Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5327a01f1799427e07088930/80

Ova knjiga dobra je za vaše zdravlje: Gdje su dokazi?

U Splitu će se u ponedjeljak, 17. ožujka 2014. u Kinoteci Zlatna vrata održati promocija knjige Gdje su dokazi?
U Splitu će se u ponedjeljak, 17. ožujka 2014. u Kinoteci Zlatna vrata održati promocija knjige Gdje su dokazi? koja na jednostavan objašnjava kako možemo znati je li neka terapija učinkovita i sigurna, i koliko su dokazi o učinkovitosti i sigurnosti terapija pouzdani. Pritom se ne piše samo o klasičnim terapijama na koje pomislimo kad razmišljamo o medicini, kao što su kirurški zahvati i tablete. Sve terapije i svi postupci koje radimo da bismo poboljšali svoje zdravlje ili liječili bolesti trebaju se najprije istražiti na propisan i objektivan način prije nego se nekom preporuče i počnu prodavati. Knjiga daje niz zanimljivih primjera koji pokazuju kakve katastrofe se mogu dogoditi ako se primjenjuju dokazi koji se temelje isključivo na logičnim teorijama, lošim istraživanjima i mišljenju autoriteta. Medicinske katastrofe ne izazivaju samo tablete Jedna od najdojmljivijih priča iz knjige tiče se naoko bezazlenog savjeta. Naime, Dr. Benjamin Spock je u svojoj slavnoj knjizi o njezi djeteta 1950-ih godina počeo preporučivati roditeljima da novorođenu djecu stavljaju spavati na trbuh, što je po njemu bilo bolje jer se tako dijete ne može ugušiti ako povrati, a ne može se ni glava nepravilno razvijati ako dijete ima sklonost glavu uvijek okretati na istu stranu. Prošlo je 40 godina dok se nije nakupio dovoljan broj objektivnih istraživanja koja su pokazala da je takav položaj spavanja povećava broj iznenadnih smrti djece. U knjizi se spominje i niz lijekova koji su pušteni na tržište iako nisu bili propisno testirani i zorno se prikazuju posljedice takve prakse. Knjiga je namijenjena svima koje zanima vlastito zdravlje. Sadrži provokativne informacije o testovima kojima je cilj otkriti bolesti u ranoj fazi, objašnjava zašto rana dijagnoza nije uvijek i bolja, zašto veća doza terapije nije nužno i učinkovitija. Objašnjava i kako se rješavaju dvojbe o učincima terapija, kako se objektivno provjeravaju terapije, kako ne smijemo zanemariti igru slučajnosti. Knjiga naglašava važnost procjene svih važnih dokaza, opisuje zašto pretjerano reguliranje istraživanja može biti štetno te daje primjere dobrih, loših i nepotrebnih istraživanja. U knjizi se osobito naglašava potreba za propitivanjem autoriteta. Sama činjenica da je netko stručnjak iz područja ne znači da mišljenje te osobe treba slijepo slušati. Medicina utemeljena na dokazima ima tri temelja – najbolje dokaze iz istraživanja, mišljenje stručnjaka i želje pacijenta. Dakle, bez odgovarajućih dokaza o učinkovitosti i sigurnosti terapije, mišljenje stručnjaka samo po sebi nema veliku težinu. Svaki put kad se neka terapija promovira isključivo nečijim dugogodišnjim iskustvom, to nam treba biti sumnjivo i treba tražiti dokaze. To osobito vrijedi za alternativnu medicinu. Jer iako standardnoj medicini možemo naći mane, i iako postoje loša istraživanja, neosporna je činjenica da ljudi žive sve duže te da i za bolesti kojima nema lijeka u standardnoj medicini imamo terapije kojima se bolje liječe njihovi simptomi. Nažalost, za većinu terapija koje se nude u alternativnoj medicini nema nikakvih dokaza o učinkovitosti, osim „zadovoljnih korisnika“ i „bogatog iskustva“ osoba koje na takvim proizvodima zarađuju. Knjiga Gdje su dokazi? volonterski je prevedena, u okviru projekta popularizacije znanosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Nije to velika knjiga debelih korica. Radi se o lako čitljivom tekstu koji se može pročitati u dan-dva i koji će čitatelju otvoriti oči i služiti kao vodič kroz zamršeni svijet medicine. Ukratko, ova je knjiga dobra za vaše zdravlje i najbolje što možete učiniti za svoje zdravlje u ovom trenutku jest pročitati ovu knjigu. Dođite u ponedjeljak na promociju gdje će o knjizi pričati prof. dr. sc. Matko Marušić, spisateljica Tanja Mravak i Livia Puljak, profesorica Medicinskog fakulteta koja je knjigu prevela. Čitateljima portala Dalmacija News poklanjamo dvije knjige. Treba samo svoje podatke poslati na dalmacijanews.nagrade@gmail.com s naznakom "Gdje su dokazi?". Dobitnike ćemo na portalu objaviti u utorak.

Facebook komentari

hr Sun Mar 16 2014 02:23:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a8fff732af47f640b8b4596/80
Foto: Pixabay

Jako neočekivana hrana budućnosti

Rast svjetske populacije i potrebe za smanjenjem konzumacije mesa te druge hrane koja traži puno energije za proizvodnju, znači ujedno da čovječanstvo mora smišljati drukčije i kreativnije načine kako se nahraniti

Meduza je jedna od azijskih delicija, no u drugim se dijelovima svijeta baš i ne konzumira. Životinja je to oblika otvorenog kišobrana, a odlikuje se po tome što je sluzava, bezukusna i otrovna.

Međutim, rast svjetske populacije i potrebe za smanjenjem konzumacije mesa te druge hrane koja traži puno energije za proizvodnju, znači ujedno da čovječanstvo mora smišljati drukčije i kreativnije načine kako se nahraniti, piše geek.hr.

Čini se kako je meduza jedan od prvih kandidata da postane osnovna hrana u budućnosti, ponajprije zato što je ima cijelo mnoštvo u oceanima i morima. Pretjerani izlov ribe smanjuje količine tradicionalne morske hrane, dok je meduza dostupna, a dolazi u jatima i brzo se razmnožava. Brojnost meduza će se ubuduće samo povećavati i za to postoji dobar razlog.

Naime, meduza će biti sve više i više zahvaljujući klimatskim promjenama zbog kojih oceani postaju sve topliji i kiseliji. Tim danskih znanstvenika je smislio način kako sluzave meduze učiniti da postanu hrskavi čips za svega nekoliko dana.

To je onda u velikoj suprotnosti s tradicionalnim načinom pripreme meduza na azijski način, tj. mariniranjem u slanoj vodi i kaliju koje potraje tjednima. No vjerojatno je to tako zato što nam se ne bi svidjela ukiseljena meduza za često konzumiranje.

Pomoću dva mikroskopa su Danci proučavali način na koji se niti od kojih je meduza sačinjena mijenjaju te kako ta životinja od mekane i gumenaste postaje tvrda i hrskava. Studija je nedavno predstavljena na 62. Biophysical Society Meetingu u San Franciscu.

- Probao sam jesti meduzu jer sam želio razumjeti transformaciju od mekane želatinozne tvari u jedan hrskavi čips koji se može jesti. Korištenjem etanola smo napravili  čips od meduze koji je hrskave teksture i može potencijalno postati zanimljiv gastronomima - poručio je Mathias P. Clausen, postdoktorand Sveučilišta Southern Denmark u Odenseu.

Ova morska bića su bogata hranjivim tvarima, uključujući B12 vitamin, željezo, magnezij, a imaju i zaista malo kalorija. Što prije dođemo do toga da ih pretvorimo u prihvatljive izvore hrane, to bolje. I ribari su među onima koji jedva čekaju da ih se riješe, jer one ipak predstavljaju opasnost za riblja jata svugdje na svijetu, pogotovo time što će ih biti sve više i više.

Facebook komentari

hr Fri Feb 23 2018 12:48:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/578fda32d84d64c9578b45e2/80

Brzina kojom jedemo povezana je s težinom

Ljudi koji jedu sporije imaju tendenciju gubljenja kilograma, objavili su japanski znanstvenici

Studija provedena na 60 tisuća ljudi i objavljena u časopisu BMJ povezuje brzinu kojom ljudi jedu s promjenama u tjelesnoj težini.

- Promjena brzine kojom jedemo može voditi promjeni težine, indeksa tjelesne mase i opsega struka - kažu znanstvenici sveučilišta Kyushu.

- Odnosno, usporavanje može biti učinkovito u prevenciji pretilosti - dodali su.

Znanstvenici su proučili podatke osoba s dijabetesom 2, bolesti koja često proizlazi iz pretilosti.

Ljudi koji su kazali da jedu "polako" u prosjeku su imali najmanji opseg struka. Samo 21,5 posto dijabetičara iz te kategorije imalo je prekomjernu tjelesnu težinu (indeks tjelesne mase veći od 25).

Osobe koje jedu "normalno" i "brzo" u prosjeku imaju veći indeks tjelesne mase i širi struk.

Ali najvažnije, osobe koje su naknadno usporile način na koji jedu, počele su gubiti na težini.

- Zanimljiva studija koja je potvrdila ono što smo pretpostavljali, brzina jedenja utječe na težinu - kažu znanstvenici.

To je vjerojatno zato jer probavni sustav prije pošalje signal mozgu da smo siti.

Facebook komentari

hr Tue Feb 13 2018 11:26:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a6a1c9eb9e03e915b8b45b2/80
Foto: dnevnik.hr

Svijet sve bliže Sudnjem danu

Kazaljka nije bila tako blizu 12 sati od 1953. kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testirali hidrogensku bombu

Znanstvenici su sat Sudnjeg dana, koji pokazuje koliko je naš planet blizu kataklizme, u četvrtak pomaknuli za 30 sekundi i sada je na dvije minute do 12 zbog povećane opasnosti od svjetskog nuklearnog sukoba i nepredvidivosti američkog predsjednika Donalda Trumpa.

- Ove godine, nuklearno pitanje je ponovo u središtu naših zabrinutosti. - rekla je Rachel Bronson, predsjednica Glasnika nuklearnih znanstvenika, koji upravljaju tim satom.

Ona je navela nuklearne pokuse Sjeverne Koreje, povećane aktivnosti Kine, Pakistana i Indije u vezi njihovih nuklearnih arsenala i nepredvidivost Trumpovih poruka na Twitteru i njegovih izjava.

Od pokretanja sata 1947. kazaljke su pomicane 20 puta, od dvije minute do ponoći 1953. na sedamnaest minuta do ponoći 1991. završetkom Hladnog rata.

Prošle godine kazaljka je već pomaknuta 30 sekundi prema ponoći na dvije i pol minute do ponoći, što su znanstvenici objasnili retorikom i potezima Donalda Trumpa. Godine 2015. kazaljka je vraćena dvije minute unatrag na 23,57 sati i tamo je ostala i 2016.

Znanstvenici su tada naveli ohrabrujuća djelovanja sporazuma o iranskom nuklearnom programu i pariškog sporazuma o klimi.

Facebook komentari

hr Thu Jan 25 2018 19:06:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a679877b9e03e4b528b4795/80

Znanstvenici rekonstruirali lice djevojčice stare 9000 godina

Otkad je posljednji put netko pogledao u Zorino lice prošlo je 9000 godina, ali sada tu grčku tinejdžericu možemo ponovo vidjeti nakon što su znanstvenici rekonstruirali njezino lice da bi pokazali kako su izgledali ljudi u Mezolitiku, oko 7000 godina prije Krista, prenosi Reuters

Otkrivena 1933. u pećini Theopetra, u središnjoj Grčkoj, djevojčica je nazvana Avgi (grčko ime za zoru), jer je živjela u praskozorju civilizacije.

Vjeruje se da je Zora, na temelju kostiju i zuba, stara između 15 i 18 godina. Ima izbačenu čeljust uslijed, kako se vjeruje, žvakanja životinjske kože kako bi se pretvorila u meku kožu, što je bila česta praksa ljudi tog doba i namrgođen izraz lica.

Na pitanje zašto izgleda ljuto, profesor ortodoncije Manolis Papagrikorakis, koji je napravio silikonsku rekonstrukciju lica prema glinenom odljevu njezine glave, našalio se.

- Za nju nije moguće ne biti ljuta u tom vremenu. - kazao je.

Moguće je da je Zora bila anemična i patila od skorbuta, a dokazi također upućuju na probleme sa zglobovima i kukovima, zbog čega joj je bilo otežano hodanje i koji su pridonijeli njezinoj smrti, kazali su znanstvenici.

Pećina Theopatra nalazi se u području Tesalije i prvi puta je bila nastanjena prije 100.000 godina. U njoj je pronađeno oruđe iz Paleolitika, Mezolitika i Neolitika, kao i keramika iz Neolitika.

Zora je izložena u muzeju Acropolis u Ateni.


Facebook komentari

hr Tue Jan 23 2018 21:18:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .