskom periodu računanja vremena. Time bi deseci osoba manje poginulo, a stotine manje ozlijeđene. Nerazumnom kombinacijom manjkavog članka 54 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ne kažnjava se prekoračenje izvan naselja do 10 posto)i policijskom tolerancijom mjerenja od 10 posto, odozgo na dolje (!), na autocesti je realna dozvoljena brzina 155 km/h (160 po brzinomjeru), a 111 na običnim cestama (115 po brzinomjeru), što je još veći problem. Najapsurdnija tolerancija so 100 km/h od 10 km/h, dakle, u pješačkoj zoni, gdje je ograničenje 30 legalno se može voziti 40 (33 posto brže!), kad brzinomjer pokazuje 42. Osim što je to nerazumno i opasno, naše vozače navikle na takvu praksu izlaže riziku, da, primjerice, u Švicarskoj i Švedskoj, za isto bude kažnjen sa, preračunato, 1000 eura. Ukidanje odredbe o najvećoj snazi vozila za mlade vozače, u svibnju 2015., bio je 'nož u leđa' sigurnosti u prometu. Potrebno je vratiti, dapače postrožiti (sa 80 na 70 kW, odnosno 109 na 95 KS), uz odredbu da za strane vozače vrijedi odredba prema zakonu zemlje u kojoj je izdata. Time bismo ispunili važnu funkciju, te riješili prigovore EU-a.

5. Udio onih koji su preživjeli nesreću, a preminuli su do 30 dana nakon nesreće, u ukupnom broju smrtno stradalih, od blizu 40 posto (!), pokazuje da je medicinsko zbrinjavanje nakon nesreća katastrofalno. Hrvatska je među rijetkim zemljama, ne samo u Europi, nego u svijetu, bez organizirane službe hitnog helikopterskog medicinskog zbrinjavanja HEMS (Helicopter-based emergency medical service), a i zemaljska služba nije optimalno organizirana i opremljena.

6. Prosječna starost automobila na hrvatskim cestama prešla je 13 godina, dok je europski prosjek sedam do osam, pa su naša vozila znatno manje sigurna. Ako se od oko 43.000 registriranih novih vozila u 2016. oduzme oko 10.000, koji završe u reeksportu, i oko 19.000 kupljenih od javnih i državnih poduzeća, poduzetnika i rent-a-car tvrtki (iz tog broja petina završi u reeksportu, ostatak na domaćem tržištu rabljenih), ostatak je daleko nedostatan da bi zaustavio trend daljnjeg starenja voznog parka, a pogotovo osigurao pomlađivanje. Umjesto da su davanja na vozila dostupna većini naših građana smanjena, tzv. porezna reforma ih je čak povećala, što je neodgovorno i nerazumno.

7. Većini građana i poduzetnika preskupo je korištenje autocesta, pa se prometni tokovi, mimo mogućnosti infrastrukture i prometne logike, preusmjeravaju sa sigurnih autocesta na znatno manje sigurne državne i županijske ceste. Stoga  svakodnevno imamo tisuće, realno nepotrebnih, opasnih pretjecanja i interakcija automobila i gospodarskih vozila s pješacima, biciklistima, mopedistima. Najavljeno poskupljenje cestarina, čak i izvan sezone, dok većina autocesta zjapi prazna, potpuno je kontraproduktivno i neodgovorno, višestruko štetno i nerazumno.

8. Preskup taksi prijevoz neizravni je, ali egzaktni krivac za stotine nepotrebno poginulih i tisuće ozlijeđenih na hrvatskim cestama, samo u posljednjih deset godina. Kratkovidna i nerazumna politika podržavanja 'statusa quo', sebičnog, privilegiranog, često monopolističkog položaja taksista, nespremnih i nevoljnih za tržišnu utakmici, i otežavanje ulazaka novih modela poslovanja u prijevozu putnika osobnim automobilima, protiv je nacionalnih interesa.

9. Neispravna prometna infrastruktura, koja ne ispunjava norme EuroRAP-a (European Road Assessment Programme) da ceste ne ‘opraštaju greške vozačima’. Najveći problem i ‘crni specijalitet’ hrvatskih državnih i županijskih cesta, pogotovo u Slavoniji, su armirano-betonski mostići, prometno-tehnički benigna izlijetanja pretvaraju u masakriranje i tragedije. Riječ je o čvrstim objektima unutar prometnog pojasa, s bitnim negativnim utjecajem na sigurnost prometa i da imamo stručno i odgovorno Ministarstvo prometa njihova bi daljnja izgradnja bila već danas najstrože zabranjena, klasifikacijom kaznenog djela, a postojeći bi se, planski i uz subvencije uklanjali i mijenjali drvenim pomičnim strukturama. Velik su problem nezaštićeni armirano-betonski i čelični stupovi uz same ceste, premda je to funkcionalno nepotrebno, samonikla ili neodgovorno posađena stabla uz ceste, pogrešno projektirani portali nadvožnjaka i preslabe ograde na autocestama

10. Premalo korištenje dostupne i razmjerno jeftine elektroničke tehnologije za nadzor, koja bi potpuno mogla zamijeniti presretače na autocestama, uz sankcioniranje prekršitelja na naplatnim kućicama.  Integralni videonadzor svih bitnih prometnica višestruko je koristan: učinkovito bi se disciplinirali najteži prekršitelji, policija bi se rasteretila i mogla preusmjeriti na 'nepokrivene' dijelove sustava, vozače koji dožive nesreću tuđom krivnjom zaštitilo bi se od manipulacija i lažnog okrivljavanja te bi se olakšali pravni postupci (točno utvrđivanje činjenica, odnosno krivnje za nesreću.

 

Poginuli na hrvatskim cestama

1979. ..................1605 ('crni' rekord)

1990. ..................1360

2000. ..................  655

2001. ..................  647 
2002. ..................  627 
2003. ..................  701 
2004. ..................  608 
2005. ..................  597 
2006. ..................  614 
2007. ..................  619 
2008. ..................  664 
2009. ..................  548

2010. ..................  426

2011. ..................  418

2012. ..................  393

2013. ..................  368

2014. ..................  308

2015. ..................  348

2016. ..................  304 (privremeno, konačno će biti poznato 30.1.2017.)


 

Facebook komentari

hr Sun Feb 05 2017 18:41:12 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/597773aeb9e03e9e478b45c3/80

Održan sastanak na temu rješavanja prometnih problema na području Imotskog

Uskoro Imoćani dobivaju kružni tok..

Na sastanku gradonačelnika Imotskoga Ivana Budalića, njegovih zamjenika Vice Čikeša i Milana Zdilara te predsjednika Gradskog vijeća Grada Imotskoga Perice Tucaka i njegova zamjenika Branislava Škeve s dožupanom Antom Šošićem, direktorom Hrvatskih cesta Split Nevenom Matijevićem, ravnateljem Županijske uprave za ceste Petrom Škorićem te Zlatkom Čaljkušićem, voditeljem organizacijske jedinice građenja Županijske uprave za ceste dogovoreni su konkretni pomaci prilikom rješavanja prometnih problema u Imotskom. Direktor Hrvatskih cesta Split, Neven Matijević istaknuo je kako će uskoro krenuti rješavanje problema raskrižja kod Vukadinovića.

 "Do kraja kolovoza raspisat ćemo natječaj za projektiranje i nakon što budu ispoštovane sve procedure, krenut ćemo u gradnju kružnoga toka na toj lokaciji", kazao je Matijević. Gradonačelnik Budalić Matijevića je upoznao sa zahtjevima Imoćana, a jedan od najvažnijih je cesta prema Zagvozdu. "Radi se o prometnici koja omogućava prekograničnu povezanost. Bitno je istaknuti da je u cijeli projekt uključena lokalna zajednica sa svojim idejama. Sljedeći korak je raspisivanje natječaja za razrađivača visibility studije", istaknuo je Matijević. Dožupan Ante Šošić istaknuo je kako će on osobno i Splitsko-dalmatinska županija dati potporu svim dobrim projektima na području Imotskoga.

 

Istaknut je i problem križanja na imotskoj Điradi između ulice Bruna Bušića i Blajburške ulice. Ravnatelj ŽUC-a Škorić dao je suglasnost za pokretanje procedura kako bi se napravio kružni tok na toj lokaciji. Škoriću je prezentirana ideja gradnje ceste kojom bi se obišlo Crveno jezero, kako bi stvorio prostor za bolje gospodarenje Crvenim jezerom. "Podržavam ovu ideju i uzet ćemo ju obzir. Struka mora kazati svoje, razmotrit ćemo sve što je predloženo i vrlo brzo ćemo dati svoj odgovor", kazao je Škorić.

 

Sudionici sastanka obišli su i Vinjane Donje, gdje stanovništvo negoduje zbog brze vožnje i otežanoga prolaska pješaka. Dogovoreno je da će se pristupiti primjerenom obilježavanju pješačkih prijelaza i izgradnji nogostupa na tom području. Također, obišli su i križanje Ulice Bruna Bušića i državnih cesta D60 i D76.

Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 18:37:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59775fcbb9e03ee9448b46b2/80
Foto: Facebook

Zadranin boluje od teške bolesti, ali mu država ne želi dati tablete

Lijek, odnosno terapija istim, za 28 dana košta 27 tisuća kuna, a Danijelu treba dovoljno Nexavara za tromjesečnu terapiju. Bolnice u Zagrebu i Rijeci odbile su njegov zahtjev za nabavkom lijeka, a odgovor Ministarstva zdravlja nije dobio.
Iako živi u Rijeci, Danijel Romić rođeni je Zadranin, otac dvoje male djece koji u životu ima puno želja, ali jednu koja se nažalost postavila kao prioritet. Danijel samo želi biti zdrav otkako mu je dijagnosticiran GIST (Gastrointestinalni stromalni tumori), a doktori su mu dali priliku putem eksperimentalne kontrolne terapije lijekom Nexavar, inače namijenjenim za liječenje bolesnika s lokalno uznapredovalim ili metastatskim karcinomom bubrega u drugoj liniji liječenja, piše antenazadar.hr

Lijek, odnosno terapija istim, za 28 dana košta 27 tisuća kuna, a Danijelu treba dovoljno Nexavara za tromjesečnu terapiju. Bolnice u Zagrebu i Rijeci odbile su njegov zahtjev za nabavkom lijeka, a odgovor Ministarstva zdravlja nije dobio. Danijel Romić upravo zato treba našu pomoć, odnosno pomoć bivših onkoloških bolesnika koji su uspješno pobijedili svoju bolest uz pomoć Nexavara, a u zalihama im je ostalo barem malo tableta koje mu mogu spasiti život.

Danijel je apel uputio i putem Facebooka

https://www.facebook.com/danijel.romic.5/posts/10214343974379643

Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 17:12:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59765f86b9e03ee1478b4569/80

Grad produžio rok za prijavu šteta nastalih zbog požara

Zakonski rok je osam dana od nastanka događaja koji je prouzročio štete, no može se produžiti i na pedeset.
Do kraja jučerašnjeg dana zaprimljeno je 235 prijava, no štete se i dalje mogu prijaviti.

Pročelnik za mjesnu upravu i samoupravu te zaštitu i spašavanje Filip Butorović rekao je da je zakonski rok za prijavu šteta osam dana , ali odlučeno je da će se iskoristiti zakonska mogućnost
koja u slučaju izvanrednih okolnosti omogućuje produženje roka.
 
2015. godine nakon bure ukupno su zaprimljene 162 prijave.

Apelira se na građane da što prije dostave prijave kako bi bile obrađene, ali one će se zaprimati sve dok ne budu morale biti upućene županijskom povjerenstvu na daljnju obradu.


Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 16:53:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/59775693b9e03ee9448b46a4/80

Dalmatinci iz Rijeke donirali vatrogasne cijevi

Suradnjom Zavičajnog društva Dalmacije i HNK Rijeka omogućena donacija DVD- u Žrnovnica
Zavičajno društvo Dalmacije Rijeka još jednom je pokazalo humanost te osiguralo sredstva za nabavku vatrogasnih cijevi te na taj način pomogao DVD-u Žrnovica kojemu je u požaru uništen veliki dio opreme.

Donacija je omogućena suradnjom Zavičajnog društva Dalmacije i HNK Rijeka. Riječki Dalmatinci iako fizički odvojeni od Dalmacije duhom su i dalje vezani uz svoj rodni kraj te su rado podržali ovu hvalevrijednu inicijativu.

Predsjednik Zavičajnog društva Dalmacije, Ante Vranješ, osobno je uručio donaciju te im čestitao na dobro odrađenom poslu i nesebičnom angažmanu. Susret s DVD-om Žrnovica je bio srdačan, ali zbog još uvijek aktivnih požarišta vrlo kratak.

Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 16:33:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .