Govori s područja mjesta Milne na otoku Braču proglašeni nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske

Centar za kulturu Milna
prošle je godine pokrenuo postupak da se mjesni govori s milnarskoga područja
zaštite i uvrste u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a
na inicijativu i znanstvenu pomoć dr. sc. Filipa Galovića, hrvatskoga filologa/dijelektologa.

U kratkome nam je
razgovoru dr. sc. Filip Galović, profesor s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u
Zagrebu, gdje predaje jezične i druge predmete, kazao da je veoma važno što je
Ministarstvo kulture prepoznalo vrijednost i bogatstvo mjesnih govora Milne,
Ložišća i Bobovišća. Naime, svi su ovi govori specifični na svoj način. Riječ
je o govorima koji su čakavski te pripadaju južnočakavskomu dijalektu. Govor je
Milne ponajviše osobit po fenomenu cakavizma, koji je svojstven i govorima
Supetra i Sutivana, no ondje se danas zadržao u znatno manjem razmjeru (stariji
Milnarani govore covik, cisto, cuvat,
dakle nema glasa /č/; s druge strane, stariji govornici i danas imaju umekšane
glasove /š/ i /ž/, primjerice šuša, požanjot,
šparanjat i sl.), ali taj govor sadrži i druge bitne dijalektološke
značajke. Govori Ložišća i Bobovišća jesu arhaičniji govori, posebice u pogledu
akcenta, te čuvaju brojne čakavske osobine koje su nestale u drugim čakavskim
govorima.Dr. sc. Filip Galović ističe da su danas ovi govori ugroženi s brojnih
strana i već su u njima (posebice kod mlađega, pa i srednjega naraštaja) registrirane
promjene kojima su različiti uzroci – nov i moderan način života, migracije, depopulacija,
utjecaj splitskoga govora, utjecaj govora medija, utjecaj standardnoga jezika i
niza drugih čimbenika – stoga prvo valja razviti svijest o značaju mjesnih
govora ovih prostora i osnažiti njihov ugled te na razne načine krenuti u njihovo
njegovanje i održavanje.

Ovaj čin zaštite od
Ministarstva kulture ne znači samo priznanje, već i obvezu, pa su nositelji
dobra dužni provoditi određene mjere zaštite ovih govora na razne načine, kako
stoji u naputku Ministarstva kulture, odnosno lokalna i šira zajednica moraju
učiniti sve moguće da se njeguje, očuva i prenosi jezično blago milnarskoga
područja. Uvjereni smo da će se udruge koje djeluju na milnarskome prostoru,
ali i svaki pojedini „fetivi“ Milnaranin, Ložišćanin i
Bobovišćanin zapitati o vrijednosti svojega mjesnoga govora te na razne načine
pripomoći u njegovanju i očuvanju ovoga zaista dragocjenoga blaga.

Mjesni su govori, kako kaže profesor
Galović, neraskidivim dijelom hrvatske kulture i identiteta, stoga je važno o
njima skrbiti te osvijestiti da su neprocjenjiva vrijednost koju je potrebito
očuvati i prenijeti na mlađegeneracije jer se kroz njih prenosi tradicija,
običaji i brojni drugi vidovi nematerijalne kulturne baštine.

POSLJEDNJE DODANO: