Regionalno natjecanje ragbijaša donosi nam još jedan vrlo uzbudljiv i dramatičan sportski vikend. Obje  dalmatinske momčadi u posljednjem kolu gostuju i obje imaju priliku osvojiti titulu regionalnog prvaka. Prva će na teren istrčati momčad Dalmacije.

Selekcija sastavljena od igrača RK Sinja i Mak. Rivijere u subotu gostuje kod RK Čelik. U slučaju pobjede, momčad Dalmacije će preteći Nadu na prvenstvenoj  ljestvici te s nestrpljenjem iščekivati  ishod susreta ZRS – Nada koji se igra dan kasnije. Oba susreta biti će vrlo otvorena s neizvjesnim ishodom. Nada i Dalmacija moraju ići na pobjedu jer im samo pobjeda osigurava naslov prvaka. 

Dvije domaće momčadi RK Čelik i selekcija ZRS eventualnom pobjedom neće bitno promijeniti svoju  poziciju na ljestvici ali mogu značajno utjecati na vrh ljestvice. Pred svojom publikom sigurno će željeti ispraviti propuste napravljene tijekom ovogodišnjeg natjecanja.

To se posebno odnosi na momčad ZRS za koju pouzdano znamo da može pružiti puno više u regionalnom natjecanju. Ako tome dodamo začine u obliku tradicionalnog rivalstva očekuje nas zaista uzbudljiv kraj regionalnog natjecanja. Nik Jurišić, voditelj  momčadi ZRS, za susret s Nadom neće imati na raspolaganju iskusne igrače skupa  Marka Buljanovića, Marijana Slavičeka, Nevena Crnobrnju i Ervina Bljaića koji su se nakon finala PH oprostili od aktivnog igranja. Ipak kada u Zagreb dolazi Nada uvijek nastupa „opsadno stanje“  te su igrači maksimalno motivirani da „skinu“ velikog rivala. Tijekom jeseni to im je uspjelo nekoliko puta.S druge strane  splitska momčad pokazala je svoju moć u finalu PH superiorno zadržavši titulu u svojim rukama.

Treneri Nade, Mate Borozan i Ivan Rešetar pripremajući momčad  za susret s selekcijom  ZRS nisu dozvoljavali razgovor o bilo kakvim  matematičkim kalkulacijama. U Zagrebu ih dočekuje respektabilna momčad motivirana da još jednom uzme „skalp“ prvaku. Od svojih igrača očekuje da kao u finalu PH susret odigraju maksimalno angažirano i koncentrirano. Najsigurniji i najslađi hod  do titule je pobjeda nad velikim rivalom.

Slično razmišljanje ima i dvojac Grčić, Lovreta koji pripremaju momčad Dalmacije za gostovanje u Zenici. Kapetan reprezentacije u posljednjem ciklusu utakmica EP, Marko Grčić nam je rekao:“ Mi se pripremamo da pobijedimo u susretu u Zenici. Momčad Čelika uvijek je bila neugodan protivnik na svom terenu ali mi želimo dati sve od sebe i ostaviti nas u trci za regionalnog prvaka.  Na nama je da učinimo svoje te čekamo ishod susreta u Zagrebu.“

I u trećoj utakmici skupine C Elitne runde Lige prvaka u Lisabonu malonogometaši Novog Vremena Apfel doživjeli su poraz. Nakon 5:0 od Benfice i 6:0 od Sportinga Makarani su s 3:1 izgubili od Sibirjaka, doprvaka Rusije.

Novo Vrijeme pružilo je najbolju partiju u portugalskoj prijestolnici, ali to nažalost nije bilo dovoljno za bod(ove). Igor Osredkar doveo je hrvatskog prvaka u vodstvo u drugom poluvremenu, no s tri pogotka u zadnjih osam minuta Rusi su preokrenuli rezultat u svoju korist. Ključni faktori bili su veća fizička moć ruskog sastava, njegova dulja klupa i šesti prekršaj na dvije minute prije kraja kojim je Sibirjak dobio kazneni udarac s 10 metara pri rezultatu 1:1. Siguran realizator bio je 42-godišnji Joan, trostruki klupski prvak Europe i prvak svijeta s Brazilom.

- Užasno mi je krivo i razočaran sam. Imali smo poklon za otići na 2:0, ali naš kapetan nije gurnuo pas ili pucao na prazan gol. Otprije nemamo Dudua, a uz ozljede Lucasa i Andrijaševića fizički smo pali i nismo imali odgovor na njihovu igru s golmanom-igračem. Momci su dali sve, ali u ovom trenutku to nije dovoljno. Napravili smo glupe prekršaje u početku, a peti i šesti možda su prestrogo dosuđeni. No, tad smo već bili u evidentnom padu i pobjeda Sibirjaka je zaslužena – rekao je Teo Strunje, trener Novog Vremena.

Vratar Filip Bašković bio je najbolji u redovima hrvatske momčadi, koju je sjajnim obranama dugo držao u igri. Poslije utakmice je rekao:

- Parirali smo im pola sata, ali dalje nije išlo. Vidi se razlika u kvaliteti. Iskustvo iz Lisabona sigurno će nam pomoći u domaćem prvenstvu.

Ukupan dojam možda će pokvariti pogled na ljestvicu koji kaže da Makarani imaju tri poraza uz gol-razliku 1:14, no objektivno su se jedino protiv Sibirjaka mogli tražiti bodovi.

- Drago mi je što smo postigli barem gol, čak i bili blizu bodovima. Ovo je za nas vrhunska škola iz koje možemo puno toga naučiti. Najviše kaskamo na fizičkom planu. Mi smo amaterska momčad i kad dođemo među vrhunske profesionalce osjetimo nemoć kako utakmica odmiče – smatra Strunje.

Duje Bajrušović također je djelovao razočarano, ali i iscrpljeno. Kakav će tek biti u utorak navečer kada bi se trebao vratiti kući nakon još jednog dugog putovanja od 3500 kilometara vlakom, autobusom i automobilom, sve zbog straha od letenja.

- Kod 1:0 promašili smo dva zicera, šteta. Bilo bi lakše ići kući s pobjedom. Odigrali smo više nego korektno. Zadnjih 8-9 minuta nas nekoliko koji smo izvukli većinu susreta više nismo mogli izdržati. Hvatali smo zrak i dogodilo nam se najgore.

Duje je dodao da je i sam nastup u Lisabonu bila velika stvar za klub.

- Puno još trebamo raditi da bismo došli do ranga Benfice i Sportinga. To su profesionalci koji treniraju dvaput dnevno i žive samo od futsala, imaju vrhunske uvjete... Mi imamo samo četiri profesionalca, to je velika razlika, ali daj Bože da opet budemo prvaci pa da se vratimo u Ligu prvaka.

Vedran Kazazić je dodao:

- Bili smo ravnopravni sa Sibirjakom, čak i bliži pobjedi, iako su oni klasa iznad nas. Prosuli smo pobjedu koja bi nam mnogo značila. Idemo dalje, ovo nam je bilo veliko i nezaboravno iskustvo. Okrećemo se domaćem prvenstvu, želimo opet biti prvaci.

NOVO VRIJEME APFEL – SIBIRJAK 1:3 (0:0)

Lisabon, Pavilhao Joao Rocha. Elitna runda Lige prvaka, 3. kolo skupine C.
Gledatelja 200.
Suci: Ondrej Černy (Češka) i Cedric Pelissier (Francuska).
Strijelci: 1:0 Osredkar (23.), 1:1 Islamov (32.), 1:2 Joan (39., KU), 1:3 Bastrikov (40.).
Igrač utakmice: Filip Bašković (Novo Vrijeme Apfel).

NOVO VRIJEME APFEL: Bašković, Perković, Vuković, Lucas, Osredkar, Sokol, Bajrušović, Kazazić, Buljan, Musinov, Andrijašević, Nižetić, Babić.

SIBIRJAK: Balašov, Evtušenko, Rafael, Fogaca Valente, Pokotilo, Felipe, Kostjanoi, Bahur, Joan, Bastrikov, Čistopolov, Plahov, Islamov.

Proslavljeni košarkaš, Dino Rađa, objavio je novu priču na svojoj Facebook stranici o Barceloni 1992. godine.

Objavu prenosimo u cijelosti: 

- Evo opet malo po košarci. Neću po redu nego kako mi šta padne na pamet. U svakom slučaju od svih mojih medalja i trofeja dva su iznad svih. Minhen i Barcelona. Ta '92. godina je bila posebna. Nije se znalo do zadnjeg časa oćemo li uopće moć do kvalifikacija a kamoli do Olimpijade. Ipak, nekako nas prime u Fibu i dobijemo misto u kvalifikacijama u Španjolskoj. Među nama totalno ludilo. Rat bjesni, a mi dobijamo priliku da cilome svitu pokažemo za kockice i skrenemo pažnju da se ovamo nesto dešava, da bombe padaju i da se gine. 

Ogromna odgovornost na nama ali i još veći ponos sudjelovat u takvom zadatku. Uz dužno poštovanje svih sportova i uspjeha zadnjih dvadeset i kusur godina, mislin da nijedan nije bija te magnitude i važnosti iznad sporta. Molin vas, neću samo sad svađanje oko ovoga. Samo moje skromno mišljenje. Kvalifikacije u Europi su vrlo zajebane. 25 ekipa a samo 4 idu na OI. Gubimo prvu od Nijemaca i još od Litve a dobijamo Grke, Španjolce, Ruse, Talijane i ove lakše sve odreda. Ka drugi idemo dalje u Barcelonu. Tamo odma u grupi sa famoznin Dream team. Gubimo od njih ali pometemo Brazil, Španjolce, Nijemce i Angolu. Četvrtfinale metla Australije i onda ona famozna utakmica s Rusima di smo minus 6 izvukli u zadnji minut. Takvu emociju nakon zvuka sirene ne pantin. Nisan zna šta ću od sebe od ludila. Tribaju jebene glave svih skupa za onako nešto izvuć. Pogledajte snimku i vidit ćete pet luđaka spremnih na sve za dobit. Čiston snagon volje znajući za šta igramo.

 Finale je bila samo nagrada za remek djelo šta smo sve napravili to lito. Nikad važnije utakmice od tog polufinala mislin da nije bilo kad se uzmu u obzir svi faktori. Milijarde ljudi su gledali finale, milijarde ljudi su čuli za Hrvatsku a većina od njih prvi put. A mi igramo protiv ljudi koje smo gledali ka bogove. I bez obzira na razliku pokazali smo da se možemo nosit. Da smo imali dužu klupu sigurno bi se puno više pomučili da nas dobiju. 

Sad nešto šta niko vjerojatno ne zna, a dobra lekcija za takozvane lagane utakmice i kako ih odradit. 

Cili život san volija gazit bilo koga. Sto razlike ako je moguće. Igraš 15-20 minuta i sedneš na klupu se zajebavat. Međutim, Pero je ima drugu ideju. Dođe u svlačionicu i kaže Draženu, Toniju, Stojku i meni da nećemo igrat. Mi popizdimo ali trenerova je zadnja. I kako to najčešće biva poluvrime gubimo. Dođe Pero u svlačionicu i kaže ajmo najbolji igrat. Drazen ljut ka pas nije tija a ja odma na početku istegnen preponu. Nemoš uć neozbiljno u utakmicu i proć lišo. Ipak smo nekako izvukli pobjedu, ali smo otegli jaja do poda. Svakako dobra lekcija za dalje. - napisao je.