Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/566403fcb118e174428b502e/80

Prvi strijelac velikog iznenađenja: U Madridu se najviše družim s Vrsaljkom

Popović: Igram iznad onoga što sam mislio da ću u ovim godinama moći.
Najugodnije iznenađenje tekuće sezone u najjačoj europskoj nacionalnoj ligi jest madridska Fuenlabrada, a njen najbolji strijelac je 35-godišnji Zadranin Marko Popović. Hrvatski internacionalac doživljava svoje novo igračko proljeće koji nakon 11. kola ima najbolji start u svojoj povijesti (8-3) i kao takav trenutno dijeli drugo mjesto s euroligašima Barcelonom i Valencijom, piše Večernji.hr

- Po trenutnom plasmanu mi smo daleko iznad našeg budžeta po kojem spadamo u donji dom Lige Endesa. Onih 5-0 bilo nam je najbolji start u povijesti kluba, a vjerujem da je to i ovih 8-3. No, svake godine u ovoj se ligi dogodi neki bum. Jedan, pa čak i dva. Uvijek netko iskoči. Prošle sezone je to bio Tenerife, prije toga je to znao biti Bilbao. Uvijek se dogodi neka lijepa priča pored ovih pet velikih klubova odnosno euroligaša i Gran Canarije - kazao nam je Marko iz svog madridskog stana ovako produmačivši svoju drugu igračku mladost:

- Ne znam je li mi ovo druga, treća ili peta mladost, no moram priznati da igram iznad onoga što sam svojedobno mislio da ću u ovim godinama moći. Dobro sam fizički, a glava dobro radi, a kada me se u nekoj sredini cijeni onda i ja puno više dajem toj momčadi jer dobijem veće samopuzdanje. Posebice ako se poklope suigrači, ako je u svlačionici sve kako treba. Popović je tek treću sezonu u Fuenlabradi i već je kapetan momčadi što nije čest slučaj?

- Kada ste stranac teže vam je zaslužiti kapetansku traku nego domaćim igračima. Meni je ovo drugi put, bio sam u Žalgirisu dokapetan, no kada se ozlijedio kapetan Jankunas bio sam kapetan igračima poput Kaukenasa, braće Lavrinovič i Javtokasa. Bila je to velika čast.
S obzirom na igrački staž, da li mu je sve teže trenirati kao i većini veterana?

- Kada ste u ovim godinama onda to od vas traži puno više discipline. Ponekad mi teško padnu dani kada imamo dva treninga, no ne propuštam ništa, ne tražim povlašteni status. Za produljenje vijeka trajanja zacijelo je jako važan i režim života? - Pokušavam što više spavati, jedem više puta dnevno po manje obroke i nema više izlazaka kao što je bilo dok sam bio mlad igrač. Našao sam jednu rutinu koje se držim.

Rutinu je pronašao i u svakodnevnom madridskom životu bez obitelji.
- Kad god mogu ja skoknem kući da vidim obitelj. S druge strane, uvijek mi dođe netko od prijatelja, a ovdje je i obitelj Tabak koja mi je u startu puno pomogla. U Madridu su i naši nogometni reprezentativci, moji Zadrani, Luka Modrić i Šime Vrsaljko. Sa Šimom se puno češće vidim, družili smo se baš protekle nedjelje, a s Lukom manje. No, zna se tko je Luka u svjetskom nogometu, kolika je on zvijezda u koliko velikom klubu, a njemu je tu i obitelj, a Šimi supruga tek povremeno dođe.

Supruga i djeca po prvi put su odvojeni od Marka.
- Obitelj je dosad uvijek bila samnom, no došlo je do prekretnice jer je sin krenuo u školu, a nismo ga više htjeli maltretirati sa životom u inozemstvu. Željeli smo da on osjeti pripadnost i na koncu smo, između Madrida i Zagreba, odlučili da ćemo živjeti u Zadru neovisno o tome koliko ću ja još igrati.
Kao nekome tko iza sebe ima šest eurobasketa te po jedne olimpijske igre i svjetsko prvenstvo, zacijelo mu nije bilo lako gledati Hrvatsku kakvu smo vidjeli u kvalifikacijama za SP?

- S jedne je strane Fiba napravila takav džumbus u kojem je Hrvatska jedna od zemalja koja najviše ispašta, a s druge strane su se čelni ljudi u Savezu odlučili za novi smjer i to treba poštivati. Nisam ravnodušan kada vidim da nam ne ide dobro jer sam puno emocija uložio u reprezentaciju. Zapravo, uspjeh reprezentacije je nešto što sam u karijeri najviše želio, ali i igrači iz mog naraštaja, i možda bismo zato većinom i izgorjeli u želji.

U Hrvatskoj je puno rasprava o tome da li ili ne koristiti veterane.
Javnost je za sve najbolje raspoložive (pa tako i ovaj novinar), a izbornik i šef Stručnog savjeta tome nisu skloni. A mi smo nekako uvjereni da bi Pop teško rekao ne kada bi ga sada netko zamolio da pomogne da se Hrvatska plasirana SP u Kini.

- Teško bih rekao ne jer ja se službeno od reprezentacije nisam oprostio, no znam da do toga neće doći jer dobro poznajem Rađu i njegovu odlučnost. OK, odlučilo se ići u drugom smjeru i ja to pozdravljam. No, nije mi svejedno kada vidim da nam ne ide dobro i čovjek se osjeća kao kada se rastane od supruge i ona mu odvede dijete. Fala Bogu, moja obitelj je na okupu, ali to uzimam kao primjer. Nije nas bilo na na tri SP-a zaredom (1998., 2002. i 2006.) i hrvatske košarke nije nestalo.
Zašto je onda potencijalni neodlazak na ovaj SP toliko dramatičan?

- Nama su elementarni kriteriji uvijek bili nastupi na velikim natjecanjima, a kako ih je Fiba prorijedila stavljajući i eurobaskete svake četiri godine, onda bi neodlazak u Kinu bio veliki minus talentirana naraštaja koji dolazi. Neće to biti lako postići i ja se divim svim ovim momcima koji su zaigrali prvi puta i preuzeli tako veliku odgovornost jer majica s grbom vrlo je teška, puno je to kilograma.


hr Thu Dec 14 2017 10:39:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Sport:Ostali sportovi
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b18dfbc2af47f701b8b46a6/80
Foto: NBA.com

Na današnji dan je rođen Dražen Petrović: Evo lekcija koje nas je naučio

Da je danas živ, Dražen bi napunio 54 godine. U svojih 29. godina života naučio nas je brojne lekcije, a mi ćemo se prisjetiti njih 50.

Na današnji dan dan rođen je legendarni hrvatski košarkaš Dražen Petrović. Rođeni Šibenčanin preminuo je u tragičnoj nesreći 7. lipnja 1993. u Njemačkoj. No on svoju priču i dalje priča. Tu priču vrijedi ponavljati iz godine u godinu, treba podsjećati nove generacije na Dražena i učiti ih o njegovoj ljudskoj i igračkoj veličini, piše Index


Igrajući za Šibenku, Cibonu, Real Madrid, Portland Trail Blazerse i New Jersey Netse ostavio je neizbrisiv trag u europskoj i svjetskoj košarci



Samopouzdanje

"Dajte mi 30 minuta i svakoj NBA ekipi zabit ću 20 koševa. 

Inteligencija 

"Možda Reggie Miller smatra nekorektnim koliko sam zabijao, a ne što sam pričao na terenu"
 

Realnost

"Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše"

Marljivost 

"Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu"

Ludost 

"Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio."

Strast 

"Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom". 

O košarci

''Košarka posjeduje čistoću koja se lako prenosi u bilo koji jezik''

O Portlandu

''Portland ću pamtiti po kiši.''

O Dream Teamu 1992.

''Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih dobiti, ali možemo se s njima nositi. Neće nas zgaziti''
 

O sebi

''Da se ne bavim košarkom, bio bih mnogo povučenija osoba. Prije sam bio mnogo zatvoreniji. Pa i sad kad utakmica završi, ne volim ići u gužvu s mnogo ljudi''

O zvijezdama

''Obvezno pročitam što mi predviđaju zvijezde, mada smatram da sve ovisi o meni. Većinu stvari čovjek ipak sam može držati pod kontrolom''

O Šibeniku 

''Ako je istina da se prva ljubav nikad ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo, premda sam emocije često gurao u stranu. Nikad, zapravo, nisam imao dovoljno vremena. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao mi put. Nadam se da će razumjeti. Za ono što želim od košarke, moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan krug, da bih otvorio drugi.''

Nepopustljivost 

''Šest ili sedam ujutro, nije važno. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavi stolice i driblam. I tako satima. I uživam.''

O sporednoj roli 

''Za mladog igrača nema ništa opasnije od sjedenja na klupi. Uvijek sam provodio daleko više vremena u igri nego na klupi. To je sretna strana moje karijere. Nikakav trening ne može nadomjestiti ono što se stekne stalnim igranjem.''

O bivšoj državi nakon ukradene titule protiv Bosne 

''U Novi sad ne idem, pa i da svi odlučite da ćete ići. Svoju zlatnu medalju nikome ne dam. Što se mene tiče, mi smo prvaci.''
 

O odlasku 

Nije bilo lako napustiti Šibenik. Tisuću razloga, no nisam imao pravo slijediti svoje emocije. Morao sam krenuti stazom košarkaškog instinkta.''

O sazrijevanju 

''Igrajući košarku i putujući vjerojatno sazrijevam prije vremena. Čini mi se da sam ozbiljniji nego moji vršnjaci.''

O bratu 

''Da je Aco igrao nogomet, i ja bih. Da je vaterpolo, ja bih isto.''

O suparnicima

''Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popustiš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa.''

O pravoj mjeri 

''Ne mogu igrati ako nisam na rubu incidenta, ali incident neću nikad napraviti.''

O majci 

''Što se čudite što je ona na svakoj utakmici? Zar majci nije mjesto uz svoju djecu? Ona je naša hrid koja prima i od koje se odbijaju najveći problemi''.

O novcu 

''Oni koji egzistencijalna pitanja riješe prije nego li bilo što postignu u životu, na kraju redovito loše prođu.'

O Zagrebu 

"Prevagnula su tri razloga: studij prava, izazov u Kupu prvaka i želja da igram bratom."

O školi 

''Upisao sam se i studij će mi biti u prvom planu. Ne želim razočarati oca kojem je najvažnija škola.''

O Ciboni 

''Svi su me tražili, cijela liga. No, od prvog dana za mene je postojala samo Cibona.''

Nemilosrdnost: Svojoj Šibenci je ubacio u prvoj utakmici 56 koševa

''Ne, nije mi teško. Uspomene su uspomene. Ljubav je ljubav, ali na terenu nikoga ne poznajem. Dat ću im opet budem li mogao.''

O lopti

''Lopta, čovječe. Uvijek ju nosim u autu. Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500.

O odgovornosti 

''Ovo je posao u kojem nemaš pravo na loš dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. Igram za njih, istodobno za klub i sebe.''

Osjećaj 

''Nikad se nisam trudio, moja igra nije patila od zbrajanja. To mi je bilo tako logično. Nisam namjeravao, jednostavno, znao sam''.
 

Moć ponavljanja 

''Moramo ponoviti naslov europskog prvaka Samo se tako pamte velike momčadi i veliki pobjednici.''

O budućnosti

''U NBA ću s 24 ili 25 godina, u naponu snage. Ako me zdravlje posluži, igrat ću do 35 godine. Zatim bih otvorio odvjetničku kancelariju.''

O porazima

''Ne možeš utjecati. Zašto bih se više živcirao? Moraš što prije zaboraviti da nećeš dobiti sve utakmice. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.''
 

O NBA-u

''Amerika me strašno privlači. Tamo se igra košarka kakvu volim. Nema foliranja. Igra čovjek protiv čovjeka, jedan na jedan. Ako na svakoj mogu zabiti 40, onda to nije ono pravo. To nije ono što želim.''

O snazi 

''U Portlandu sam u prvim danima na treninzima igrao protiv Clydea Drexlera. Nisam se mogao snaći. Ja bih njemu zabio koš, dva, on meni dvadeset. Pitao sam se što ja tu radim, jesam li pogriješio što sam otišao iz Europe. A onda sam shvatio. Bez snage si nitko i ništa. Ne stigneš ni pomisliti na šut, već su ti na ruci, ramenu, leđima. Da sam toliko trenirao u Šibenci ili Ciboni, koliko sam radio kad sam došao u NBA, bio bih 30 posto bolji igrač.''
 

O potpori i o nerazumijevanju

''Clyde je fantastičan. Osjećam da mi vjeruje. Porter je druga priča. Nemam ništa protiv Terryja, no imam osjećaj da on ima nešto protiv mene. Ne može stajati na nogama, a ipak igra. Ne želi ispustiti startnu poziciju. Ni mrtav mi neće dati priliku. Dobro zna da bih je iskoristio.''
 

O tuzi

''Strašno, oni se vesele i pobjeđuju. Ja samo sjedim. Ne mogu se ni radovati.''
 

Alternativa

''Ako ne mogu igrati u Portlandu, mogu negdje drugdje.''

O Ricku Adelmanu (trener Portlanda)

''Rick mi nikad nije prigovarao. Bio je zadovoljan mojim radom i odnosom prema košarci. Nikad mi nije objasnio zašto ne igram, iako je znao, morao je znati, koliko mogu i koliko vrijedim.''
 

O želji 

''Mi si više nemamo što reći. Ni Adelman meni, ni ja njemu. Moram otići da bih dokazao koliko vrijedim. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi. Neću ni u Portlandu. Pa makar bili prvaci. Ako moram otići u najslabiju momčad, idem. Ovaj put samo s igračkim jamstvom.''

O Amerikancima 

''Oni u odlični, sjajni su, ali nisu izvanzemaljci.''

Odlučnost

''Ostat ću u Netsima jedino ako klub namjerava stvoriti momčad koja će se boriti za naslov prvaka.''

O Europljanima 

''Ako sam nešto naučio u NBA, onda sam naučio držati svoje. Nitko me neće udarati. Imam svoje ime i prezime. Nisam prolaznik. Znam da se nekima to ne sviđa, ali moraju prihvatiti, ma kako ih to činilo nesretnim. Ima mjesta za Europljane, nikako samo u epizodnim ulogama.''

Različitosti između kontinenata

''U NBA su pravila jasno određena. Dok pobjeđuješ, euforija. Kad gubiš, svaki na svoju stranu. Kućne prijatelje zaboravite. NBA je prije svega, ili jedino, posao.''

O All Staru 

''Kako igram, tamo mi je definitivno mjesto. Ako kriterij bude igra, a ne nešto drugo. No, ako i ne odigram tu utakmicu, dokazao sam sebi i drugima, da sam im ravan.''

O Chucku Dalyju, izborniku Dream Teama i treneru u Netsima

''Dao mi je maksimalnu slobodu u igri, vjerovao mi je. Slično je i sa suigračima, više me traže. Imam i bolji tretman kod sudaca. Postavio sam standarde koji se očito cijene.''

O reprezentaciji

''Veselim se hrvatskoj reprezentaciji. Da budem iskren, ne toliko treninzima, koliko susretu sa svojim prijateljima, suigračima i što ću ponovo igrati za Hrvatsku. Novi dresovi, hrvatski grb, naša himna, sve mi je djelovalo nestvarno. Ne mogu to objasniti. Igrao sam dosad sve živo, čak i NBA finale, ali ovo je poseban osjećaj.''

O Divcu nakon slučaja zastava

''Igrali smo dvije utakmice s Lakersima i obje pobijedili. Nas dvojica nismo razgovarali niti se pozdravili. Okrenuli smo glave jedan od drugoga tako da je sve prošlo bez kontakta. On se jasno izjasnio i koliko znam, dosta je pomogao svojima.''

O Hrvatskoj

''U ranijim selekcijama bivše Jugoslavije, Hrvatska je imala svoje igrače zaslužne za 70 ili 80 posto u svim velikim medaljama.''

Skromnost

''Kod nas je svatko kapetan. Pogledajte petorku. Kukoč, Rađa, Stojko… Što njima treba kapetan? Kapetansku ulogu shvaćam jedino da to znači da u svakom pogledu i u svakom trenutku budem primjer. Uvijek na najvišoj razini.''

Najveća ljubav

"Košarka je moj život. Nikad neću prestati voljeti košarku.', piše Index

hr Mon Oct 22 2018 08:31:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Sport:Ostali sportovi
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bcc82b20e4938610b8b46bc/80

U Solinu premijera dokumentarne emisije o Dini Levačić

Ulaz je slobodan...
U utorak 23. listopada s početkom u 19 sati u Domu kulture Zvonimir u Solinu premijerno će biti prikazana dokumentarna emisija o Dini Levačić  "Molokai 3/7". 


U dokumentarnoj emisiji riječ je o preplivavanjima Dine Levačić u 2018. godini, odnosno kanalu Molokai i pokušaju preplivavanja od Visa do Splita, za što su joj nedostaja tri kilometra.

Predviđeno je da će događaj trajati sat vremena, a ulaz je za sve zainteresirane slobodan.



Ova 22-godišnja studentica Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta, s adresom u Mravincima prva je Hrvatica koja je preplivala La Manche. Usto, druga je žena na svijetu koja je dostigla Trostruku krunu u 90 dana i šesta osoba uopće kojoj je to pošlo za rukom.

Trostruka kruna uključuje preplivavanje kruga oko Manhattana, te kanala Catalina i La Manche.

Također, ova perspektivna plivačica često je humanitarno plivala kako bi pomogla onima kojima je pomoć potrebna.

S obzirom na sva njezina dosadašnja postignuća, nema sumnje da će dokumentarna emisija biti pun pogodak, stoga, svi zainteresirani - 23. listopada u 19 sati u Solin!



hr Sun Oct 21 2018 16:40:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Sport:Ostali sportovi
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bcc5ab60e4938a50e8b45b9/80
Foto: Facebook: Cro Judo

Splićanka Karla Prodan postala juniorska viceprvakinja svijeta

Svjetsko prvenstvo za juniore na Bahamima je završilo na odličan način za hrvatski judo. Karla Prodan (do 78 kg) osvojila je srebrnu medalju i u Hrvatsku se vraća kao viceprvakinja svijeta.

Nakon što je Tihea Topolovec zauzela 7. mjesto, Hrvatska se u glavnom gradu Bahama, Nassauu, upisala i na listu država koje su osvojile medalju zahvaljujući Splićanki Karli Prodan.

- Sretna sam zbog medalje, ali ostaje žal za finalom. Imala sam i ozljedu rebra, što mi je bio dodatni izazov. Dala sam sve od sebe, potpuno sam iscrpljena i jedva čekam stići kući i odmoriti se – s osmijehom na licu rekla je Karla Prodan, svjetska kadetska prvakinja iz 2015. godine.

Otvaranje je donijelo tremu, ali dva wazarija Prodan u drugom dijelu borbe donijele su pobjedu protiv Chen (TPE). Protiv Britanke Ludford, Karla je «osvetila» reprezentativnu kolegicu Gobec i lakše od očekivanog prošla u polufinale, gdje ju je čekala Zenker (GER).

Bilo je to dramatično, iznimno turbulentno polufinale u kojem je hrvatska judašica povela, pa joj je wazari poništen, nakon čega je Njemica povela wazarijem, a Prodan 14 sekundi prije isteka vremena nadoknadila zaostatak i odvela borbu u «golden score» produžetak. Tamo je morala i bez potpore trenera Vladimira Preradovića, za kojeg je sudac procijenio da je bio preaktivan savjetima javlja Hrvatski judo savez.

- Polufinale je bila prava teška borba protiv odlične judašice. Slušala sam savjete reprezentativnog tima s tribina i došla do odlučujućeg wazarija – prisjetila se Prodan ulaska u finale.

Dobar ulazak u finalnu borbu protiv Japanke Wade nije donio vodstvo ili pobjedu, a svaku priliku vrhunski Japanci koriste pa je tako bilo i na Bahamima.

- Japanka je bila ustrajnija, Karla je imala poneku «rupu» u borbi i vidjelo se da je iscrpljena od jako napornog polufinala. Svjetsko srebro je u džepu, sad slijedi kvalitetan odmor, a zatim utrka za mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju. Ako nastavi ovako raditi, nije nemoguća misija – prokomentirao je trener Preradović.

Kako bi dodatno napredovala Prodan u studenom ide u Japan na trening kamp, tako da se smanji ili anulira razlika s obzirom na japanske judašice.

Druga hrvatska predstavnica u subotnjem programu, Lea Gobec (do 78 kg) je zaustavljena ipponom (tri kazne) u prvom nastupu od Britanke Ludford u «golden scoreu».

hr Sun Oct 21 2018 12:53:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Sport:Ostali sportovi
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bcb20de0e4938400a8b4655/80
Foto: Screenshot Youtube

Antonio Plazibat u fantastičnom finalu postao prvak Europe!

Antonio Plazibat novi je amaterski prvak Europe u disciplini K-1 u kategoriji iznad 91 kilograma.

U fantastičnom meču u finalu WAKO prvenstva u Bratislavi borac Ameno Gyma pobijedio je odlukom sudaca 2:1 Azerbajdžanca Bahrama Rajabzadeha.

Rajabzadeh je koljenom u prvoj rundi rušio hrvatskog borca, ali treba reći da je udarac došao iz Thai, a ne K-1 klinča. Plazibatu je u posljednjim trenucima druge runde oduzet bod zbog udaranja nakon prekida. 

Hrvatski borac je u posljednjoj rundi krenuo na sve ili ništa i nevjerojatno je kako Azerbajdžanac nije pao. Ipak, oduzet mu je bod pred kraj meča zbog stalnog korištenja Thai klinča., piše croring

Bivši K-1 prvak u teškoj kategoriji u četvrtfinalu je nokautirao Turčina Hamdija Saygilija, a u polufinalu je na bodove svladao Bjelorusa Piotra Romankevicha.

Plazibat se 24. studenog u Ljubuškom bori za WAKO Pro naslov u low kicku protiv Poljaka Michala Turynskog.



hr Sat Oct 20 2018 14:34:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Sport:Ostali sportovi

Pročitajte još . . .