Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/53418a02179942f651efee89/80
Foto: Tonći Plazibat / CROPIX

Je li Hrvatska nacija vjernika?

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva

Hrvatska je zemlja relativno visoke razine religioznosti, njezina religijska "scena“ je vrlo raznolika, a trećina vjernika ne prihvaćaju ono što kaže Crkva nego se ponaša kao "sam svoj" vjernik, sažetak je odgovora istaknutih sociologa religije za Hinu.

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva.

Vjera kao pripadanje vjerskim zajednicama

Na temelju rezultata deset pokazatelja, Hrvatska je na petom mjestu po religioznosti u Europi, približno kao Italija i Slovačka, a iza Poljske, Kosova i BiH. Međutim, ta se razina religioznosti razlikuje ovisno o pojedinim pokazateljima, ističe sociolog religije s Pravnog fakulteta u Zagrebu Siniša Zrinščak.

Prema podacima Europskog istraživanja vrijednosti 2008. religioznost u Hrvatskoj karakterizira 84 posto konfesionalne i 79 posto religijske samoidentifikacije građana, te 87 posto vjerovanje u postojanje Boga. Također, 26 posto vjernika izjavilo je da sudjeluje u crkvenim obredima tjedno, a njih 16 posto mjesečno.

U Hrvatskoj je na djelu kombinacija visokoinstitucionalne religioznosti, prije svega u smislu viske razine pripadnosti vjerskim zajednicama, i onoga što se naziva individualizirana religioznost, jer barem jedna trećina građana koji se izjašnjavaju da su religiozni, zapravo je distancirana od Crkve i konfesionalne religioznosti, kaže Zrinščak i dodaje: Dakle, imamo jedan trend individualizirane religioznosti trećine vjernika koja sama kombinira religijska učenja i sama odlučuje što će uzeti iz repertoara religijskog učenja.

Iako Crkva i dalje predstavlja najširi identifikacijski okvir u društvu, prema nekim istraživanjima građani su jako kritični prema političkom angažmanu Crkve, ali daju dosta veliki prostor Crkvi i očekuju njezin angažman u vezi socijalnih i etičkih pitanja. Naravno, tu je pitanje što je društveni, a što politički angažman i to često ovisi o kontekstu. No, posebno postoji veliko odbijanje građana u pogledu političkih izbora, čak 80 posto ih je protiv toga da se Crkva miješa u izbore, kaže Zrinščak.

Sociologinja religije s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ)Dinka Marinović Jerolimov smatra da je religijska "scena“ u Hrvatskoj vrlo raznolika, što dokazuje podatak da je u njoj registrirano više od 50 vjerskih zajednica. Iako je dominantna katolička, u Hrvatskoj su još jako vidljive pravoslavne, islamske i židovske zajednice, ali postoje brojne druge zajednice protestantske, istočnjačke i druge provenijencije.

To se najčešće zanemaruje zbog najrasprostranjenije pripadnosti katoličanstvu, no sve su te zajednice osjetile pozitivne efekte promijenjenog položaja u društvu koji je nastupio devedesetih godina prošlog stoljeća. Te promjene su bile jedan od bitnih društvenih faktora porasta iskazivanja osobito konfesionalne pripadnosti ali i religioznosti, uz teška ratna vremena kada je nacionalna homogenizacija bila često vezivana uz religijsku homogenizaciju, kao i krizom opterećena poslijeratna vremena, objašnjava znanstvena savjetnica Marinović Jerolimov.

Za različite ljude religija različito znači

Sociolog religije s Instituta Ivo Pilar (IIP) Ivan Markešić upozorava da bi se zbog nešto "glasnijih" javnih istupa članova pojedinih katoličkih laičkih udruga mogao steći dojam da je trenutno u Hrvatskoj stupanj religioznosti na veoma visokoj razni, a to znači da su najveći broj onih koji su se deklarativno izjasnili kao pripadnici Katoličke crkve istodobno vjernici katolici. A to znači da, da svi oni redovito idu svake nedjelje u crkvu na misu, da se redovito pričešćuju, te da, sve u svemu, sekularno društvo polagano uzmiče i nestaje, dodaje Markešić.

Ako se pođe od službenih statističkih podataka da se u Hrvatskoj prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. kao katolici izjasnilo 86,28 posto stanovništva, i ako se i danas veliki broj srednjoškolaca izjašnjava također pripadnicima Katoličke crkve, moglo bi se doista zaključiti da mi jesmo katolička nacija, napominje on.

Tradicionalna crkvena tj. institucionalna religioznost snažan je kulturološko-identifikacijski okvir najvećeg dijela stanovništva u Hrvatskoj, i ona je nakon značajnog porasta došla u fazu stabilnosti rasprostranjenosti, ističe Dinka Marinović Jerolimov.

Ne smije se zanemariti da je religioznost individualna pojava i da se nikako ne može redukcionistički jednoznačno tumačiti samo u kontekstu društva i društvenih promjena, napominje ona i dodaje da religioznost nije homogena pojava. Najjednostavnije se može reći da postoje različiti tipovi vjernika – od onih koji najviše odgovaraju onome što njihove crkve propisuju, do onih koji razvijaju tzv. individualni tip religioznost koji odudara od toga, kaže Dinka Marinović Jerolimov.

Međutim, ako bismo se koristili Likertovom skalom od sedam stupnjeva intenziteta religioznosti, došli bismo do zaključka da je u Hrvatskoj veoma velik broj onih koji 'pripadaju', koji su krštenjem članovi Katoličke crkve, a da je veoma mali broj onih koji svake nedjelje idu crkvu i na pričest pa čak i onih koji jednom mjesečno odlaze u crkvu na misu, zaključuje Markešić.

Dakle, imamo dosta visoku razinu religije kao općeg simboličko-identifikacijskog okvira vjernika nasuprot religiji kao svjetonazorskog okvira. Redovita participacija vjernika malo opada, a raste kritičnost prema crkvi. Crkva je i dalje ustanova visokog povjerenja, ali kao i u sve druge društvene institucije povjerenje u crkvu pada, precizira Zrinščak i dodaje: "Za različite ljude to različito znači“.

Riječki studenti se vraćaju nižoj razini religioznosti

U novom broju časopisa Sociologija i prostor riječki sociolog Željko Boneta objavio je rezultate istraživanja religioznosti riječkih studenata, koje je proveo u ožujku 2015. među 635 studenata Riječkog sveučilišta, i daje analizu rezultata koje je proveo IDIZ. Na temelju njih kaže da se klatno crkvene religioznosti studenata vraća prema nižoj razini religioznosti, nakon njezina iznimnog porasta u devedesetima, kada je religioznosti studenata bila izjednačena s religioznosti odraslih.

Ogromna većina ispitanika odgojena je u tradicionalnoj religioznosti i konfesionalno se identificira, ali su uočeni otkloni jer su, primjerice, na vjeronauk išli sudionici koji nisu religiozno odgajani u obitelji, ili ne prepoznaju vlastitu konfesionalnost, kaže Boneta.

Iako je vjerovanje u postojanje Boga najprihvaćenija od četiriju ponuđenih vjerskih istina ispitanika (53,7 posto nasuprot istraživanju iz 1999. kada je tako odgovorilo 77,2 posto, odnosno 2012. – 78,7 posto), nevjera i sumnja u Božje postojanje karakteristika je gotovo polovine uzorka, kaže Boneta i zaključuje da stoga vjerovanje u Boga nije opće mjesto svjetonazorske društvene normalnosti, barem kada je u pitanju studentski uzorak.

Kada je riječ o religijskoj participaciji u misama, dominiraju blagdanski praktikanti (42,5 posto), a slijede apstinenti (34,7 posto), dok je redovitih praktikanata iznimno malo. Redovitije prisu­stvovanje misama neatraktivno je za većinu studenata, tako da najveći dio ostaje povezan s crkvom samo prigodno, blagdanski.

Vidljivo je da religioznost usvoje­na u obitelji kasnije kod većine prelazi u povremene blagdanske obredne aktivnost ili se iskazuje kao (trenutni?) prekid veze s vjerskom zajednicom, ističe Boneta i zaključuje: Riječki studenti su u svim pokazateljima aktualne religioznosti manje religiozni od prosjeka mladih, koji su opet manje religiozni od prosjeka opće populacije.

Mladi, a posebno studenti u okviru njih, opet su najmanje religiozna skupina u hrvatskome društvu u svim pokazateljima institucionalne religioznosti odnosno crkvenosti, naglašava Boneta i ocjenjuje da "nekonzistentnost identifikacije, ponašanja i vjerovanja" sugerira da je i dalje na djelu "religija a la carté", koja uključuje vrlo sporadične veze s crkvenom organizacijom.

Najmanje religiozni najrazvijeniji dijelovi Hrvatske

Na pitanje na što upućuju rezultati navedenih istraživanja, Dinka Marinović Jerolimov podsjeća na podatke iz 1980-ih godina, kada je uočen blagi porast religioznosti mladih. Kako su mladi u socijalizmu bili najmanje religiozan dio populacije, te su promjene kod njih i najuočljivije. Mladi iz Hrvatske i Slovenije tada su bili najreligiozniji među mladima bivše države, pa se to već tada smatralo indikatorom nadolazećih promjena.

Zrinščak ocjenjuje da je istraživanje zanimljivo i da daje važan uvid, ali napominje da treba voditi računa o dvije stvari. Prvo, da je riječ o studentima, a oni nisu mladi, a mladi nisu ukupna populacija Hrvatske. Drugo, riječ je o riječkim studentima, dakle iz regije Primorja i Istre u kojoj je već zabilježena niža razina religioznosti.

Studenti u Zagrebu i u Rijeci nisu isto, napominje Zrinščak.

Tekst se referira i na istraživanje kolege Gordana Črpića i mene, u kojem smo utvrdili da se radi o stabilizaciji religioznosti, u kojoj su mladi slični ukupnoj populaciji, kaže Zrinščak i napominje da njegovo i Črpićevo istraživanje gleda u širem vremenskom rasponu, bez  regionalnih razlika.

Istraživanje je također potvrdilo da su razlike u religioznosti među mladima u Hrvatskoj prije svega ambijentalne i socijalizacijske, ističe sociologinja religije s IDIZ-a Dinka Marinović Jerolimov. Ambijentalne razlike govore da je religioznost najmanje rasprostranjena u najrazvijenijim dijelovima Hrvatske u Istri i Primorju, te u zagrebačkoj regiji, dok je npr. u Istočnoj Slavoniji najrasprostranjenija.

To se vezuje jednim dijelom i s modernizacijskim efektima, ali i s drugim povijesno-kulturološkim pitanjima, koja npr. podrazumijeva i prisutnost iste ili različitih religijskih tradicija. S druge strane, socijalizacijski element pokazuje da je najmlađi dio mlade populacije, još uvijek najviše vezan uz obitelj, ujedno i najreligiozniji, objašnjava ona.

Mladi nisu birali religioznost

Znanstveni savjetnik s IIP-a Ivan Markešić ocjenjuje da nema mjesta ni ushićenju ni čuđenju velikom broju onih koji se nominalno iskazuju kao katolici. Većina roditelja današnjih srednjoškolaca kršteni su kao odrasle osobe nakon 1990. godina. Kao novootkriveni pripadnici Katoličke crkve učinili su sve da i njihova djeca imaju 'papir', odnosno krsni list, kako u životu ne bi imali 'konfesionalnih problema' prigodom sklapanja braka, kumstva, sahrane itd, te da ne bi bili stigmatizirani kao komunjare, ateisti i jugonostalgičari, ističe Markešić i dodaje:

Institucionalna religioznost mladih jednaka je onoj njihovih roditelja, jer je mladi nisu birali. A to znači da se u hrvatskome društvu s institucionalne, ponajprije obrazovno-odgojne, državne ateizacije društva, koja je vršena do kraja 1980-ih, prešlo nakon 1990. na institucionalnu, opet ponajprije obrazovno-odgojnu teizaciju društva. U tome smislu, glavni jamac toliko visoke institucionalne religioznosti hrvatskih građana, a time i riječkih srednjoškolaca, jest hrvatska država, zaključuje sociolog Markešić.

Teško je reći mogu li riječke promjene biti pokazatelj trendova i za druge dijelove Hrvatske, odgovara Zrinščak i dodaje: "Mislim da ne. Tu postoje različiti uzroci, jedan je i religija kao distinktivni faktor u područjima prema našim istočnim susjedima, a u zapadnim područjima to nije religija nego jezik, jer su ondje u okružju također katolici. Razlog može biti modernizacija, i drugi."

On upućuje na činjenicu da u Hrvatskoj postoji vrlo niska razina socijalne mobilnosti, da studenti nemaju jednaku mogućnost studiranja te da većinom dolaze iz privilegiranih slojeva i bolje obrazovanih roditelja. Zato treba biti oprezan da se te ocjene ne prenose na cijelu populaciju, zaključuje profesor sociologije s Pravnog fakulteta.

Dinka Marinović Jerolimov prepušta taj odgovor narednim istraživanjima. "Tada ćemo znati u kojem opsegu ili smjeru će se te male promjene kretati", odgovara.

Što znači "nacija vjernika“?

Bonetin tekst o rezultatima istraživanja u jednom je dnevniku na naslovnoj stranici doživio naslov: "Nacija vjernika". Kako sociolozi religije komentiraju takvu interpretaciju, kao točnu, informativnu ili manipulativnu?

Takva ocjena je "nedovoljno diferencirana". Ako je po iskustvu s naslovima, najradije ne bih davala izjave za novine čija je osnovna logika prodaja, jer bombastičnim naslovima žele privući čitatelje, odgovara Dinka Marinović Jerolimov.

Religija je u toj mjeri društveno i individualno osjetljiv fenomen da je to uvijek čitateljima privlačna tema. U najvećim tzv. "kulturnim ratovima" oko pojedinih tema, od vjeronauka u javnim školama, pobačaja, homoseksualnosti, vrste bračnih zajednica, kontracepcije, razvoda braka itd., uvijek su uključene i vjerske zajednice koje o njima zastupaju svoje stavove, kaže sociologinja s IDIZ-a i zaključuje: "A vjernici o tome najčešće imaju definirane stavove koji nekada dijelom jesu, a često i nisu u skladu sa stavovima vjerskih zajednica kojima pripadaju".

Zrinščak smatra da naslov „nacija vjernika“ može stajati samo na jednoj općenitoj razini. Kad sam pročitao novine i sad kad sam pročitao Bonetin tekst, vidio sam da su njihove poruke različite, kazao je.

Ta interpretacija  je sve od navedenoga: i točna i informativna i – baš zbog toga – manipulativna, kaže Markešić. Njome se željelo potvrditi podatke iz Popisa 2011. o gotovo 90 posto građana pripadnika Katoličke crkve, kao i to da su riječki srednjoškolci iskazali crkveno pripadanje koje imaju i njihovi roditelji.

No, interpretacija zacijelo može biti jako manipulativna. Njome se željelo danas, kada traju prijepori o tome jesmo li sekularno ili vjerničko društvo, poručiti svim promotorima sekularnosti i sekularnih vrijednosti da oni u ovome društvu nemaju što tražiti, kaže Markešić i zaključuje: "Naslovom da je Hrvatska 'Nacija vjernika' željelo se svima onima koji se trude ukazati na važnost izgradnje hrvatskoga društva kao sekularnog društva, poručiti: 'Uzalud vam trud, svirači!'".

Facebook komentari

hr Sun Feb 05 2017 09:57:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5906ce48b47398ea678b4586/80
Foto: Google Earth

Što bi bilo s našim gradovima na moru da se otopi sav led?

Stotine milijuna ljudi koji žive na europskim obalama morat će u budućnosti migrirati u unutrašnjost kontinenta, a more će izbrisati neke od najstarijih gradova na kontinentu

Razine mora su u rastu, a znanstvenici su ranije potvrdili kako je otapanje leda nezaustavljivo. Predviđa se da bi do 2050. godine na Arktiku mogli imati ljeta bez leda, a ako se otopi sav led, razine oceana mogle bi narasti za 60-ak metara. No, ovdje se može raditi o tisućama godina, dok realne projekcije navode kako bi do kraja stoljeća razina mora mogla rasti od 30 cm do najviše jednog metra. - pišu 24 sata

Što bi otapanje leda značilo za Europu i obalna područja na kojima žive milijuni ljudi pokazuje animirana infografika na dnu teksta.

Na jugoistoku Europe more bi se prelilo u Crno more i Kaspijsko jezero te bi potopilo Odessu i Istanbul, a Jadran bi se proširio prema sjeveru i izbrisao Veneciju, ali i hrvatski obalni gradovi sigurno ne bi bili pošteđeni.

- Ako se gleda realni scenarij do kraja stoljeća, poplavama su najviše izloženi zaleđe Zadra i delta Neretve - rekao je Mirko Prlić iz Zavoda za Geofiziku PMF-a. Dodao je pak da ova projekcija od 60 metara nije trenutno realan scenarij kad se govori o tako dugom razdoblju jer Zemlju bi jednako tako moglo zahvatiti i novo ledeno doba...

Na zapadnoj obali Italije, rast razine mora bi pogodio Rim, ali more bi progutalo Marseille, Barcelonu.

Baltik bi na sjeveru Europe potopio St. Peterburg te Helsinki, a kako je pola Nizozemske već ispod razine mora ova bi zemlja mogla ostati samo povijesni podatak, zajedno s Danskom. Stockholm, Kopenhagen i Amsterdam također su gradovi koji bi završili pod morem, a poplave bi zahvatile i najmnogoljudnije dijelove Velike Britanije poput Londona. 

U svakom slučaju, nastavimo li ovim smjerom stotine milijuna ljudi koje žive na europskim obalama morat će u budućnosti migrirati u unutrašnjost kontinenta, a more će izbrisati neke od najstarijih gradova na kontinentu. - pišu 24 sata

Facebook komentari

hr Mon May 01 2017 07:57:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5900fad7b4739857558b4633/80

Zašto su djeca danas sve bezosjećajnija i spremna na nasilje?

Najmanje svako četvrto dijete je, prema istraživanjima, žrtva vršnjačkog nasilja, najčešće u dobi od 10 do 14 godina

U društvu u kojem se neprestano govori o reformi obrazovanjakao vidu brige za djecu, vlada šutnja o tome da su djeca krivnjom roditelja, ali i škola koje zanemaruju odgojnu funkciju bezosjećajnija, sklona vršnjačkom nasilju, izrugivanju, isključivanju druge djece iz igre i druženja. Barem svako četvrto dijete je, prema istraživanjima, žrtva vršnjačkog nasilja, najčešće u dobi od 10 do 14 godina. U nizu škola stvarnost je takva da djeca neće reći djetetu koje je izostalo iz škole zbog bolesti zadaću, dobro znajući da nenapisana zadaća znači minus u dnevniku, a više ih donosi i jedinicu, piše večernji list.

Mnogi roditelji žale se da kad im dijete zamoli zadaću preko Vibera ili WhatsAppa da ga djeca iz razreda ignoriraju ili pak satima čeka odgovor iako vidi da su svi pročitali poruku. Da ne govorimo o izrugivanju djece zbog nemarkirane odjeće, verbalne agresije licem u lice ili preko društvenih mreža “da je ružno, glupo, luzer(ica)”. Dječji psihijatar Nenad Jakušić ističe da se mnogi roditelji danas ponašaju u stilu da je bolje da im je dijete nasilno, nego da bude žrtva kao da ne postoji ništa između, kao da nije najbolja ravnoteža – odgoj djeteta, koje neće biti ni žrtva, ni nasilnik, nego dobar čovjek. Kao voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici upoznat je sa stanjem u školama i među djecom.

– Danas se u školi često događa isključivanje djece iz igre i druženja, pa se stvaraju grupice djece po imovinskom statusu, izgledu, po tome kako tko kotira u razredu i kako se odijeva, ali i po ocjenama. Djeca puno puta ne žele posuditi bilježnice djeci iz razreda kad nisu bila u školi ili se prave da ne znaju zadaću. Najčešće se to događa u višim razredima osnovne škole i srednjoj. Kako su ocjene u školi najvažnije zbog suparništva, ima i zluradosti među djecom koja se vesele neuspjehu drugog. A škole baš briga za to i kako se djeca osjećaju jer je glavno da provedu svoj nastavni program. Ima, naravno, dobrih školi s manjim razredima koji na vrijeme reagiraju prije nego dođe do bullyinga – kaže Jakušić. Djeca su si, slaže se, prije više pomagala jer nije bilo negativne kompetitivnosti. A djeca koja ne žele reći zadaću, koja su odgojena tako da je najvažnije da je njima dobro i da ih baš briga za druge takva će ostati i kao ljudi. Psihologinja, prof. dr. Mirjana Nazor, ističe da se zanemaruje da je škola prije svega odgojno-obrazovna institucija, a danas su fetiš ocjene, a ne odgoj.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

Facebook komentari

hr Thu Apr 27 2017 07:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/58fe5876b47398724b8b46b3/80
Foto: D.N.

Hoće li ljudska noga zakoračiti na dno Crvenog jezera u Imotskom?

Taj bi se zaron iskoristio i za detaljno ispitivanje flore i faune Crvenog jezera, kada bi se pokušalo ustanoviti i do koje dubine egzistira život u samom jezeru
Za nekih desetak dana, preciznije 5. svibnja, planira se održavanje značajne speleoronilačke akcije u Crvenom jezeru u Imotskom. Tada bi ljudska noga trebala prvi puta u povijesti zakoračiti na dno ovog svjetski poznatog nacionalnog krškog fenomena. Taj povijesni zaron predvodit će Frederic Swierczynski, svjetski poznati speleoronilac.  Ujedno, taj bi se zaron iskoristio i za detaljno ispitivanje flore i faune Crvenog jezera, kada bi se pokušalo ustanoviti i do koje dubine egzistira život u samom jezeru.

Kontaktirali smo direktora Turističke zajednice Imotski Luku Kolovrata, koji nam je priopćio kako teku pripreme za ovu akciju:

- U tijeku su finalne, posljednje pripreme za organizaciju ovog projekta, odnosno povijesnog ronjenja do samog dna Crvenog jezera u Imotskom. Ne radi se tek o običnom zaronu, iako nijedan zapravo nije takav, što znaju svi koji se bave ronjenjem, ali ovdje se radi gotovo o pustolovnom događaju, jer ne možemo predvidjeti što nas sve očekuje pod vodom. Također, ovaj događaj sadrži i znanstvene značajke jer će tim speleoronilaca pokušati prikupiti što je moguće više uzoraka flore i faune, kako bismo i na taj način dobili što više informacija o životu u jezeru.

Moram istaknuti kako su već ishodovane sve potrebne dozvole i dopuštenja za organizaciju ovog događaja. Posebno pazimo na sigurnost svih aktera. U čitavoj organizaciji sudjelovali su djelatnici Turističke zajednice te članovi Ronilačkog kluba “Crveno jezero“, koji su na raspolaganju za sve logističke radove. Trenutno se radi na konstrukciji odgovarajuće platforme za potrebe samog projekta. Evo, nadam se da će i povoljni vremenski uvjeti ići u prilog svim sudionicima ovog događaja - istaknuo je Kolovrat.

Spomenimo i to kako za čitav događaj vlada izniman medijski interes. Samo iz Francuske najavljen je dolazak nekoliko desetaka novinarskih ekipa, a upiti pristižu iz mnogih europskih zemalja, posebno onih s dugom pomorskom tradicijom. Također, najavljeni su i dolasci mnogobrojnih javnih medijskih servisa iz Hrvatske. Naš portal Dalmacija News također će prisustvovati ovom svojevrsnom ronilačkom spektaklu.

Facebook komentari

hr Mon Apr 24 2017 21:56:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/58fbc0b3b4739809458b4649/80

Žene manje tipkaju: Muškarci su veća opasnost na cestama

Prvo istraživanje korištenja komunikacijske tehnologije na sigurnost u prometu u Hrvatskoj pokazalo je da tek 24% vozača u prometu ne koristi mobitel u vožnji, dok čak više od 60% mladih piše poruke i fotografira se
Statistike pokazaju kako popularne "selfije" okida svaki osmi vozač, dok svaki dvanaesti fotografira krajolik. Žene u prometu mobitel koriste manje od muškaraca, njih 46% čita poruke za vrijeme vožnje, dok isto čini čak 65% muškaraca.

S druge strane, sasvim je očekivano što čak 61 posto vozača ispod 35 godina čita poruke, dok to čini samo 28 posto starijih od 50. No, razlog apstinenciji kod starijih vozača uglavnom nije veće iskustvo i briga za sigurnost u prometu, nego nedovoljno poznavanje tehnologije.

Ne iznenađuje niti to što najrizičniju skupinu čine mlađi do 24. Oni ne samo da redovito čitaju i pišu poruke za vrijeme vožnje, nego njih čak 60 posto i fotografira, a 45 posto ih snima i video materijale u vožnji.

Istraživanja su pokazala kako korištenje mobitela za vrijeme vožnje povećava mogućnost nesreće za 12 puta, ali i samo posezanje za mobitel povećava istu mogućnost za čak pet puta. Nedostatak koncentracije vozača uzrokuje kašnjenja u reakciji za čak 50%, odnosno u prosjeku za 3 desetinke sekunde.

Facebook komentari

hr Sun Apr 23 2017 14:13:42 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .