Prvo pitanje iznenadilo je Modrića, novinar ga je upitao što poručuje onima koji su rekli da je presitan da bi igrao nogomet.

- Nemam ništa posebno reći, nikad nisam sumnjao u sebe, bez obzira što drugi jesu, uvijek sam vjerovao da mogu doći gdje sam sada. Te stvari su mi bile motivacija, da pokažem da ne moraš biti ogroman da bi dobro igrao nogomet - odgovorio je Modrić te nastavio:

- Prošao sam dosta toga u životu, najvažnije je da se nikad ne predaješ, vjeruješ u sebe. Ima uspona i padova, no uvijek treba vjerovati u sebe. Treba se boriti za svoje snove, to me uvijek vodilo.

Iako je prilici da razbije dominaciju Messija i Ronalda u borbi za Zlatnu loptu, Luka se ne zamara s tim:
- Fokusiran sam na reprezentaciju, godi kada te spominju u tom kontekstu, ali nisam opterećen time. Želim osvojiti SP, a na ostalo ne mogu utjecati. Zanima me samo reprezentacija, individualne stvari mi nisu prioritet.

S Finskom ste remizirali i tadašnji izbornik je dobio otkaz. Što je donio novi izbornik, koliko je zaslužan za ovaj uspjeh?

- U finalu smo SP-a, znači toliki je bio utjecaj izbornika na sve što se događa u reprezentaciji. Došao je u trenutku kada je bio upitnik hoćemo li se plasirati na SP. Napunio nas je samopouzdanjem pred prvu utakmicu s Ukrajinom. Nakon toga smo suvereno prošli Grčku. Donio nam je mir, digao nam je samopouzdanje, najviše nam se sviđa njegova iskrenost i pristup prema svakom igraču. Jako smo sretni što je ovdje, što je pokazao svoje vrijednosti ne samo kao trener, nego i kao osoba.

Što ćete kao kapetan reći pred izlazak na teren, jeste li pripremili govor?

- Vidjet ćemo što će mi doći sutra, nisam razmišljao o tome. Ne pripremam se što ću reći u tom krugu koji je naš običaj. Bit će emotivno, ali moram se fokusirati na utakmicu, ostaviti emocije sa strane i dati maksimum. Ako Bog da, da se možemo veseliti.

Izbornik je prokomentirao atmosferu u Hrvatskoj:

- Ponosni smo i presretni kad vidimo kako hrvatski narod slavi. Pored svih teškoća, ljudi su zaboravili na sve nedaće i ovih 25 dana žive ponosno i sretno. Bez obzira izgubili ili dobili sutra bit će seizmički poremećaj. Nadmašit ćemo Argentinu i Brazil po slavlju. To nas veseli. Navijači su nam najveći motiv.

Novinare je zanimalo hoćemo li imati snage za borbu s odmornijom Francuskom?

- Sutra je finale SP-a, igrači znaju što je to, veseli me da će svaki igrač reći ako nije spreman. Stvorili smo takav odnos da će oni to sigurno reći ako nisu 100 posto spremni. Znaju koliki je ulog, ali ako ne mogu, pošteno će reći. Ja to od njih očekujem, to će i tako biti. Mi nismo trenirali na treningu, potrebniji nam je odmor, relaksacija, imamo sitnijih problema. Nadam se da će svi biti spremni, ako i ne riješimo, nisam zabrinut, imamo igrača koji ih mogu zamijeniti. 

Igrači vas hvale, što vas čini toliko popularnim među igračima?

- Između nas vlada veliki respekt, ja hoću s njima biti prijatelj jer to je jedini način za uspjeh. Naravno da je važno da me poštuju, da ja zadnji odlučujem. Nema tu mjesta za neke oštre stvari, polemike, mi smo došli napraviti rezultat. Moramo poštovati jedne druge, ako ja igrače respektiram, onda i oni mene respektiraju. Nema tu tajni, ni dilema. Ja ne donosim odluke bez da pitam igrače, za sada ide dobro, ne znam je li to rješenje za trajno, ali zasad ide dobro. 

Hrvatska u pet međusobnih susreta nema pobjedu protiv Francuske:

- Ne zanima me statistika, sutra je finale i ne gledamo tko nam je protivnik. Želimo dati svoj maksimum, ovo je vrijeme koje smo zaslužili i izborili, da cijeli svijet gleda Hrvatsku, da većina navija za Hrvatsku. Mi ćemo uživati u nogometu pa neka pobijedi tko je bolji. Nema ljepšeg trenutka za igrače i trenera, mi ćemo uživati pa što bude. Imali smo puno problema, igrali i bez igrača, bez podrške, da nisu imali čvrst karakter ne bi sve izdržali. Idemo se sutra bacati na glavu, mi idemo u fajt pa što dragi Bog da.

Prošlo je mjesec dana otkako je Svjetsko prvenstvo počelo u Rusiji. Nogometna groznica zatresla je cijeli svijet, a posebno ovaj naš mali, hrvatski. Ono što je postignuto je nevjerojatno i neopisivo. Sve je jasno gledajući fotografije i jučerašnji prijenos iz Zagreba. Kako je i novinar Anton Samovojska rekao: "Pa ovo je više ljudi nego na dočeku Pape Ivana Pavla II.". Hrvatska je pokazala neizmjernu snagu i borbenost. Želju za pozitivom i nadom koju je živjela ovih mjesec dana. Utakmice su se gledale u svakom domu, kafiću, trgu... Na ulicama se slavila svaka pobjeda, a posebno ono nad Englezima. Vatreni su nas bacili u trans iz kojeg će se sigurno biti teško probuditi.
 
Preko 550 tisuća ljudi pratilo je doček od aerodroma do trga!!  I kiša! 

A kako je to izgledalo u Rusiji? 

Glavnu rusku prijestolnicu zadnjih par dana okupirali su navijači iz male Hrvatske. Grad koji broji 10 milijuna stanovnika i simbol je ruskog carstva, tih dana preplavile su kockice i zadovoljstvo navijača iz Hrvatske. Sigurno je većina poželjelo otići do Rusije i odgledati utakmicu na velebnom Lužnjiki stadionu, što su neki i učinili. Kupili su karte, napravili žurne putovnice i zaputili se pravac u Moskvu. U nedjelju su poletjela četiri velika aviona Turkish Airlinesa koji su raspjevane navijače odvela do Moskve. Tamo je centar grada, točnije famozni Crveni trg, bio blokiran i pun kockica. Pjevalo se, plesalo i veselilo. Navijači su do zadnjeg trenutka vjerovali u pobjedu. 

Nakon toga slijedio je okršaj na stadionu Lužnjiki. Četvrti stadion po veličini u Europi i jedan od najvećih u Rusiji od ukupno 63 stadiona. Kapaciteta 80 tisuća mjesta, a za utakmicu Hrvatske i Francuske bio je skoro pa potpuno napunjen- oko 78 tisuća navijača i posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. 

Atmosfera? Veličanstvena. Nevjerojatna. 

Rusi su uložili sve kako bi finalna utakmica bila u skladu s očekivanjima. A tako je i bilo. Još je samo nedostajala pobjeda. Kada je krenula himna, a stadion zaorio pjevajući u jedan glas, emocije su krenule same od sebe. Navijači su cijelo vrijeme bodrili Vatrene. Stadionom je "grmila" Moja domovina, šampioni, mi Hrvati..


O utakmici neću pričati. Nisam nogometni stručnjak niti ekspert i u taj dio ne želim ulaziti. Nakon završetka utakmice osjećali su se podijelili. Tuga zbog neosvojenog zlata i ponos zbog srebra zlatnog sjaja. Vidjevši lica naših momaka na terenu, navijači su počeli vikati- Šampioni! Pozdravili su ih pljeskom i naklonom. A kako i ne, s obzirom na ono što je postignuto. Narod nikada nije bio ponosniji i ujednjen kao ovih dana. Izlazeći iz stadiona ponovno su se čuli hrvatski navijači. "Moja domovina" orila se i nakon poraza, a ni Francuzi se nisu čuli. 

SPASIBA RUSIJA! 

I što reći na kraju ovog prvenstva? Mislim da se sve reklo jučerašnjim dočekom u Zagrebu koji je nadmašio sva očekivanja. Ljudi su neumorno čekali po osam, deset sati u masi na Trgu, Ilici i širom Zagreba. Uistinu neopisivo. Nakon ovoga bit će se teško probuditi. Zato još malo uživajmo..

I za kraj: SPASIBA RUSIJA! Hvala što si nam vratila, zajedništvo, nadu i ponos. Hvala što sada svatko zna gdje je Hrvatska. Što smo sada napokon shvatili što imamo- brend. Predivnu zemlju, prirodne ljepote, velike sportaše i srce vatreno! 

A najveće hvala Vatreni!