“Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.”

“Mi se svi ponavljamo. Mi se svi prepisujemo. Što je najgore, mi prepisujemo one koji su davno živjeli prije nas.”

“Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima.”

“Niko nije nesretan bez svoje krivice.”

Kažu da putovanja liječe dušu i vrijeme koje provedeš putujući da je dragocijeno. Uistinu, to je jedno posebno iskustvo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. No, nije uvijek lako putovati jer za dobro putovanje valja i dobro zaraditi, a to je posebno nezgodno dok si student. 

Studenti moraju učiti, raditi, zarađivati i uz to se još zabavljati. Morate priznati, nije lako. Ali postoje i oni koji svoje obaveze i budžet uspiju izbalansirati i sebi omogućiti ono što najviše žele. Tako počinje i priča o dva studenta Marku Anđeliću i Mateju Ivkošiću koji obožavaju putovati i istraživati svijet oko sebe, a sve je započelo putovanjem u Amsterdam za koje su, kako kažu, mnogo štedjeli. Otišli su avionom i uživali u čarima Nizozemske i umjesto da se prepuste komfornom putovanju, njima je na um sinula jedna neobična ideja. Odlučili su svoje iduće putovanje proputovati automobilom jer su smatrali da će tako više vidjeti i da će im biti zanimljivije. 

Netko bi pomislio pa oni su ludi, što s autom pored aviona, ali čekajte tu priči nije kraj. I tako su njih dvojica, za svoje prvo putovanje autom, odabrali balkansku turu. Odlučili su prijeći cijeli Balkan u deset godina starom Renault Cliju. Da, dobro ste pročitali- Renault Clio. 

Za taj put, kako kažu, nisu se uopće pripremali. Rekli su: “Sve ćemo mi to usput”. Nisu imali ni navigaciju kako Bog zapovijeda. Ali još uvijek nisu odustali.

Tako su u ljeto prošle godine započeli balkansku turu od 20 dana, samo njih dvoje i Renault Clio. 

Krenuli su putem Dubrovnika, a prva zemlja bila je Crna Gora. Obišli su Budvu i Herceg Novi pa nastavili prema Albaniji. Tamo se nisu zaustavljali jer znate kakve priče kruže o toj zemlji, ali kaže Matej da mu je sada uistinu krivo zbog toga. Sljedeće odredište bila je Grčka. Putem je do sada  sve išlo glatko, ali Grci su im malo pomutili planove. Grci koriste svoj alfabet i kao pravi domoljubi na prometnicama u svojoj zemlji imaju pretežito to pismo. Očito su zaboravili da bi turisti mogli koristiti auto kao prijevozno sredstvo za putovanje i olakšati im. Ipak, snašli su se, a prva postaja bio je famozni otok Zakynthos na kojem su proveli devet dana. Obišli su i Peloponez, Epidaurus, Atenu..

Pitate li se gdje su spavali? Pa u autu ili na plaži. U Ateni su pokušali pronaći hostel i prenoćiti, ali nisu se usrećili pa su tako otišli u luku Pirej i tamo prespavali. 

Nakon Grčke, slijedila je Makedonija. Skoplje ih je oduševilo. Posebno hrana- jeftina i ukusna! Iz Skoplja su se zaputili u Sofiju koja ih nije oduševila. Kažu da nema ništa za vidjeti pa su otišli u Beograd. Tamo im je jedan prijatelj iz Srbije kojeg su upoznali na Zakynthosu obećao provesti po Beogradu i pokazati sve čari toga grada, ali kako je Marko izgubio mobitel, ostali su bez kontakta. Snašli su se i bez njega, obišli grad i zaputili se, sada će to zvučati ironično- u Vukovar.

Svratili su u Osijek pa u Budimpeštu i napokon krenuli prema kući. 

Oćemo li novu turu? 

Neko vrijeme su se primirili. Malo su studirali i radili pa su odlučili da bi ponovno mogli otputovati. Ovaj put, zalogaj je bio veći, a to je bila zapadna tura. Na takav put nisu mogli sami jer su troškovi bili veći pa su se s njima odlučili zaputiti još Ante Ivkošić, Iva Fremec i Ante Pažanin. Odlučili su obići 15 gradova i 11 država u 15 dana. Zvuči kao pravi izazov! 

Prva postaja bila je Milano, a nakon toga kneževina Monaco. Kažu da je Monaco luksuzni “grad duhova”. Nema nikoga na ulicama, a skupocjeni automobili stoje u vitrinama. Nakon toga, krenuli su prema jugu Francuske i svratili u Nicu-predivni grad na Azurnoj obali. Zatim je slijedio Cannes koji je vrvio turistima, ali im nije bio po ukusu. Prvi put su se okupali tamo. Posjetili su i Andoru i njen glavni grad okružen planinama i prirodom. Stigli su u Barcelonu umorni i napokon odlučili prenoćiti. Barcelona ih je oduševila svojim ljepotama, a malo je nedostajalo i da sačuvaju živu glavu zbog taksista koji je projurio kroz crveno. Živi i zdravi krenuli su prema Valenciji i Gibraltaru. Cijeli teritorij Gibraltara ima 50 kilometara ceste i jednu veliku stijenu. Marko se našali da mu je drago što je vidio Afriku, barem izdaleka. 

Sljedeća postaja bila je Lisabon. Zamislite, voziti se od Splita do Lisabona…zvuči nevjerojatno, ali sve je moguće! 

U Lisabonu su odlučili prenoćiti i okupati se u Atlantskom oceanu i krenuti prema Madridu. Glavni grad Španjolske im se svidio, a svratili su i na utakmicu Reala. Zatim slijedi čarobni Pariz, bezlični Brisel pa Luxemburg. Nakon toga, krenuli su do Zuricha i vozili se cestom okruženi švicarskim Alpama koje ih nisu ostavile ravnodušnim. Zadnja postaja bio je Lihtenštaj u kojem nema “ništa za vidit”. 

Krenuli su zadvoljni i sretni prema kući i sa sobom ponijeli nezaboravne uspomene i trenutke. Prešli su 8400 kilometara u 15 dana, obišli 15 gradova i 11 zemalja..

Kako ste vi to sve preživeli? 

Važno je biti dobro fizički pripremljen i paziti na budžet. Mi smo nosili 4000 kuna po osobi i sasvim nam je bilo dovoljno. Što se tiče hrane, jeli smo peciva, sendviče, salame, a najluksuzniji obroci bili su kebab ili pizza. 

Biste li opet to ponovili?

Naravno! Već imamo kombinacije za nove ture.

Imati li koji savjet za one koji bi se odlučili na ovakav način putovanja?

Budite spremni na jako malo sna, lošu higijenu. Hrana je isključivo iz supermarketa. Trebate biti fizički i psihički spremni izdržati takav ritam i razmišljati pozitivno. Također, naš savjet je da se ne vozi autocestom već lokalnim cestama jer je doživljaj puno bolji i puno se više ima za vidjeti. I morate znati kako dobro rasporediti stvari u auto jer je sve nabijeno i stisnuto, ali sve se isplati na kraju jer ostaju uspomene! 

I eto, izgleda da vrijedi ona “sve se može kad se hoće”, a ono što je potrebno je malo dobre volje, koja "kinta" u džepu, dobra ekipa i Renault Clio. A moramo priznati i malo ludosti. Ovo je bilo zahtjevno, ali nezaboravno putovanje.. 

Preporučili bi ovakav način putovanja svima koji su spremni odreći se luksuza na par dana i provesti nezaboravne trenutke putujući s ljudima koje voliš. Ipak, to su trenutci koji ostaju kroz život i uvijek ćemo se rado sjećati.

8 sati jedite što god hoćete!

Depresiju treba detektirati na vrijeme, priznati si problem i potražiti pomoć. 

Kada nam je dosadno zurimo u jednu točku ili točnije kroz nju, nismo motivirani niti na poslu niti u odnosima s drugima. Isto tako možemo opisati i depresiju, no to ne znači da se radi o depresiji. J. Sommers u svom znanstvenom članku Psihički i fizički simptopmi depresije otkriva  sličnosti između depresije i dosade. Prije nego kažemo nešto o sličnostima i razlikama između depresije i dosade, prvo treba definirati oba pojma.

Što je depresija?

Depresija je psihološko stanje trajnog lošeg raspoloženja. Depresivna osoba se konstantno osjeća nesretno i neispunjeno, loše spava, ima nisko samopoštovanje i smatra se bezvrijednom. 

U težim slučajevima depresije osoba može doživljavati napadaje tjeskobe i biti paranoična te joj treba bolničko liječenje koje uključuje razgovor s psihijatrom, razne psihološke i kreativne radionice te lijekove. Osoba koja pati od depresije može osjećati i fizičku bol koja nema fizičkog uzroka.

Uzroci depresije su višestruki - biološki, psihološki i sociološki. Okidači za depresiju mogu biti neka trauma ili neki veliki životni događaj, konstantno psihološko maltretiranje.

Što je dosada?

Dosada je stanje uma u u kojem pojedinac nije mentalno stimuliran okolinom. U takvom stanju osoba nema nikakvih ambicija kako poslovno tako ni privatno. Dosadu uzrokuje niska ili nikakva mentalna stimulacija ili manjak izbora aktivnosti na dnevnoj bazi. 

Ima li dosada pozitivnih strana?

Dosada ponekad može biti opasna za zdravlje, odnosno odvesti nas u deprersiju, no s druge strane, ako ispravno reagiramo na dosadu možemo puno dobiti. Naime, dosada nas može potaknuti da si postavimo nove ciljeve, da se razvijamo kao pojedinci, da otkrijemo nešto novo o sebi.

 Kako razlikovati dosadu od depresije?

Dosadu ćemo "izliječiti" tako što ćemo probati nove stvari, uvesti promjene u život. Depresije se, na žalost, ne možemo tako lako riješiti jer je karaterizira osjećaj da nam ne može pomoći ništa što napravimo. Depresija, da bi bila klinički dijagnosticirana, treba trajati barem dva tjedna bez prestanka. Ne prolazi promjenom aktivnosti kao što je slučaj s dosadom. 

Zaključak

Ne znači da patite od depresije ako se osjećate demotivirano i bezvoljno. Možda vam je samo dosadno. No, nemojte dopustiti da potraje jer vas može odvesti u depresiju. Promijenite posao, potražite hobi, pomaknite se s mjesta. - piše Život i stil

Ovo ne bismo smjeli govoriti porukama:

Žalbe

Druga strana ne čuje vam glas i ne može znati koliko ste ozbiljni. Klonite se i optužbi. 

Uvrede

Zvuče pregrubo, a kasnije ćete se i pokajati ako ste reagirali impulzivno.

Isprike

Lijepo je ispričati se kad napravimo nešto loše, ali isprikama nije mjesto u porukama. To su stvari koje treba riješiti uživo ili barem u telefonskom razgovoru.

Važne informacije

Nemojte vijesti, ni lijepe ni ružne, govoriti porukama. Takve stvari ne treba prenositi u pisanoj formi.

Tajne

Uvijek mislite da vašu poruku, namjerno ili nenamjerno, može vidjeti i treća osoba. Ne ostavljajte pisani trag o onom što smatrate važnim, piše Dnevni avaz.