Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/53418a02179942f651efee89/80
Foto: Tonći Plazibat / CROPIX

Je li Hrvatska nacija vjernika?

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva

Hrvatska je zemlja relativno visoke razine religioznosti, njezina religijska "scena“ je vrlo raznolika, a trećina vjernika ne prihvaćaju ono što kaže Crkva nego se ponaša kao "sam svoj" vjernik, sažetak je odgovora istaknutih sociologa religije za Hinu.

Stručnjaci upozoravaju da im uvid u stanje daju sociološka istraživanja kojima nastoje sagledati različite društvene aspekte religioznosti, ali da intimna pitanja vjere ostaju uglavnom znanosti nedohvatljiva.

Vjera kao pripadanje vjerskim zajednicama

Na temelju rezultata deset pokazatelja, Hrvatska je na petom mjestu po religioznosti u Europi, približno kao Italija i Slovačka, a iza Poljske, Kosova i BiH. Međutim, ta se razina religioznosti razlikuje ovisno o pojedinim pokazateljima, ističe sociolog religije s Pravnog fakulteta u Zagrebu Siniša Zrinščak.

Prema podacima Europskog istraživanja vrijednosti 2008. religioznost u Hrvatskoj karakterizira 84 posto konfesionalne i 79 posto religijske samoidentifikacije građana, te 87 posto vjerovanje u postojanje Boga. Također, 26 posto vjernika izjavilo je da sudjeluje u crkvenim obredima tjedno, a njih 16 posto mjesečno.

U Hrvatskoj je na djelu kombinacija visokoinstitucionalne religioznosti, prije svega u smislu viske razine pripadnosti vjerskim zajednicama, i onoga što se naziva individualizirana religioznost, jer barem jedna trećina građana koji se izjašnjavaju da su religiozni, zapravo je distancirana od Crkve i konfesionalne religioznosti, kaže Zrinščak i dodaje: Dakle, imamo jedan trend individualizirane religioznosti trećine vjernika koja sama kombinira religijska učenja i sama odlučuje što će uzeti iz repertoara religijskog učenja.

Iako Crkva i dalje predstavlja najširi identifikacijski okvir u društvu, prema nekim istraživanjima građani su jako kritični prema političkom angažmanu Crkve, ali daju dosta veliki prostor Crkvi i očekuju njezin angažman u vezi socijalnih i etičkih pitanja. Naravno, tu je pitanje što je društveni, a što politički angažman i to često ovisi o kontekstu. No, posebno postoji veliko odbijanje građana u pogledu političkih izbora, čak 80 posto ih je protiv toga da se Crkva miješa u izbore, kaže Zrinščak.

Sociologinja religije s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ)Dinka Marinović Jerolimov smatra da je religijska "scena“ u Hrvatskoj vrlo raznolika, što dokazuje podatak da je u njoj registrirano više od 50 vjerskih zajednica. Iako je dominantna katolička, u Hrvatskoj su još jako vidljive pravoslavne, islamske i židovske zajednice, ali postoje brojne druge zajednice protestantske, istočnjačke i druge provenijencije.

To se najčešće zanemaruje zbog najrasprostranjenije pripadnosti katoličanstvu, no sve su te zajednice osjetile pozitivne efekte promijenjenog položaja u društvu koji je nastupio devedesetih godina prošlog stoljeća. Te promjene su bile jedan od bitnih društvenih faktora porasta iskazivanja osobito konfesionalne pripadnosti ali i religioznosti, uz teška ratna vremena kada je nacionalna homogenizacija bila često vezivana uz religijsku homogenizaciju, kao i krizom opterećena poslijeratna vremena, objašnjava znanstvena savjetnica Marinović Jerolimov.

Za različite ljude religija različito znači

Sociolog religije s Instituta Ivo Pilar (IIP) Ivan Markešić upozorava da bi se zbog nešto "glasnijih" javnih istupa članova pojedinih katoličkih laičkih udruga mogao steći dojam da je trenutno u Hrvatskoj stupanj religioznosti na veoma visokoj razni, a to znači da su najveći broj onih koji su se deklarativno izjasnili kao pripadnici Katoličke crkve istodobno vjernici katolici. A to znači da, da svi oni redovito idu svake nedjelje u crkvu na misu, da se redovito pričešćuju, te da, sve u svemu, sekularno društvo polagano uzmiče i nestaje, dodaje Markešić.

Ako se pođe od službenih statističkih podataka da se u Hrvatskoj prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. kao katolici izjasnilo 86,28 posto stanovništva, i ako se i danas veliki broj srednjoškolaca izjašnjava također pripadnicima Katoličke crkve, moglo bi se doista zaključiti da mi jesmo katolička nacija, napominje on.

Tradicionalna crkvena tj. institucionalna religioznost snažan je kulturološko-identifikacijski okvir najvećeg dijela stanovništva u Hrvatskoj, i ona je nakon značajnog porasta došla u fazu stabilnosti rasprostranjenosti, ističe Dinka Marinović Jerolimov.

Ne smije se zanemariti da je religioznost individualna pojava i da se nikako ne može redukcionistički jednoznačno tumačiti samo u kontekstu društva i društvenih promjena, napominje ona i dodaje da religioznost nije homogena pojava. Najjednostavnije se može reći da postoje različiti tipovi vjernika – od onih koji najviše odgovaraju onome što njihove crkve propisuju, do onih koji razvijaju tzv. individualni tip religioznost koji odudara od toga, kaže Dinka Marinović Jerolimov.

Međutim, ako bismo se koristili Likertovom skalom od sedam stupnjeva intenziteta religioznosti, došli bismo do zaključka da je u Hrvatskoj veoma velik broj onih koji 'pripadaju', koji su krštenjem članovi Katoličke crkve, a da je veoma mali broj onih koji svake nedjelje idu crkvu i na pričest pa čak i onih koji jednom mjesečno odlaze u crkvu na misu, zaključuje Markešić.

Dakle, imamo dosta visoku razinu religije kao općeg simboličko-identifikacijskog okvira vjernika nasuprot religiji kao svjetonazorskog okvira. Redovita participacija vjernika malo opada, a raste kritičnost prema crkvi. Crkva je i dalje ustanova visokog povjerenja, ali kao i u sve druge društvene institucije povjerenje u crkvu pada, precizira Zrinščak i dodaje: "Za različite ljude to različito znači“.

Riječki studenti se vraćaju nižoj razini religioznosti

U novom broju časopisa Sociologija i prostor riječki sociolog Željko Boneta objavio je rezultate istraživanja religioznosti riječkih studenata, koje je proveo u ožujku 2015. među 635 studenata Riječkog sveučilišta, i daje analizu rezultata koje je proveo IDIZ. Na temelju njih kaže da se klatno crkvene religioznosti studenata vraća prema nižoj razini religioznosti, nakon njezina iznimnog porasta u devedesetima, kada je religioznosti studenata bila izjednačena s religioznosti odraslih.

Ogromna većina ispitanika odgojena je u tradicionalnoj religioznosti i konfesionalno se identificira, ali su uočeni otkloni jer su, primjerice, na vjeronauk išli sudionici koji nisu religiozno odgajani u obitelji, ili ne prepoznaju vlastitu konfesionalnost, kaže Boneta.

Iako je vjerovanje u postojanje Boga najprihvaćenija od četiriju ponuđenih vjerskih istina ispitanika (53,7 posto nasuprot istraživanju iz 1999. kada je tako odgovorilo 77,2 posto, odnosno 2012. – 78,7 posto), nevjera i sumnja u Božje postojanje karakteristika je gotovo polovine uzorka, kaže Boneta i zaključuje da stoga vjerovanje u Boga nije opće mjesto svjetonazorske društvene normalnosti, barem kada je u pitanju studentski uzorak.

Kada je riječ o religijskoj participaciji u misama, dominiraju blagdanski praktikanti (42,5 posto), a slijede apstinenti (34,7 posto), dok je redovitih praktikanata iznimno malo. Redovitije prisu­stvovanje misama neatraktivno je za većinu studenata, tako da najveći dio ostaje povezan s crkvom samo prigodno, blagdanski.

Vidljivo je da religioznost usvoje­na u obitelji kasnije kod većine prelazi u povremene blagdanske obredne aktivnost ili se iskazuje kao (trenutni?) prekid veze s vjerskom zajednicom, ističe Boneta i zaključuje: Riječki studenti su u svim pokazateljima aktualne religioznosti manje religiozni od prosjeka mladih, koji su opet manje religiozni od prosjeka opće populacije.

Mladi, a posebno studenti u okviru njih, opet su najmanje religiozna skupina u hrvatskome društvu u svim pokazateljima institucionalne religioznosti odnosno crkvenosti, naglašava Boneta i ocjenjuje da "nekonzistentnost identifikacije, ponašanja i vjerovanja" sugerira da je i dalje na djelu "religija a la carté", koja uključuje vrlo sporadične veze s crkvenom organizacijom.

Najmanje religiozni najrazvijeniji dijelovi Hrvatske

Na pitanje na što upućuju rezultati navedenih istraživanja, Dinka Marinović Jerolimov podsjeća na podatke iz 1980-ih godina, kada je uočen blagi porast religioznosti mladih. Kako su mladi u socijalizmu bili najmanje religiozan dio populacije, te su promjene kod njih i najuočljivije. Mladi iz Hrvatske i Slovenije tada su bili najreligiozniji među mladima bivše države, pa se to već tada smatralo indikatorom nadolazećih promjena.

Zrinščak ocjenjuje da je istraživanje zanimljivo i da daje važan uvid, ali napominje da treba voditi računa o dvije stvari. Prvo, da je riječ o studentima, a oni nisu mladi, a mladi nisu ukupna populacija Hrvatske. Drugo, riječ je o riječkim studentima, dakle iz regije Primorja i Istre u kojoj je već zabilježena niža razina religioznosti.

Studenti u Zagrebu i u Rijeci nisu isto, napominje Zrinščak.

Tekst se referira i na istraživanje kolege Gordana Črpića i mene, u kojem smo utvrdili da se radi o stabilizaciji religioznosti, u kojoj su mladi slični ukupnoj populaciji, kaže Zrinščak i napominje da njegovo i Črpićevo istraživanje gleda u širem vremenskom rasponu, bez  regionalnih razlika.

Istraživanje je također potvrdilo da su razlike u religioznosti među mladima u Hrvatskoj prije svega ambijentalne i socijalizacijske, ističe sociologinja religije s IDIZ-a Dinka Marinović Jerolimov. Ambijentalne razlike govore da je religioznost najmanje rasprostranjena u najrazvijenijim dijelovima Hrvatske u Istri i Primorju, te u zagrebačkoj regiji, dok je npr. u Istočnoj Slavoniji najrasprostranjenija.

To se vezuje jednim dijelom i s modernizacijskim efektima, ali i s drugim povijesno-kulturološkim pitanjima, koja npr. podrazumijeva i prisutnost iste ili različitih religijskih tradicija. S druge strane, socijalizacijski element pokazuje da je najmlađi dio mlade populacije, još uvijek najviše vezan uz obitelj, ujedno i najreligiozniji, objašnjava ona.

Mladi nisu birali religioznost

Znanstveni savjetnik s IIP-a Ivan Markešić ocjenjuje da nema mjesta ni ushićenju ni čuđenju velikom broju onih koji se nominalno iskazuju kao katolici. Većina roditelja današnjih srednjoškolaca kršteni su kao odrasle osobe nakon 1990. godina. Kao novootkriveni pripadnici Katoličke crkve učinili su sve da i njihova djeca imaju 'papir', odnosno krsni list, kako u životu ne bi imali 'konfesionalnih problema' prigodom sklapanja braka, kumstva, sahrane itd, te da ne bi bili stigmatizirani kao komunjare, ateisti i jugonostalgičari, ističe Markešić i dodaje:

Institucionalna religioznost mladih jednaka je onoj njihovih roditelja, jer je mladi nisu birali. A to znači da se u hrvatskome društvu s institucionalne, ponajprije obrazovno-odgojne, državne ateizacije društva, koja je vršena do kraja 1980-ih, prešlo nakon 1990. na institucionalnu, opet ponajprije obrazovno-odgojnu teizaciju društva. U tome smislu, glavni jamac toliko visoke institucionalne religioznosti hrvatskih građana, a time i riječkih srednjoškolaca, jest hrvatska država, zaključuje sociolog Markešić.

Teško je reći mogu li riječke promjene biti pokazatelj trendova i za druge dijelove Hrvatske, odgovara Zrinščak i dodaje: "Mislim da ne. Tu postoje različiti uzroci, jedan je i religija kao distinktivni faktor u područjima prema našim istočnim susjedima, a u zapadnim područjima to nije religija nego jezik, jer su ondje u okružju također katolici. Razlog može biti modernizacija, i drugi."

On upućuje na činjenicu da u Hrvatskoj postoji vrlo niska razina socijalne mobilnosti, da studenti nemaju jednaku mogućnost studiranja te da većinom dolaze iz privilegiranih slojeva i bolje obrazovanih roditelja. Zato treba biti oprezan da se te ocjene ne prenose na cijelu populaciju, zaključuje profesor sociologije s Pravnog fakulteta.

Dinka Marinović Jerolimov prepušta taj odgovor narednim istraživanjima. "Tada ćemo znati u kojem opsegu ili smjeru će se te male promjene kretati", odgovara.

Što znači "nacija vjernika“?

Bonetin tekst o rezultatima istraživanja u jednom je dnevniku na naslovnoj stranici doživio naslov: "Nacija vjernika". Kako sociolozi religije komentiraju takvu interpretaciju, kao točnu, informativnu ili manipulativnu?

Takva ocjena je "nedovoljno diferencirana". Ako je po iskustvu s naslovima, najradije ne bih davala izjave za novine čija je osnovna logika prodaja, jer bombastičnim naslovima žele privući čitatelje, odgovara Dinka Marinović Jerolimov.

Religija je u toj mjeri društveno i individualno osjetljiv fenomen da je to uvijek čitateljima privlačna tema. U najvećim tzv. "kulturnim ratovima" oko pojedinih tema, od vjeronauka u javnim školama, pobačaja, homoseksualnosti, vrste bračnih zajednica, kontracepcije, razvoda braka itd., uvijek su uključene i vjerske zajednice koje o njima zastupaju svoje stavove, kaže sociologinja s IDIZ-a i zaključuje: "A vjernici o tome najčešće imaju definirane stavove koji nekada dijelom jesu, a često i nisu u skladu sa stavovima vjerskih zajednica kojima pripadaju".

Zrinščak smatra da naslov „nacija vjernika“ može stajati samo na jednoj općenitoj razini. Kad sam pročitao novine i sad kad sam pročitao Bonetin tekst, vidio sam da su njihove poruke različite, kazao je.

Ta interpretacija  je sve od navedenoga: i točna i informativna i – baš zbog toga – manipulativna, kaže Markešić. Njome se željelo potvrditi podatke iz Popisa 2011. o gotovo 90 posto građana pripadnika Katoličke crkve, kao i to da su riječki srednjoškolci iskazali crkveno pripadanje koje imaju i njihovi roditelji.

No, interpretacija zacijelo može biti jako manipulativna. Njome se željelo danas, kada traju prijepori o tome jesmo li sekularno ili vjerničko društvo, poručiti svim promotorima sekularnosti i sekularnih vrijednosti da oni u ovome društvu nemaju što tražiti, kaže Markešić i zaključuje: "Naslovom da je Hrvatska 'Nacija vjernika' željelo se svima onima koji se trude ukazati na važnost izgradnje hrvatskoga društva kao sekularnog društva, poručiti: 'Uzalud vam trud, svirači!'".

Facebook komentari

hr Sun Feb 05 2017 09:57:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a3182adb9e03ead258b4588/80
Foto: Pixabay

WHO potvrdio: Medicinska marihuana nema štetnih posljedica na zdravlje

Tvrtka Leafly, koja je postala najveći svjetski izvor informacija o medicinskoj marihuani, objasnila je da CBD za razliku od THC-a nije psihoaktivni sastojak te ima potencijal za primjenu u liječenju mnogih stanja i bolesti
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) potvrdila je da medicinska marihuana nema štetnih posljedica na zdravlje. Nakon godina nagađanja o mogućim nuspojavama, WHO je objavio da aktivni kanabinoid CBD u medicinskoj marihuani ne utječe štetno na zdravlje, već je pogodan za liječenje epilepsije i u palijativnoj skrbi. 

CBD nije ni opasan, niti izaziva ovisnost, naveo je WHO u novom izvješću u srijedu, u kojem stoji: 

"Povećan je interes američkih saveznih država za upotrebu kanabisa u medicinske svrhe, uključujući palijativnu njegu. Kao odgovor na to povećanje interesa, WHO je u posljednjih nekoliko godina skupio snažnije dokaze o medicinskoj upotrebi i nuspojavama kanabisa i njegovih sastojaka". "Novi dokazi prikupljeni ispitivanjima na životinjama i ljudima pokazuju da upotreba kanabisa ima terapeutski učinak na epileptične napadaje i povezana stanja". 

Potencijal za liječenje mnogih bolesti, uključujući depresiju i ovisnost 

Raul Elizalde, otac iz Meksika koji se borio za legalizaciju medicinske marihuane kako bi pomogao kćeri koja doživljava stotine napadaja svaki dan, oduševljen je ovim vijestima: 

- Presretan sam što se vodeći svjetski zdravstveni stručnjaci slažu da CBD ima terapijski učinak na različita medicinska stanja. - izjavio je Elizalde za Mail Online. 

Tvrtka Leafly, koja je postala najveći svjetski izvor informacija o medicinskoj marihuani, objasnila je da CBD za razliku od THC-a nije psihoaktivni sastojak te ima potencijal za primjenu u liječenju mnogih stanja i bolesti. 

- Postoje dokazi da bi CBD mogao imati neuroprotektivna, protuupalna i analgetička svojstva te potencijalnu terapeutsku vrijednost u liječenju poremećaja kao što su depresija, tjeskoba i ovisnost. - navodi Leafly. - prenosi Index

Facebook komentari

hr Wed Dec 13 2017 21:10:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1d545cb9e03e89108b45ec/80
Foto: Sveučilište u Zadru

Na Dugom otoku pronađena paleolitička Venera!

Nalazište Vlakno omanja je pećina smještena po sredini Dugog otoka. Veliki ulaz s pogledom na otok Ravu i manja zaštićena galerija otvorena prema sunčanoj strani, uz izvor vode koji se u prošlosti nalazio u blizini, učinili su je idealnim mjestom za boravak manjih zajednica još od duboke prapovijesti

Istražujući pećinu Vlakno na Dugom otoku, koja zbog bogatstva nalaza već niz godina privlači pažnju znanstvene javnosti, arheolozi su u sloju starom 15 tisuća godina otkrili paleolitičku Veneru, jedinstven nalaz za Hrvatsku, ali rijedak i za europske pojmove.

Među dosadašnjim nalazima pronađenima na Dugom otoku su i ostaci "najstarijega Dalmatinca", nazvanoga Šime, a u ovoj su arheološkoj kampanji istraživači, uz različite nalaze standardne za nalazišta toga vremena, iskopali i dva vrlo rijetka koštana harpuna te paleolitičku Veneru pa je tako Dugi otok nakon Šime dobio i svoju Lili, kako su je istraživači nazvali, potvrdio je Hini doc. dr. sc. Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Nalazište Vlakno omanja je pećina smještena po sredini Dugog otoka. Veliki ulaz s pogledom na otok Ravu i manja zaštićena galerija otvorena prema sunčanoj strani, uz izvor vode koji se u prošlosti nalazio u blizini, učinili su je idealnim mjestom za boravak manjih zajednica još od duboke prapovijesti.  

Iz istog razloga privukla je i istraživače s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, najprije pokojnog profesora Zdenka Brusića, a kasnije i njegove mlađe kolege Darija Vujevića i Matu Paricu.

Uz pomoć stručne ekipe u kojoj su se izmjenjivali studenti arheologije i znanstvenici s različitih europskih institucija, do danas je u pećini provedeno petnaestak istraživačkih kampanja u kojima je dosegnuta dubina od pet metara, s kulturnim slojevima koji se u kontinuitetu mogu pratiti sve do 19.500 godina starosti.

To je pećinu Vlakno smjestilo u krug malobrojnih nalazišta šireg jadranskog područja na kojem je moguće pratiti razvoj posljednjih faza starijeg kamenog doba i njegov postupni prelazak u kulturno razdoblje mezolitika.

- Nova istraživanja na svjetlo dana iznijela su niz nalaza gotovo jedinstvenih na ovom prostoru koji pokazuju da će pećina Vlakno još dugo imati važnu ulogu u tumačenju ponašanja ranih prapovijesnih zajednica. Trenutačno je fokus istraživanja usmjeren na slojeve iz razdoblja gornjeg paleolitika, na vrijeme neposredno prije velike vulkanske erupcije na Flegrejskim poljima u Napuljskom zaljevu koja se dogodila prije 14.900 godina, a koja je svoj trag na ovim prostorima ostavila u vidu desetak centimetara debelog sloja vulkanskog pepela nataloženog u pećini. - objašnjava Vujević.

Vrijeme je to, dodaje, neposredno nakon vrhunca posljednjeg ledenog doba, najhladnijeg razdoblja u novijoj klimatskoj povijesti, kada je cijeli Jadran izgledao drukčije nego danas. Zbog zadržavanja vode u ledenjacima na sjevernom dijelu hemisfere, morska razina pala je za više od 100 metara. Jadransko more bilo je svedeno na poluzatvoreni bazen, dok je sjeverni dio današnjeg mora bila prostrana dolina rijeke Po, kaže Vujević.

- Pećina se nalazila visoko iznad okolnog prostora, a cijeli Dugi otok imao je oblik grebena visokog od 100 do 400 metara iznad tadašnjih dolina. Unatoč hladnim uvjetima ledenog doba, prostrani krajolik okružen planinskim lancima Alpa i Dinarida i natapan vodom rijeke Po, predstavljao je zaštićenu zonu i pogodno područje kako za biljke i životinje, tako i za paleolitičke zajednice lovaca-skupljača. - ističe.

Mnogobrojni nalazi kostiju krupnih životinja, poput jelena, divljeg konja i divljeg goveda upućuju na to da je u starijem kamenom dobu lov bio glavni izvor prehrane stanovnika pećine Vlakno. O lovnim vještinama paleolitičkih stanovnika pećine, osim ostataka njihova ulova, svjedoče i brojni ostaci oružja za lov i oruđa za obradu ulovljenog plijena. To su  uspješni lovci koji koriste kako male projektile tako i velike kremene šiljke koji su pronađeni među tisućama komada kremenih izrađevina.

Koštani harpuni - najstariji primjerci ove vrste oruđa na širem jadranskom području

Posebno mjesto u lovnom inventaru tih zajednica zauzimaju dva koštana harpuna, koja predstavljaju izniman nalaz. U južnoj i jugoistočnoj Europi harpuni su izrazito rijetki sve do mezolitika. Kod nas su pronađeni na lokalitetu Šandalja II kod Pule (10.800 godina prije sadašnjosti), a iz razdoblja kraja gornjeg paleolitika potječu i harpuni iz mlađih faza lokaliteta Badanj kod Stoca u BiH (od 12.500 do 10.500 godina prije sadašnjosti). Uz rijetkost ovakvih nalaza, starost harpuna iz Vlakna od 15.000 godina čini ih i najstarijim primjercima ove vrste oruđa na širem jadranskom području.

- Iako prvenstveno usmjerene na lov, paleolitičke zajednice nisu zanemarivale niti druge vidove života. Osobni ukrasi prate nalaze utilitarnog karaktera, a Vlakno se i u toj domeni ističe po broju i vrsti nalaza. I dok su u mezolitičkim slojevima glavni ukras predstavljali probušeni morski puževi, sada među nalazima ove vrste dominiraju probušeni zubi jelena te probušene školjke čaške, pa se može reći da stanovnici Vlakna prate trendove toga vremena. Nije tu riječ o modi, nego su osobni ukrasi tada bili odraz simbolizma koji je zajednički brojnim populacijama lovaca-skupljača. - otkriva Vujević.

U cijeloj paleti nalaza koji, osim estetskog vjerojatno imaju i izrazito simboličko značenje, posebno mjesto zauzima pronalazak antropomorfnog privjeska, dodaje. Iako nije sačuvan u cijelosti, sasvim je jasno da je riječ o stiliziranom prikazu ljudskog lika dodatno ukrašenog različitim šrafurama.

Lili - jedinstven nalaz

- Premda bez istaknutih obilježja kao kod poznatog primjerka iz Willendorfa u Austriji, predmeti ove vrste gotovo se isključivo opisuju kao ženski likovi i spadaju u kategoriju tzv. paleolitičkih Venera. Primjerci stiliziranih antropomorfnih privjesaka mogu se naći na drugim nalazištima iz ovog razdoblja kao što su, primjerice, Dolni Vestonice u Češkoj ili Mal'ta u Rusiji, a ukrasi, tj. šrafure koje ispunjavaju površinu privjeska neodoljivo podsjećaju na slične gravure s lokaliteta Predmosti u Češkoj. Vrijednost ovog nalaza može se sagledati u činjenici da su u Hrvatskoj, tek na lokalitetu Vela spila na otoku Korčuli, pronađeni ulomci životinjskih figura, čime smo i mi došli na popis zemalja u kojima su pronađeni tragovi paleolitičke umjetnosti. - kaže Vujević.

No, Venera iz pećine Vlakno, napominje, jedinstvena je jer prvi put imamo i prikaz ljudskog lika. A jedinstven nalaz zahtijevao je i ime.

- Nazvana je Lili u čast kolege koji već godinama aktivno sudjeluje u istraživanjima pećine. Sada je na konzervaciji, nakon čega joj slijedi znanstvena obrada, a poslije predstavljanja nije isključeno da njezin lik u budućnosti dobije širi značaj i postane jedan od prepoznatljivih suvenira Dugog otoka. - najavljuje istraživač Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Arheološka istraživanja pećine Vlakno ne bi bila moguća bez financiranja u sklopu projekta UIP-2014-09-1545 Hrvatske zaklade za znanost, ali i bez svestrane podrške Ministarstva kulture, Sveučilišta u Zadru i Općine Sali.

Facebook komentari

hr Tue Nov 28 2017 13:20:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/58c7cc96b473985ac18b4594/80

Bakterije postaju otporne na antibiotike! Smrt prijeti i od posjekline

U desecima laboratorija diljem svijeta očajnički se traga za novom generacijom antibiotika koja bi mogla zaustaviti katastrofu koja se sprema, no još nema rezultata
U samo nekoliko dana koliko je trebalo da se razvije groznica, Josip je izgubio gotovo petinu kilaže. Nakon što je negdje, najvjerojatnije u autobusu dok se vozio s posla kući, pokupio bakteriju, ono što se u prvi trenutak činilo kao obična gripa preraslo je u vrlo snažnu upalu pluća, a sada su i organi počeli otkazivati... Liječnici su stvar pokušali sanirati antibioticima, ali bez uspjeha. Zahvatila ga je bakterija otporna na ove lijekove, i sve što je sada moguće je nadati se najboljem. No nada je vrlo krhka...

Ovo je scenarij koji bi se uskoro mogao događati u hrvatskim, ali i europskim bolnicama, piše Večernji list.

Nije stvar u neodržavanju higijene, lošoj zdravstvenoj tehnologiji, klimavom znanju, već problem leži u činjenici da su bakterije na postojeće antibiotike postale otporne. Ono što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo, postaje stvarnost s kojom ćemo se uskoro morati suočiti. Stvarnost u kojoj ćemo za nekoliko godina početi umirati i od banalnih ozljeda, uboda na zahrđali čavao, od obične posjekline. Rutinske operacije poput operacije slijepog crijeva postat će noćna mora zbog učestalih infekcija, dok na transplantaciju organa možemo zaboraviti. Da bi se presadio organ, potrebno je srušiti prirodni imunitet pacijenta kako tijelo ne bi odbacilo donirani organ, ali ga je ujedno nužno zaštititi od infekcija antibioticima. Sada ti antibiotici postaju potpuno neučinkoviti. Ovo je prikrivena noćna mora s kojom se EU pokušava nositi već godinama, s upitnim uspjehom.

Posljednja generacija antibiotika, među kojima je i Plivin Sumamed, razvijena je prije tridesetak godina, a novih vrsta antibiotika nema na vidiku. Pacijenti ih sami traže U ovome trenutku pokušava se smanjiti izdavanje i uporaba antibiotika na najmanju moguću mjeru kako bi se što dulje zadržao njihov medicinski potencijal. Naime, upravo zato što se za antibioticima već godinama olako poseže, zbog njihove sveprisutnosti, bakterije razvijaju otpornost, svojevrsni imunitet na postojeće antibiotike. Smanjiti količinu antibiotika u okolišu jedina je mogućnost usporavanja bakterija u potpunom razvoju imuniteta na lijekove. – Problem je u tome što su hrvatski i europski pacijenti jednostavno naučeni na antibiotike, a liječnici ih prepisuju i za najjednostavnije bolesti, čak i tamo gdje potrebe za antibioticima jednostavno nema jer nisu u takvim slučajevima djelotvorni. Pacijenti nerijetko dolaze k liječnicima zahtijevajući da im se izdaju antibiotici, ne želeći otići iz ordinacije dok ne dobiju recept. I često u tome uspijevaju. Na sreću, ovakva je praksa ipak sve rjeđa jer su liječnici svjesni problema koji se nalaze pred nama – kaže jedan od liječnika opće medicine u Zagrebu. Situacija je toliko teška i zabrinjavajuća da je EU još prije desetak godina, predviđajući ovakav razvoj događaja, postavio borbu protiv otpornosti na antibiotike kao svoj vodeći cilj u zdravstvu. U to vrijeme malo je tko izvan zdravstvenih krugova bio uopće svjestan kakva se potencijalna katastrofa sprema, no to je sada vrlo bliska i izvjesna opasnost.

– Slijedi zastrašujuća budućnost. Budućnost u kojoj će rutinske operacije, porođaji, upale pluća, pa čak i kožne infekcije postati smrtonosne. Ovo je problem koji ne poznaje granice, koji moramo rješavati zajedno, na razini Europske unije i svijeta, svi skupa. No rezultati su zabrinjavajući jer smo, u razdoblju od 2013. do 2016., a to su posljednji podaci, vidjeli golem porast bakterija otpornih na antibiotike – rekao je za Večernji list Vytenis Andriukaitis, povjerenik Europske komisije za zdravstvo. A ti podaci pokazuju i da je Hrvatska u prilično nepovoljnim položaju. Posebno je to izraženo u slučaju bakterije Acinetobactera, uzročnika upale pluća i infekcija krvožilnog sustava. Ova bakterija upravo na području Hrvatske, ali i Italije, Grčke, Bugarske, Rumunjske i Mađarske, razvija žestoku otpornost na antibiotike i upravo se protiv infekcija nastalih ovom bakterijom liječnici sve teže bore. Možda zvuči čudno, no većinu antibiotika na kojima bakterije stječu otpornost ne dolazi samo iz zdravstva već i iz poljoprivrede. Naime, antibiotici se već desetljećima vrlo neselektivno koriste u stočarstvu kako bi se poboljšali rezultati tova, a životinje preventivno “pokrile” pred bolestima. Antibiotici se miješaju u krmne smjese još u tvornicama stočne hrane prije nego što su uopće došle do životinja kojima su namijenjene. Kako je riječ o preventivnim, malim količinama antibiotika, one predstavljaju savršen poligon bakterijama za stjecanje otpornosti. Ujedno, ove blage količine antibiotika završavaju u mesu životinja, u mlijeku, jajima koje svakodnevno jedemo, čime bakterije dobivaju dodatna mjesta za “čeličenje”. Svemu tome treba dodati i okoliš, u kojemu završava otpad s farmi pun niskih doza antibiotika.

Šteta je učinjena – U takvom okruženju pravo je čudo da se otpornost bakterija na antibiotike nije i ranije i brže počela razvijati. Antibiotici se sada manje koriste u stočarstvu nego prije nekoliko godina, no šteta je već uvelike načinjena – kaže dr Ivan Carević. Europska unija već neko vrijeme razvija modele sprečavanja prekomjerne uporabe antibiotika, a u radne skupine okuplja stotine liječnika, mikrobiologa, farmaceuta i veterinara kako bi osmislili učinkovit način suzbijanja infekcija bakterijama otpornim na antibiotike. Upravo je prije nekoliko dana, tijekom Antibiotici awareness, predstavljen i novi sustav nazvan One health, kojim bi se pokušalo, s vremenom, suzbiti ovaj problem. A ovaj je sustav doista golem. Obuhvaća Europsku agenciju za hranu, Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti, Europsku agenciju za lijekove, te Europsku agenciju za okoliš.

Ideja je da ovaj sustav prati, provjerava i reagira na terenu diljem cijele Europske unije kako bi se smanjila uporaba antibiotika na svim razinama. Ujedno, pokušava se u farmaceutskoj industriji stimulirati razvoj novih vrsta antibiotika na koje bakterije još nisu stekle otpornost, ali i niz drugih mjera poput razvoja novih cjepiva kojima se infekcije mogu spriječiti. Tu je i razvoj novih, suvremenijih i boljih načina dijagnoze infekcija, ali i rad na edukaciji poljoprivrednika te uvođenju naprednih stočarskih sustava koji ne uključuju uporabu antibiotika.

– Iako vidimo već na početku blagi napredak, trebat će učiniti još puno toga da bi stanje bilo pod kakvom-takvom kontrolom, da bi se otpornost bakterija na antibiotike smanjila na prihvatljivu razinu. Zasad otpornost bakterija, pogotovo sojeva Acinetobacter i Escherichia coli raste, i to na području cijele Europe. Pacijenti zaraženi ovim bakterijama imaju danas vrlo ograničene mogućnosti liječenja – kaže Andrea Ammon, direktorica Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Facebook komentari

hr Sat Nov 25 2017 09:58:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/58340c841eea8facdb8b45ae/80
Foto: Screenshot YouTube

Perad uzročnik trećine bakterijskih crijevnih infekcija

Piletina je jedan od glavnih uzroka zaraze vrstom bakterije koja uzrokuje upalu tankog crijeva, a najčešće je prate dijareja, trbobolja, glavobolja, povraćanje i visoka temperatura.

Znanstvenici s berlinskog instituta Robert Koch ustanovili su da je uzrok trećine crijevnih infekcija kod pacijenata zaraza gram negativnom bakterijom iz roda Campylobacter, koja se uobičajeno nalazi u životinjskom izmetu, s obzirom na to da je "stanovnik" probavnog sustava gotovo svih životinjskih vrsta. Ima je i u kamenicama i drugim školjkašima.  

Ova se bakterija jednostavno uništava visokom temperaturom, a s obzirom na to da je hrana glavni put prijenosa dobrom će se termičkom obradom hrane bakterija uništiti.

Do pojave simptoma bolesti obično dolazi dva do pet dana nakon zaraze bakterijom, no može varirati i od jednoga do 10 dana. Uobičajeni klinički simptomi bolesti su proljev, trbobolja, visoka temperatura, glavobolja, mučnina, povraćanje. Simptomi obično traju tri do šest dana.

Smatra se da je glavni put prijenosa bakterije hrana, najčešće nedovoljno toplinski obrađeno meso, osobito piletina.

Bolest može imati smrtonosan ishod za sasvim malu djecu, osobe treće životne dobi i one slabog imuniteta. 

Studija instituta se temelji na odgovorima iz upitnika što ga je ispunilo oko 2000 osoba koji su bar jednom imali kampilobakteriozu.

Iz instituta su kazali da EU do 2018. planira odrediti gornju granicu bakterija campylobacter kod peradi. Ističu da se bakterija uobičajeno nalazi u životinjskom izmetu te da u mesu može završiti za vrijeme klanja. 

Prevencija podrazumijeva uobičajene higijenske mjere poput pranja ruku, osobito nakon rada sa sirovom hranom i obavljanja nužde, pranja posuđa i radnih površina, dobru termičku obradu hrane, upotrebu ispravne vode za piće, temeljito pranje voća i povrća koje se jede sirovo i prokuhavanje domaćeg mlijeka. 

Facebook komentari

hr Mon Nov 20 2017 15:05:44 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .