Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/596a085fb9e03e01388b46fd/80

Imoćanin u Indoneziji : Prambanan i Borobodur

Donosimo putopis imotskog globetrottera Ivana Lončara, koji je za naš portal iznio dojmove za svog putovanja u Indoneziju, kojeg ćemo popratiti u nekoliko nastavaka.

“Nakon ugodnog leta sa zagrebačkog novoizgrađenog aerodroma, sletjevši u Dohu ( inače, oko Dohe se prostire mnoštvo umjetno sagrađenih otoka sa raznim varijantama-bazen u obliku srca,zgrade i naselja maštovitih vrsta i oblika. Svakako su zanimljiv prizor, naročito iz aviona); dogodio se zanimljiv susret i upoznavanje mene i šeika iz Saudijske Arabije. Šeik je upravo gledao izložak najnovijeg automobila -mercedes Mclaren limited edition. Spontani susret,ugodan razgovor pun međusobnog uvažavanja i nespretni poljubac sa šeikom na kraju druženja, jer tako nalaže njihova kultura, bili su sjajna uvertira u ono što nas tek čeka. A čeka nas  Indonezija, mnogoljudna zemlja sa više od 17 000 otoka, više od 260 milijuna ljudi i nebrojeno mnogo skrivenih priča i ljudskih sudbina koje smo jedva čekali otkriti.

 

Stigli smo u Jakartu, ili  bolje reći u urbani mravinjak. Grad od nekih 10- tak milijuna ljudi, bez nekog organiziranog javnog prijevoza izgleda ni više ni manje nego kao jedan veliki mravinjak. Sve izgleda tako kaotično ali opet funkcionira, bez obzira na gužve,velike prometne čepove i probleme.  Osmijeh ne silazi na  licima ljudi koji se izmjenjuju i kolaju intenzitetom kakvog se ne bi posramile ni najveće svjetske metropole. Pet sati u Jakarti je bilo sasvim dovoljno da shvatimo kako je najpametnije da nastavimo dalje s obzirom da nemamo vremena čekati sedam sati da se probijemo motorom ili taxijem koji je inače jako povoljan do centra grada. Ranije smo odlučili kako  sjedamo za avion prema, za indonezijske standarde, gradiću od “samo“ 3 milijuna ljudi- Yogyakartu popularno zvanu Yogya. Terima kasih- dočekuje nas natpis u maloj zračnoj luci u Yogyakarti. Smještamo se u hostel po cijeni od ni više ni manje nego 30 kuna po noćenju s doručkom. Ljubazni domaćini nam iznajmljuju motor po cijeni od 20 kuna i spremni i puni elana jedva čekamo jutro kako bi sjeli na motor i krenuli u svoju Indonezijsku avanturu.

Krenuli smo  prema svojoj  prvoj destinaciji koju smo odlučili posjetiti- Prambanan, hindu hram iz 9-tog stoljeća o kojem smo čuli da je mjesto kojeg ne smije propustiti vidjeti nitko tko se odvaži na daleki put prema Indoneziji. Vožnja motorom sat vremena kroz gusti i živahni promet Yogye, lijevom stranom kolnika poseban je doživljaj. Organizirani prometni kaos koji perfektno funkcionira, nema ljutnje, nema prometnih problema, ali nema ni poštivanja prometnih znakova, bar ne u nekoj ozbiljnijoj mjeri. Dvoje bijelaca u gradu u kojem je stranac relativno nepoznat pojam bili su pravi mamac za sve domaće ljude da nas gotovo na svakom stajanju, križanju ili semaforu srdačno pozdrave, slikaju se s nama ili na bilo kakav drugi način stupe u kontakt s nama. Prambanan nas je oduševio na prvi pogled, ali cijena ulaznice nas je na tren obeshrabrila -600 000 indonezijskih rupija za ulaz bilo je previše za dvoje backpackera koji su upravo noć prije platili 30 kuna za smještaj. Pronaći način kako se jeftinije ušuljati,naravno nije bio problem, ipak u nama kola imotska krv, snašli smo se i zbunjenom, ali srdačnom stražaru smo na ruku kemijskom (nismo imali papir) napisali cijenu 100 000 rupija,koju je on prihvatio. Konačno, uz malo nagovaranje dobili smo ulazak kroz tajni sporedni ulaz u taj drevni hram. Oduševljeni viđenim uz kratki razgovor sa jednim amerikancem ispod tropskih stabala , pojeli smo po dvije sočne bananice koje smo kupili putem uz cestu dok smo se vozili prema hramu i nakon slikanja sa gotovo svim indonežanima koji su se našli u hramu kad i mi jer smo im bili atrakcija,posebno moja plava kosa. Krenuli smo dalje prema drugom hramu.

 Nakon sat i pol vožnje motorom stigli smo do Borobodura- najvećeg budističkog hrama na svijetu. Impresivna građevina od 5 katova kružnog oblika sa više od 500 kupola sa budinim kipom od 2-3metra ostavila nas je bez daha. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je gotovo svakom kipu otrgana ruka ili glava i kad smo pitali domaćine zbog čega je to tako dobili smo bizaran odgovor. Naime nizozemski kolonizatori su odrubljivali glave i dijelove tijela budinim kipovima i uzimali ih kao trofeje koje bi nosili nazad u Europu kao svojevrsni dokaz nadmoći i kao suvenir. Tu smo dočekali kako kažu indonežani jedan od najljepših zalazaka sunca, na vrhu najvećeg budističkog hrama,iznad džungle i ispod ugaslog vulkana, nezaboravan zalazak sunca prekidali su mjestimični oblaci koji su nam pokušali pokvariti doživljaj, ali naravno da nisu mogli. Isto kao i na Prambananu,domaćima smo bili hit i tražili su društvo i fotografiju na svakom koraku, neki su se potajno iza leđa slikali s nama ako bi im bilo neugodno pitati, a čak sam i par puta dobio dobacivanje poput onoga “i love you“ i sličnih. Zbilja smo mogli doživjeti kako je zapravo biti zvijezda i kako je biti popularan, iako samo zbog rijetke boje kose. U početku  je fora i zabavno, ali nakon nekog vremena postane zamorno svakih 5 metara stajati i slikati se sa svima, ali bude lakše kada čovjek shvati da je nekome uljepšao dan i kad vidi svu tu radost u očima pojedinca koji želi imati najneobičniju sliku sa strancem u razredu,na poslu ili u selu.“

Facebook komentari

hr Sat Jul 15 2017 14:20:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a5e0dfbb9e03e4a4e8b45db/80
Foto: Marko Grubišić

Glamurozni svijet glazbe, mode i filma objedinjeni u novom Tonkinom spotu za singl „Pozitivizam“

Produkciju spota potpisuje Marija Cvitanović, režiju Dalibor Matanić, a fotografije Marko Grubišić.

Glazba, moda i film savršen su spoj za novi Tonkin spot za singl „Pozitivizam“ kojeg premijerno predstavlja na nadolazećem 65. Zagrebačkom festivalu! Scenarij spota nastao je kroz stilističku suradnju Tonke i dizajnerice Marije Cvitanović čija Marka.hr snima novu kampanju za svoju senzualnu modnu priču koju fotografira Marko Grubišić, upravo  uz podlogu pjesme „Pozitivizam“.

Ideja modnog snimanja pretvara se u životni „film“ modela kojeg je zaokružila priča cijenjenog i nagrađivanog redatelja Dalibora Matanića. Ženstvena, zavodljiva i glamurozna u svili i čipki, a istovremeno  buntovna i svojeglava u privatnom životu, Tonka u spotu utjelovljuje upravo ono što predstavlja i nova kampanja Marije Cvitanović – bezvremensku eleganciju, klasičnu ljepotu i ženstvenost kao zajedničku ideju i nit koju je Marija prepoznala upravo u Tonki, a ona je pak provlači u svojem novom zvuku - profinjenom alt popu moderne produkcije.

Pozitivizam je pjesma s pogledom na svijet koji nas okružuje, odnosi se na dvojbe, stavove i užurbanost koju živimo u svijetu koji ne ostavlja prostor jednostavnosti, opuštenosti i pozitivnom stavu.

„Svaki put kad ju slušam asocira me na njujoršku hektičnost koju i sama ponekad proživim u ovom gradu, buku zbivanja danju i noću, sve dok ne uđem u neki imaginarni underground jazz klub u kojem svira solo saxofon, i odjednom je sve dobro. Aljoša je umjesto mene napisao sve što želim reći, samo on to bolje uglazbi i formira u stih.“ ,kaže Tonka.

Glazbu i tekst potpisuje Aljoša Šerić, dok je uz njega za aranžman i produkciju zaslužan Srđan Sekulović Skansi. Urbani beat moderne pop produkcije ukomponiran sa sjajnom solo dionicom na saksofonu zaokružuje još jedno glazbeno ostvarenje kojim Tonka najavljuje svoj prvi samostalni album koji će izaći u 2018. godini u izdanju Mast Produkcije i Dallas recordsa.

Produkciju spota potpisuje Marija Cvitanović, režiju Dalibor Matanić, a fotografije Marko Grubišić. Za frizuru je zaslužna Renata Pokupec; frizerski salon „Keune Colette“, za make up Petra Sever, a za styling Marka by Marija Cvitanović.


Facebook komentari

hr Tue Jan 16 2018 15:38:33 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a5e06eeb9e03e784e8b4597/80

S prijateljima dijelimo više genetskih sličnosti nego sa strancima

Istraživanje grupe znanstvenika s triju sveučilišta, Stanford, Duke i Wisconsin provedeno na 5500 američkih adolescenata pokazalo je da su prijatelji koje odaberemo genetski sličniji od stranaca, što znači da stvaran test snažnog prijateljstva vjerojatno leži u genetici.

Nakon provedenih genetskih usporedbi između dvoje prijatelja znanstvenici su otkrili niz genetskih sličnosti, puno više nego među parovima koji se nisu međusobno poznavali. 

Ustanovili su i da prijatelji dijele prosječno dvije trećine genetskih sličnosti kao bračni parovi, a razlog tomu može biti privlačnost prema onima s kojima dijelimo zajedničke karakteristike, poput izgleda, stupnja obrazovanja, porijekla ili iskustava. Ovaj proces znanstvenici nazivaju društvenom homofilijom.

Njihovo drugo objašnjenje je da ljudi sklapaju prijateljstva unutar istih društvenih sredina, primjerice iste škole ili posla. Taj fenomen nazivaju društvenim strukturiranjem.

Društena homofilija i društveno strukturiranje međusobno se nužno ne isključuju.

Glavni autor studije, profesor sa Stanforda Benjamin Domingue smatra da zapravo nesvjesno biramo one koji su nam slični pod utjecajem spomenutih struktura i društava.

Facebook komentari

hr Tue Jan 16 2018 15:10:42 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a5df03db9e03eb64e8b4582/80
Foto: Pixabay

Tračanje može biti i dobro za vas

Znanstvenici su sada otkrili i neke iznenađujuće prednosti ogovaranja drugih

Šuška se, šuška da tračanje baš i nije toliko loša navika.

Iako vi to, naravno, ne radite, znanstvenici su sada otkrili i neke iznenađujuće prednosti ogovaranja drugih, zbog kojih biste možda mogli i početi to prakticirati. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Groningen u Nizozemskoj pokazalo je da tračanje olakšava ljudima uklapanje u nove društvene sredine te čak pomaže u podizanju samopouzdanja.

Ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju opisivali su situacije u kojima su čuli pozitivan i negativan trač o nekome te ocjenjivali kako je to utjecalo na njihovo samopouzdanje. Rezultati istraživanja otkrili su da pozitivni tračevi često imaju i pozitivan utjecaj na ljude, čak i kad se ne tiču njih. Kada čujemo da se nekome drugome dogodilo nešto dobro počnemo razmišljati o tome kako i nama može biti bolje te učimo iz njihovog primjera.

S druge strane, negativni tračevi najčešće izazivaju dvije reakcije: osjećamo se dobro jer nam ide bolje od drugih ljudi, ali istovremeno i zabrinuto da nam osoba koju ogovaramo ne bi vratila istom mjerom pa tako i sami postanemo žrtva tračeva. - piše Index.

Facebook komentari

hr Tue Jan 16 2018 13:30:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/58de47b7b4739824088b45c9/80

Najavljena premijera komedije "Čovik, zvir i kripost"

Drama Hrvatskoga narodnog kazališta Split premijerno će u petak, 19. siječnja izvesti komediju Luigija Pirandella "Čovik, zvir i kripost" u lokalizaciji Vanče Kljakovića te u režiji Nenni Delmestre, najavljeno je u ponedjeljak na konferenciji za novinare.

Intendant Goran Golovko naglasio je da su vrlo svjesno ušli u rad na predstavi, koja je igrana prije više od 40 godina na Splitskom ljetu, znajući koje naslijeđe u svijesti publike ona nosi. Dodao je da misli kako imaju dovoljno hrabru autorsku ekipu, te kvalitetne glumice i glumce mlađe generacije koji ne samo da zaslužuju šansu okušati se u jednoj takvoj strukturi nego i posjeduju sve glumačke kvalitete kojima mogu napraviti predstavu "Čovik, zvir i kripost", a da bude relevantna našem vremenu.

"Mnogi su zaslužni za uprizorenje ove predstave. Polažemo velike nade u premijeru koja će se odigrati u petak i naravno u dug i zdrav život predstave na našoj pozornici, ali i izvan nje", poručio je Golovko.

Ravnatelj drame Trpimir Jurkić rekao je da drama budi sjećanja jer je odigrana prije više od 40 godina na Splitskom ljetu i 1982. godine u kazalištu, istaknuvši da je Vanča Kljaković ostavio neizbrisiv trag u splitskom kazalištu, dok je redateljica Nenni Delmestre priznala kako ju je počela "hvatati trema koju do sada nije imala" te je istaknula da ju je ponovno oduševilo ono što je Kljaković napravio jer, kako je rekla, nije samo pogodio jezik.

Napomenuvši kako u ovoj predstavi "čistoća jezika" ne postoji, "postoji živi jezik, jezik koji je jako inspirativan jer mi na njemu možemo izraziti ono što jesmo", Delmestre je istaknula da predstava govori o ljubavnom trokutu. "To je klasična priča o tome kako varalica biva prevaren", kazala je Delmestre.

Goran Marković, koji u komediji glumi profesora Prošpera koji je u ljubavnoj vezi s gospođom Oradom čije dijete poučava, rekao je kako je glumcu najljepše kada dobije igrati ovako slojevitu ulogu. "Igrajući ovaj komad dosta sam razmišljao o licemjerstvu kao jednoj ljudskoj mani, a ne kao o nečem negativnom. Mislim da svatko tko upire prstom u drugog i govori da je licemjeran laže. Trebamo prihvatiti to licemjerstvo kao dio života isto kao i sve ostale ljudske mane jer samo tako možemo biti bolji. Igram ludog čovjeka u nekom trenutku koji pobjesni", istaknuo je Marković.

U glavnim ulogama nastupaju Goran Marković, Marjan Nejašmić Banić, Andrea Mladinić i Pere Eranović, a ostale uloge tumače Vicko Bilandžić, Zorana Kačić Čatipović, Donat Zeko, Mia Čotić, Đana Kuzmanić, Andrijana Vicković i Stipe Radoja. U autorskom timu su uz redateljicu Nenni Delmestre još i scenografkinja i asistentica režije Lina Vengoechea, kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, skladatelj Nenad Šiškov, te oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović.

Osim u petak predstava će biti prikazana još 20., 22., 24., 26. i 31. siječnja.

Facebook komentari

hr Mon Jan 15 2018 16:23:41 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .