Ne, priča ide jednim drugim pravcem. Na stvari su računi, odnosno zakonska obaveza ispostavljanja računa. Pa tako i gostima na "štekatu"... U redu, obitelj za stolom (podaci poznati redakciji, a ne samo što su pouzdani i voljni sve ponoviti na sudu, nego će to i napraviti kod odgovarajućih institucija, imenom – Porezne uprave) nije reagirala kada im je "barba" s novčanikom naplatio deset kuna za skakanje djeteta na trampolinu, bez računa. Kad je kava ispijena, a komadići papira sa "cehom" sveudilj nisu našla svoj put do gostiju pa su priupitali konobara za račun.
Konobar, kako se kasnije ispostavilo voditelj lokala, do tada je bio simpatičan i gostoljubiv, kako i treba.
- A što da vam kažem, ne radi kasa. - pokušao se opravdati.
- Onda ne moramo platiti?!
- Ma briga mene za tvojih 50 kuna, ne moraš platiti. - uzvratio im je.
- Zna se postupak kada blagajna ne radi, ovo je za prijavu Poreznoj, je li tako i njima isplaćujete plaće?! - inzistirala je predstavnica obitelji iz ove naše priče, pokazujući na dvije mlađe konobarice iza šanka, gotovo "zamrznute" u prostoru i vremenu.
- Samo ti zovi inspekciju, hoćeš i OIB? - nastavio je ugostitelj.
Priložena fotografija je nastala pod takvim okolnostima pa ne čudi izostanak fokusa, no zanimljivije su još dvije informacije. Prva, da u tih cca sat vremena nitko od okolnih stolova (a "bašta" je bila puna) nije dobio račun, kao i da se redoviti gosti lokala Skaut, gdje dolaze prvenstveno zbog dječjih sadržaja, često susreću s "nefunkcionalnom" kasom..
.Zanimala nas je i druga strana priče, dobili smo i konkretne odgovore iz "Skauta", i od samog konobara (koji je jedan od članova Braniteljske zadruge Skaut), o situaciji na štekatu.
- Danas je u kompletu nestalo struje, u jednom trenutku su se ispuhali oni trampolini i dvorci za djecu, strahovali smo da se nešto ne bi njima dogodilo pa smo prvo to "spašavali". Pozvali smo odmah odgovorne iz HEP-a, ali je potrajalo dok su oni stigli jer je danas bila ogromna gužva, sunčan dan i roditelji su pohrlili s djecom na Žnjan... Meni je na najbitnije da nije bilo zla, a valjda zato nisu radile blagajne. Što da vam kažem, mi se u tom poslu mučimo da opstanemo, za deset kuna cijeli dan se djeca mogu igrati, roditelji su s njima na otvorenom, a najbitnija nam je bila sigurnost. Što se tiče toga da inače nema računa, prvi put to čujem, ali znam da nitko od mojih kolega ne bi ništa takvo napravio, bio sam u 4. Gardijskoj brigadi i ni na kraj pameti mi nije lagati. - kaže nam voditelj Skauta, a razgovarali smo i sa šefom smjene u tom trenutku. Ante kaže kako je istina da je štekat bio pun, ali i da on nikome tko nije dobio račun nije htio naplatiti kavu!
- Nedjelja, sunce, svijeta, a kad je nestalo struje prvo smo se brinuli za sigurnost. Istina, blagajne nisu radile neko vrijeme, ispao je i problem s momkom odnosno firmom koja održava Internet vezu, jer nisu bili u Splitu nego na Vlašiću pa zato nisu mogli osposobiti blagajnu. Ta gošća mi je rekla da zatvorim kafić?! Kako da ga zatvorim, sve puno ljudi i djece?! Istina je da nisam ništa naplatio jer nije bilo računa, ali tako se dogodilo. Plaćamo poreze, doprinose, zapošljavamo djecu branitelja, jednostavno se ne isplati ne tuć' račun! Pa nismo mi nekakvi noćni klub, naši gosti su roditelji s djecom koja se tu igraju satima, dajemo im vode, imamo WC, ali kad je nestalo struje i još kad je ispao problem s kasama i informatičarem, što sam mogao napraviti?! - pita se Ante, također umirovljeni branitelj.