Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/53418a02179942f651efee89/80
Foto: Tonći Plazibat / CROPIX

Je li Hrvatska nacija vjernika?

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva

Hrvatska je zemlja relativno visoke razine religioznosti, njezina religijska "scena“ je vrlo raznolika, a trećina vjernika ne prihvaćaju ono što kaže Crkva nego se ponaša kao "sam svoj" vjernik, sažetak je odgovora istaknutih sociologa religije za Hinu.

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva.

Vjera kao pripadanje vjerskim zajednicama

Na temelju rezultata deset pokazatelja, Hrvatska je na petom mjestu po religioznosti u Europi, približno kao Italija i Slovačka, a iza Poljske, Kosova i BiH. Međutim, ta se razina religioznosti razlikuje ovisno o pojedinim pokazateljima, ističe sociolog religije s Pravnog fakulteta u Zagrebu Siniša Zrinščak.

Prema podacima Europskog istraživanja vrijednosti 2008. religioznost u Hrvatskoj karakterizira 84 posto konfesionalne i 79 posto religijske samoidentifikacije građana, te 87 posto vjerovanje u postojanje Boga. Također, 26 posto vjernika izjavilo je da sudjeluje u crkvenim obredima tjedno, a njih 16 posto mjesečno.

U Hrvatskoj je na djelu kombinacija visokoinstitucionalne religioznosti, prije svega u smislu viske razine pripadnosti vjerskim zajednicama, i onoga što se naziva individualizirana religioznost, jer barem jedna trećina građana koji se izjašnjavaju da su religiozni, zapravo je distancirana od Crkve i konfesionalne religioznosti, kaže Zrinščak i dodaje: Dakle, imamo jedan trend individualizirane religioznosti trećine vjernika koja sama kombinira religijska učenja i sama odlučuje što će uzeti iz repertoara religijskog učenja.

Iako Crkva i dalje predstavlja najširi identifikacijski okvir u društvu, prema nekim istraživanjima građani su jako kritični prema političkom angažmanu Crkve, ali daju dosta veliki prostor Crkvi i očekuju njezin angažman u vezi socijalnih i etičkih pitanja. Naravno, tu je pitanje što je društveni, a što politički angažman i to često ovisi o kontekstu. No, posebno postoji veliko odbijanje građana u pogledu političkih izbora, čak 80 posto ih je protiv toga da se Crkva miješa u izbore, kaže Zrinščak.

Sociologinja religije s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ)Dinka Marinović Jerolimov smatra da je religijska "scena“ u Hrvatskoj vrlo raznolika, što dokazuje podatak da je u njoj registrirano više od 50 vjerskih zajednica. Iako je dominantna katolička, u Hrvatskoj su još jako vidljive pravoslavne, islamske i židovske zajednice, ali postoje brojne druge zajednice protestantske, istočnjačke i druge provenijencije.

To se najčešće zanemaruje zbog najrasprostranjenije pripadnosti katoličanstvu, no sve su te zajednice osjetile pozitivne efekte promijenjenog položaja u društvu koji je nastupio devedesetih godina prošlog stoljeća. Te promjene su bile jedan od bitnih društvenih faktora porasta iskazivanja osobito konfesionalne pripadnosti ali i religioznosti, uz teška ratna vremena kada je nacionalna homogenizacija bila često vezivana uz religijsku homogenizaciju, kao i krizom opterećena poslijeratna vremena, objašnjava znanstvena savjetnica Marinović Jerolimov.

Za različite ljude religija različito znači

Sociolog religije s Instituta Ivo Pilar (IIP) Ivan Markešić upozorava da bi se zbog nešto "glasnijih" javnih istupa članova pojedinih katoličkih laičkih udruga mogao steći dojam da je trenutno u Hrvatskoj stupanj religioznosti na veoma visokoj razni, a to znači da su najveći broj onih koji su se deklarativno izjasnili kao pripadnici Katoličke crkve istodobno vjernici katolici. A to znači da, da svi oni redovito idu svake nedjelje u crkvu na misu, da se redovito pričešćuju, te da, sve u svemu, sekularno društvo polagano uzmiče i nestaje, dodaje Markešić.

Ako se pođe od službenih statističkih podataka da se u Hrvatskoj prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. kao katolici izjasnilo 86,28 posto stanovništva, i ako se i danas veliki broj srednjoškolaca izjašnjava također pripadnicima Katoličke crkve, moglo bi se doista zaključiti da mi jesmo katolička nacija, napominje on.

Tradicionalna crkvena tj. institucionalna religioznost snažan je kulturološko-identifikacijski okvir najvećeg dijela stanovništva u Hrvatskoj, i ona je nakon značajnog porasta došla u fazu stabilnosti rasprostranjenosti, ističe Dinka Marinović Jerolimov.

Ne smije se zanemariti da je religioznost individualna pojava i da se nikako ne može redukcionistički jednoznačno tumačiti samo u kontekstu društva i društvenih promjena, napominje ona i dodaje da religioznost nije homogena pojava. Najjednostavnije se može reći da postoje različiti tipovi vjernika – od onih koji najviše odgovaraju onome što njihove crkve propisuju, do onih koji razvijaju tzv. individualni tip religioznost koji odudara od toga, kaže Dinka Marinović Jerolimov.

Međutim, ako bismo se koristili Likertovom skalom od sedam stupnjeva intenziteta religioznosti, došli bismo do zaključka da je u Hrvatskoj veoma velik broj onih koji 'pripadaju', koji su krštenjem članovi Katoličke crkve, a da je veoma mali broj onih koji svake nedjelje idu crkvu i na pričest pa čak i onih koji jednom mjesečno odlaze u crkvu na misu, zaključuje Markešić.

Dakle, imamo dosta visoku razinu religije kao općeg simboličko-identifikacijskog okvira vjernika nasuprot religiji kao svjetonazorskog okvira. Redovita participacija vjernika malo opada, a raste kritičnost prema crkvi. Crkva je i dalje ustanova visokog povjerenja, ali kao i u sve druge društvene institucije povjerenje u crkvu pada, precizira Zrinščak i dodaje: "Za različite ljude to različito znači“.

Riječki studenti se vraćaju nižoj razini religioznosti

U novom broju časopisa Sociologija i prostor riječki sociolog Željko Boneta objavio je rezultate istraživanja religioznosti riječkih studenata, koje je proveo u ožujku 2015. među 635 studenata Riječkog sveučilišta, i daje analizu rezultata koje je proveo IDIZ. Na temelju njih kaže da se klatno crkvene religioznosti studenata vraća prema nižoj razini religioznosti, nakon njezina iznimnog porasta u devedesetima, kada je religioznosti studenata bila izjednačena s religioznosti odraslih.

Ogromna većina ispitanika odgojena je u tradicionalnoj religioznosti i konfesionalno se identificira, ali su uočeni otkloni jer su, primjerice, na vjeronauk išli sudionici koji nisu religiozno odgajani u obitelji, ili ne prepoznaju vlastitu konfesionalnost, kaže Boneta.

Iako je vjerovanje u postojanje Boga najprihvaćenija od četiriju ponuđenih vjerskih istina ispitanika (53,7 posto nasuprot istraživanju iz 1999. kada je tako odgovorilo 77,2 posto, odnosno 2012. – 78,7 posto), nevjera i sumnja u Božje postojanje karakteristika je gotovo polovine uzorka, kaže Boneta i zaključuje da stoga vjerovanje u Boga nije opće mjesto svjetonazorske društvene normalnosti, barem kada je u pitanju studentski uzorak.

Kada je riječ o religijskoj participaciji u misama, dominiraju blagdanski praktikanti (42,5 posto), a slijede apstinenti (34,7 posto), dok je redovitih praktikanata iznimno malo. Redovitije prisu­stvovanje misama neatraktivno je za većinu studenata, tako da najveći dio ostaje povezan s crkvom samo prigodno, blagdanski.

Vidljivo je da religioznost usvoje­na u obitelji kasnije kod većine prelazi u povremene blagdanske obredne aktivnost ili se iskazuje kao (trenutni?) prekid veze s vjerskom zajednicom, ističe Boneta i zaključuje: Riječki studenti su u svim pokazateljima aktualne religioznosti manje religiozni od prosjeka mladih, koji su opet manje religiozni od prosjeka opće populacije.

Mladi, a posebno studenti u okviru njih, opet su najmanje religiozna skupina u hrvatskome društvu u svim pokazateljima institucionalne religioznosti odnosno crkvenosti, naglašava Boneta i ocjenjuje da "nekonzistentnost identifikacije, ponašanja i vjerovanja" sugerira da je i dalje na djelu "religija a la carté", koja uključuje vrlo sporadične veze s crkvenom organizacijom.

Najmanje religiozni najrazvijeniji dijelovi Hrvatske

Na pitanje na što upućuju rezultati navedenih istraživanja, Dinka Marinović Jerolimov podsjeća na podatke iz 1980-ih godina, kada je uočen blagi porast religioznosti mladih. Kako su mladi u socijalizmu bili najmanje religiozan dio populacije, te su promjene kod njih i najuočljivije. Mladi iz Hrvatske i Slovenije tada su bili najreligiozniji među mladima bivše države, pa se to već tada smatralo indikatorom nadolazećih promjena.

Zrinščak ocjenjuje da je istraživanje zanimljivo i da daje važan uvid, ali napominje da treba voditi računa o dvije stvari. Prvo, da je riječ o studentima, a oni nisu mladi, a mladi nisu ukupna populacija Hrvatske. Drugo, riječ je o riječkim studentima, dakle iz regije Primorja i Istre u kojoj je već zabilježena niža razina religioznosti.

Studenti u Zagrebu i u Rijeci nisu isto, napominje Zrinščak.

Tekst se referira i na istraživanje kolege Gordana Črpića i mene, u kojem smo utvrdili da se radi o stabilizaciji religioznosti, u kojoj su mladi slični ukupnoj populaciji, kaže Zrinščak i napominje da njegovo i Črpićevo istraživanje gleda u širem vremenskom rasponu, bez  regionalnih razlika.

Istraživanje je također potvrdilo da su razlike u religioznosti među mladima u Hrvatskoj prije svega ambijentalne i socijalizacijske, ističe sociologinja religije s IDIZ-a Dinka Marinović Jerolimov. Ambijentalne razlike govore da je religioznost najmanje rasprostranjena u najrazvijenijim dijelovima Hrvatske u Istri i Primorju, te u zagrebačkoj regiji, dok je npr. u Istočnoj Slavoniji najrasprostranjenija.

To se vezuje jednim dijelom i s modernizacijskim efektima, ali i s drugim povijesno-kulturološkim pitanjima, koja npr. podrazumijeva i prisutnost iste ili različitih religijskih tradicija. S druge strane, socijalizacijski element pokazuje da je najmlađi dio mlade populacije, još uvijek najviše vezan uz obitelj, ujedno i najreligiozniji, objašnjava ona.

Mladi nisu birali religioznost

Znanstveni savjetnik s IIP-a Ivan Markešić ocjenjuje da nema mjesta ni ushićenju ni čuđenju velikom broju onih koji se nominalno iskazuju kao katolici. Većina roditelja današnjih srednjoškolaca kršteni su kao odrasle osobe nakon 1990. godina. Kao novootkriveni pripadnici Katoličke crkve učinili su sve da i njihova djeca imaju 'papir', odnosno krsni list, kako u životu ne bi imali 'konfesionalnih problema' prigodom sklapanja braka, kumstva, sahrane itd, te da ne bi bili stigmatizirani kao komunjare, ateisti i jugonostalgičari, ističe Markešić i dodaje:

Institucionalna religioznost mladih jednaka je onoj njihovih roditelja, jer je mladi nisu birali. A to znači da se u hrvatskome društvu s institucionalne, ponajprije obrazovno-odgojne, državne ateizacije društva, koja je vršena do kraja 1980-ih, prešlo nakon 1990. na institucionalnu, opet ponajprije obrazovno-odgojnu teizaciju društva. U tome smislu, glavni jamac toliko visoke institucionalne religioznosti hrvatskih građana, a time i riječkih srednjoškolaca, jest hrvatska država, zaključuje sociolog Markešić.

Teško je reći mogu li riječke promjene biti pokazatelj trendova i za druge dijelove Hrvatske, odgovara Zrinščak i dodaje: "Mislim da ne. Tu postoje različiti uzroci, jedan je i religija kao distinktivni faktor u područjima prema našim istočnim susjedima, a u zapadnim područjima to nije religija nego jezik, jer su ondje u okružju također katolici. Razlog može biti modernizacija, i drugi."

On upućuje na činjenicu da u Hrvatskoj postoji vrlo niska razina socijalne mobilnosti, da studenti nemaju jednaku mogućnost studiranja te da većinom dolaze iz privilegiranih slojeva i bolje obrazovanih roditelja. Zato treba biti oprezan da se te ocjene ne prenose na cijelu populaciju, zaključuje profesor sociologije s Pravnog fakulteta.

Dinka Marinović Jerolimov prepušta taj odgovor narednim istraživanjima. "Tada ćemo znati u kojem opsegu ili smjeru će se te male promjene kretati", odgovara.

Što znači "nacija vjernika“?

Bonetin tekst o rezultatima istraživanja u jednom je dnevniku na naslovnoj stranici doživio naslov: "Nacija vjernika". Kako sociolozi religije komentiraju takvu interpretaciju, kao točnu, informativnu ili manipulativnu?

Takva ocjena je "nedovoljno diferencirana". Ako je po iskustvu s naslovima, najradije ne bih davala izjave za novine čija je osnovna logika prodaja, jer bombastičnim naslovima žele privući čitatelje, odgovara Dinka Marinović Jerolimov.

Religija je u toj mjeri društveno i individualno osjetljiv fenomen da je to uvijek čitateljima privlačna tema. U najvećim tzv. "kulturnim ratovima" oko pojedinih tema, od vjeronauka u javnim školama, pobačaja, homoseksualnosti, vrste bračnih zajednica, kontracepcije, razvoda braka itd., uvijek su uključene i vjerske zajednice koje o njima zastupaju svoje stavove, kaže sociologinja s IDIZ-a i zaključuje: "A vjernici o tome najčešće imaju definirane stavove koji nekada dijelom jesu, a često i nisu u skladu sa stavovima vjerskih zajednica kojima pripadaju".

Zrinščak smatra da naslov „nacija vjernika“ može stajati samo na jednoj općenitoj razini. Kad sam pročitao novine i sad kad sam pročitao Bonetin tekst, vidio sam da su njihove poruke različite, kazao je.

Ta interpretacija  je sve od navedenoga: i točna i informativna i – baš zbog toga – manipulativna, kaže Markešić. Njome se željelo potvrditi podatke iz Popisa 2011. o gotovo 90 posto građana pripadnika Katoličke crkve, kao i to da su riječki srednjoškolci iskazali crkveno pripadanje koje imaju i njihovi roditelji.

No, interpretacija zacijelo može biti jako manipulativna. Njome se željelo danas, kada traju prijepori o tome jesmo li sekularno ili vjerničko društvo, poručiti svim promotorima sekularnosti i sekularnih vrijednosti da oni u ovome društvu nemaju što tražiti, kaže Markešić i zaključuje: "Naslovom da je Hrvatska 'Nacija vjernika' željelo se svima onima koji se trude ukazati na važnost izgradnje hrvatskoga društva kao sekularnog društva, poručiti: 'Uzalud vam trud, svirači!'".

hr Sun Feb 05 2017 09:57:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ad864452af47f25808b4788/80

SpaceX lansirao teleskop koji će tragati za novim svjetovima

Raketa Falcon 9 lansirana je s Floride, u prvoj znanstvenoj misiji visokog prioriteta koju je tvrtka SpaceX izvela za NASA-u, a radi se o orbitalnom teleskopu koji će tragati za svjetovima pogodnima za život izvan našeg Sunčevog sustava.
Satelit TESS poletio je nakon dvodnevne odgode zbog tehničkog kvara na kontrolnom sustavu rakete.

Nekoliko minuta nakon lansiranja, glavni pogonski dio rakete odvojio se od gornjeg dijela i vratio na Zemlju, sletjevši na platformu broda bez posade u Atlanskom oceanu, piše index.hr.

Prekretnica za tvrtku

Najnoviji NASA-in satelit u međuvremenu je nastavio put u orbitu, započevši 337 milijuna dolara vrijednu misiju potrage za tzv. egzoplanetima.

Lansiranje je svojevrsna prekretnica za tvrtku Tehnologije za istraživanje svemira ili SpaceX, privatne usluge lansiranja raketa u vlasništvu multimilijardera Elona Muska.

Kompanija sa sjedištem u Kaliforniji već je za NASU lansirala različite vrste tereta, a TESS je prva misija nakon što je SpaceX dobio certifikat NASA-e za lansiranje znanstvenih instrumenata visokog prioriteta.

TESS bi trebao nastaviti ono što je počeo njegov prethodnik, svemirski teleskop Kepler koji je otkrio oko 3700 egzoplaneta u posljednjih dvadeset godina i ponestaje mu goriva.

Tisuće nepoznatih svjetova

NASA očekuje da će otkriti još tisuće dosad nepoznatih svjetova, od kojih stotine veličine Zemlje ili veće.

Vjeruje se da im je površina prekrivena stijenama ili oceanima, pa se smatraju povoljnim kandidatima za razvoj života.

Znantvenici se nadaju da će zahvaljujući TESS-u uspjeti katalogizirati barem stotinu egzoplaneta koji su postali glavni predmet astronomskih istraživanja.


hr Thu Apr 19 2018 11:41:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/59db5367b9e03ecc7a8b45d2/80
Foto: Pixabay

Amerikanci dnevno bace 150 tisuća tona hrane

Amerikanci bacaju oko 150.000 tona hrane dnevno ili više od 400 grama po osobi, prema istraživanju objavljenom u srijedu koje precizira da se najčešće odbacuju voće i povrće.
Ta hrana koja se baca u kantu za smeće uzgajala se na oko sedam posto američkog poljoprivrednog zemljišta i tisuće milijardi litara vode su upotrijebljene za njezin uzgoj, kaže se u članku koji je objavio list PLOS ONE, piše index.hr.

Ta hrana također predstavlja 30 posto kalorija koje svakodnevno konzumira svaki Amerikanac.

Najrjeđe odbacuju čips, ulje i slatkiše

Voće i povrće predstavljaju 39 posto svih namirnica, nakon kojih slijede mliječni proizvodi (17 posto), meso (14 posto) i žitarice (12 posto).

Među najrjeđe odbacivanom hranom su čips, ulje, slatkiši i bezalkoholni napici.

- Bolji prehrambeni režimi se temelje na većem udjelu voća i povrća, koje se bace u većim količinama od drugih namirnica - objašnjava Meredith Niles, suautorica istraživanja i asistentica na sveučilištu u Vermontu.

- Zdrava prehrana je važna i ona je izvor brojnih prednosti, a što više pazimo na prehranu, sve smo svjesniji bacanja hrane - dodala je.

Istraživanje, koje se temelji na državnim podacima i anketama o bacanju hrane između 2007. i 2014. godine, izvještava o "značajnom" utjecaju na okoliš i na poljoprivrednike. "Taj otpad odgovara žetvama" s više od 350 milijuna kg pesticida i gotovo milijardu kilograma gnojiva "svake godine", prema tom izvoru.

Obuka potrošača

Među mogućim rješenjima problema, istraživanje predlaže obuku potrošača kako bolje pripremiti i uskladištiti svježe voće i povrće i predlaže da vlada usvoji programe sprečavanja bacanja hrane.

Glavni autor Zach Conrad iz Ureda za poljoprivredna istraživanja u Sjevernoj Dakoti istaknuo je da se hrana baca na nekoliko razina.

- Holistički pristup postat će sve važniji u pronalaženju trajnih načina za potrebe rastuće svjetske populacije - zaključio je.


hr Thu Apr 19 2018 09:22:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ad5c1c32af47f25808b46a8/80

Festival znanosti: Predavanje Ante Radonića u Zvjezdanom selu Mosor i noćno promatranje neba

Budu li vremenski uvjeti povoljni, nakon predavanja će na terasi zvjezdarnice biti provedeno i astronomsko promatranje noćnog neba

U sklopu ovogodišnjeg, šesnaestog po redu Festivala znanosti, koji se održava u vremenu od 16. do 21. travnja 2018. g, u Zvjezdanom selu Mosor će za sve zainteresirane građane biti upriličeno znanstveno- popularno predavanje Ante Radonića, pod naslovom „Elon Musk i svemirski letovi“. Predavač je najpoznatiji kao dugogodišnji suradnik emisije Andromeda, Drugog programa Hrvatskog radija, a radni vijek je proveo na mjestu voditelja planetarija Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Predavanje o kojemu je ovdje riječ, g. Radonić je održavao diljem Hrvatske, uvijek izazivajući veliko zanimanje javnosti. 

Predavanje će biti održano u zvjezdarnici Zvjezdanog sela Mosor, u Gornjem Sitnom, dana 20. travnja (petak), s početkom u 19 sati. Budu li vremenski uvjeti povoljni, nakon predavanja će na terasi zvjezdarnice biti provedeno i astronomsko promatranje noćnog neba. Promatranje će uz pomoć drugih članova udruge Zvjezdano selo Mosor voditi njen astronom-animator Zoran Knez, a ono će potrajati do 24 sata.

Elon Musk i svemirski letovi

Izuzetni poduzetnik, inženjer i inovator Elon Musk, osnovao je prije šesnaest godina tvrtku SpaceX. Tada nitko nije ni pretpostavljao koliki će iskorak novoosnovana privatna tvrtka ostvariti u području svemirske tehnologije. Na svjetskom tržištu usluga lansiranja, tvrtka je već dospjela na prvo mjesto!

Vraćanjem prvih stupnjeva raketa-nosača i njihovom ponovnom uporabom, napravljena je povijesna prekretnica na polju lansiranja satelita. SpaceX je konstruirao i teretnu kapsulu Dragon, koja je jedinstvena u svijetu po tome što može prevoziti teret iz orbite na Zemlju. Tvrtka je napravila i u ovom trenutku najsnažniju raketu–nosač na svijetu: Falcon Heavy.

Ove godine očekujemo i prvi pokusni let kapsule Dragon 2, koja će prevoziti astronaute u orbitu oko Zemlje, a moći će izvoditi i letove oko Mjeseca. Ali, to nije sve! Nakon velike ovogodišnje premijere Falcona Heavy, SpaceX će početi graditi i najveću raketu u povijesti, namijenjenu transportu do Marsa. To je raketa za slijedeće desetljeće.

Predavanje će biti popraćeno mnogobrojnim slikama.

hr Tue Apr 17 2018 11:43:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ad48fc62af47f25808b464d/80

Zagrebački inženjer Boško Kontić dešifrirao Da Vincijev kod

Pitao se zašto Da Vinci nije koristio zlatni rez, a onda je otkrio njegov tajni obrazac – polaris.
Da Robert Langdon nije fiktivan lik i da živi u Hrvatskoj, jedno je sigurno – zvao bi se Boško Kontić. Jer ovaj inženjer elektrotehnike iz Zagreba baš poput glavnog junaka poznatog romana Dana Browna “Da Vincijev kod“ tvrdi kako je otkrio tajnu slika Leonarda da Vincija, te da se najvažnija krije u njegovom remek-djelu Mona Lisi, piše vecernji.hr.

– Smatram da je Da Vinci, radeći ovu sliku, svjesno stvarao savršeno umjetničko djelo po kojemu je htio da ga se pamti. Također, mislim da je iz istog razloga baš u ovu sliku sakrio niz tajni te da ona ima sasvim drugo značenje od onog koje je na prvu vidljivo – ističe 62-godišnjak koji se zadnjih 30-ak godina bavi i slikarstvom. Upravo je kroz rad na vlastitim slikama počeo proučavati zakon zlatnog reza i tako je krenulo njegovo otkrivanje misterija slike koja se čuva u pariškom Louvreu. 

Sve u znaku brojeva 

Zlatni rez zapravo je matematički pojam, konstanta koja se najčešće spominje u povijesti umjetnosti, a korištena je za postizanje savršenstva u kompoziciji, prvo u antici. Procvat je doživjela u renesansi, a prema tom božanskom ili zlatnom omjeru, kako se još naziva, manji se dio prema većem odnosi kao veći dio prema cjelini. 

– Bilo mi je logično da zlatni rez koristim kako bih analizirao slike Leonarda da Vincija. To sam učinio i ništa. Nije bilo apsolutno nikakvog poklapanja, a on se smatra genijem renesanse. To me navelo na razmišljanje jer mislim da je nemoguće da on, čiji lik i djelo praktički utjelovljuju to razdoblje, nije koristio zlatni rez, a poznato je koliko su mu bili važni matematika, geometrija i pravilnosti – kaže Kontić koji je zaključio kako je Da Vinci sigurno koristio neki drugi princip. Tražio je, tražio, mjerio i proučavao te je na kraju, 2015. godine, pronašao njegov tajni kompozicijski obrazac – “polaris”. Riječ je o kompozicijskoj strukturi, složenoj geometrijskoj tvorevini zasnovanoj na zlatnom rezu, a koji se sastoji od kvadrata, dijagonala, vertikala, horizontala, kružnica i pentagrama. 

– Kada sam ga primijenio na Mona Lisu, ali i ostale Da Vincijeve slike, sve je bilo jasno. Savršeno se poklapalo, pokazalo je sasvim neki novi svijet i otkrilo tajne koje je slikar sakrio u svoja djela i koje su do sada bile potpuno nepoznate – govori Kontić koji je polaris nazvao po polarnoj zvijezdi koja je bila tema nekoliko Da Vincijevih alegorijskih crteža. Kontić napominje da je to njegov naziv te kako Da Vinci svoj obrazac sasvim sigurno nije sam tako nazvao, ali je nedvojbeno da ga je koristio. 

– Uz pomoć računala i detaljnih matematičkih analiza primijenio sam polaris na sve njegove slike, a obrazac je točan do te mjere da čak mogu odrediti dimenzije slike u milimetar. Polaris se toliko očito poklapa s njegovim djelima da bi se čak mogao koristiti za utvrđivanje je li neka slika uistinu Da Vincijeva – kaže 62-godišnji Zagrepčanin koji je najviše tajni otkrio u Mona Lisi. On tvrdi, naime, da je Leonardo da Vinci u toj slici predvidio svoju smrt u 56. godini. 

– Unatoč tome što je preminuo 1519. u 67. godini, uvjeren sam da je u vrijeme kada je slikao Mona Lisu, između 1503. i 1506. godine, Da Vinci smatrao da će uskoro umrijeti – kaže Kontić te ističe kako je antički slikar Apel bio je Leonardov slikarski uzor, kako po načinu slikanja tako i po pitanju ugradnje godine pretkazanja smrti u sliku. Također kaže da je Da Vinci u to vrijeme u više izvora dao naslutiti da očekuje svoj skori kraj. Tako se u njegovim rukopisima iz toga vremena učestalo ponavlja riječ “moro”, što očigledno, što u skrivenim konstrukcijama, a Kontić dodaje kako se, koristeći polaris, može vidjeti da je Mona Lisa baš cijela u znaku broja 56. Za početak, u visini vrata Mona Lise, tamnom bojom naslikani su oblici koji izgledaju kao brojevi pet i šest. Prvi je uspravan i smješten s desne strane žene, a drugi je polegnut i nalazi se na njezinoj lijevoj stani. 

– Te je brojeve lako uočiti i golim okom ako se slika proučava u dovoljno dobroj rezoluciji, nisu potrebne neke računalne analize, a polaris mi je samo pomogao pronaći njihov smještaj. Također, treba napomenuti da su brojevi napisani zrcalno simetrično, onako kako je Leonardo da Vinci običavao pisati – objašnjava Kontić te dodaje kako nije slučajno da se broj 5 nalazi poviše desne, a broj 6 poviše lijeve ruke. On, naime, smatra kako je jedan od prikaza broja 56 na slici izveden upravo s pomoću ruku Mona Lise, a da bi se on shvatio, potrebno je u obzir uzeti broj 72 koji se na slici vidi pokraj Mona Lise, ispod malenog mostića iznad njezina lijevog ramena. 

On je pronađen nakon što je Lumière Technology iz Pariza, tvrtka specijalizirana za digitaliziranje umjetničkih djela, skenirala sliku te izradila njezine skenove veličine po 450 megabajta. S pomoću njih povjesničar umjetnosti Silvano Vinceti istraživao je Mona Lisu te je 2010. godine objavio da je na slici pronašao taj broj 72 ispod desnog luka mosta.

Kontić je zaključio da je taj broj povezan s knjigom franjevačkog svećenika Luce Paciolija, inače vrsnog matematičara koji je blisko surađivao s Da Vincijem u periodu od 1499. do 1506. godine. Na 36. listu, odnosno 72. stranici njegove knjige “Summa de arithmetica, geometria, proportioni et proportionalita“ iz 1494. godine prikazani su tako različiti položaji prstiju ruke, a koji se odnose na prikaz brojeva prstima.

– I uistinu, prema toj skici broj 6 prikazan je s uzdignutim palcem, skupljenim prstenjakom i s ostalim ispruženim prstima, a broj 50 s blago polegnutim palcem i s ostalim ispruženim prstima. Uspoređujući te crteže s rukama Mona Lise, može se zaključiti da položaji prstiju na slici odgovaraju brojevima 6 i 50 – govori Kontić te zaključuje kako je pomalo neprirodan položaj Mona Lisinih ruku majstor poput Da Vincija zasigurno naslikao s namjerom.

Daljnja se Kontićeva analiza također temelji na pronalasku Silvana Vincea, koji je osim broja 72 ispod mosta, u desnom oku Mona Lise pronašao slovo L, iako je dio stručnjaka njegove nalaze osporio.

Slikao je za sebe 

– Pretpostavlja se da je neki znak sakriven i u lijevom oku, možda S, B, CE ili čak VI. Oni koji se bave proučavanjem Mona Lise zaključili su da je slikar u njezine oči sakrio svoje inicijale te da L stoji za Leonardo, a VI za Vinci, no ja smatram da se ta slova očito potvrđuju moju teoriju s obzirom na to da je L rimski broj 50, a VI šest – napominje Kontić koji svojom teorijom objašnjava i zagonetni osmijeh Mona Lise te tvrdi da je Da Vinci njime odlučio pokazati svoje slikarsko umijeće te suptilno dati do znanja da slika krije tajnu. 

– Također, mislim da je uvjeren u skoro napuštanje zemaljskoga života, osmijehom pokazao mirenje sa sudbinom te spokojno čekanje smrti – kaže Kontić koji tvrdi da je to i razlog zašto je Da Vinci odlučio naslikati baš Mona Lisu.

– U to se vrijeme on bavio izričito matematikom i geometrijom, a odbijao je narudžbe za slikanje portreta na kojima je mogao i znatno više zaraditi. Zašto je onda slikao ženu nekog trgovca? – pita se Boško Kontić te objašnjava kako je u to vrijeme smrtnost žena na porodu bila izrazito visoka. Smatra se, naime, da je Mona Lisa zapravo bila Lisa del Giocondo, supruga firentinskog trgovca Francesca del Gioconda. Udala se u 15. godini te je do vremena kada ju je Da Vinci slikao rodila već troje djece od kojih je jedno umrlo. Također, ona je Del Giocondu bila već treća supruga, a prve dvije umrle su zbog komplikacija na porođaju.

– Mislim da je Da Vinci slikao baš nju jer je osjećao da će i ona, kao i on, uskoro umrijeti. Smatram da ta slika nikad nije bila namijenjena da se preda obitelji Del Giocondo te da je ostala u vlasništvu Da Vincija jer ju je on od početka slikao za sebe, a ta se tvrdnja može povezati i s nekim teorijama da Mona Lisa sliči svom tvorcu te da je neka vrsta autoportreta, jer je Da Vinci slikao osobu po koju smrt dolazi – zaključuje Kontić koji o svojim teorijama još nije dobio mišljenje stručnjaka, no siguran je u postojanje tajne Mona Lise. Kako kaže, i sam Leonardo da Vinci je rekao: “Neka me ne čita tko nije matematičar”, a mistika te njegova povezanost s brojevima još uvijek ne prestaje. Baš na današnji dan, 15. travnja, obilježava se, naime, rođendan Leonarda da Vincija – 566!


hr Mon Apr 16 2018 13:58:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .