Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5860067b1eea8fb87f8b4a0b/80
Foto: Facebook

Dalmacija u srcu Londona: Miris buzare i ribe s gradela, a morski plodovi za prste polizati

Ideja je nastala nakon spoznaje da je vrijeme da London bolje upozna Hrvatsku
Londonom se odnedavno širi miris Dalmacije koncentriran u loncima Venturina, prvog hrvatskog pop up restorana za čije je otvorenje zaslužna Zagrepčanka s britanskom adresom - Sanja Britt Jusić - piše Poslovni.hr

Ideja je nastala nakon spoznaje da je vrijeme da London bolje upozna Hrvatsku, a da se taj posao nalazi u dobrim rukama ukazuju i Sanjini ranije realizirani projekti. Njezinom, sad već poprilično davnom preseljenju, kumovala je želja za drukčijim profesionalnim usavršavanjem nakon kojega je Jusić ostvarila zapažene rezultate na području marketinga i PR-a.

Tako je Britanci ponajviše pamte po organiziranju partyja za imena s vrha globalne showbizz liste, ali i  originalnom i provokativnom konceptu Nude Noir teatralnih tematskih zabava kakve smo i sami imali prilike vidjeti i u Hrvatskoj kada ih je prije nekoliko godina Sanja nakratko preselila kod nas, a koji sada nastavljaju dalje na sasvim drugi kraj svijeta. Tako se početkom prosinca ove godine Nude Noir seli čak do bliskoistočne države Bahrein gdje će biti održana prva u nizu zabava s pečatom Sanje Britt Jusić.

Da joj dobro leže takvi međukulturalni i egzotični projekti svjedoči i činjenica da se Hrvatska kao top destinacija za vrijeme održavanja Nude Noira u Dubrovniku nije skidala s duplerica britanskih vodećih medija, a čemu je kumovala i snažna kampanja koja je uključila i britanskog princa Harryja.

No, vratimo se Venturinu. Iako londonske ulice već vrve izmiješanim okusima i mirisima različitih svjetskih kuhinja, Sanja je uspjela da se od ovog studenog onamo prvi put proširi miris dalmatinske buzare. Za to će se brine chefica hvarskog restorana Zlatna Školjka, Maja Mačković, koja je Sanjin prijedlog da joj se pridruži u londonskoj avanturi prihvatila objeručke, a time postala centrom i Venturinove kuhinje. Maja je ujedno i hrvatska gastro blogerica poznata pod nadimkom BigMamma koja je karijeru gradila u Hvaru i Zagrebu, na domaćim i inozemnim natjecanjima, zatim u udruzi Croatian Master Chefs Association, a ujedno je nagrađena i prvim zlatom za modernu kuhinju koje je u Hrvatskoj pripalo ženi. Kaže da su je europska metropola i Venturin privukli pričom, idejom i konceptom, dok je presudna ipak bila Sanjina energija. Napominje i da je ujedno tim korakom pokrenula ostvarenje vlastitog sna, a to je da u inozemstvu kvalitetno brendira iznimno raznoliku hrvatsku kuhinju.

Ne nude samo hranu, nego cjelokupni doživljaj ljetne dalmatinske večeri

Za Exclusive su Sanja i Maja otkrile kako ne nude samo hranu, već cjelokupni doživljaj ljetne večeri koju provodite golih ramena negdje na Jadranu u društvu prijatelja te ispričale kako je sve počelo. Sanja priznaje da su u Londonu konkurencija i pounda beskrajne, a rente ogromne. No, ipak izgleda da je Venturin, pokazuju komentari zadovoljnih gostiju na društvenim mrežama, uspio ispuniti obećanje da će atmosferom, interijerom, mirisima i hranom svakog gosta transportirati u Dalmaciju i pružiti osjećaj ljeta i zajedništva s dragim ljudima.

- Naši su stolovi uglavnom spojeni što potiče dosta interakcije među gostima. Atmosfera je profesionalna, ali i opuštena. Baza je tradicionalna, ali smo dodali i modernih elemenata kako bismo kreirali cjelokupno iskustvo, a ne samo večeru. Klasični me restorani ne zanimaju, tu sam da ljudima stvorim iskustvo koje će ih dotaknuti na emotivnoj razini - pojasnila je inicijatorica Sanja.

Maja je dodala da njezina hrana priča jezikom mora, sunca, bure i djetinjstva provedenog na najljepšem komadu zemlje. Smatra da su ambijentom samog restorana, timom kojeg čine uglavnom Hrvati od čega većina glasnih Dalmatinaca, a naročito hrvatskim vinima i hranom koja govori sama za sebe, uspješno evocirali otočki i mediteranski štih.

- Uglavnom spremam vrlo tradicionalna jela imanentna srednjoj Dalmaciji, a s vremenom ćemo se širiti i na ostale regije Hrvatske kako bi Londonu zaista prezentirali ono najbolje što nosimo od doma. Lagala bih kada bih rekla da nisam uzbuđena ili da nema treme – na potpuno novom terenu, daleko od sigurne baze doma i zaleđa, sve ovisi o vama i o tome kako će ljudi reagirati nakon što pojedu ono što ste spremili i prezentirali - ispričala je Maja.

Hvarska noć u srcu Londona

U London je ponijela svoje noževe i pribor, hvarske začine, sol i maslinovo ulje te brata Antonia Buzolića kao sous chefa. Zadovoljna je kako su posložili cijelu priču jer, ističe, imaju jako dobru bazu odakle se mogu širiti u nove menije, koncepte i postati jedno od prepoznatljivih gastro lokacija u Londonu. 

- Brat i ja smo odrasli uz oca Ivana Buzolića, Master Chefa od kojeg smo naučili sve što znamo, ne samo o kuhinji, već i o ugostiteljstvu, turizmu i biznisu općenito, tako da zajedno imamo itekako što ponuditi svijetu. Priča koju u ovom trenu pričamo jest jedna ljetna noć u Hvaru, ali u Londonu. Sa sive, jesenske londonske ceste ulazite u zavodljivu atmosferu hvarskog sutona gdje ljudi sjede za istim stolom dijeleći onaj poznati morski trenutak, u kratkim rukavima, uz puno smijeha, dobre spize i vina - dodala je Maja.

Namirnice koje se koriste u Venturinovoj kuhinji su lokalne, dok vinska lista trenutno uključuje pet hrvatskih imena. Sanja je otkrila da će se, ako iz pop up formata prerastu u restoran koji će nuditi hrvatsku hranu, širiti i vinska lista. Početna je ideja bila vrlo jednostavna - otvoriti mjesto koje bi nudilo ribu na gradele.

- Prepoznala sam rastući trend zdrave prehrane kojem valja dodati i tipičnu britansku sklonost fish ‘n’ chips uličnoj hrani. U međuvremenu sam se uhvatila kako zapravo pričam o tome da London, globalno gurmansko središte, ima gotovo sve, ali nema restoran s hrvatskom hranom. Cilj nam je da s vremenom iz pop-up formata restorana prerastemo u prvi hrvatski koncept restoran. Radili smo maksimalno i uložili zaista puno truda pa je za realizaciju projekta trebalo relativno malo vremena, no uloženo je beskrajno puno sati rada. Stoga, vjerujem da sve što se radi srcem može biti trajno uspješno - kazala je.

Što se samih početaka tiče, Sanja je otkrila i da su joj u realizaciji najviše pomogli poslovni kolega te dečko, pokazavši stopostotno povjerenje u ideju i njene mogućnosti. Naime, Sanjin kolega iz Venturina zapravo je Britanac koji nikada nije bio u Hrvatskoj.

- S druge strane, moj privatni partner provodio je dane sa mnom u lokalu koji smo gotovo cijeli izgradili vlastitim rukama. Najveća je prepreka bila lokacija jer, bez obzira na to što graničimo s prvom zonom i što se preko puta nas nalazi stadion Chelsea, u blizini nas ne nalazi se podzemna stanica što se doimalo našom najvećom slabošću. Ipak i na sreću, Londončani su navikli na putovanja i Uber. Drugi je problem bio strah da neću moći naći kuhara, odnosno kreativnu osobu koja se daje 100 posto u posao, poput mene - kazala je Sanja.

No, strah je otklonjen nakon što ju je zajednička  prijateljica spojila s Majom. Sanja ističe da je Maja znala točno što joj treba i usprkos sijasetu vlastitih obaveza, ipak se odlučila pridružiti.
“Bila sam zabrinuta i oko osoblja, ali imamo fantastičan tim, cijeli iz Hrvatske što daje dodatni pečat autentičnosti”, kaže. Maja je još dodala i da joj najveći izazov ipak nije bilo preseljenje u London, kao što bi se možda očekivalo, već da joj najveći izazov predstavlja objasniti ljudima da nije samo ono što oni smatraju da jest.

- Ujedno sam i chef i fotograf i poduzetnica i project menadžerica i dizajnerica nakita... Izuzetno mi je teško sebe opisati jednom riječju ili titulom, stoga ne volim ni kada drugi to rade. Ako baš moram, neka bude multipotencijal. Eto, postojimo i mi takvi koji imamo beskrajno puno interesa i nismo specijalisti samo za jedno područje i pronalazimo se u svemu. Probala sam puno i mnogo puta bila na rubu, a ne jednom sam zaključila kako sam proživjela već nekoliko prosječnih života. Takav me život naučio prihvaćanju, otvorenosti, skromnosti i zahvalnosti - zaključila je Maja. Na kraju, nakon što su se prvi dojmovi već slegli, Sanja i Maja su se složile da su uspješno prenijele okus dalmatinskog doma na londonske ulice.

- Svi gosti iz naših podneblja zaista govore da imaju osjećaj kao da su u konobi na moru i da je ljeto. A stranci koji nam dolaze, dolaze uglavnom ponovno okusiti ili proslaviti odmor koji su već proveli na našoj obali - zaključile su sugovornice. Cijeli članak pogledajte ovdje.

Facebook komentari

hr Sun Dec 25 2016 18:45:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/59710dbab9e03eb1328b4a5f/80

Željko Pervan stiže u Split s predstavom ˝Na komadiću Europe˝

Najbolji stand up komičar na ovim prostorima, Željko Pervan, izvest će svoju novu predstavu 'Na komadiću Europe' u srijedu 26.07.2017. u 21.30 u ljetnom kinu Bačvice


Zbog popularnosti i načina izvođenja na dosadašnjim nastupima, za ovu predstavu se u pravilu tražila karta više. A za prošlogodišnje gostovanje Željka Pervana u Splitu ulaznice su prodane čak tjedan dana prije.

Željko Pervan majstor je improvizacije, obožavatelj Slovenaca, smrknuti profesor, živahni govornik i komentator hrvatske svakodnevice.

Ulaznice možete pronaći u sustavu Eventima po cijeni od 70 kuna 

Čisti humor bez ikakvih rekvizita: čovjek i njegova duhovitost.

Novi Pervanov uradank na HTV „Naknadno“ ruši brojke gledanosti, nova je to televizijska forma. Spoj stand upa i sit coma.

Televizijska je to  nova  forma gdje se Pervan dotiče tjednih političkih tema i obradjuje ih na svoj  zanimljiv i svojevrstan način.

Serija „Kud puklo da puklo“ na Nova TV rušila je sve rekorde gledanosti. Podaci istraživanja AGB Nielsena govore da tu seriju gdje Pervan igra jednu od glavnih uloga dnevno gleda čak

820 000 gledatelja.

Fantastično.

Godine 1989. prelazi na nezavisnu TV-kuću OTV. Upoznao je Zlatana Zuhrića Zuhru, s kojim je započeo suradnju na raznim skečevima. Izradio je koncept satiričnog, bezobraznog showa "Zločesta djeca", gdje je upoznao i sprijateljio sa Vinkom Grubišićem i nastupao u raznim skečevima, kao što su Rade u bunaru, Ispitivanje Hrvata u Vojvodini, šaljivi glazbeni spot 'Servus Zagreb', sinkronizirani dnevnik i druge emisije ili filmovi (kao na primjer film 'Ime ruže', (razgovor Hloverke i Dražena Budiše).

U to vrijeme imao je male nastupe i u manje hvaljenom humorističkom showu "Jel' me neko tražio".

Na OTV-u Pervan započinje i humoristički show 'Večernja škola'; u toj spontanoj, većinom improviziranoj emisiji glumio je profesora u večernjoj školi koji je podučavao četiri odrasle osobe: Aljošu, Denisa, Antimona i Tetka (Zlatan Zuhrić Zuhra, Mladen Horvat, Ahmed El Rahim, Đuro Utješanović), te sa njima raspravljao o svijetu i životu. Šale su se zbijale na račun političara, plaća, umirovljenika, Čeha, Slovenije i drugih tema.

Godine 2004. angažman je Pervanu ponudio HRT. Pervan je s oduševljenjem prihvatio, te je dobio dvije emisije u kojima je bio voditelj; osim 'Večernje škole' vodio je i kviz 'Uzmi ili ostavi'. Nastupio je i kao stand up komičar na turneji po Hrvatskoj pod nazivom 'Božanstvena komedija'. Godine 2006. osvojio je nagradu Večernjakov "Ekran" u kategoriji Muška TV osoba - informativni i kulturni sadržaj, za emisiju "Večernja škola".

 


 

Na nišan je  HDZ, ali i SDP. Komentira  i akciju "Kupujte hrvatsko". "S čim?", pita se on, što mu je  tek uvod da malo prokomentira cijene i kvalitetu hrvatskih proizvoda na komentira i razne kupovne navike ljudi (rasprodaja zimskih kaputa: a kao da ima i ljetnih kaputa ?). Nezaobilazna  tema  su i Slovenci te veličina njihove države: kaže da imaju koče a svoje ribe sve znaju po imenu. Imaju i jednog ugora koji je, đubre, narastao pa je sada pola u Hrvatskoj a polovinom u Sloveniji.

 Naime, Željko Pervan godinama tijekom ljeta stanuje u Kašteliru pored Poreča, i ističe da mu je istarska publika medju najdražima i da se tu osjeća kao svoj medju  svojima. Njegova doradjena predstava „Božanstvena komedija" koju je preoblikovao u  novu komediju pod nazivom „Na rubu Europe“, vrhunac je stand up komedije u Hrvatskoj. Od nastanka legendarne večernje škole do sada nekoliko puta pohodio je hrvatske gradove (ali i susjedne države:Sloveniju, BiH...)i skoro uvijek se tražila ulaznica više. Njemu su omiljene teme Slovenci i žene . Ismijava  i želju Hrvatske da uđe u Europsku uniju u kojoj su Grčka, Bugarska "koja ima 24 kilometra autoputa" i Italija u kojoj, čuo je, "nema mita i korupcije".

Ipak, Pervan se osjeća kao kod kuće kada je riječ o odnosima žena i muškaraca. "Čim žena kaže 'da', u crkvi dobije 50 kila. Onda bi je mladoženja trebao prevesti preko kućnog praga. S čim? S viljuškarom?". Ne ostao dužan ni muškima: "Mi se borimo, lovimo, ulazimo u HDZ, ali bojimo se žena", komentirao je u svom zajedljivom stilu.

 Njegova je satira ipak doseže vrhunac zajedljivosti kada je spomene Zakon o zabrani pušenja. "Samo nemojte pušiti, kaže onaj ministar zdravstva, kako mu je ime, a od 50 reklama, 49 je za pivo koje reklamiraju sve mlađi glumci. Ali to nije bitno, samo loči. Pušenje ubija, a ovo kao ne", u svom stilu pita se Pervan koji  kaže da u kafićima zamoli konobara da ga odvoji od onih koji piju alkohol jer mu bazdi.

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 22:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5970a613b9e03e6f368b493f/80

Punjene paprike iz pećnice

Donosimo vam jedan recept kad vam ponestane ideja što kuhati
 Punjene paprike spremane na ovaj način zasigurno će zamirisati vašim ukućanima, ali i susjedima.

SASTOJCI:

- oko 10 većih paprika
- 1 kg mesa (najbolje pomiješano junetina, teletina, janjetina)
- crveni i bijeli luk 
- peršin
- mrkva
- 1 jaje
- 1 kg zrelih oguljenih rajčica 
- juneći/goveđi temeljac
- riža
- sol, papar, vegeta

PRIPREMA:
Paprike oprati i očistiti za punjenje. Mesu dodati nasjeckanu kapulu, peršin, češnjak , jednu sjeckanu rajčicu, jaje, šaku riže, soli, vegete, papra po želji. Dobro promiješati i time puniti paprike. Zatim punjene paprike staviti u vatrostalnu zdjelu ili neku drugu posudu za pečenje. Popeći ih 15 minuta u pećnici. Dok se peku napraviti šalšu od rajčica. Šalši dodati goveđeg/junećeg temeljca i s tim sve preliti preko paprika dok su još u pećnici, poklopiti ili prekriti folijom i nastaviti peći dok ne budu gotove (otprilike 45 minuta). Poslužiti s pire krumpirom. 

DOBAR TEK! 

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 14:46:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5970a143b9e03ee93e8b46a0/80

Novi ljetni hit grupe Vigor

Uz izlazak novog singla i spota, grupa Vigor nastavlja sa svojim koncertnim obavezama koje ne staju već pune četiri godine
Ljetni koncerti grupe Vigor upravo su dobili novo pojačanje jer dečki iz benda predstavljaju video spot i novu pjesmu „Marija“. U svom prepoznatljivom zvuku zbog kojeg ih je publika toliko i zavoljela, dečki iz Vigora donose novi ljetni hit za sve generacije željne dobre zabave. 

Iako su dosad nizali hitove surađujući s Miroslavom Škorom i Ivicom Muratom, ovoga puta svoj su glazbeni stil osvježili suradnjom s autorskim timom Dušanom Bačićem i Bojanom Dragojevićem koji su zaslužni za neke od najslušanijih hitova Severine, Jelene Rozge, Željka Bebeka i Nede Ukraden.

Uz potporu svoje izdavačke kuće Campus od nove pjesme očekuju veliki uspjeh. Da ništa ne prepuštaju slučaju, pokazali su i objavom nove pjesme na jednom od najvećih  YouTube kanala u Hrvatskoj, Orange Videos. 
-Suradnja s novim autorima plod je dugogodišnjeg poznanstva i bilo je samo pitanje dana kada ćemo ostvariti konkretnu suradnju. Dušan je prepoznao ono što mi radimo i napisao je pjesmu baš za nas. 

Samo pozitiva, ljubav i lijepa lepršava glazba; to je ono zbog čega nas ljudi vole i tako rado slušaju, istaknuo je karizmatični pjevač benda Mario Roth koji je nedavno postao jedan od omiljenih domaćih zabavljača nakon sudjelovanja u showu Nove TV „Tvoje lice zvuči poznato“.


Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 14:26:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/597098c7b9e03e50438b457d/80

Imoćanin u Indoneziji: Zgode i nezgode na Baliju

Nastavljamo s objavljivanjem putopisa iz Indonezije, kojeg je za naš portal pripremio Ivan Lončar.

“Pao je mrak i morali smo nazad u hostel motorom. Odabrali smo kraći, ali zahtjevniji put. Nakon pola sata vožnje završili smo na lokalnoj cesti koja ide kroz srce prašume. Nezaboravan doživljaj je voziti se kroz duboku prašumu, imate osjećaj kao da vas netko stalno gleda i zvukovi prašume nadjačavaju zvuk motora. Voda,šum vjetra i tropska vlaga u zraku podsjete vas kako zapravo treba biti ponizan i zahvalan za dar života u svakom trenutku. Stigli smo u hostel u predgrađe Yogyakarte i večerali smo u društvu guštera koji inače služe prosječnom indonežanskom kućanstvu za borbu protiv komaraca. Gušteri su Indonežanima, za komarce , otprilike ono što je našim ljudima mesliđan uvečer na prozoru ili što je mačka mišu. Rekao bih kako je to funkcionalan i domišljat  način borbe protiv komaraca koje ne vole zamislite ni u Indoneziji. Eto još jedna sličnost s “njima“. Inače ne volim nikakve podjele na “nas i “njih“ i uvijek kad putujem, ali i inače tražim sličnosti,ono što nas spaja, a ne ono što nas udaljuje. Bilo da netko lovi komarce mesliđanom,sprejem ili gušterima jednak je i isto vrijedi, tako da za mene nikad nije i nikad neće postojati “mi“ i “oni“. Ujutro nas je čekao let za Bali,umorni,sretni i puni dojmova zajedno sa našim susjedima gušterima utonuli smo u san.

Dolazak na Bali bio je čaroban, cvijeće oko vrata na izlasku s aerodroma i zanimljiv i poučan razgovor sa Berny,ženom iz jedne turističke agencije na Baliju nizozemskih korijena, bili su uvertira svim sjajnim stvarima koje smo doživjeli na tom rajskom otoku. Smjestili smo se u Kuti, gradu na jugoistočnoj obali otoka koji ima direktni kontakt sa moćnim Indijskim oceanom. Idealno je mjesto za surfere zbog svojih velikih plaža (najveća plaža na Baliju-Kuta beach) i zbog povoljnih oceanskih struja i velikih valova. Kuta je bila naša baza, početna točka i ishodište sljedećih pet dana.

Svaki dan je bio bolji od prethodnog, puštanje zmaja sa malim Indonežanima, igranje nogometa i skupljanje školjki te gledanje sjajnog zalaska sunca bili su neizostavan dio svakog dana. U tih pet dana obišli smo gotovo cijeli otok. Na Baliju, za razliku od ostalih indonezijskih otoka gdje su zastupljeni muslimani, prevladavaju hinduisti. Prilikom cjenkanja koje je inače sastavni dio života i način plaćanja bilo čega u Indoneziji, primijetio sam da se primjetno lakše cjenkati sa hindusima nego sa muslimanima. Zastupaju taj kastinski stil života i više manje dobiješ ono što želiš iscjenkati ako si dovoljno uporan, dok je kod muslimana pristup malo tvrđi i trebaš imati malo bolje vještine i malo manji obraz kako bi postigao dobru cijenu. Inače običaj cjenkanja kod njih se zove Bargan i obično počinje čim osoba A odbije ponuđenu cijenu od osobe B i osoba B kaže čarobnu riječ Bargan i cjenkanje može početi. Ne trebam ni spominjati da sam jako često koristio tu riječ.  Još jedno obilježje Balija su široke prometnice koje su tako napravljene da bi bilo dovoljno mjesta za sve one motore kojih je zaista mnogo i koji su u gužvi brži od automobila pa im treba mjesta za manevriranje. Još jedna zanimljivost Balija je ta da se sve odvija uz ceste. Trgovine namještajem, primjerice, imaju namještaj izložen odmah do kolnika dok se taj namještaj izrađuje unutra u radionicama. Ista stvar je i sa hranom,suvenirima,raznim uslugama,većina ili gotovo sve se odvija na ulicama i to je jako živopisan prizor kojeg treba doživjeti. Osjećaš se živo i okretno u takvom okruženju. Čovjek s kojim smo se vozili po otoku zvao se Ktut, nije znao engleski, a mi smo znali tri riječi na indonezijskom, ali smo se jako dobro shvaćali. Nakon što smo s njim otišli vidjeti polja riže Tegalalang koja su nas ostavila bez daha svojom veličinom i količinom rada i truda kojeg je potrebno uložiti da bi se u konačnici dobila riža i nakon srdačnog susreta sa jednom radnicom u polju s kojom smo proveli neko vrijeme gledajući kako vješto obrađuje rižu, ali to radi s takvom lakoćom da dok marljivo radi pjeva i smije se poput nekog slavuja iz sigurne sjene obližnje krošnje; Ktut nam je pokazao, sasvim slučajno pored neke seoske ceste tradicionalni indonezijski instrument Grantang kojeg smo ja i on zajedno svirali i nakon nekoliko pokušaja predao sam palicu Ktutu koji nam je odsvirao jedne od najumirujućih stihova i nota koje sam imao priliku čuti u svom životu. Taj instrument rađen je od bambusa koji je daleko najzastupljenija i najkorištenija biljka na otoku, rade sve s njim, čak i potporne stupce prilikom betoniranja. Ktut je svirao Grantang poput nekog čarobnjaka dok smo mi sa strane završavali naš ručak probavajući sve lokalne specijalitete do kojih smo mogli doći. Tko voli ljuto i začinjeno na pravom je mjestu, ali i ako niste ljubitelj takve hrane utješit će vas činjenica da za euro do euro i pol možete jesti sasvim solidan i dovoljan obrok. Posjetili smo Danau Bratan predivni hindu hram . Zatim smo otišli do mjesta gdje se uzgajaju sve vrste indonezijskih leptira i u ograđenom prostoru zatvorenom mrežom po ulasku se odmah osjećate posebno jer oko vas konstantno lete leptiri i razne leteće životinjice raznih boja, prizor iz crtića ili neke bajke, vrijedilo je stati i doživjeti tako nešto. Uz cestu smo stali nahraniti domaće Punca majmune bananicama dok su strpljivo čekali na autostajalištu dok im naiđe nova žrtva koja će ih nahraniti. Potpuno su se prilagodili takvom životu i praktički žive uz cestu. Na svakom koraku, pored ceste u svakom selu na Baliju mogu se vidjeti ukrasi od bambusa koji krase ulice i dvorišta i koji služe za jutarnju ceremoniju koju hinduisti tako predano obavljaju prinoseći darove na listovima bambusa.

 Slijedio je posjet bambusovoj šumi. Toliko je dominantan i parazitski taj bambus da u tom dijelu prašume raste samo on i ništa drugo. Tokom šetnje smo skupljali ostatke slomljenih i ispilanih bambusovih drva kao suvenire. Zatim smo prolazeći kroz velike plantaže chilija došli do Danau Batura i do termalnih izvora podno ugaslog vulkana i velikog jezera. Kupanje u takvom ambijentu bilo je točno ono što nam je trebalo nakon šest dana ceste,hostela,aviona i konstantnog gibanja. Dva i pol sata smo proveli roneći i plivajući i bućkajući se u termalnim izvorima koji izviru iz srca Danau Batura. Nedaleko jezera nalazi se hram kojeg zovu Mother of Temples, majka svih hramova i zbilja nije slučajno dobio to ime, predivno zdanje kompleksa hindu hramova koji inače imaju uvijek neparan broj krovova koji se uzdiže prema nebu i prema vulkanu i planini i koji simbolično predstavljaju postepeni uspon prema vrhuncu života-smrti i koji stavljaju planinu kao hinduistički simbol vjere i poniznosti. Tu smo proveli neko vrijeme sa svećenikom koji se zove isto kao i naš vozač Ktut i koji nam je objasnio kako je kod njih običaj da svaki sljedeći sin preuzima ime prijašnjeg npr. prvi sin Ivan drugi Ante,kod njih prvi sin Ivan drugi Ivan Ante, nije lako smisliti potpis petom sinu primjerice .  Slijedeći dan smo se vratili starim navikama i iznajmili smo motor vozajući se bespućima Balija, otišli smo pogledati tradicionalni balinezijski ples, posjetili smo tržnicu i probali razne specijalitete, tropske plodove zmijskog voća,  i raznih drugih neobičnih proizvoda. Večer smo proveli ispijajući kokos, svirajući gitaru s dečkima iz obližnjeg kafića koji inače kao i ostali na Baliju izgleda tako da nema stolica nego postolje koje se zove Gong i na kojem se sjedne na pod i konzumira piće i hrana. Svirali smo i pjevali svatko svoje pjesme ne razumijevajući jedni druge ali smo se razumjeli na jednoj drugoj,višoj i važnijoj razini. Jednu večer dok sam htio promijeniti novce u mjenjačnici koja je nudila odličan tečaj, prilikom razmjene pokušali su me prevariti vješti dečki koji rade u mjenjačnici. Međutim zeznuli su se jer sam ih prokužio i nakon prijetnje da će ih posjetiti policija vratili su mi moje novce, koje sam potom promijenio u drugoj mjenjačnici sa normalnim tečajem. Tako vješto barataju sa brojanjem novca da je teško primijetiti da su izbrojali više nego što zapravo imaju u ruci. Savjet svima budite na oprezu ako vidite dobar tečaj i neobične brojke,izgleda predobro da bi bilo istinito, naročito ako ste u Indoneziji.“ 

Facebook komentari

hr Thu Jul 20 2017 13:50:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .