05.07.2018. u 12:24h
Danas se u Vrgorcu na manifestaciji "S Tinom u Vrgorcu" dodijeljuje pjesnička nagrada Tin Ujević
"O nekim se ličnostima ispredaju legende; Tin Ujević je sam bio legenda. Nisu mu bili potrebni odživljaju, kolumbovska otkrića, ratničke akcije, revolucionarni pothvati.." Kroz riječi je ostavio neobrisiv trag u hrvatskom, ali i svjetskom pjeništvu.
Rodio se u 5. srpnja. 1891. godine u Vrgorcu gdje je proveo dio svog djetinjstva. Imotski i Makarska također su obilježili njegove dječačke dane. U Splitu je pohađao klasičnu gimnaziju. Volio je jezike, književnost, ali začudo bio je dobar i u matematici.
Upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. U metropoli se družio s Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom i Antunom Gustavom Matošem. U početku se isticao kao pravaš, sve dok se nije posvađao s Matošem. Nakon toga, okrenuo se Baudelaireu, francuskom pjesniku simbolizma.
"Ujević je težio za maksimalnom izražajnošću, za skladom i ravnotežom, što ga odlikuje među modernim pjesnicima čineći ga klasičnim. Kod Ujevića su originalne i slabosti, ne samo vrline. Zato njegova poezija zadobiva sve više poštovalaca. Ujević će biti polazište mnogim budućim osvajačima Novih zemalja i ulagačima u budućnost, u koju je i on uložio trajni ulog kome vrijeme samo povećava vrijednost", rekao je Vlatko Pavletić, hrvatski akademik
Njegove pjesme i djela bezvremenska su, a čitajući ih svaki put možemo osjetiti Ujevićev bogati duh, duboke misaone podvige i oslonac.
Ujević je jednom rekao: ˝Ja za čitavu zemlju ostajem problem koga se ona neće tako lako riješiti niti ga preskočiti˝ i bio je u pravu. Ne može ga se riješiti nitko tko voli poeziju i lijepu riječ. Tin je ostao bezvremen u bespućima hrvatske književnosti i poezije.
Umro je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu.
Tinovi najpoznatiji citati:
“Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.”
STIHOVI:
Igračka vjetrova
"leti ko lišće, što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena"
Svakidašnja jadikovka
"Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam.
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan"
Nostalgija. svjetlosti
"Danas sam zgnječen veličinom neba.
Bojim se: plavi val će da me ponese
slaboću moju u vis što me vreba."
Pobratimstvo lica u svremenu
"Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom"
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još svojih imena"
Tine, hvala ti!
Rodio se u 5. srpnja. 1891. godine u Vrgorcu gdje je proveo dio svog djetinjstva. Imotski i Makarska također su obilježili njegove dječačke dane. U Splitu je pohađao klasičnu gimnaziju. Volio je jezike, književnost, ali začudo bio je dobar i u matematici.
Upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. U metropoli se družio s Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom i Antunom Gustavom Matošem. U početku se isticao kao pravaš, sve dok se nije posvađao s Matošem. Nakon toga, okrenuo se Baudelaireu, francuskom pjesniku simbolizma.
"Ujević je težio za maksimalnom izražajnošću, za skladom i ravnotežom, što ga odlikuje među modernim pjesnicima čineći ga klasičnim. Kod Ujevića su originalne i slabosti, ne samo vrline. Zato njegova poezija zadobiva sve više poštovalaca. Ujević će biti polazište mnogim budućim osvajačima Novih zemalja i ulagačima u budućnost, u koju je i on uložio trajni ulog kome vrijeme samo povećava vrijednost", rekao je Vlatko Pavletić, hrvatski akademik
Njegove pjesme i djela bezvremenska su, a čitajući ih svaki put možemo osjetiti Ujevićev bogati duh, duboke misaone podvige i oslonac.
Ujević je jednom rekao: ˝Ja za čitavu zemlju ostajem problem koga se ona neće tako lako riješiti niti ga preskočiti˝ i bio je u pravu. Ne može ga se riješiti nitko tko voli poeziju i lijepu riječ. Tin je ostao bezvremen u bespućima hrvatske književnosti i poezije.
Umro je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu.
Tinovi najpoznatiji citati:
“Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.”
“Mi se svi ponavljamo. Mi se svi prepisujemo. Što je najgore, mi prepisujemo one koji su davno živjeli prije nas.”
“Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima.”
“Niko nije nesretan bez svoje krivice.”
STIHOVI:
Igračka vjetrova
"leti ko lišće, što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena"
Svakidašnja jadikovka
"Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam.
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan"
Nostalgija. svjetlosti
"Danas sam zgnječen veličinom neba.
Bojim se: plavi val će da me ponese
slaboću moju u vis što me vreba."
Pobratimstvo lica u svremenu
"Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom"
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još svojih imena"
Tine, hvala ti!