Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/589dbaa0b47398d4328b45ba/80
Foto: Miroslav Lelas

Prije 4 mjeseca krenuo pješke iz Jordana: Nakon 3 tisuće kilometara, stigao u Split!

Goran je propješačio deset zemalja, no još ga 20-ak dana hoda dijeli od doma
Možete li zamisliti da stavite najosnovnije stvari u ruksak, uzmete štap u ruke i krenete u avanturu života- pješke!? Upravo to učinio je 33-godišnji Goran Blažević iz Umaga. Točno na današnji dan prije četiri mjeseca krenuo je iz Jordana put Hrvatske. Prešao je preko tri tisuće kilometara, prošao deset zemalja, no još ga 20-ak dana hoda dijeli od doma. Jučerašnji dan, četvrtak, proveo je u Splitu gdje ga je ugostio osnivač i član Hrvatskog avanturističkog kluba Željan Rakela

Zašto ste se odlučili na tako dug put i to pješke?

- Moje hodanje je protest protiv same politike Europske unije i zatvaranja granica za izbjeglice. Počeo sam pješačiti 10. 10. iz Petre, zapravo iz vrha koji se zove Jabal rum.  Tamo se vjeruje, odnosno prema legendi tamo je tijelo brata od Mojsija. Zašto sam krenuo na ovo putovanje? Zato što želim, osim što je to neki moj protest, hodam da usmjerim pažnju, solidarnost prema izbjeglicama, isto tako želim dati do znanja da sve tri religije, i židovstvo i kršćanstvo i islam započinju sa istim početkom, odnosno sa Abrmahamom.

Koliko su dugo trajale pripreme?

- Ja se pripremam već pet godina za ovo putovanje, prvenstvena ideja bila je hodati iz Hrvatske do Jeruzalema, napraviti to hodočašće, jer sam 2010. godiine već hodao do Santiaga, 2012. do Rima i zapravo sam htio dovršiti tu priču o tri kršanska hodočašća o kojima Dante piše. To je bila moja tema. Ja sam imao dosta ekstremnih situacija, svakodnevno se bavim sportom, od trčanja do teretane, ali bilo je tu u pet godina da sam se doveo u neke ekstremene situacije, da vidim kako će mi glava reagirat, tipa planinarenje po Velebitu u 12. i 1. mjesecu, prolazak cijelog Velebita i takve stvari. Nemam nikakvog sponzora, novce sam si zaradio sam, radim samo šest mjeseci godišnje. ima dana kada nisam potrošim niti jednu kunu, a ima dana kada bih potrošio 200 kuna jer mi se nešto dogodilo i morao sam  potrošiti. 

Gdje ste spavali?

- Svugdje! Na cesti, u šatoru, u džamijama, u crkvama, ali uglavnom kod ljudi. Svaki dan prije mraka je cilj doći do nekog sela ili grada i tamo se zna dogoditi da nemam nikakav smještaj. Ako ima jeftin smještaj za platit, ja ću ga platit. Treba u biti upoznat nekoga i zamoliti ga da ti pomogne. Uglavnom ljudi pomažu. Svakodnevno su me i odbijali. Ljudi se uglavnom boje. Mediji nam pumpaju glavu time da smo svi opasni i strašni i ljudi se boje i to je najveći problem. Meni je želja razbijat te neke zidove!

Je li bilo opasnih situacija na putu?

- Opasnih situacija nije bilo. Možda sam sreo neke opasne ljude, ali čim oni shvate da ti hodaš, onda su znatiželjni i isto, i ako su imali neke loše namjere, zaboravljaju na te namjere. Kad hodaš, ti si zanimljiv ljudima, nitko ne misli napravit ništa loše.

Što nosite u ruksaku?
- Ruksak je moja kuća. Ima šator, kuhalo za kuhanje, vreća za spavanje, prostirku za spavanje na podu, da se zaštitim od vlage, malo odjeće, higijenske potrepštine i tehnologiju koja mi je potrebna, fotoaparat, kamera... Nosim štap jer, osim što pomaže, pokazuje da nisam klasičan putnik koji putuje autostopom ili busom. Kad vidiš nekoga sa štapom onda ti je najasno, nešto čudno se zbiva, ali je samo simbol hodočašća.  Na putu sam pronašao pera sove, sokola i još neke ptice i to sam ponio, za nikakve druge suvenire nije bilo mjesta jer mi je torba teška 18 kila svaki gram se osjeti. 

Je li bilo problema prilikom prelaska granica?

- Bilo je problema na izraelskoj granici. Išao sam iz Jordana, zatim Palestina, Izrael, Cipar, Trska, Grčka, Makedonija, Albanija, Crna gora, Hrvatska, to je neka moja ruta. Bilo je jako velikih problema za ući u Izrael, ali i velikih problema za izaći iz Izraela. Kontrolitali su me, bio sam na ispitivanju koje traje dva sata i to je bilo dosta naporno. Bila je i neka mala sitna kontrola prije grčko makedonske  granice, što je jasno, jer je to sad granica koja je zaštićena maksimalno. Najviše kontroliraju hrvatski policajci. Nisu tražili da ima otvaram torbu, dam im dokumente, šarmiram ih pričom i to je to. 

Kako ste prali odjeću?

- Robu perem kad imam priliku za prat.  Zapravo, to je jako skupa odjeća koja se ne usmrdi toliko. Kad imam priliku operem, kad nemam ne operem. Najveći problem je kako osušit robu, nije je problem oprat. Ovo mi je drugi par cipela, nadam se da će izdržati do doma jer se već polako raspadaju. 

Cilj vam je stići do Umaga?

- Moj cilj je kuća. To je simbolika na koju želim usmjerit pažnju. Izbjeglica napušta svoju kuću u nadi da će pronaći neko novo mjesto gdje će živjeti dok ne prođe rat. Zapravo, 95 posto izbjeglica s kojima sam razgovarao imaju želju vratit se u Siriju. Ja se vraćam prema svojoj kući kao što oni sanjaju povratak svojoj kući.


O čemu čovjek razmišlja dok tako hoda?

- To je ljepota hodanja, osim što ti nudi mogućnosz da upoznaš jednu zemlju, da popričaš s ljudima, zapravo ti nudi isto tako mogućnost da ti putuješ unutar sebe. Razmišljaš tko jesi, prema kuda ideš i to je zapravo to... o čemu razmišljam ovisi i o danu. 

Kako je reagirala okolina kada ste najavili ovo putovanje?

- Moji su se već navikli, nije prvi put da idem negdje. Bili su malo šokirani kad su saznali koliko ću hodat, bili su zabrinuti vezano za Bliski Istok i Tursku, ali bili su zabrinut jer mediji u Europi daju tu negativnu priču o svemu tome, i to je ono što sam htio, pokazati pravu sliku tih zemalja- da nisu tako opasne, u biti da nisu uopće opasne!


Na što ste trošili najviše novca?

Jedan od najvećih trošaka su mi bile telefonske kartice u svakoj zemlji, ne toliko da se čujem sa svojima koliko za to da imam GPS na mobitelu koji sam punio po kafićima. Kuham sam sebi jer ne jedem meso pa moram kuhat sam sebi, to je najjeftini način. Kad putuješ na tri stvari trošiš- na spavanje, a ja spavam ili u šatoru  ili mi netko pomaže, to je velika ušteda. Kuham si sam hranu, u Hrvatskoj je vjerojatno najskuplja hrana na svijetu, dakle ne može bit skuplje nego u Hrvatskoj i treće na što trošiš pare je prijevoz, a ja idem pješke. To je tajna jeftinog putovanja.


Imate li već neku ideju za iduće putovanje?

- Ja ću dalje nastavit hodat, imam neke ideje, ali sad mi je cilj doći do Umaga. Nekome bi to bila avanatura života, relacija Split - Umag.

Što vam se posebno svidjelo na putu?

- Cijeli Bliski Istok mi je super. Ljudi su jako gostoljubivi, primili bi me svaku noć spavat, pomagali su mi jako. Uđeš u dućan i daju ti sve besplatno. Nije bit u tome da ti daju besplatno, nego oni poštuju putnika i tamo je užitak putovat. Možeš jako puno naučit od tih ljudi. Jako su znatiželjni kad vide stranca. Kod nas se smatra nepristojnim da ja popričam s tobom ako te ne znam. Ako uđeš u kafić, ne daj Bože da popričam s tobom, to je neka naša kultura. Tamo nije tako i to se meni jako svidjelo. Jeruzalem je bio neki vrhunac putovanja, zapravo sam početak mi je bio vrhunac. Iznenadili su me Grci koliko su gostoljubivi  i koliko pomažu, Makedonci isto tako, ali najviše su mi ostali ti susreti s ljudima koji su mi pomagali. Ja sam više puta bio uvjeren da ću ostati vani, spavati na cesti, netko dođe, upoznaš nekoga i taj čovjek te spasi. 

 Je li bilo bolova u nogama, žuljeva? 

- Imao sam problema sa žuljevima. U hodanju te svaki dan nešto boli. Trenutno imam jaku bol u ramenu, ali to je sve normalno. Na početku sam hodao 20-25 km, rijetko 30 km, stao bih svakih sat vremena, sad mogu u komadu hodat pet šest sati i napravit 30 km. Uzmem kratku pauzu od 10-15 min... Nisam se niti prehladio, hodao sam na -20 pet dana i ništa. Svake godine sam bolestan kad sam doma, sad ništa.

Jeste li sreli još kojeg putnika pješaka?

- Sreo sam jednog Francuza koji hoda već dvije godine, od Francuske do Jeruzalema i sad se vraća natrag. I sreo sam još par Francuza koji hodaju prema Indoneziji. Ovaj prvi je pravi hodočasnik,  hodočasnik kakvi su nekada bili. 

Facebook komentari

hr Fri Feb 10 2017 14:06:22 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/597774ffb9e03e50438b472f/80

Rasprodan fan pit za Gibonnijev koncert u Areni Zagreb

Gibonnijev koncert održat će se 21. listopada u Areni Zagreb

Nema više ulaznica za fan pit Gibonnijevog koncerta u Areni Zagreb. Karte su planule u samo mjesec i pol dana, a da će tomu biti tako dalo se i naslutiti kada  je prvih 500 ulaznica, one sa studentskim popustom, bilo rasprodano u nešto više od sat vremena. 
 
Obožavateljima su i dalje na raspolaganju ulaznice u ostalim sektorima, no valja upozoriti da u sektorima donje tribine, koje su najbliže pozornici, više nije moguće kupiti ulaznice u paru. Stoga preporuka svima da na vrijeme osiguraju svoje ulaznice. Preostale ulaznice čekaju vas u Aquarius Music Shopovima, te u sustavu  
Ticketshop.hr. Cijene se kreću u rasponu od 160 kn, za gornji prsten tribina, pa do 600 kn, za sjedalo u VIP loži.

Do koncerta godine, 21.10. u Areni Zagreb dijeli nas još malo više od 3 mjeseca, a do tada možete uživati na sljedećim Gibonnijevim koncertima u srpnju:
četvrtak, 27.7. – Trg Municipium Arba, Rab – zatvaranje programa „Rabska fjera“ - početak od 00:10 sati;
subota, 29.8. – Plokata, Blato – Zmajeva noć - početak od 22:30 sati.


Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 18:42:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/597761fab9e03e50438b4720/80
Foto: Facebook/ Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović

Draženov Golf pronašao parking: Legendarni auto iz '83. ostat će kod koša gdje je Dražen provodio najviše vremena

Bijel Golf jedinica kojeg je otac Dražena Petrovića Jole otkupio 1983. godine od Košarkaškog kluba Sarajevo nakon što mu je sin odbio njihovu ponudu i prešao u Cibonu, postavljen je danas na nosače ispod Draženovog koša na Baldekinu, gdje će mu ubuduće i biti mjesto.

Riječ je o prvom Draženovom automobilu uz kojeg je njegova majka Biserka Petrović sentimentalno vezana i krajem lipnja odlučila ga je vratiti u Šibenik, piše ŠibenikIN

Svima koji i danas čuvaju uspomenu na Dražena, Biserka Petrović zahvalila je na Facebooku.

'Želim se zahvaliti svima koji svih ovih godina u Šibeniku ulažu napore kako bi Dražen živio i disao kroz pore ovoga grada. Draženov spomenik pored njegovog igrališta bio je početak cijele priče koja se nastavila uređenjem Spomen sobe i trga koji nosi njegovo ime, a prošle godine postavljene su table sa Draženovim likom na ulazima u grad. Cijela priča ovih je dana zaokružena postavljanjem Draženovog prvog auta u njegovu Ulicu Petra Preradovića, pored obnovljenog koša i grafita, na mjestu gdje je kao mladić, ali i etablirani NBA košarkaš provodio sate sa svojom najvećom ljubavi - košarkaškom loptom', napisala je njegova majka Biserka a posebnu je zahvalu uputila Funcutima koji cijele godine brinu o održavanju okoliša oko koša.





Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 17:21:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/578354e9d84d64f61d8b45cb/80
Foto: Danica Buškain

Bikijada iz ženske perspektive

U nedjelju je održana 10. jubilarna bikijada u Šestanovcu. Sigurno je bilo puno posjetitelja koji inače dolaze kao ljubitelji i simpatizeri ovakvih događaja. Ipak, kad žena dođe na bikijadu, to je nešto drugačije..

Uvijek sam se pitala kakvog smisla imaju bikijade i što se tu zanimljivog može vidjeti. Dugo sam razmišljala hoću li otići ili ne, ali uvijek sam pronašla razlog više za ne otići. Sve do ove godine dok se nisam jedan dan vozila i ugledala plakat bikijada u Šestanovcu. Plakat je privukao moju pozornost i pitala sam prijateljice žele li ići sa mnom da vidimo što nam to zanimljivo bikijada može ponuditi kao ženama. Odmah su pristale i sad smo samo čekale datum naše prve bikijade.

 Kad je došao i taj dan, moram vam priznati bile smo uzbuđene. Očekivale smo mi da je to prava korida, no naravno naše uzbuđenje brzo je splasnulo. Kad smo stigle u Šestanovac prvo što smo primijetile je veliki broj muškaraca koji željno očekuju bikijadu. Znale smo da će ih biti previše, ali nismo znali do čega će nas dovesti. Parkirale smo auto i uputile se prema ˝koridi˝. Putem smo primijetile muške poglede na kojima se očitavalo čuđenje: ˝Šta će ove ovde?˝, a nakon toga počeli su i glasnije komentirati: ˝Ima nešto žena na bikijadi, mora da je to zato što vole muda˝. Bez riječi i potpuno zgrožena okrenula sam se i pogledala ih, ali njima to ništa nije značilo. 

Ušle smo u koridu i platile ulaznicu 40 kuna. Teška vrućina kako mi kažemo zvizdan, a ljudi su samo pristizali. Na ulasku u koridu možete vidjeti stolove pod šatorom, janjce kako se okreću na ražnju, šank za piće i  koji štand za djecu. Šetajući u podnožju smo ugledale ogradu i na njoj ljude koji gledaju borbu koja se odvijala u tom trenutku. Svi su imali favorite i kada bi došlo do borbe uzvikivali su njihova imena u stilu: ˝Ajmo Zekonja!˝ ˝Naprid Razbijaču˝, inače Zekonja i Razbijač imena su bikova. Sve to bilo je popraćeno voditeljom koji je animirao publiku. Pričao je o nadolazećim bikijadama koje se održavaju svaki vikend u nekom mjestu. Najavljivao je bikove, pričao o vlasnicima i govorio tipične priče koje su bile zanimljive posjetiteljima. Posebno mi je upalo u uho, najava za bikijadu u Dicmu  koja će osim borbe bikova imati HRVANJE DAMA U BLATU! Hrvanje DAMA u blatu??? Nakon što sam to čula osjećala sam se kao da me bik napao. Pomislila sam žene se ne hrvaju, a kamoli dame. Rekao je da su se za sada prijavile tri žene, što me je također iznenadilo. Ne znam stvarno što s time žele postići i kome bi takvo nešto uopće moglo biti zanimljivo. Meni je to čisto ponižavanje, a voditelj je to najavljivao kao spektakularnu senzaciju. No, dobro očito sam stvarno imala potpuno krivu percepciju o bikijadama. Ako niste znali također možete kupiti i DVD-ove borbi i kad vam je dosadno upaliti i gledati. Također se očekivala tombola, a sretnik je mogao osvojiti 10.000 kuna. Zaigrale smo barem tombolu kako bi nas to ispunilo, ali nismo je dočekale. Otišle smo prije vremena i s mislima da sigurno nismo takve sretnice pa nećemo ni ostajati uzalud.

Nismo uspjele izdržati više od tri sata. Prvo zbog vrućine koja je bila nepodnošljiva, a onda i zbog atmosfere u kojoj se nikako nismo ugodno osjećale. Bilo je tu i drugih žena, naravno i dalje u puno manjem broju, ali možda se njima svidjelo. Osobno, više više nikada neću posjetiti niti jednu bikijadu. Ova jedna bila mi je sasvim dovoljna da vidim sve ono što me je zanimalo. Nemam ništa protiv onih koji su uživali, dapače svatko ima svoje pravo. Smatram da bikijade nisu za žene. Možete reći što sam očekivala i slično, ali očekivala sam barem malo prilagođenosti za žene. Ipak, imam jedno iskustvo više pa zato , moje dame ako ste ikada bile u dilemi posjetiti ovakav događaj odmah ću vam olakšati i savjetovati da nije vrijedno. U životu ima puno bikova s kojim se moramo boriti bez da trošimo vrijeme gledajući takve borbe. 

Facebook komentari

hr Tue Jul 25 2017 13:04:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/536b31d3179942170e868ccb/80

Djeca u Brodarici prikupila 20 tisuća kuna za Evu Rožajac

Devetnaestero djece sinoć je na novouređenoj brodaričkoj plaži Rezalište pjevalo na festivalu Djeca pjevaju Brodarici, a ove godine su humanitarnom lutrijom skupili 20 tisuća kuna za Evu Rožajac, malu Šibenčanku koja boluje od neizlječive Battenove bolesti.

- Došla sam na Rezalište i eto, rasplakala sam se. To što su ove cure napravile za Evu i djecu koja pjevaju večeras naprosto je divno, a znate što je najbolje, one ne traže ništa za uzvrat i nemaju nikakvog interesa u ovome. One imaju toliko veliko srce da ne znam što bih više rekla, pogledajte sve te ljude koji su došli – kazala je jedna gospođa za cure koje posljednje tri godine organiziraju ovaj festival za ŠibenikIN

Festival se po prvi put održao na novouređenoj plaži rezalište na kojoj se okupio velik broj posjetitelja. 

Kao i do sada, u dvije grupe nastupila su djeca iz cijele županije, od 1. do 4. razreda osnovne škole te od 5. do 8. razreda osnovne škole. Kao uvijek, najizvođeniji su bili Magazin i Bebek, ali čulo se svega, od Tonyja Cetinskog i Doris Dragović do Lady Gage i Demi Lovato. 

Oni kojima nije bilo nimalo ugodno su članovi žirija u sastavu Loredana Stamenković Šanić, Antonia Mišura Sandrić, Davor Jurkotić, Mate Gulin, Žarko Šuperba i Nino Mrčela. 

Tijekom cijele večeri volonterke su kružile s preko 700 dobitnih lutrija, a publika je očito prepoznala dobar cilj i prikupljeno je 20 tisuća kuna, s kojima će se Evinim roditeljima omogućiti češće posjete Evi u rimsku bolnicu Bambino Gesu, piše ŠibenikIN.



Facebook komentari

hr Mon Jul 24 2017 16:54:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .